|
Autoru |
Poruka |
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
- ne sviđa mi se priča, da znaš... jel si isplanirala šta ćeš i gde ćeš ?! - од свега испланираног, стићићу само да плачем
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Hey, you, mystery girl!
20/12/2014 Čekajući pismo...
Draga Ines,
Slušam ovih dana muziku koju mlađe generacije ne prepoznaju, nije im bliska i ne osećaju je kao svoju. Pesme koje su već pomalo i zaboravljene, osim u pamćenju generacija koje su živele njihovo nastajanje. Tu još traju, žive. Za nas to su bili neprevaziđeni hitovi, večita civilizacijska dobra kojima ima da zahvalimo za odrastanje i sazrevanje, za formiranje ličnosti kakve jesmo. Nazvao bih to tekovinom koja nas je usmerila, dala nam najbolje od sebe i ništa zauzvrat nije tražila. Bila je jedna od naših univerziteta.
Pitaćeš me koje pesme slušam. Mnoge od onih koje, siguran sam, slušaš i ti, ako ne svakodnevno a ono, bar, kada sebi poželiš doživljaj lepog. A želiš ga, i u to sam siguran, uvek.
Hey, you! Eto, jedne. Poznata ti je iz vremena rušenja Berlinskog zida. The Wall. Taj se vinil izlizao od svakodnevne upotrebe vrteći se na mom gramofonu, marke „tosca 10”, jednako vrednom proizvodu tog vremena kao što je to bio album grupe „Pink Floyd”. Hey, you! ne dozvoli im da sahrane svetlo, ne predaj se bez borbe!
Koju godinu kasnije ista ona „tosca” vrtela je ploču za koju smo umeli da kažemo da obećanja nikada ne daje olako, ali da sluti šetnju poljima ječma. Bukvalan, sirov prevod. Onda bi ti rekla da te to podseća na pivski slad i smejala se, a ja se nervirao tumačeći to kao nedostojno Stingove „Fields Of Gold”. Što sam se više nervirao, to si se ti više smejala. I prebacivala gramofonsku iglu na pesmu broj devet. Na onu uz koju si me uvek zadirkivala pitanjem da li sam čovek s više lica. Nisam, nosim samo jednu masku. „Shape of My Heart”.
Onda duet, Erik i Elton. „Runaway Train”. Izlazak iz sanjarenja u ritam koji bodri i pokreće, a ti skačeš po sobi. I opet pitanje: da li je ljubav isto što i voz koji je prošao? Da li je čekanje na peronu uzaludno? Da li je vredno čekati drugi ili juriti za onim odbeglim? Da li, da li, da li…? Očekivala si odgovore, a onda sam se ja smejao. Da, i rekao sam: „Pitaj Kleptona i Džona!”
Šta sam još slušao ovih dana?
Džoa Kokera, uz malu pomoć njegovih prijatelja. Njegova verzija pesme „With A Little Help From My Frineds” – koju su još 1967. godine napisali Džon Lenon i Pol Makartni – deluje strastvenije, pevana prozuklim, grubim glasom. To, naravno, ne znači da je Ringo Star u izvornoj verziji pesmu otpevao loše, ali Koker mi je zvučniji kada se pita šta da radi kada je njegova ljubav daleko, i da se ne snalazi u samoći, ali da će pokušati da je prebrodi uz malu pomoć svojih prijatelja.
Iz jednog prijateljstva, a više zbog činjenice da tu pesmu samo jedan vokal može otpevati, nastala je saradnja Bona Skota i Roja Orbisona. Bono je napisao pesmu za koju je bio siguran da će zvučati onako kako je zamislio samo ukoliko je Roj otpeva. „She’s A Mystery To Me” mogao je, zaista, samo on da otpeva! I falset na kraju pesme za koji si me pitala da li je pratnja ženskih glasova. I posle se zbog tog stidela. A šta mi je drugo preostajalo nego da se smejem.
Nisi jedina koja je postavila isto pitanje, mnogi nisu pronikli u specifičnost njegovog glasa, u boju, u moć. Njegov falset zvoni onako kao što je Bono sanjao. A sanjao je da mu neko odgovori na pitanja koja je sam postavio. Orbison mu je želju ispunio, rekao mu je ko je misteriozna, mistična devojka. Tumačio je Bonove snove: proganjala ga je tama u njenim očima, bio je okovan njom. Ali, ako je njegova ljubav slepa, onda nije ni želeo da je vidi. Ona je za njega misterija.
D. subota, 20. decembar 2014. Beograd
преузето са блога dejanjeremic
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
GENERACIJAMA KOJE RASTU BEZ POEZIJE
Vama imena poput Tolstoja, Nerude, Jevtušenka neće značiti ništa. Za Bulata Okudžavu mislićete da je neki manje poznati fudbaler, a za Moraviju da je eventualno osnivač neke kompanije.
Kada neko u vašem društvu izgovori reč Vojvodina glavom vam neće proći Mika Antić nego Vojvođanska banka.
U Rusiji nećete tražiti Jesenjinova sela, breze i malo ždrebe već džinovske tržne centre i šoping molove. Balaševićevih 206 koraka vam takođe neće značiti ništa, kao ni stanica u Puli, provincijalka, ili miholjsko leto.
Ni kada se kockate nećete se setiti Dostojevskog kako gubi sav novac u Nemačkom Baden Badenu.
Vi u Londonu nećete razmišljati o ulicama kojima se kretao Oskar Vajld nego ćete tražiti Čelzijev i Arsenalov stadion.
Kada vidite ciganske čerge prvo što ćete se setiti nisu Puškinovi cigani već Hitlerov holokaust. Vi nećete zadrhtati pred dnevnikom Ane Frank, ali ćete se kleti u protokole sionskih mudraca i ostale antisemitske knjige.
I kada razmišljate o samoubistvu glavom vam neće proći Jesenjin, Hemingvej i Branko Miljković, nego da li je moguće da izvučete još neki kredit.
Vi se u Pragu nećete ni osvrnuti za Kafkinom kućom…
Hodaćete Parizom a nećete ni znati da su tamo živeli Selin, Viktor Igo i Žak Prever.
Mrzećete podjednako sve vladare zaboravljajući da je i Njegoš bio vladar?
Mislićete da su slepi ljudi beskorisni zaboravljajući ulogu Filipa Višnjića u Srpskoj istoriji?
Vama će priručnici “brzo, lako i jednostavno” biti zanimljiviji od svake literature. Za vas će to biti jedina prava literatura?!
Vama će Šerbedžijino izvođenje “Ne daj se ines” biti dosadno… A Tolstojeva Ana Karenjina idealan podmetač za sto, ili šporet, zbog svoje obimnosti.
Vama će stare dedine knjige samo skupljati prašinu, ako ih pre toga ne izbacite na ulicu. Pod uslovom da to pre vas nije učinio vaš otac?
Vi ćete u Sarajevu sasvim nezainteresovano proći pored “mosta ljubavi” koji je decenijama razdvajao dve gimnazije – mušku i žensku? Gimnazije razdvajao a momke i devojke spajao?
Vama na desetine beograskih spomen ploča u čast velikih pesnika neće značiti ništa. Prolazićete pored njih kao da ne postoje…
Vama će Trg Tina Ujevića biti neki tamo trg, a Tin neki tamo pesnik, i ništa više od toga.
Učićete geografiju sveta zbog velike nagrade formule jedan, ili svetskog prvenstva u fudbalu, a nećete znati ko je na svojim ramenima nosio kulturu jednog naroda?
Vama Selimovićev derviš neće predstavljati ništa u životu, kao ni Gospodar Jovanova 39 u Beogradu?
Kao ni Sonja Marmeladova i Nataša Filipovna?
Kao ni starac Zosima i prezime Karamazov?
Vama, u krajnjem, ništa neće značiti ni ova pesma jer je nećete razumeti…
Vama, koji ćete živeti bez poezije… Vama, koji ćete voleti bez ljubavi… преузето од Stefana Simića©
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Mera Znaš li da ja ne mogu umreti od obične smrti, kolere i bolesti od tri do pet slova ne mogu me odgurnuti sa zvezda, nestaću kada se zatre i poslednje slovo svih izgovorenih reči tebi u uho nestaću kad zaboraviš toplinu moga tela u zoru nestaću kada zaboraviš moje prste u svojoj kosi.
Znaš li da samo ti znaš tajnu lozinku mojih suza, dvaput trepni jednom duboko uzdahni okreni mi leđa i eto, suze se same od sebe poput perli nižu po mojoj bradi.
Znaš li i to da sebe u ogledalu samo po tvojim rukama sklopljenim oko vrata mogu poznati, znaš li sve to, ti, mero svega najlepšeg, svega najsurovijeg u meni. Stevica Rajčetić©
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Možda bih mogao.... Možda bih mogao da se zaljubim u tebe, onako, do srži divlje bez mere, da te pustim u sve pore da se iznutra obložim tobom, u misli da te usadim da poludim bos po vrelom betonu da trčim, da te čekam po toplom letnjem pljusku i da se ljutim što svaki put kasniš ali da ti sve s osmehom oprostim kad napokon stigneš, izgubljen opijen blesav lud u iščekivanju da me snažno privučeš k sebi, usnama staviš tačku na sve moje reči.
Možda bih mogao da se zaljubim u tebe, onako do srži, divlje bez mere, baš kako treba, a kako nisam, priznajem baš dugo nisam, a ti si eto idealna prilika, kosa ti miriše na jutro na život na plave oblake na more u svitanje, u očima ti se mreste snovi vole se boje maze se neizgovorene reči dok u rukama drzis kljuceve za sva ona vrata kroz koja sam ikada hteo da prođem na putu ka nečemu, pod ruku sa nekim, zaista, možda bih mogao da se zaljubim u tebe... Stevica Rajčetić©
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Pravi muškarci – vrsta u izumiranju 03/01/2015
Danas češće možete naleteti na jednoroga kako pije eliksir mladosti sa Topčiderske česme nego na muškarca sa stavom koji zna da ga argumentuje i odbrani. Stav je složena kombinacija imanja srca, muda i inteligencije. Srca – da voliš, muda – da smeš, inteligencije – da umeš da dobiješ ono što želiš. Momci su sa svim ovim stavkama u hroničnom deficitu pa se upinju da sve to nadomeste skupim kolima, izdepiliranim trbušnjacima i laganjem da im je u gaćama nekoliko cm veći nego što jeste. Džabe im.
Diskutabilni muškarci dele se na mamine sinove, ženine papuče, loše očeve, smušene, sluđene, udarene mokrom čarapom, alamunje, nesposobnjakoviće, one sa erektilnom disfunkcijom, nepouzdane, sumnjive, neotesane i one sa policijskim dosijeom. Oni drugi, na ivici izumiranja, zovu se obični muškarci. Danas, najmanje je takvih a jedino oni su pravi.
Sećam se da je otac tešio jednu moju poznanicu nakon njenog raskida dugogodišnje veze rečima: „Ćero, ništa nemoj da se brineš, dobrih kuraca puna pijaca“. Možda je tako bilo u vreme kada je on bio mlad. Danas, koliko vidim po ženama, ponuda na toj pijaci je gora nego ikad. Nezadovoljavajuća u svakom mogućem smislu. Nema više ni onih kojima bi makar kupus potpile, a kamoli onih kojima bi decu rađale
Mislim da muškarci nikada nisu bili ovoliko daleko od muškosti i muževnosti. Od čojstva i junaštva da ne pominjem. Ostalo je par endemskih primeraka koji se, da ne bi bili ismejani, kriju pod mimikrijom u čoporu prosečnih jer nam je sistem vrednosti izvrnut naglavačke. A ja, ako se nečeg gnušam to je ćutljivih, stidljivih i pekmezavih muškaraca. Povodljivi i oni koji glume žrtve su posebna vrsta o koje žene ne bi trebalo ni govnjivu cipelu da obrišu.
Biti duhovit, dobar u krevetu, inteligentan i šarmantan, lakše je nego ikad jer je konkurencija nikakva. Jedino šta je danas teško, jeste biti finansijski stabilan u nestabilnoj državi. Zbog toga su neke žene i počele da mešaju imućne sa perspektivnima, kriminalce sa uticajnima, galamdžije sa autoritetima, nasilnike sa zaštitnicima i steroidne gutače vijagri sa pravim jebačima. Da li je krivica na muškarcima ili ženama, odgovor će se čuti kada saznamo da li je starija kokoška ili jaje.
U svakom slučaju, pravi muškaraci pa makar bili i gej, uvek srcem vole, mudima brane i celim bićem razumeju žene. Zato je moj odgovor da je krivica na nama.
B(L)ogdan
|
|
|
|
|
SHE
|
|
rang
Pridružio se: 07 Dec 2012, 00:12 Postovi: 26756
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
Волим кад речи ове посејете по сликама Флекице фала ти од срцкоЦрцкасто
|
|
|
|
|
Вучица
|
|
Moderator chata
Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01 Postovi: 30458
|
TU ŽIVIM JA I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Među plavim oblacima u svom tom šarenilu, Kao cvet na jastuku poklon, tebi ostavljen, dok spavaš...
I nisi dala noći da me kradu, pohotnom uzdahu da me razvlači, po pustim ulicama, crvenilu na njihovim usnama da me ljube, obljube, u šipražju od sećanja ...
Ostavila si me da te čekam po danu, Zarobljen među tvojim trpavicama, Zaglavljen između dva ugla oka, u tvojim zenicama, dok ponoć ne dođe...
I dozvolila si da se rodim u tvom snu, Da odrastam u lepoti, da živim bajku, Kao dete ljubavi, ušuškano u tvom naručju, Između očiju, srca i duše...
Živim ja... GoranG.
|
|
|
|
|
SHE
|
|
rang
Pridružio se: 07 Dec 2012, 00:12 Postovi: 26756
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 79 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|