|  | 
 
 
  	
      | Autoru | Poruka |  
      
      | *Twilight* |  |  
  	  | 
      
       Laprdalo i tuturutka
 
 Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
 Postovi: 11750
 
   | 
      	  
          
          	| VEČERNJA SOBA
 Govorim sad reči koje tami streme
 I samo se jednom rađaju u duši.
 Pčela oko bele zuji hrizanteme.
 Jastučić starinski za miris me guši.
 
 U sobi, čiji prozori su uski
 Još prebiva ljubav i starine skrama,
 I nad krevetom napis po francuski
 „Gospode, smiluj se nad nama".
 
 Kazivanje drevnih, tajanstvenih slova,
 O dušo moja, ne diraj ne išti...
 Buni se odbljesak sevrljskih kipova
 Ispod odežda tame što ih tišti.
 
 Poslednji zračak žućkasti i gordi
 Vene u buketu jarkih georgina
 I, ko u san, kaplje: zvuk sa violina
 I s klavira jecaju akordi.
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | *Twilight* |  |  
  	  | 
      
       Laprdalo i tuturutka
 
 Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
 Postovi: 11750
 
   | 
      	  
          
          	| UVEČE
 Oplakuje tiha muzika predvorjem
 Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
 Sveže i oštro mirišu morem
 Sa poslužavnika ostrige u ledu.
 
 „Prijatelj sam ti", šapće, a uzdisaj
 Meni se ote kada mi ramena
 Dotače tek nežno, i iz mene žena
 Zavapi ruku njegovih zagrljaj.
 
 Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
 Na jahačice se jedre tako gleda.
 Ispod laganog zlata trepavica
 U oku se osmeh spokojan ogleda.
 
 Napeve setne sred šumnoga plesa
 Zakovitlani uvis diže dim:
 „Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
 Ti si noćas prvi put s ljubljenim".
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | *Twilight* |  |  
  	  | 
      
       Laprdalo i tuturutka
 
 Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
 Postovi: 11750
 
   | 
      	  
          
          	| ODLOMAK
 ... I nevidljiv neko u drveća seni,
 Uznemiriv lišća opalog sloj —
 Kriknu: „Šta uradi sa tobom voljeni,
 Šta uradi voljeni tvoj?
 
 Kao u gustoj ogreznuli tmuši —
 očni ti kapci sviti otežali.
 On ti ostavi ljubav koja pali
 Otrov sumnje i tugu što guši.
 
 Prestala si davno ubode brojati
 Tupih igala u umrle grudi.
 Lakše ti se živoj sa zemljom spojiti
 Nego sa osmehom koji nadu budi..."
 
 „Skrivaču crni i hitri bez stida,
 Sa pakošću niskom što vreba u seni:
 On je tih i nežan i privržen meni
 I volim ga više od očinjeg vida".
 
 
 ***
 I tvrda, hladna riječ je pala
 Na žive grudi, kocka jada.
 Svejedno, sve sam to već znala
 I smirit’ ću se, bar se nadam.
 
 Još mnogo posla predstoji meni:
 Treba i spomen da posivi,
 Treba, da duša okameni,
 Učiti opet kako da živim.
 
 Svejedno, vrelo šumi ljeto,
 Kao da praznik neko slavi.
 Odavno ja sam znala sve to,
 I pustu kuću i dan plavi.
 
 
 
 * * *
 Iz mojih očiju sivih mami
 Još uobrazilju česta slika;
 Kao u mojoj tverskoj osami:
 Sećam se gorko tvoga lika.
 
 Prekrasnih ruku srećni zarobljenik
 Na obalama usnule Neve.
 Dogodilo se (htede ti il' vreme?)
 Da moj znameniti budeš savremenik.
 
 Govorio si: „Ti si zadovoljna..."
 Pođi i ubij svoju ljubav, je li...?
 Nisi znao da će venuti bezvoljna
 Krv moja i duh zamreti veseli.
 
 A ako ja umrem (o ne da se branim),
 Ko će moje pesme o tebi da piše?
 Ko će rečima još neiskazanim
 Pomoći da ti zov pesme usliše.
 
 
 * * *
 Prvi zraci, blagoslov od boga
 Ljubljenom skliznuše po licu.
 No, on samo pobleđe od toga
 I u sna se uvi nevidicu.
 
 Jamačno od poljubaca slađa
 Toplota ga neba dirnu zrakom.
 Nekad davno kada bejah mlađa
 Usnama ga uspavljivah tako.
 
 A sada ja u miru telesnom,
 Al’ ljubavi neutešnoj strasti,
 Njemu letim na krilima pesmom
 U jutarnjim zracima plavkastim.
 
 
 
 ***
 Dugo, dugo kroz sela i luge
 Išao je i pitao redom:
 „Gde je ona, svetlost moje tuge —
 Njenih oči sa zvezda pogledom?
 
 Sve vedriji i manje snežniji
 Proleća se nižu dani novi.
 Sve je češće sanjam, sve nežniji
 O njoj su mi snovi.
 
 I došao u naš grad je tmurni
 U smiraja predvečernjeg tren.
 Mislio je još na London burni
 I sanjao Venecije rumen.
 
 A u crkvi, svod visok i tanak,
 Nad granitnim sjajem blešti srmom,
 Molio se za novi sastanak
 Sa ljubavlju i radošću prvom.
 
 Nad prestolom u okovu zlata
 Božji vrt se rasja vatrom bledom.
 Tu je ona. Sevnu umiljata
 Svetlost oka sa zvezda pogledom.
 
 
 
 * * *
 Dvadesetprvi. Noć je. Ponedeljak.
 Prestonica u magli se davi.
 Kakav je to stvoritelj smetenjak
 Koji ljubav na zemlji ostavi?
 
 Od dosade il' lenjosti svoje
 Svi u život poveruju pravi:
 Susreta se i rastanka boje
 I pevaju samo o ljubavi.
 
 Nekima se i otkrije tajno,
 I tišina svije im svoj hlad.
 Mene ona zavede beskrajno
 I od tada bolujem svoj jad.
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | *Twilight* |  |  
  	  | 
      
       Laprdalo i tuturutka
 
 Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
 Postovi: 11750
 
   | 
      	  
          
          	| NOVOGODIŠNJA BALADA
 Mesec se zapliće u oblaka kolu,
 Baciv u salon tek pogleda zor.
 Šest pribora je večeras na stolu,
 I još jedan nedostaje pribor.
 
 Moj muž i ja, prijatelji naši
 Sa godinom srećemo se novom.
 Zašto su mi prsti krvavi? U čaši
 Zašto se vino meša sa otrovom?
 
 Domaćin prvi podiže zdravicu,
 Titrajući kruto ko plamen na sveći:
 „Ja pijem za našu plodnu oranicu,
 U koju ćemo svi na kraju leći!"
 
 Drugi, u oči pogledavši moje,
 Kao da traži neki odraz sveti,
 Reče: „Ja pijem za stihove tvoje,
 U kojima ćemo svi živeti".
 
 Treći, kad ponoć otpoče da bije
 Pomalo lenjo sa staroga sata,
 Kao da moje tamne misli hvata,
 Reče odvažno: „Ja za njega pijem. . .
 Koga još nema — za sedmoga brata!"
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | *Twilight* |  |  
  	  | 
      
       Laprdalo i tuturutka
 
 Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
 Postovi: 11750
 
   | 
      	  
          
          	| LOTOVA ŽENA
 “Žena pak Lotova obazre se idući iza njega
 i u slani se kamen pretvori”.
 
 Knjiga postanja
 
 
 Za izaslanikom boga je išao,
 Ogroman, svetao preko gore crne,
 A nemir ženin, vreo, nestišao,
 Još ga je zvao da se bar osvrne.
 
 „Pogledaj kule prekrasnog Sodoma,
 Parkove gde pevah, dvore gde sa prela,
 Prozore puste visokoga doma,
 Gde sam ti rodila dete, gde sam čela".
 
 Okrenula se, i sa smrtnom bolju
 Zavapiše oči, sa prizorom srasle.
 Telo se prozračnom ukrutilo solju,
 I noge joj hitre za zemlju prirasle.
 
 Ovu divnu ženu oplakati ko će?
 U ošptem gubitku njen udio šta je?
 Samo srce moje nikada ne hoće
 Zaboravit': život za pogled se daje.
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | lOOla |  |  
  	  | 
      
       Administrator
 
  
 Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
 Postovi: 1388
 
   | 
      	  
          
          	| Ljubomoran, nemiran.... 
 Ljubomoran, nemiran, ali ne od onih grubih
 Voleo me je kao svoje kosti
 Ali moju belu pticu ubi
 Da ne peva o prošlosti
 
 O zalasku uđe u moju sobicu:
 ''Voli me, smej se, piši stihove!''
 
 A ja zakopah veselu pticu
 Iza starog bunara, pokraj jove
 Obećala sam da neću plakati
 Ali srce pretvorih u stienu
 
 I, čini mi se da su moji sati
 Ispunjeni pesmom ptice ubijene.
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | Senka |  |  
  	  | 
      
       Vječita sanjalica
 
  
 Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
 Postovi: 46348
 
   | 
      	  
          
          	| 
 Venecija
 
 Zlatni golubarnik tu pokraj vode
 što umiljata i zelena spava;
 slan vjetrić tragove zasipava
 uske, kud crne barke brode.
 
 Nježnih i čudnih lica grupa,
 sjajne igračke u dućanima:
 lav s knjigom vezan na jastucima,
 lav s knjigom vrh mramornog stupa.
 
 Kao na staroj i ocvaloj slici
 mrzne se neba blijedo-plava boja,
 al' nije tijesno u toj stisci
 i nije sparno usred vrelog znoja.
_________________   
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | Senka |  |  
  	  | 
      
       Vječita sanjalica
 
  
 Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
 Postovi: 46348
 
   | 
      	  
          
          	| * * *
 Miriše divlji med - slobodom,
 prah - trakom sunčanim,
 usne djeva - ljubicom,
 ali zlato - ničim.
 Rezeda vodom miriše,
 jabuka na ljubav prvu,
 ali nama zauvijek otkriše
 da krv miriše samo krvlju...
 
 I uzalud je namjesnik Rima
 pred cijelim narodom prao ruke
 uz krike zlokobne rulje;
 i škotska je kraljica
 uzalud s uskih dlanova
 otirala krvave mrlje
 u zagušljivome mraku carskog doma...
 
 -.-
_________________   
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
      
      | Senka |  |  
  	  | 
      
       Vječita sanjalica
 
  
 Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
 Postovi: 46348
 
   | 
      	  
          
          	| * * *
 Kakva god da sam. Drugu vam ja želim, -
 al' bolju. Sreću više ja ne dijelim
 poput kog šarlatana i trgovca.
 Dok ljetovaste spokojno u Soči,
 k meni su gmizale takve noći
 i slušala sam takva zvonca!..
 
 Sva Azija u proljetnoj je magli,
 i tulipani, do užasa jarki,
 izatkali su od sto milja ćilim.
 O, što da činim s tolikom čistoćom
 i što sa svetom nevinošću ovom,
 o, što da s ovim ljudima ja činim!..
 
 Ja nisam nikad promatrač bivala,
 već zbog nečeg se uvijek ukivala
 u zabranjene zone prirodnom.
 Bolesti nježne iscjeliteljica,
 a tuđih muževa prijateljica
 i udova neutješna mnogom.
 
 Sijed vijenac nisam uzalud dobila,
 na mome licu put crna probila
 i ljude plašim već tamninom.
 Ali i moja oholost već mine:
 poput nje, druge - patnice Marine,
 i ja se moram opiti prazninom.
 
 I doći ćeš ogrnut crnim plaštom,
 s tom svijećom zelenkastom, strašnom.
 i neću ti moći vidjeti lika.
 I kratko će me mučiti pitalica,
 čiju to ruku krije rukavica,
 i tko mi posla noćnog namjernika.
 
 -.-
_________________   
 
 |  |  
  	  |  |  |  
  	  |  |  
	  |  |  
 
    
  	
	  | Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 98 gostiju |  
      | Ne možete postavljati nove teme u ovom forumuNe možete odgovarati na teme u ovom forumu
 Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
 Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
 
 |  
	
 
 
 
 |  |