_________________

_________________

_________________

_________________

_________________

Nad ravnicom stomaka

Nad ravnicom svog stomaka imaš mene,
da hodam tvojim tijelom i da se medom sladim,
da te mekim dodirima u poljupcima smirim,
i da obilazim dolinu tvoje nježne duše.

Kako mi se približavaš sjajem grudi,
tako kroz mene prolazi pogled čežnje,
zavodi i među nogama rastvara strasti,
a kroz kosu tvoj osmjeh uzdahe plete .

Nikako ne prestajem, jer me trebaš,
iz daha me zoveš i ja kao rastočena mjesečina
klizim tijelom i ulazim u tebe,
gdje moje sjeme tvoj topli tok prati.

Spremam u tvoje srce moje osjećaje
i cijelog sebe žudnjom privijam na njedra,
pa te drhtanjem svojih želja uznosim na nebo,
jer je tamo tvojim bedrima izvor slasti.

_________________

Ti

Svake noći po mom tijelu prošećeš mjesečinom,
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš.
Tamo gdje zasjaš, tamo se pore rašire i uzdahnu,
a gdje ne stigneš, tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako šire mojim snovima,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim čelom prođeš sjenom oblaka,
zastaneš u pogledu i zasladiš me svojom tišinom.
Mjestom koje prekriješ rastapaju se naborani sati,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplešem.
Nježnim osjećajima poput izvora natočiš moje vene
i čitavu vječnost uliješ u mene, da me namiriš.

Koliko se samo puta pokreneš i staneš pored mene,
utihneš i silinu osjećaja probudiš radi moga mira.
Pomakneš me dubinom svoje duše i cijelog uzmeš,
tiho zagrliš i moje nestrpljive misli srcem poljubiš.
Takvog prisloniš na grudi, ponudiš njihovu bjelinu
i dodiruješ prekrasnim buketom crvenih bradavica.

Osjećam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja poda mnom otvaraš.
Ne sklapam oči, već upijam božanstveni pejzaž tijela
i tvom reljefu dodajem vlažnost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlačim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smještam proplanke blaženstva.

Tu se sladim sa beskonačnošću tvojih rajskih vrtova,
muški berem slatke plodove netaknute ženstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira,
pronalazim neviđena sazvježđa vječnog zadovoljstva.
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima,
upijam tvoje uzdahe i u svom tijelu plodim ljubav.

_________________

Početak večeri

Večeras, draga, slavimo našu ljubav iznad zvijezda.
Ne žurimo, mila, naša sreća nikamo neće uteči.
Postavimo prvo stol i na njega zdjelicu crvene riže,
tom hranom života dostići ćemo beskonačnost sna.
Dok uživamo besmrtnost kraj pšenice i suncokreta,
upalit ćemo dvije svijeće na svjećnjaku neka sjaje.

Prije večere lice ću ti srebrnom mjesečinom umiti,
zatim bijelom zrakom vitki vrat ogrlicom ukrasiti
i sa osam dragulja poljupcima latica je optočiti.
Sjesti ćemo i nazdraviti nektarom od ljiljana i ruža
i tako spravljeni napitak, čist iz lotosovog cvijeta,
vruči poput prepelica, naiskap s uživanjem popiti.

Dok budemo večerali pjevom ću ti u srce zasjesti,
blagim drhtajem primaknuti sve svoje ustreptale misli
i da mene muškarca prihvatiš u tebi želju razgrnuti.
Nježnim ću zanosom obasuti tvoje lice trepavicama,
napojiti kapima bistrog narančinog soka vrele usne
i natopiti polja tvojih grudi nebeskom rosom žada.

Zagrliti i usred zlatnih vrtova horizonta te dovesti,
milovati tvoja meka bedra rajskim mirisima narda
i na proplanke stomaka tiho pustiti medene uzdahe.
A zatim ćemo kada završimo s jelom, voditi ljubav
u kraljevstvu, gdje ćes se ženom i kraljicom osjećati
i pod tijelom svoga muža i podanika uživati i vladati.

_________________

Modra trešnja

Pored mog prozora svaku večer mjesec zastane
i što zatekne tada na ulici ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici kakvu samo srebro napraviti može,
neprestano titra moja želja da te ugledam u noći.

Gledamo se optočeni mjesečinom moja ljubav i ja,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini požar samoće,
već uz jecaje i ritam srca prislanjamo najdražu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dušu.

Zatim, odjednom, ispod misli modra trešnja zadrhti,
sjaj više nije trom i vrhovi neba se polože na cigle.
Tamne sjene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto događaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice.

Voda što teče mojim venama, poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nježnosti,
dolinom kojom rastu kapi razapne se mreža radosti,
a ti prostrujiš zrakom i vatrom, zemljom i vodom,
i svakom kutku moga tijela dodaš osmjeh zvijezda.

Nitko me kad si u meni ne dira svojim osjećajima,
ničije me ruke dok se rastapaš mojom dušom ne traže,
ali se nemir ipak javlja porama, jer žeđ u raju postoji
kao kad natopljeni suncem zasjednu nizinom oblaci
i umjesto kišom, prstom tuge dotaknu njihovo sjećanje.

Kamo, kamo si mi noćas otišla, moja draga prepelice?
Kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i njenog zrelog obrisa,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču?
Kamo, kamo si se sakrila po ovom suhom vremenu?

Htio bih se prstenom zauvijek oko tebe okružiti,
posjetiti jutra u kojima tvoja njedra dišu, mila moja.
Protrčati u zalazak dana radosnim proplancima sreće
i s tobom usred tople postelje, dočekati mjesečinu,
da zagrljajima smirimo umore naših vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otići,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži.
Sve će tvoje strepnje nestati u okusu modre trešnje
i ti ćeš opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti.
Umjesto rumene magle, tvojim će se očima spokoj širiti.

_________________

_________________