Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 03 Avg 2021, 06:19


Autoru Poruka
Zlaja7
Post  Tema posta: Moja autorska lirika  |  Poslato: 04 Jun 2020, 22:52

Pridružio se: 04 Jun 2020, 20:19
Postovi: 4

OffLine
Lenka i Laza

(pjesma koju sam posvetio mom istraživanju o ovo dvoje divnih osoba, ono što ja mogu da razumijem, za Lenku Dunđerski i Lazu Kostića, moj pogled iz III lica)
[moje autorske pjesme]

„Lenka i Laza“

Tužnu sam priču nedavno čuo
nisam ju znao, da bih je snuo
a kad ju začuh, i o tom kad pomišljah,
silna mi nagrnu pisanja glad,
niti sam starac, niti sam mlad
niti sam pelin – niti sam slad,
niti sam kadar ikom pomoći
oh´ kad bi meni netko – pomogao sad

Započeh pisati, i neznam dal´mogu
nit´ dal je pravo mi govorit´o tom
al´ kako ostati nijem pred takvom sudbinom,
u buđenju jutra, do ispraćanja – sutra
veselit se kažu – jest najljepši čin
al´kad to prestane – nestane mir,
to poznaju samo oni
što ljube srcem svim

Ljubav – što je čistija, nema silu htijenja
pa onaj tko ljubi – gaji izmirenja
jači od planina, potoka i tvrdog stijenja,
gazeći vodu ponad potopljenih splavova
rušeći barijere suprotnih stavova
ugušiti emocije – zarad obzira
ljubit´a ne smijeti do njenog poljupca
jedino riječima, pjesnik se ne ustručava

O želje njene, o´snovi jave
na kosi – mraz je, studen je svud
da pogled skinem, ko´ školjku sprud,
jel bježati nisam – imao kud
uvedi Majko u dvorove „tvoje“
one što cjeljuju i bagrem i dud,
one što usnu – i patnjom
prekriše usud

Slušam te, odbijam, teško to prihvaćam
čovjek je biće, sloboda mu dar
što vrijede sva blaga – bez dodira,
skrivajuć patnju punu očaja
kad drugi kroje zemaljska pravila
jer srca dvoje – nemjerljiv je sud
a oni drugi što kude – pod nepravdom su
ali ljubavi vječne, Bog vidi odasvud

Hoću da legnem – da zaspim u snu
pa ako utonem, nestanem, i ti si tu
da s´tobom prkosim – neizvjesnošću,
ko´lahor vjetra, nad gorom svud´,
ti, moja vatro – što ćeš istaliti stud
ti, biće svih tajni – što tad´ jedino umijeh
opisat´ perom, da obraz pokrijem, lud
il´doći pred strašni sud

Sad, kad´sam sličan na vas ja
gledam vas – razmišljam poput vas
razumijem zašto se tužnima to događa,
o zašto „posebne“ – u grudi čemer pogađa
ko´ jaspis i cedar – isti smo
rubin i smaragd – o´zašto bijasmo
bez ljubavi život je
ropstvo bezoblično

Zbog mene koji čitah´ tu bol
pa sam sa njom se silno borio
zbog srca tužnog, bolesnog mi, praštaj
u inat pakosti i zlobi otuđenja
počuj me ili ću mrijeti,
a kada pozvan i ja tamo dođem,
na nas se zajedno – molim Te
Gospode sjeti

Dao bih sve, kroz vrijeme da prođem
silom tih skuta do iskona mira
da ponovo, opet – svojoj ljubavi dođem,
međ´ bašte i voćnjake – njene da prođem
i mjesto bola i očaja i tuge
borbom bez presedana – tvoga sluge
ispun´mi želju, podigni
i one mnoge nesretne ljubavi – druge

Imena misterije, ko imena mog´
netko će jednom – na ledini tvrdoj
i uslijed tmine i mraka, upaliti uljni loj,
čak ako i ne nađu mog vapaja, bol
ni ako ne nađu – obrisa, grob
ko´korov a britak, ko´potočić plitak
ko´zapis a bitak, ko´napisan svitak
objasnit´ će plamenu gorljivom

Pjesničkom dušom, skrušenom mukom
kroz molitvu Tebi, oslobodih svoje pravo
da ginem za ljubljene snove,
za snove njene, i snove moje
za zvuke vjetra, tvrdih koraka
dok se ne postigne harmonija
a srce i dušu mi raspuklu
čežnja da obasja

Oh, oči plave, poput bisera, blaga
oh, vitka jelo, i gola, i naga
nemir je vatra i magma,
mog košmara snaga,
ko´žeravica – po dlanu spaljenom
pomozi meni, jadnom, zbunjenom
jel´zaći do izabranih, ne mogu na taj hol
što, samo sam sluga
ženo – roda plemenitog

Ove su riječi ko´izvora šum
ptica cvrkut, i šuma – glas
ima li nade za one što odoše prije nas,
međ´Angelima da poju u glas
tko proziva onih što nema,
tko doziva, Laza i Lenka,
molitvom čistom, kroz dugu i sjaj
odlazim s´ mislima
osjećam, konačno znam.

Oružje u meni – neshvatljive riječi
tekstovi, bitke, kroz polja, kroz ravnice
prolaz ispod slapova što zamor liječi,
o zašto me priječi, zašto me priječi
što mi ne daje leći
mnoge su duše tako umorne
a moja, umornija od njih
umire, pa rađa se iznova
samo da sastavi nedovršen stih

Oj ljudska pravila, oj´ zlobe i verige
oj´ mlada bića, i neke sasvim duše druge
stojim pred zidom, a narav me probija,
ta ljubav je – nestvarna dimenzija
kolko´god da o njoj razmišljam
shvaćam da ništa ne znam,
jel, ne znam ni – tko li sam zapravo taj – ja
kako l´ bi tad stao pred Tobom
da se pravdam, da Te upitam – vrati mi ju – sad

Vrati mi sjećanja, i njene oči, i ugasli dah
sazdaj me nanovo, iz tvojih pravednih, da znam
da znam, rađajuć se iz utrobe kao dijete po igri,
ispočetka sve ovo da oplemenim, ljubljenih rad´
da ne budem mrzak – već drag,
žal za izgubljenim, i prije – i sad
o mladosti lijepa, što l´ si mi teška
ja bijah nedorečen, i ja bijah svemu greška
o kad bi povratio iz ništavila
sva ta divna mjesta

A vi mnogi ljudi dragi, i drugovi moji po lirici, stihu
ne žal´te za mnom, već molite za nju
molite za nju, moju opsesiju, ranu neizliječivu,
ako l´postoji pravedan sud, tada bih ja
da suđen budem, zarad onog što pronađoh
zarad riječi u kojima svladah sve ono što valjati jest
o dobri Višnji, ne primi nam – naš greh
jel, sve što umijeh uvezati u riječi – tečnost
moja je poezije – muza, ta žena i angeo, Lenka
i nebo, i trem

ZR Jim


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker