Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:04


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 04 Jun 2013, 03:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Skadarlija 1900.te godine.

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 08 Jun 2013, 07:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
UPOZNAJTE BEOGRAD: Od sirotinjske četvrti ostala je samo kaldrma, na kojoj je nastala boemska duša grada (FOTO)

U tursko doba, romska četvrt, zagađena otpadnim vodama, a kasnije utočište umetnicima kojima je srušena "druga kuća", kafana "Dardaneli", Skadarlija je jedna od retkih ulica koju nijedna ideloška struja nije menjala

Slika

S proleća 1872. godine Šićan mala od Beogradske opštine dobija zvanično ime Skadarska ulica. Ovde godine u Skadarsku ulicu broj 34 nastanjuje se pesnik i slikar Đura Jakšić, koji će nekoliko godina kasnije, navodno, pesmu “Otadžbina” napisati upravo u jednoj od ovdašnjih kafana, i to na papiru u koji je bio zamotan burek.

Decenijama kasnije, kada je Srbija slobodna i kada Beograd počinje da se širi i, za ondašnje prilike, urbanizuje, promene stižu i u ovaj sirotinjski kraj.

Gde stvaraju Jakšić, Sremac, Zmaj…

“Moji gosti su, od davnine, bili čuveni ljudi od pera. Moji gosti su bili prvi beogradski glumci, pesnici, reditelji, slikari i pripovedači. Srdačno sam dočekivala prijatelje iz Zagreba, iz Sarajeva, iz Skoplja, iz Ljubljane. U mojim bledim noćima oni su se bratimili. Dolazili su meni i ministri, i uvaženi načelnici, i sarači, i bozadžije, čevabdžije, i propali đaci, i učeni profesori. Pod mojim krovovima i na mojoj kaldrmi svi su pevali, sevdisali, lumpovali…”, pisao je dalje Džumhur.

Već nekoliko godina, tačnije od 1869, u blizini mesta na kome je bila Stambol-kapija, postoji Narodno pozorište, po čemu je i ovaj trg dobio ime. U Beograd počinju da dolaze mladi i talentovani glumci iz svih krajeva zemlje, koji jeftine sobe nalaze upravo u Skadarliji.

Kada ne moraju da probaju predstave, ova glumačka omladina, ali i mnogi pisci, umetnici, novinari o ostali “od te sorte” vreme provode u kafani “Dardaneli”, u kojoj čak Vojislav Ilić sastavlja jednu od svojih najlepših pesama – “Sveti Sava”. Međutim, gradske vlasti 1903. godine ruše “Dardaneli” kako bi na tom mestu nikla nova zgrada Uprave fondova.

Vrlo brzo “umetničke duše”, skoro u kolonama, slivaju se u Skadarliju, u kojoj ih već čekaju oni mladi glumci, što ovde iznajmiše stanove i sobe.

Boemski šarm Skadarlije iz godine u godinu postajao je sve jači, pa, osim umetnika i glumaca, počinje da opija i one kojima je strogost osnovna odlika a pendrek “pero za pisanje”.

- Priča se da je, okružen pesničkim, veseljačkim društvom, neki policijski pisar, poznat po svojoj strogosti, u Skadarliji, odjednom, počeo da govori u stihovima! Uhvati lopova, sedne s njim kod Tri šešira i napravi zapisnik -u stihovima – piše Kosta Dimitrijević u “Životu boemske Skadarlije”.

Strmi i kaldrmom prekriveni sokak budnim do kasno u noć drže muzika, rasprave i umetnost, stvorene za stolovima u “Pašoninom Bulevaru”, “Esnafskoj kafani”, “Vuku Karadžiću”, “Bums-keleru”, “Bandistu”, “Maloj pivari”, “Zlatnom bokalu”, “Tri šešira”, “Dva jelena”…

Slika

O tome koliko je ova ulica značajna za duh beograda i njegove mladosti i napretka, u 20. veku piše Branislav Nušić.

- I ne samo politički već i sav duhovni život kretao se u kafanama. Ako je trebalo povesti kakvu inicijativu umetničku, književnu ili ma koju drugu javnog značaja, prvi sastanci, na kojima bi se izmenile misli, bili su za kafanskim stolovima. Za kafanskim stolovima osnivali su se i listovi i politički i književni, a organizovale su se i redakcije; tu je mnogi i mnogi saradnik napisao uvodni članak, a mnogi poeta pesmu.

Tokom dvadesetog veka u Beogradu istoriju “pišu mnogi pobednici”, menjavši ideologije, junake, pa i imena ulica. Verovano jedini deo grada koji kroz čitavo svoje postojanje opstaje pod jednim imenom i sa jednom namenom upravo je Skadarlija.

Slika

Nakon završetka Drugog svetskog rata, Beograd se, sve do 1952. godine, deli na reone i manje opštine, kakva je i Skadarlija. Međutim, 1. januara 1957. godine, u okrivu reorganizacije, Skadarlija postaje deo opštine Stari grad. Prema popisu stanovnika iz 2002. godine, mesna zajednica “Skadarlija” ima oko 6.000 stanovnika.

Na ulazu u samu ulicu, goste čeka zastava sa simboličnim oznakama: žirardo-šešir, crni štap i crveni karanfil, kao i poruka:

“Skadarlija – centar umetničke boemije, tradicija je stvaranja već ceo vek. Zato posetioče, kad dođeš u ovaj kutak Beograda da se zabaviš i razonodiš, pokušaj da maštom svojom dočaraš davno minulo vreme. Seti se svih oni generacija pesnika i glumaca, novinara i slikara, boema znanih i neznanih”.

Ipak, “srpski Monmart” nisu zaobišle promene niti duh nove urbanizacije, koji već godinama ozbiljno menja lice ostatka Beograda. Kafane sve više postaju moderni restorani, “rastu” kafići koji se, ni po nameni a ni po profilu posetilaca ne ukpalaju u profil nekadašnje Skadarlije, a “promodili” su se i vino i muzika.

Slika
Foto: Mihajlo Anđelković, Wikipedia

Ono što se ne menja jeste posećenost ove četvri i njen suštinski boemski duh, koji i danas mnoge mlade ljude “svrati” ovamo, na “čašicu” razgovora uz bokal vina, i koji će možda stvoriti neke nove Nušiće, Jakšiće i Iliće…


telegraf

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 09 Jun 2013, 11:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
SKADARLIJA, ČAROBNI KUTAK BEOGRADA

Slika
Čiča Ilija u veselom društvu boemske Skadrlije


Skadarlija, u srcu Beograda, ona stara, romantična i boemska, poznata iz istorije i legende, živi više od jednog veka u vedrim pesmama, zanimljivim pričama i anegdotama kao i u mnogim književnim i novinarskim zapisima.

Strma krivudava Skadarska ulica, po kojoj je ceo kraj dobio ime S k a d a r l i j a, početkom ovog veka do drugog svetskog rata, bila je carstvo beogradske boemije, ali istovremeno i kulturno redovno sastajalište velikana pozorišne scene, pera, misli, kičice...

Ovaj čarobni kraj Beograda, voljeni kutak poezije i romantične istorije, poznat po drvenoj kaldrmi, plinskim fenjerima među rascvetalim krošnjama drveća, po znamenitim kućama i kafanama, gde su prijatne večeri provodili mnogi poznati književnici, novinari, glumci, reditelji, muzičari, pevači, slikari i ostali veseljaci, danas pored mladih i starih, najviše privlači radoznale turiste iz celog sveta, tako da Skadarlija ostaje zlatnim slovima upisana u istoriji našeg glavnog grada. "Nisam ni slutio da Beograd ima tako bogatu tradiciju poštovanja pisaca i pozorišnih ljudi", izjavio je pri poseti Skadarliji poznati italijanski pisac Alberto Moravija. "Mogu vam reći da u tom pogledu ne zaostajete od mnogih evropskih gradova. Vaša Skadarlija je zaista čaroban kutak istorije i kulture Beograda. U noći, čovek ima utisak kao da je na Monmartru, koji se tek rađa, u kojem se još oseća dah umetnosti..."

Kao što Prag ima Zlatnu uličicu, Beč — Grincing, Atina — Plaku, Pariz — Monmartr, tako se Beograd ponosi Skadarlijom, koja je odavno kao redovno sastajalište značajnih umetnika, kulturnih poslenika i starih zanatlija, ušla u legendu i istoriju, postala sastavni deo mnogih veselih priča, noćobdija, koji su ovde razdragani dočekivali zore uz "dobru kapljicu" i roštilj, tananu svirku i zanosnu pesmu sa simboličnom porukom:

Ovde su bančili naši veliki, stari
čuvari zvezda, mudraci i ljubavnici zora,
kovači, stolari, pekari, ribari, rezbari,
i putnici prošli sve gore i sva mora.

Pri ulasku u Skadarliju, kraj njene zastave sa simboličnim oznakama (žirardo-šešir, crni štap i crveni karanfil), krupnim slovima ispisana je dobronamerna poruka: " Skadarlija — centar umetničke boemije, tradicija je stvaranja već ceo vek. Zato posetioče, kad dođeš u ovaj kutak Beograda da se zabaviš i razonodiš, pokušaj da maštom svojom dočaraš davno minulo vreme. Seti se svih oni generacija pesnika i glumaca, novinara i slikara, boema znanih i neznanih..." Da se njih setimo, obnovimo njihove doživljaje i lepe uspomene, napisana je i ova knjiga.

Kad izgovorimo poetsku i istovremeno čarobnu reč S k a d a r l i j a, odmah iz požutelog albuma uspomena, sećajući se davno minulih vremena, pred očima iskrsavaju likovi njenih znamenitih stanovnika i stalnih gostiju, koji su rado pevali onu staru, gradsku, ljubavnu pesmu sa refrenom:

Bre devojče, majka te nemala,
niti imala, nit' te kome dala
izgore me, tvoja lepotinja:
čarne oči, rumena ustašca.

Poznata u mnogim svetskim turističkim prospektima kao atraktivan kraj koji vredi videti, današnja Skadarlija nastavlja svoj veseli život, što se kaže "dok je sveta i veka". Najznačajniji kulturno-istorijski spomenik obnovljene Skadarlije, svakako je bela, prizemna kuća slikara i pesnika Đure Jakšića, a ovoj se pridružuju i znamenite, najstarije kafane Tri šešira i Dva jelena, pored još niza drugih objekata o kojima će u ovoj hronici biti više reči.

Najlepše uspomene iz stare, poetske i romantične Skadarlije, vezane su za one njene stanovnike i redovne goste, koji su, kako se tačno govorilo, ovde, svoje "najlepše dane proživeli — noću". Njeni redovni posetioci, bili su mnogi umetnici o kojima Antun Gustav Matoš beleži: "Istorija naše boeme bila bi, dakle, uglavnom, istorija naše književnosti".

Ovu Matoševu opasku prenosimo da bismo ukazali šta nas je još privuklo pisanju ove prve hronike Skadarlije, koja počinje doseljenjem najvećeg pesnika i slikara romantičarske epohe Đure Jakšića i završava svedočenjima značajnih savremenika — ljubitelja ovog znamenitog kraja.

U počecima svoje istorije, pored džombaste turske kaldrme i nekoliko česama, glavna obeležja Skadarlijske ulice iz tog davnog vremena, bile su tarabe iza kojih su se prostirale cvetne baštice sa kućicama oblepljenim blatom ili u bondruku, od kojih je nekolicina imala doksate i krovove od ćeramide. Ondašnja Skadarlija je izgledala upravo onako, kako joj u njeno ime daje impresivan, neposredan opis naš poznati karikaturista putopisac Zuko Džumhur:

"Zovem se Skadarlija ili Skadarska ulica, kako hoćete. Ja nisam ni bulevar, ni avenija, ni magistrala. Ja sam običan, strmi, krivudavi i loše kaldrmisani sokak usred Beograda i to bi bilo sve što bi vredelo reći o meni da nema moje duge povesti, da nema mojih trošnih krovova, rasklimatanih stolica i rasporenoga jendeka.

Moji gosti su, od davnine, bili čuveni ljudi od pera. Moji gosti su bili prvi beogradski glumci, pesnici, reditelji, slikari i pripovedači. Srdačno sam dočekivala prijatelje iz Zagreba, iz Sarajeva, iz Skoplja, iz Ljubljane. U mojim bledim noćima oni su se bratimili.

Dolazili su meni i ministri, i uvaženi načelnici, i sarači, i bozadžije, čevabdžije, i propali đaci, i učeni profesori. Pod mojim krovovima i na mojoj kaldrmi svi su pevali, sevdisali, lumpovali..."

Iz tmine zaborava, zahvaljujući zapisima starobeogradskih hroničara, izvlačimo niz zanimljivih, često simboličnih imena poznatih kafana u Skadarliji: Pašonin Bulevar, Esnafska kafana, Vuk Karadžić, Bums-keler, Bandist, Mala pivara, Zlatni bokal, Tri šešira, Dva jelena... Sve ove čuvene kafane čije ćemo zanimljive istorijate kasnije izneti, odavno su nestale, osim dve najstarije i najpoznatije: Tri šešira i Dva jelena. One su poznate u svetu poput pariskog restorana Prokop, londonske Sirene, rimskog Greka ili praškog Fleka. Ove najpoznatije skadarlijske kafane, vezane za mnoge boemske priče, po priznanjima stranih turista, predstavljaju i danas "čaroban kutak istorije i kulture Beograda".

Stanujući u blizini kafane Tri šešira, u njoj bi, ponekad, prijatne večeri provodio pesnik Đura Jakšić, nazivajući je "vinskim vrelom". Vladar smeha beogradske pozornice, nezaboravni komičar Čiča Ilija Stanojević, koji je poput mnogih svojih kolega stanovao u Skadarliji, nazivao je kafanu Tri šešira — "drugom kućom".

Skoro je, zaslugom Petra Vasića, u Skadarliji obnovljena kuća sa brojem 36 u kojoj je poslednje godine života proveo veliki srpski pesnik i slikar Đura Jakšić. Druga znamenita zgrada u današnjoj Skadarliji je ona u broju 38, gde je skoro pola veka sa porodicom proživeo proslavljeni bard scene Milorad Gavrilović zvani "Stari gospodin". Sada je u ovoj kući restoran Ima dana. Treća je čuvena Kuća Hristodulo u Skadarskoj 27, čija je spomen ploča ispunjena sa desetak poznatih imena glumaca, reditelja, pesnika i muzičara. Isto toliko slavnih imena dramskih umetnika trebalo bi da bude uklesano na spomen-ploči Kuće Kozlinskog, preko puta kafane Dva jelena. I u Zetskoj ulici broj 2, kao i u okolnim ulicama stanovali su mnogi umetnici koji su odavno zaslužili posebne monografije jer posle njih ostaju još jedino sećanja kao i izbledele fotografije.

Sa novim vremenom pristigle su u Skadarliju i nove kafane: Ima dana, Dva bela goluba, Zlatni bokal...


Kosta Dimitrijević | Život boemske Skadarlije

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 09 Jun 2013, 11:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ŠETNJA KROZ ISTORIJU STARE SKADARLIJE

Kako je naučno utvrđeno da se na tlu današnje Skadarlije živelo još pre nekoliko hiljada godina, najbolje da prošetamo kroz istoriju ovog živopisnog kraja Beograda izdvajajući samo najvažnija zbivanja.

Jedno važno i zanimljivo arheološko otkriće iz 1892. godine u Beogradu ukazuje da je tlo današnje Skadarlije još u dalekoj prošlosti bilo predodređeno da postane istorijska znamen. Tada su arheolozi, po zapisu dr Đ. P. Jovanovića, u temeljima Bajlonijeve pivare u Skadarliji iskopali "desetinu komada slonovih zuba, a malo dalje čovekovu lubanju". Naučnik Jovanović tvrdi da su zubi pripadali izumrlom slonu "Elephans anpiuus a lobanja da pripada fosilnom čoveku, koji je živeo u takozvanoj helenskoj prirodi". Ovo otkriće pokazuje, zapravo, da naučnici pretpostavljaju da se na tlu ovog kraja živelo još pre nekoliko hiljada godina jer to dokazuje lobanja "prvog Beograđanina", koga još nazivaju "beogradski diluvijalni čovek". A paleontolog Niko Županić, analizirajući lobanju "prvog Beograđanina", tvrdi da je u "morfolopnsbm" pogledu" morao pripadati neandertalskoj rasi.



Slika
Stara Skadarska ulica

Novinar, urednik Politike Mihajlo Petrović, koji se bavio proučavanjem istorije našeg glavnog grada, u knjizi Kako je postao Beograd, za njegovog prvog stanovnika piše: "Tome neandertalcu bio je, izgleda, sličan najstariji Beograđanin, čije su kosti nađene u dnu Skadarlije. Koliko nas vekova od njega razdvaja? G. Župančić kaže, kako nije isključena mogućnost, da je on bio savremenik krapinskom čoveku. A od krapinca, po najkompetentnijim mišljenjima, razdvaja nas nekoliko desetina hiljada godina..."

Na ovaj način, zahvaljujući arheološkom otkriću, Skadarlija dvostruko simbolizuje stari Beograd: predstavlja njegov temelj svedočeći otkrivenom lobanjom, s kraja ledenog doba začetak života glavnog grada, dok je u novija vremena vezana za istoriju umetničke boemije, kao i za niz značajnih događaja iz kulturno-istorijske prošlosti.

*

Pomeni naselja gde se prostire današnja Skadarlija počinju još iz vremena turske okupacije, kada je Beograd skromnih kućeraka i onih boljih sa doksatima i ćepencima, bio u ropstvu visokog šanca, dubokih jendeka i rovova kao i zloglasnih kapija. Ali, za razliku od opkoljene rovovima punim vode beogradske varoši, ovo sirotinjsko naselje na prostoru od Stambol do Vidin-kapije, bilo je van šanca.

"Pažljivo oko može još i danas da vidi međe beogradske varoši dokle se prostirala pre predavanja na kadifenom jastučetu gradskih ključeva Ali-Rize paše 1867. knezu Mihailu", iznosi svoja zapažanja piscu ovih redova književnik Božidar Kovačević. "To je ona krivudava linija, koja se penje od Save, preko venca Kosančićevog, pa od Topličinog i Obilićevog prolazi ispod Knez-Mihajlovog spomenika, pored Narodnog pozorišta, skrećući k Dunavu. Dosta duboki jendeci i rovovi puni vodesprečavali su natoj liniji pristup varoši u koju se moglo ući samo kroz turske kapije. Jedna od tih, čuvena, masivna Stambol-kapija, ispod današnjeg spomenika kneza Mihajla, bila je glavni prolaz u varoš beogradsku, a zatim Varoš-kapija, kraj Dunava. Uveče su se dizale drvene ćuprije na lancima i niko nije mogao ući ili izaći iz nje napolje. Ali, izvan varoši, bilo je prigradskih naselja. Jedno od takvih, pokriveno utrinama, bila je današnja Skadarlija. Nekada, neka vrsta Jatagan-male, naseljena Skadranima, koje su zatim nadvladali Cigani (Romi), a posle sirotinja."

I putopisac Sreten L. Popović beleži da se ovo sirotinjsko naselje najpre na turskom zvalo "Šićan mala" što u prevodu znači Ciganska mahala.

Kao suprotnost očajne bede ove, gotovo puste Šićan male, u njenoj blizini, na prostoru između današnjih spomenika knezu Mihajlu i junaku Vasi Čarapiću, stajala je već pomenuta, moćna tvrđava - turska Stambol-kapija. Po opisu Koste N. Hristića u Zalisima starog Beograđanina, ova kapija je bila masivna i od tesanog kamena. "Levo i desno od kapije pružao se šanac sa visokim bedemima, silazeći desnim krakom preko Vidin-kapije ka Dunavu, a levim preko Varoš-kapije ka Savi", piše Hristić. Ispred Stambol-kapije bio je dubok jendek pun đubreta i strvina, preko koga se drvenim mostom nastupalo u kapiju".

Prolazeći ovim delom grada putopisac Bjanki beleži da je kod masivne Stambol-kapije morao da zapuši nos jer na kraju beogradske varoši beše đubrište.

Stambol-kapiju je od poljane rastavljao dubok rov, koji se često u slučaju nevremena i pljuskova, punio vodom. "Zimi se ta voda nekad i ledila, a leti se pokrivala zelenom žabokrečinom, i svakad bila prljava jer se u nju svašta bacalo", beleži hroničar Milan D. Milićević. I po ostalim zapisima ova pustara bila je često plavljena, a od izlivenih baruština uvek je najviše ispaštala sirotinjska Šićan mala. "Tu nikad nije bilo ni kuće, ni dućana, nego je leti rasla golema travuljina, najviše kukuta, a zimi je travuljina bila suva, ali se većinom držala uspravna", opisuje Milićević ovaj, od varoši beogradske potpuno odsečen kraj. "Iz te travuljine u svako doba mogli su jurnuti ili zli ljudi na putnika sama i bez oružja. Kako pse, po turskom zakonu, niko nije smeo ni taknuti a kamoli ubiti, "sirotinja raja" morala je strpljivo da podnosi njihov obesan lavež, zavijanje, pa i ujede. Sudeći, po iskazima savremenika, ovde su se preko zime pojavljivali i vuci, a još veći strah su zadavale odsečane glave srpskih buntovnika, nabijene na palisade u blizini današnje Skadarlije.


Slika
Luka Mladenović: Stara Skadarlija sa kafanom "Vuk Karadžić"

*

Prema planu Beograda iz 1854. godine vidimo da se ovaj, romskom sirotinjom nastanjen kraj sa nizom koliba i straćara oblepljenih blatom, pokrivenih trskom, slamom i ćeramidom, nalazi između starih naselja Dorćola i Palilule. Sa dolaskom kneza Miloša u Beograd, u Šićan mali se od skinutih drvenih palisada gradi novo naselje. "Bilo je tu puno straćara, krivudavih džombastih sokaka i neuglednih hanova u kojima su se napijali Srbi i Turci, te je često dolazilo do svađa i sukoba", beleži u knjizi Iz starog Beograda Ž. P. Jovanović. "Kad padne kiša, mali potok, koji je proticao sredinom ulice, toliko bi nabujao da bi usput sve nosio..."

Pionirski, urbanistički plan Emilija Josimovića iz 1867. godine daje još vidljiviji i tačniji snimak ove zapuštene mahale u kojoj su još uvek stanovnici Romi. Te, iste znamenite 1867. godine po predaji gradskih ključeva knezu Mihajlu, započinje preporod srpskog naroda, a sa ovim menja se dalja situacija ovog ubogog naselja zvanog Šićan mala.

Sa odlaskom Turaka iz Beograda i Romi napuštaju svoju Šićan mahalu na ivici grada, i po tvrđenju Nikole Trajkovića nastanjuju Čuburu, koja se kasnije spaja sa beogradskom varoši. Tada ovu mahalu naseljavaju siromašne zanatlije, a u njoj kao spomen na Turke ostaje samo kaldrma dok narod zatrpava jaruge i rovove, ruši palisade i gradi većinom prizemne kuće-čatmare i bondručare.

S proleća 1872. godine Šićan mala od Beogradske opštine dobija zvanično ime Skadarska ulica. Zanimljiv je podatak da se te iste godine u Skadarskoj ulici, u prizemljuši ondašnjeg broja 34, nastanjuje pesnik i slikar Đura Jakšić, prvi poznatiji velikan iz ovog kraja, čiji se boemski životni moto sadržavao u kratkoj pesmi:

Jedan dim još, jednu čašu,
Jedna pesma, jedna seka!
P'onda zbog, tamburašu!
Zbogom krčmo, zanaveka!

Za dalji istorijat ovog kraja važan je plan Beograda inžinjera Stevana Zorića iz 1878, koji daje detaljan opis Skadarske ulice sa 68 objekata od kojih danas imamo sačuvanu samo desetinu: kafane Tri šešira i Dva jelena, kuće Đure Jakšića i nekoliko poznatih glumaca, Štrihin dom, staru pekaru i stambene zgrade broj 19 i 27. Sve ove kuće sa kaldrmisanim dvorištima i cvetnim baštama daju bogat materijal za nenapisanu hroniku naše umetničke boemije.


Kosta Dimitrijević | Život boemske Skadarlije

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 09 Jun 2013, 13:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
SKADARLIJA - Kletva Bibijinog plemena

Prema legendi, na svako mesto sa koga su Cigani nasilno iseljeni, bacano je prokletstvo da nikome više ne donese sreću. Po svemu sudeći, tu kletvu su najpre osetili prvi bardovi naše umetnosti. Iako su rodu ostavili najveća duhovna ostvarenja, malo je ko od njih lično bio srećan i zadovoljan

Slika


Noću kad je jedan sat, Skadarlijom lomiš vrat

Ono što je za Pariz značio Latinski kvart ili za Beč Grincip, to je od Prvog svetskog rata za Beograd bila Skadarlija. Doduše, i danas je ona omiljeno stecište boema i ljubitelja dobre atmosfere, ali odavno više nema čuvenih glumaca i pesnika čije je ime neraskidivo vezano za ovu ulicu. Nema „starog gospodina“ Milorada Gavrilovića, davno se upokojio i čiča Ilija Stanojević, u legendu su se preselili i Radoje Domanović, Janko Veselinović, Đura Jakšić... Ovaj poslednji je u njoj i umro.
Skadarlija je uglavnom sačuvala svoj izgled s kraja devetnaestog veka, ne računajući nekoliko novih visokih građevina koje su vremenom nikle. Naročito je dobro sačuvana čuvena kaldrma o kojoj je, svojevremeno, bila ispevana i pesmica:

– Noću kad je jedan sat
Skadarlijom lomiš vrat!

Slika

Ciganska mala

.Zanimljiv je razvoj Skadarlije. Još za vreme Turaka, odkad verovatno i potiče ova kaldrma, Skadarska ulica je bila ciganska mala, preko koje je prelazio akvadukt, po svemu sudeći, baš na mestu gde je kasnije podignuta kuća Đure Jakšića. Po oslobođenju od Turaka su porušeni palisadi koje su se nalazile na levoj strani ulice, idući naniže, a rovovi koji su ih okruživali su zatrpani. Cigani su iseljeni na Čuburu, koja je kasnije preko Novog sela (danas Mekenzijeva ulica) spojena sa varoši, a Skadarliju su naselili neki novi stanovnici, takođe siromašni.O Ciganima postoji jedna legenda po kojoj bi oni prokleli svako mesto sa koga su prisilno iseljeni da na njemu, kasnije, više niko nema sreće. Možda je ta „kletva“ sustigla i našu Skadarliju, jer njeni prvi stanovnici, beogradski boemi, nikada nisu bili „deca sreće“. Skadarlija je postala popularna s kraja sedme decenije devetnaestog veka, kada je u njenoj blizini završena zgrada Srpskog narodnog pozorišta (današnje Narodno pozorište). Prvi stanari su bili glumci, a za njima su uskoro počeli da pristižu i drugi umetnici – slikari, pisci i novinari. Kafane su nicale jedna za drugom. Najpoznatije su bile Tri šešira, Dva jelena, Bandist, Bums i Vuk Karadžić.
U tih pet kafana se odvijao noćni život Skadarlije. Svaka od njih je imala posebnu atmosferu i gosti su se prema tome opredeljivali. Preko dana je bila obična, čak i ružna ulica gde su kuće bile nejednake i prilično neugledne, a kaldrma veoma loša, tako da ni kola nisu prolazila, jer su se ljudi plašili da ih ne slome ili da konji ne ozlede noge. Pravi život je počinjao tek noću, sa zvezdama, i trajao do rane zore.

Slika

Kafane

Tri šešira je bila veoma zanimljiva kafana već i po svom imenu, a posebno po lokalu gde je bilo više zasebnih odeljenja, od kojih je svako imalo svoju publiku. Imala je veoma prijatnu baštu i nekoliko stolova ispred kafane. Ime je bilo poznato i tipično, a tokom Prvog svetskog rata se pročulo i širom sveta. Gde god bi neki Srbin ili Beograđanin otvorio kafanu, ona bi se, gotovo po pravilu, zvala Tri šešira.

Slika

Najveća kafana u staroj Skadarliji je bila Dva jelena. S obzirom da je tada u ovoj ulici sve bilo malo i nekako skučeno, brzo se pročula po velikoj trpezariji. Ovde je i bašta bila znatno veća nego u drugim kafanama i imala je neke čudne kućice u dnu bašte, sa uvek spuštenim zelenim roletnama na prozorima. U ovoj kafani su bili čuveni dugi jelovnici sa bezbroj jela srpske kuhinje. U nju su često navraćali i stranci, želeći da probaju specijalitete sa roštilja.
U kafanu Bandist su svraćali mlađi ljudi i retko je bilo večeri da se prozori te kafane nisu tresli od ritmičnih udaraca cimbala, basa ili violine. Veoma bučna kafana je bila i Bums, ali se njen restoran početkom 20 veka smatrao najboljim u Beogradu. Vodio ga je čuveni Čiča Gavra, boem po duši i poznati mecena umetnika i pesnika. Uvek im je davao na kredit, koji je, po pravilu, obično „propadao“.

U vrhu Skadarlije, u kafanici Vuk Karadžić, drvenoj potleušici nakrivljenoj i poduprtoj kočevima, sedelo se na burićima i pila samo rakija, a opijalo se do besvesti. To je bio lokal teških alkoholičara. Ime poznatog prosvetitelja je, ipak, zasluživalo neki lepši i ugledniji objekat.
Ostvarivanje kletve

Još od Platonovog opisa Atlantide počele su razne špekulacije o njenoj lokaciji. Po nekim naučnicima, ovaj mitski grad se nalazi upravo u vodama Bahamskih ostrva, a za svoju tvrdnju uporište nalaze u postojanju velikih krečnjačkih stena, koje su 1968. godine otkrivene u blizini Severnog Biminija. Legenda kaže i da se na ostrvima Bimini nalazi izvor večne mladosti. Španski istraživač Ponse de Leon je, tražeći ovaj izvor, „promašio” Bimini, pa je dospeo na kopno prekoputa. Poluostrvo je proglasio za špansku zemlju i nazvao ga La Florida. O Biminima je pisao i Ernest Hemingvej u romanu „Ostrvo u struji”, jer se nalaze na obodu Golfske struje, osamdesetak kilometara istočno od Majamija. U ovoj grupi ostrva su najveći Severni i Južni Bimini, a posebna atrakcija je takozvani Biminski zid, koji čini ogromna stena, visoka 1.219 metara.


casopishorizont

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 11 Jun 2013, 05:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Боемска повест Београда

„Зоре су овде дочекивали, овде живели и стварали, шале збијали и плакали, и такви великани какви су Бора Станковић, Јован Јовановић Змај, Јанко Веселиновић, Милован Глишић, Симо Матавуљ, Радоје Домановић, Војислав Илић, Иво Ћипико, Вељко Петровић, Станислав Винавер, Бранислав Нушић, Стеван Сремац... Ђура Јакшић је овде спевао ,Падајте, браћо’ и ,Станоја Главаша’ срочио, Раде Драинац новце за ,Хипнос’ скупљао и до јутра без њих остајао, улоге овде спремали чича Илија Станојевић, Вела Нигринова, Добрица Милутиновић, Жанка Стокић, овде су рођени Београђани постајали Тин Ујевић, Густав Крклец, Сибе Миличић...”

Slika


„Зовем се Скадарлија, или Скадарска улица, како хоћете. Ја нисам ни булевар, ни авенија, ни магистрала. Ја сам обичан стрми кривудави сокак усред Београда. И то би било све што би вредело рећи о мени да нема моје боемске повести, да нема мојих трошних кровова, расклиматаних столица и распоренога јендека...”
Тако је о Скадарлији писао, то јест у њен се глас претворио, незаборавни Зуко Џумхур, чувени карикатуриста и путописац, боем и живописна ходајућа хроника Београда. Доиста, у првој половини XIX века Скадарлија је била изван градских зидина, тик уз бедем који се спуштао ка Дорћолу, Циган-мала и стециште сиротиње, с потоком посред. Како је онда за Београд постала исто што и Монмартр за Париз или Гринциг за Беч?
Када су 24. априла 1867. и последње турске јединице напустиле Београд, отворена је сасвим нова историја престоног града. Градско језгро је почело нагло да се шири, срушени су бедеми, започела модернизација, увођење европских манира и моде. Још 1854. ова улица је први пут уцртана у мапу, а те 1867. први пут је унета и у урбaнистички план. Циган-мала је тада расељена, формирана је и калдрмисана уличица, дуж ње никоше два реда ниских кућа. Почеше да се досељавају „ситни чиновници, практиканти, занатлије, калфе и кафеџије”. Пет година касније, 1872, улица добија име које и данас носи (само једном, под аустријском окупацијом, њено име је мењано и тада се звала, само слутимо зашто, Ружина улица).
Када је 1869, мало јаче од годину дана након почетка градње, код бивше Стамбол капије под кров стављена зграда Народног позоришта и у њој одиграна прва представа, јефтине собе и станчиће у овој улици потражише глумци, понеки писац и песник. „Опет сиротиња нагрну овамо!” хуктале су, кажу, прве кафеџије у Скадарској. Зна се да су после ту отворене велика пивара, фабрика шешира, неколико пиљара и занатских радњи... Почетком XX века, Београд је имао око 60.000 становника и преко 300 кафана. Десетак њих успевамо да набројимо у Скадарској и комшилуку.

ШТО НА СТОЛУ, ШТО ПОД ЊИМ

Slika

Међутим, право боемско средиште Скадарлија је постала тек пошто је 1901. на Позоришном тргу, на месту где је данас Народни музеј, затворена и убрзо срушена чувена кафана „Дарданели”. Убрзо се стални гости ове кафане, сам крем београдске боемије и уметности, спушта уским улицама испод позоришта до кафана у Скадарској. Тада уистину започиње боемска и анегдотска повест Скадарлије, а ова улица и кварт око ње неповратно се усељавају у срж „домаће митологије” Београда. „Без те улице не би било могуће написат повијест јужнославенске књижевности”, тврдио је Матош, чести гост.
Хроничар: „Зоре су овде дочекивали, овде живели и стварали, шале збијали и плакали, и такви великани какав је Бора Станковић, или Јован Јовановић Змај, Јанко Веселиновић, Милован Глишић, Симо Матавуљ, Радоје Домановић, Војислав Илић, Иво Ћипико, Вељко Петровић, Станислав Винавер, Бранислав Нушић, Стеван Сремац... Ђура Јакшић је овде спевао Падајте, браћо и Станоја Главаша срочио, Раде Драинац новце за Хипнос скупљао и до јутра без њих остајао, улоге овде спремали чича Илија Станојевић, Вела Нигринова, Добрица Милутиновић, Жанка Стокић, овде су рођени Београђани постајали Тин Ујевић, Густав Крклец, Сибе Миличић... На листу би ваљало додати, свакако, и Ивана Мештровића, Пјера Крижанића и толике друге, у недоглед!”
Други је свак ту имао своју кафану, а они су имали све њих. У кафану „Бандист” свраћали су најмлађи и најбучнији, „Бумс” (не мање бучан) беше чувен по кувару „најбољем у Београду и шире”, у „Вуку Караџићу”, на врху улице, служена је само ракија, што на столу, што под њим. Ђура Јакшић, Милорад Гавриловић, чича Илија Станојевић и Димитрије Гинић и живели су у Скадарлији. Кад год су у Београду бивали, у Скадарлију су неизоставно долазили песници Иво Војиновић и Алекса Шантић, с њим и Светозар Ћоровић, наравно. О стогодишњици Првог устанка, 1904, Надежда Петровић организовала је у Београду Прву југословенску изложбу и сваке вечери, баш сваке, госте у Скадарлију доводила.

КРАТАК ПРЕГЛЕД ЗАЉУБЉИВАЊА

Slika

Дуг је низ иностраних великана који су се трајно заљубили у Скадарлију. Остало је забележено да је проф. др Алфред Јансен, шведски писац, слависта, секретар Нобеловог института, преводилац Његоша, Мажуранића, Гундулића (о којем је целу студију написао), у кафани „Три шешира” одушевљено слушао гуслање Јанка Веселиновића, у друштву Сремца и чича-Илије. „Два су града заувек остала у мом животу”, написао је. „Дубровник и Београд. У првом су ме опчинили море и околина, у другом су ме одушевили људи.”
Низу одушевљених странаца додајемо и немачког историчара и филозофа Хермана Вендела, руског писца Ивана Буњина, уметнике таквог ранга какав су имали и имају Субматов, Новели, Салвини, Матковски, Брагински, Хандке...

Slika

Умало, међутим, да у олаком заносу после Другог светског рата Београд остане безСкадарлије, да на њеном месту никну неке од оних сивих зграда-сандука које и данас тешко поправљиво нагрђују старо језгро престонице. Ствар је спасао, кажу, архитекта Угљеша Богуновић, текстом у Политици 1957. Одлучно се заложио да се Скадарлија сачува, да се претвори у пешачку зону и „живи музеј”, да остане београдски Монмартр. У том духу, Скадарлија је обновљена 1968. Девет година касније, 22. октобра 1977, на иницијативу града Париза, и званично су се збратимили Скадарлија и Монмартр.
До дана данашњег Скадарлија је остала једна од кључних туристичких атракција Београда. Има свој Кодекс, симболи су јој штап, каранфил и шешир, има своју заставу која се подиже „на почетку сезоне” (као да за такву четврт постоји раздобље кад није сезона). Међутим, изгледа да је крајње време да се суштинском обновом духа Скадарлије позабаве бољи и креативнији од оних који су то досад чинили.
***

Култура

Старе четврти српских вароши много боље су чуване културом и причом него што су то чинили урбанисти и градски оци. Скадарлија је одличан пример за то. Тамо где су повести старих четврти биле неодвојиви део историје културе, као у Скадарлији, и штеточинства сваковрсна лакше су сузбијана, а улога тих делова града била је дубља и виша, далекосежнија. Да, истина је, без те улице историја српске и југословенске књижевности била би неупоредиво сиромашнија и досаднија. Да није тако, вероватно ни Скадарлије данас не би било. Одавно би неко већ смислио начин да је уништи, претварајући је у шопинг мол или штогод слично.


nacionalnarevija

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 11 Sep 2013, 01:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Resized Image - Click For Actual Size

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 11 Sep 2013, 01:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 14 Sep 2013, 13:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Slika

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: S K A D A R L I J A - boemski deo Beograda  |  Poslato: 17 Jun 2014, 16:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 83 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker