Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 21 Jul 2025, 13:41


Autoru Poruka
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 20 Apr 2015, 23:20
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Sumnja


Kanuće neko na ovu belinu malo sumnje. Tek da je naruši. Primiće se ona, znam, kao bršljan će se razvući po toj nevinoj tišini. I stići će tamo gde treba. Kao što kiše sa severa stižu u južna mora. Reči žubore upornije od vode, i lakše i brže nalaze put. Sumnja pogotovo…

Posmatraću i čekaću. Suze se uzalud troše, samo razmazuju sivu po podlozi od celuloze. Grohotom našminkano veče doneće nešto žestine nasute na dno velikih kristalnih čaša, do zamišljene crte za 0.05. I tako do noći natovarene teškim rečima koja će konačno preliti zift crno po nečemu što je nekad bilo čisto…

Ništa novo pod Suncem… Kad ispare odavde, iste reči pljusnuće kao kiša… Na neku drugu belinu…




oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 20 Apr 2015, 23:37
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Na raskršću


Pred njom raskršće. Prokleta mogućnost izbora, kaže stari Džoni… Negde napred je život. Ceo, zastrašujuće nepoznat, velik…
Ali…
Pre njega…
Račvanje bez putokaza.
Ne, možda joj zavidim. Mada znam da nema razloga, ali, ipak, pomalo, donkihotovski, tek onako, što da ne…?
Meri i prebira… Prepliće želje i strah. Otvara taj čudni pasijans, a zna… da ta crveno crna kombinacija karata tako neodoljivo liči na rulet. Uz jednako malu mogućnost dobitka.
Ako nisi ’’otaličen’’ na početku… Ako uvek staješ u red koji se sporije kreće… Ako ti često pred nosom uzmu poslednju kartu za omiljenu predstavu…
Onda…
Ostaje pitanje – šta ja uopšte tražim ovde, na ovom razmedju…? Onda je tako poznat onaj osmeh gorke ljubaznosti… I komad čemera sakriven od tudjih pogleda… Onda se ne zna šta u stvari očekuješ tu, na glavnom čvorištu velikih vozova…
Osim pogrešnog skretanja…
Na raskršću ne pomažu ni gomile neona. Samo pogrešno senče lica, tragove i duše… Samo zbunjuju…
Na raskršću… Nema baš ničega od pomoći. Naprotiv. Samo drhtaji proklete sumnje.
– Hoću da ZNAM!!! – grozničavo misli…
Ali, nema toga… Jednostavno – nema…
Spoznaja najčešće leži daleko napred, na nekom od puteva…
Obično dodje kasno… I obično je surova…
Umesto toga, gomila opsena penje joj se na ledja, privučena tišinom i težinom naslaganih pitanja…
Ona posrće, ali… Mislim da joj svejedno zavidim…
Jer…
Negde, podno svega toga, ispod opsena, neona, loših senčenja, podno svega što se nataložilo nad taj nadasve nemoguć izbor…
Dakle…
Negde u njoj…
Tinja nada…



oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Apr 2015, 23:08
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
LJUBAV


Treperi u meni jedno sazvežđe celo,
koje rađa moje misli i blesave snove.
I sija, šareni i raste u meni smelo,
i nikako drugačije do ljubav se zove

I možda nešto plavo i u tebi cveta,
ovog, u oči i vene upisanog aprila,
odbaci tegove sivila ovoga sveta
s lakoćom nežnih, leptirovih krila.

I voli me najnežnije, kao od sna,
sleti mi na dlan, sleti mi na usne,
ako ne volimo svaki dan, onda zna
srce da se uvije u obično i zgusne.



Ratko Petrović


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 21 Apr 2015, 23:49
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
***

Gotovo svaka žena ima nešto što druga nema
Jedna ti nudi strast, druga ljubav, treća prijateljstvo
Jedna te osvaja, druga te ostavlja
Jedna dolazi, druga odlazi
Jedna bi da te deli sa svima, druga te čuva samo za sebe
Jedna te podiže u nebesa, druga te spušta
Samo sam u jednoj našao sve to
Svaku boju
Svaki miris
Svaki ukus
Sve. Sve. Sve.
Niko me nije voleo kao ona…
Niko me nije ubijao kao ona…
Niko me nije koštao kao ona…
Uspelo joj je da odigra sve te uloge, vešto, smelo.
I da ne ostavi mesta ni za jednu drugu…
Sve što mi je trebalo – dobio sam od nje.
I ono najbolje, i ono najgore…
I nož u leđa, i pomoć pri oporavku.
I spas, i uništenje.
I nagradu, i kaznu.
I slavu, i užas.
Toliko mi se uvukla pod kožu da ne mogu da zamislim život bez nje.
A opet, ponekad, tako želim da je nikada nisam sreo
Ali šta vredi kada bi na njeno mesto došla neka druga,
Možda još gora
A možda i bolja, ko zna?
Upravo – to bolja – me najviše i plaši…
Zato što joj nisam dao šansu...
Živeći sve ove godine samo za jednu!



Stefan Simic


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 23 Apr 2015, 00:00
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Kao prašina…



Stao sam na taj prastari pločnik i udahnuo nostalgiju. Bila je ljuta poput eteričnih ulja i spržila mi je grudi. Potom su se gomile leptirova sa žiletima umesto krila razmahale po ostacima moje unutrašnjosti…
Kakav ’’flash back’’…!
Čoveče…!
Prastara sam mašina i moja memorija je mala. Nova sećanja urezuju se preko starih koja se povlače, gube i nestaju… ReWright Tehnology… Ovo nema veze sa moždanom korom, ne, njene brazde odavno su izbledele… Ovo su… Ljuspe koje su se zadržale u krvi. U mesu. U skeletu… Biće da su se alveole popele do grla grabeći vazduh koji nema kuda da stigne do njih… I biće da se zato reči koškaju u meni jer zbog te gužve ne mogu napolje…
Imam razumevanja za polusvet u mojim cipelama, izgubio se vremenom. Godine usput podele packu u vidu obrisa demencije kad god se sete… A one se sete, heh…
Ali sada, na tom prastarom asfaltu, imam poplavu akvarela u koju tonem. Svi spektri boja čija sam imena odavno zaboravio razlažu me u kaleidoskopsku šarenu lažu……
Valjda smo je zvali mladost…?
Ili je nismo zvali nikako…?
Samo smo je, tiho, zatrpali godinama… Lagano… Neprimetno…
Kao prašina…



oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 23 Apr 2015, 10:41
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Navlačiš haltere
oblačiš crne čipkaste bokserice
košulja bela i sako crni
vežeš rep stavljaš naočare
oh, kako ti dobro stoji
hodajući seksu

Ti si svesna sebe, ti si Dama

Pristojno me gledaš
govoriš vodi me u krevet tonom
tvoja sam kurva
oči me tvoje zovu
pocepaj me
košulja tvoja vrišti
i deo brusa čkilji i
zove me , nisam siguran

Ti si mirna, ti si Dama

Šetamo zajedno
za ruku te čuvam
kliše ti je ulica,
kliše su ti ljudi
kafić ti je dosadan
oči tvoje sokak traže
voliš rizik i seks da mešaš
pa šta ako nas neko vidi

Ali ti si lepa, ti si mila, ti si Dama

Prebacuješ mi salatu iz
svog tanjira a ja uzmem
džem od luka pomfritom
pa te preko nosa ogrebem
a ti se sva smeješ, nestašan sam
ustaješ i mislim da ćeš
čvrgu da mi udariš
prati me šapćeš mi

Ti si zaljubljena, ti si Dama

Kokteli nestaju kad ih
tvoje usne dotaknu
plešeš seks na podijumu
znaš da si moja, ja tvoj
rukom mi po telu nešto tražiš
voliš kad te svi pogledom vole
vodiš me u mrak pored kluba
grliš me rukama oko struka
mrzi te da stojiš

Ne, ti si draga, ti si umiljata, ti si Dama

Bacaš me na krevet,
kurva si samo moja kažeš mi
teraš me da igramo grubo
iako ja uvek gubim
prljavim rečima se koristiš
i u krevetu me uvek matiraš

Ti si ljubav, ti si Dama

Za svet se ujutru odevaš
košulja i sako druge boje
rep vežeš ozbiljnost koristiš
četiri jezika govoriš i mene voliš
od mene te više vole
za primer si žena
sinonim si za uspešnu karijeru
kažu da si savršena

Ti si harizmatična, ti si Dama

Niko te ne poznaje
svi o tebi govore
osmehom kupuješ ljude
a i mene kad znam da nisi
više ljuta
živiš na dva sveta
u ovom mom te
nikom ne dam
ti si poštena, posao voliš
o deci budućoj sa mnom govoriš
i stan nam još uvek tražim
ufff... kako te volim

Ti si fina, ti si divna, ti si Heroina, ti si moja Dama



mali Dabetic Ivan od ranu zoru štrika ko mator


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 23 Apr 2015, 23:54
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Pa kaže na mejlu:

Poštovanje Ivane Dabetiću,
čula sam da ste vi divan dečko pritom novinar i dobar kolumnista, da li bi ste mogli da proturite u medije moju prijateljicu, ona je poznata ličnost, prošla je drugi krug u Zvezdama Granda, i sva je fina, atraktivna pa bi nam bilo jako drago ako može te.
Hvala
Srdačan pozdrav

..

Moj odgovor:

Poštovana,

Jok.

Svako dobro želim

..

Opet ona:

Oprostite što nisam stavila detalje. Je l možemo da se dogovorimo, nađemo se na kafi ili dođete do nas dve, lakše je tako, odgovara? Nije problem i keš

..

Moj odgovor opet:

A-a, jok, c, ne.

Srećno u karijeri.

..

Opet ona:

Ipak pogreših što se obratih vama. Hvala vam na vremenu i odgovoru. Ili vam se ipak ne sviđa moja drugarica kako peva? Imam i jednog druga, je l' bi mogao o njemu bilo pta da objaviš? Mada su neke novine već pisale o njemu? Izvoli moj broj **********

..
..
..

Je-bote! Ne znam gde mene nađe kad ja nisam u tim vodama?! I šta više tripuju ovi ljudi koji pre ulaska u Zvezde Granda prave fan pejdževe, doguraju do trećeg, četvrtog kruga i tripuju ja sam poznata ličnost neka tri meseca? Pritom se pobednik istog šoua zajebava po medijima nekih godinu dana više jer sedam meseci juri pare od produkcije koja mu je obećala karijeru koja bi zajebala i Zdravka Čolića, štakojikurac?! - i svi oni se kasnije godinama provlače na ja sam bio u Zvezdama Granda pre pet godina nisam ništa dobio al' sam poznata ličnost foru.

Ljudi se godinama trude u nekom svom poslu da se proguraju u medije, da uspeju u nečemu, da se čuje za njih, majčino mleko propišaju i jedva uspevaju. A ove instant poznate osobe će da mi palamude nešto preko noći, nudu seks, novce (još je i malu sumu ponudila, sram je bilo! - šalim se, ŠALIM). More, ćao poz!

Ovo je početak građenja mog karaktera što se tiče ove vrste poslovanja. Znam da ću se mučiti, ali sam spreman da rizikujem.


Svojeručni potpis: Дабетић Иван


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 23 Apr 2015, 23:59
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Skrivalice


Virim u tvoje zenice. I virim iz njih.

Ne, nisam ja taj koga misliš da poznaješ. To je samo moja forma, lepo pakovanje, šminka…

Reči koje slažem u ovaj imaginarni prostor izmedju nas, lažne su. Izvučene iz raznih istina, prepakovane, presložene, sparene tako da, ulepšane, zaigraju dobitni ples, osvoje pažnju i ljubav…

Zar zaista misliš da to mogu da budem ja? Onaj odistinski ja, onaj koji za sobom ostavlja mahom pustoš i ništavilo, stvarni ja – sebični hedonista, zaista veruješ…?!

Kada, na kraju, pocepaš celofan i otvoriš konačno to pakovanje, videćeš samo ogromnu prazninu. Videćeš samo ništa.

Zato, iskoristi ovaj trenutak iskrenosti i usmeri, zarij tu zenicu u bilo šta drugo, bilo šta vredno ikakve pažnje, samo me isteraj odatle. To je suviše lepo stanište za istinskog mene, i ja ne umem sam da odem… Isteraj me… Onog mene koji se tu tako uspešno skriva…




oblogovan


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 24 Apr 2015, 23:29
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Proleće u mom kraju


Posle duge zime u koju smo prejebali po dvajes kubika drva, stiglo je proleće. Hladnu i oštru zimu zamenila je kiša, blato i voda do kolena. Svake nedelje osvane pravi prolećni dan, a onda pet dana ledenica. Na nebu se po ceo dan smenjuju sunce i oblaci, pa se ne zna dal’ će udari kiša il’ graduška. Iako su dani sve topliji, toplana ne isključuje grejanje dok ne premanda i toj malo ugalj što ima. Prolećno sunce je raširilo svoje zrake i miluje lica neradnika koji žmiju po kafići i prebirav po novčanik imav li sto dinara za kafu.

Parkovi su ozeleneli i u njima će za mesec dana biti trava do gušu. Tih dana će se začuti i prvi, nežni tonovi raskantane kosačice koju će radnici iz Komunalac da trkaljav b’š pod moj prozor. Cveće u baštama je procvetalo i ljudi se polako prekačujev preko tarabe da ga obrstiv.

Livade se šarene i na njima pasev krave. Oko njih se širi miris jorgovana pomešan s opojan miris od štalu.
Poljsko cveće širi svoje latice i oko njih zujiv vredne pčelice. Ako budu vredne k’o prošlu godinu, nema kašičku med da liznemo. Pored njih su na poljima i ratari koji prskav mumuruz s otrovi jega satrev i toj malo pčele što ima.

Posle dužeg vremena čuje se i žubor potoka. Garant su ovi iz vodovod ponovo icepili neku cevku. Najmanje tri dana nema banjanje.

Drveće je dobilo novo zeleno odelo i na njima su dživdžani koje cvrkućev. Od šes’ uj’tru. Ne mož’ se spije. Njih oko osam zamenjuju svrake koje vrekav svoju prolećnu pesmu dok se neki ne izmane s kamenicu. Laste su se vratile sa juga i napravile gnjezda na svaku ćošku iz kojih veselo seru male lastavice.

Stari hrast iz susednog dvorišta je živnuo i širi svoje granjke. Već sa prvim zracima jutarnjeg sunca komšija delja pod njega tojagu za kučiki koji ga juriv kad pođe na rabotu.

Voćke su procvetale i šire svoje mirise po njive. Njih će obrstiti neki mraz, a onda će uvozimo jabučiki iz Meksiko. Breskvu nema da otkinemo.

Nastavnici su nakon jesenji počeli i sa prolećni štrajk, pa su dečica vrljila knjige i razdragano igrav fudbal oko kuće dok ne prekantav na nekog prozor. Vlasnici prozora su već navikli na ove dečije nestašluke, pa u džep preventivno imav šrafciger s koj će gi izbušiv loptu.

Na pijac je sve više ljudi. Početak proleća njima signalizira da treba da prestanev da jedev prženu papriku i ajvar iz teglu, jer će se uskoro na ovom mestu naći sveže prskani proizvodi. Do tad samo gledav i zaodiv oko tezge. Nikoj ništa ne kupuje.

U gradu je sve više automobila koji u isto vreme oćev da prođev kroz raskrsnice i pešaka koji pretrčujev na crveno, pa su ulice ispunjene s prolećno psuvanje i miliciju koja piše kazne.

Kad stigne proleće sve se budi, priroda, životinje, ljudi. I evro. Svaki dan ide preko 120, pa se vrne. Ne znaš dal’ da ga kupuješ il’ da ga prodavaš.

Dok posmatram proleće kroz prozor ja sam srećan. Al’ kad dune vetar, odma’ trčim na krov da vidim nije li mi otkinuo antenu.

Volim proleće u mom kraju.




Copyright © Koe Ima Po Grad


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Razgovori...  |  Poslato: 25 Apr 2015, 00:24
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Kao voda iz pokvarene slavine


Uhvati me tako, s’ vremena na vreme… Tuga…

Tada povučem dim i udahnem duboko… Najdublje… Jurim je po svim šupljinama pokušavajući da je isteram…

A ona…

Utekne u krvotok i vibrira, šmugne kroz srce pa se otisne dalje…
Šaljem za njom promile jeftine hemije i oni se haotično kotrljaju njenim tragom kao razulareni batinaši niskih čela…

I eto nje, u oku, na obrazu, lagano klizi napolje i pada na asfalt… Zajedno sa mnom… Kapljemo… Kao voda iz pokvarene slavine…

Sasvim je ’’cool’’ ova slika, jer…

Sa asfalta se isparava… Negde gore…

Hoću da kažem…

Kako bih spoznao sreću, ako nisam upoznao tugu…?




oblogovan


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker