Autoru |
Poruka |
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Na kraju
Kost ja kost ti Zašto si me progutala Ne vidim se više
Šta je tebi Progutala si ti mene Ne vidim ni ja sebe
Gde sam ja sad
Sad se više ne zna Ni ko je gde ni ko je ko Sve je ružan san prašine
Čuješ li me
Čujem i tebe i sebe Kukuriče iz nas kukurek
Vasko Popa
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
POGLED
U tvojim očima kadikad Tajanstven jedan pogled sine. Al tek što sine već i mine. Što skriva u svom čudnom sjaju Taj odraz bogate dubine?
Da l´ bol, što neće da se smiri? Ne znam, gonetam uzaman. Il bljeskom tuge iz njeg viri nesretni, davni neki dan?
Ili je san, duboko snivan, Nikad neostvaren al divan, Što svagda će mi ostat skrit, A tvoga bića on je bit.
Dobriša Cesarić
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Opsena
Ti si kao zvezda jednog jutra slave, A u meni osta kao crna rana; Ti si trista vrela sto bruje i plave - Da sva budu jedna suza otrovana.
Bese kao carska galija kroz pene, S glasom o pobedi; bese u cas zore Himna zemlje suncu; a samo za mene - Red crnih zastava sto kroz mrak vihore.
Ruka ti je bela meka kao cvece, A moja ostade sva okrvavljena, Otkud si i ko si, niko znati nece; Ljubav ili mrznja, sudba ili zena.
Jovan Ducic
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Sonet o ljubavi
Hleb mi oduzmi, ako hoćeš, vazduh mi oduzmi, ali ne oduzimaj mi svoj smeh.
Ne uzimaj mi ružu, koplje koje hitaš, vodu koja naglo puca u tvojoj radosti, iznenadni talas srebrn što te radja.
Borba je moja teška i vraćam se umorna oka ponekad zato što videh zemlju što se ne menja, ali kad udje tvoj smeh, popne se u nebo tražeći me, otvara mi širom sva vrata života.
Pablo Neruda
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
SAD SPAVA MOJA DUŠA
sad spava moja duša oluja je oborila moja stabla o, moja duša je bila šuma
da li si me čuo gde plačem? jer tvoje oči su bojažljivo otvorene
zvezde sipaju noć u moju prolivenu krv
sad spava moja duša bojažljivo na vrhovima prstiju
o, moja duša je bila šuma palme su je senčile o granama je visila moja ljubav, dodji i uteši moju dušu u snu
Elza Lasker-Siler
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Stari san
lukavo izvire sa izgovorom zaborava ispunjava dane koji mu ne pripadaju.
i nudi luku meni lutalici želeći da te ponovo gledam a ja želim da bez tebe prođe dan i ne treba mi hod po ivici.
među nama dani i mjeseci stoje kao istina čvrsto i sve te ponovne priče i nova suza na licu što ti niče
i kiša što se kao i ti muči i želi okrenuti dan sve me tužno sjeća na jedan već odsanjani stari san
Zeljko Lompar
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Ostavljaš me neutažena
Ostavljaš Me neutažena kad ti priđem nekim drugim likom. Ti poslije, raskajana, kažeš: "Nisam znala da si to bio Ti."
A tko sam Ja, što misliš? Ja sam tvoj prosac sa svih strana. Ili ćeš se udati za cijeloga Mene, ili će ti duša ostati usidjelica.
Vesna Krmpotić
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Uvelo lišće
Želela bih da se uvek sećam Srećnih dana naše ljubavi Tada je život bio mnogo lepši I sunce blistavije bilo no danas Uvelo lišće slaže se po zemlji A ja te još nisam zaboravila Uvelo lišće slaže se po zemlji Ko naša tuga i uspomene Hladni vetar odnosi ih Zajedno sve u noć zaborava A vidiš nisam zaboravila Pesmu koju si mi pevao Ta pesma je bila slična nama I tebi koji si me voleo I meni koja sam te volela Živeli smo zajedno Ti koji si me voleo I ja koja sam te volela Ali život razdvaja one One koji su se mnogo voleli O sasvim polako i bez šuma More briše tragove po pesku Koraka razišlih se ljubavnika.
Z. Prever
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
Odlazak
I bledi behu njih oboje I jecaj zamro je u njima
Ko snežne latice i tvoje Ruke po mojim poljupcima Jesensko lišće padalo je
Gijom Apoliner
|
|
|
|
|
Jana
|
|

rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34 Postovi: 3988
|
PRIJE
Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje: teturao sam ulicama i stvarima: ništa ne bijaše važno, a sve bez imena svijet je bio od zraka koji je čekao.
Upoznao sam salone pepeljaste, tunele nastanjene mjesečinom, hangare okrutne koji su se opraštali, pitanja što su ustrajala u pijesku.
Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo, palo, napušteno i propalo, sve bijaše neotuđivo strano,
sve bijaše tuđe i ničije, dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo ne ispuniše jesen darovima.
Pablo Neruda
|
|
|
|
|
|