|
Autoru |
Poruka |
MARRIIN
|
|
rang
Pridružio se: 26 Sep 2012, 15:39 Postovi: 3402 Lokacija: bgd
|
Kada sam bio mali, mama me zvala andjele Sad andjeo jeca, jer ulice su ga zavele Pa kao pacov iz sahta skriven od ljudi Bezim u sebe kad vidim sta stvarnost nudi Ja sam taj plac iz grudi, osmeh u gradu spaljen Ja sam taj pramen duse na vrelom asfaltu ranjen Tu na betonu hramljem gde plocnici tuzno grme Svaki put umrem, kume, ljubav kad mi odglume Devet zivota malo je, umro sam vise puta Lice purpurno krhko, telo mrtvo iznutra Gledam ljubav u ledja, nisam decko za primer Pogled prazan u plafon, ja sam samoci cimer Zivot je hladan kad ostanemo bez voljenih Pitas gde zivim? U ulici srca slomljenih Boze, cuvas li mlade zgrade kad sene bace Rodjen na drugoj strani, pa nemam ljubav za zace Misli su crne, pa hapse nas kad se dune Nebo gledam kroz maglu tih suza sto oci pune Puca slomljeno srce iz grudi slomljenog bica Probaj da cujes otkucaje parcica Svako parcence jeca kad suza od beton pljusne Poljubac boli kad ljubis pogresne usne Ovde normalan prsne pa rola te cudne pljuge Do juce zmurke, a danas smuge od tuge Dete sam bivse Juge, na ranama nosim so Dugo vec vezbam flo, na kolodvoru zoo Ucim da trpim bol, proslost ko fles me puca Skrivo se od pandura u mraku sobe bez sunca Bio klinac sto muca pa razredne ismejavao U skoli sam zabusavao, na kilogram zavrsavao Nocu kad nikog nema se set’o po gradu k’o sena U oku lepim ogledala razbijena Klinke cesto su naivne vole sumnjive likove Pa gledam klinke sa sesn’est imaju tikove Tako mlade zalutaju, hemijom stvarnost stvaraju A ja k’o proklet na gradske voznje u tramvaju Ulice grme moji psi kada zalaju Lajem sa njima dok oni bezbrizni spavaju Nogu pred nogu, bogu sam blizi santin Znam da ne mogu unazad vreme da vratim Ljubav k’o uvele ruze koje su tuzne Jer samo su htele da traju jos malo duze Ko stara lutka, sama kad deca odu Sto sanja da bude dete, zaboravljena na podu A zna da deca rastu, pa posle igracke bace Pa kaplju suze niz male plasticne face Mi smo ko stenad, vole nas dok smo mali Sad smo porasli pa stara paznja nam fali Te tople reci u gradskoj hladnoci zamrle U svetu velikih sto plase se da te zagrle Kada zagrmi da te po kosi pomaze A oni odlaze, pa nam suze smirglaju obraze I ja sam bio igracka sestri, calu i mami Igrali su se sa mnom u porodicnoj galami A sad smo sami ulice dok nas dele Tu gde tiho umiru lutke sto samo su ljubav htele
|
|
|
|
|
LaYa
|
|
Laki
Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12 Postovi: 22907
|
E ja mislila nesto njegovo,svasta i ja mislim
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Komsinica je napisao: Da li vam je neko ukrao, pa slomio srce? jes i to vise puta..skupljala komadice..lepila..sklapala ponovo..al znas kako..nikad polomljeno ne moze da bude kao ono sto je u ''jednom'' komadu.. sad funkcionise i onako ''okrpljeno''..radi nekako..al je postalo mnogo krtije..neotpornije..lakse puca po onim zalepljenim ''savovima''..dovoljno je da ga malo jace covek ''stegne'' i raspade se
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Ma ne. Srce nije lomljivo. Srce krvari. Samo. I nekada. I to samo onda kada ga smestis na dlan i pruzis ka nekome. Onako... bez ikakve zastite, bez brige da ce se nesto pogresno dogoditi. Iskreno. Poput decijeg osmeha, poput decije suze. I jbg, desava se. Taj neko napravi rez. Ti povuces dlan na kome je srce, ali kasno, pocne da kaplje... kap po kap... iz izvora zivota. Bitno je da stegnes dusu i sacinis melem. Prestace sve to. Medicina napreduje, ko zna... mozda jednog dana izmisle i plastiku za te oziljke. Mada, cisto sumnjam. Bolje je da ostanu, jer sa njima sazrevamo i mi. Ipak... treba razmisliti... koliko puta je neko tako na dlanu pruzio srce, potpuno iskreno i opusteno... a svako od nas mu napravio rez. Treba razmisliti. Cisto radi ravnoteze medju zvezdama.
_________________
|
|
|
|
|
MAD BOOKSELLER
|
|
rang
Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33 Postovi: 6420
|
Хм, па...да... Жене се много боље разумеју у ове ствари. Јуче ми моја посестрима, зна ме од рођења, рече: Види, Мад, ти ниси срцоломац. Мислим, не стоји ти уз фигуру. Некако не иде, брате. А, поштено, и не умеш ти то, па то ти је... Али, направиш штету. То је последично повезано са твојом кубатуром. Гломазан си. Кад уђеш у женско срце, ти се разбашкариш и прошириш га. Просто га разгазиш. Мислим срце. После се деси да одеш. Око тога нема неке драме, нема свађе, нити псовки. Али деси се. Проблем се појави када се у то женско срце поново усели неки мушкарац. Обично не може да испуни њено срце. Дође до пола, а ако се потруди, можда и до три фртаља. Тако у њеном срцу остане празнина и стално јој нешто недостаје. Дакле, штеточина си, брате. Непоправљива...
|
|
|
|
|
MrPhact
|
|
rang
Pridružio se: 30 Mar 2013, 19:44 Postovi: 1233
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
MAD BOOKSELLER je napisao: Хм, па...да... Жене се много боље разумеју у ове ствари. Јуче ми моја посестрима, зна ме од рођења, рече:
Види, Мад, ти ниси срцоломац. Мислим, не стоји ти уз фигуру. Некако не иде, брате. А, поштено, и не умеш ти то, па то ти је... Али, направиш штету. То је последично повезано са твојом кубатуром. Гломазан си. Кад уђеш у женско срце, ти се разбашкариш и прошириш га. Просто га разгазиш. Мислим срце. После се деси да одеш. Око тога нема неке драме, нема свађе, нити псовки. Али деси се. Проблем се појави када се у то женско срце поново усели неки мушкарац. Обично не може да испуни њено срце. Дође до пола, а ако се потруди, можда и до три фртаља. Тако у њеном срцу остане празнина и стално јој нешто недостаје. Дакле, штеточина си, брате. Непоправљива...
Pozdravi, molim, te posestrimu, iskreno sam odusevljena njenim recima.
_________________
|
|
|
|
|
MeGi
|
|
Born to die
Pridružio se: 22 Maj 2012, 18:51 Postovi: 40996
|
bas mi neka promaja
_________________ Od svih super moci mene zapadne da sam dete debil!
|
|
|
|
|
Komsinica
|
|
Forumski novinar
Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01 Postovi: 7882 Lokacija: Marakana, Sever
|
Kako bih ja sada ovde svasta nesto napisla. Ovo je neko vreme koje me stisa, nekako osetno seti. Pada kisa, lagana muzika, a u mojoj glavi roj nekih manje povezanih misli. Nekada reci koje nisu izgovorene, mnogo vise vrede. I znace. Sve ostalo bledi.
_________________
|
|
|
|
|
lOOla
|
|
Administrator
Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05 Postovi: 1388
|
Lek za slomljeno srce Naučite da prevaziđete bol, bes i tugu zato što nas je neko izneverio Boli vas što vas je neko ostavio ili zaboravio… Kako se to prevazilazi, čućemo od naših stručnjaka koji su i sami često mesili vanilice kao znak izvinjenja, sedeli kraj reke da voda odnese tugu, tešili druge i prenosili ljubav onima kojima je potrebna.
„Moj rad sa ljudima koji dođu da traže pomoć počinje razgovorom. Podstaknem ih da pričaju, a ja slušam, želim da proniknem u ono što ih muči, zbog čega su smogli snage da dođu i time počeli da rešavaju problem. Nažalost, mali je broj ljudi spreman da sam učini nešto više za sebe. Obično misle da to treba da uradi neko drugi za njih. A nije tako, mnogo možemo da pomognemo sami sebi“, govori Svetlana Tomašević, viši fizioterapeut, magistar defektologije, odsek somatopedije, šiacu terapeut, instruktorka kinezi joge. Objašnjava da je važno posmatrati čoveka kao celinu i zato se trudi da primeni sve ono što je u dugogodišnjoj praksi naučila. „Radujem se i danas kada mogu da naučim ono što ne znam kako bih mogla što više da pomažem ljudima. Čovek uči dok je živ“, kaže Svetlana i dodaje da tome uči i svoje pacijente pomažući im da se aktivno uključe u sopstvene živote.
„Vežbe su veoma korisne da bi se ljudi opustili, oslobodili napetosti, stresa, neraspoloženja, loših misli i nedostatka kiseonika. Generalno, ljudi se malo kreću, malo vežbaju i malo rade na sebi, ne vode mnogo računa o ishrani, i dođu tek kad se razbole, kad se jave veliki problemi. Nije teško i ne iziskuje mnogo vremena raditi vežbice. Ako je čovek prenapet i oseća se kao struna koja će da pukne, treba da radi vežbicu koju zovemo pojma nemam. Podignete se na prste, podignete ramena i onda ih odjednom spustite, a petama lupite o pod kao da celom svetu želite da kažete: pojma nemam. Ova vežba je vrlo relaksirajuća i prosto kao da sva negativna energija ode iz vas.“ preuzeto sa lovesensa
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 78 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|