Ljubavna pjesma


Kod tebe lezim u mraku
nalazim mir.
Nitko nije na svijetu
dobar kao mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom.
Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom
rastao bi se s tobom.
Kod tebe lezim u mraku
kao ptica u gnjijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.


B. Setterlind

Prorok

Otkako mi je vjecni sudac
Sveznanje dao svog proroka,
U ocima ja ljudi citam
Stranice zlobe i poroka.

I objavljivat ljubav stadoh,
Nauk pravi Istine same,
Al tad su stali bliznji moji
Kamenje bijesno bacat na me.

I pepelom tad posuh glavu,
Iz grada bjezah ja skitnica,
U pustinji otada zivim
Na bozjoj hrani kao ptica.

M. J. Ljermontov

Sa ovih oblaka gore

Tko si ti, čitaoče,
koji ćeš poslije jednoga stoljeća čitati pjesme moje?
Ne mogu ti poslati nijedan cvijet od ovog proletnjeg bogatstva,
nijednu traku zlata sa ovih oblaka gore.
Otvori vrata svoja i gledaj u daljinu.
U svom cvijetnom vrtu skupljaj mirisne spomene
na minulo cvijeće prije stotinu ljeta.
U radosti svoga srca da osjetiš živu radost
koja je pjevala jednog proletnjeg jutra
šaljući svoj veseli glas preko stotinu ljeta.

Rabindranat Tagora

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe zive tvojim zivotom.
I ono sve sto ti bje, cu i sto sni
gori u njima istim zarom, ljepotom i cistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima zive
Mi smo svi presli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
trazenja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nesto dijelis, i vise vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i cisti,
kao djeca sto ne znaju jos ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su nasi sami iz zajednickog vrela.
I hrana nam je duse iz nase opce zdjele,
i sebicni je pecat jedan nasred cela.

Tin Ujević

U moru bih spavao
u zenice ti ronim

Na plocniku bih cvetao
u hodu ti leje crtam

Na nebu bih se budio
u smehu tvom lezaj spremam

Igrao bih nevidljiv
u srce ti se zatvaram

Tisini bih te oteo
u pesmu te oblacim.

Vasko Popa

Reci, kad bi moj osmeh bled,
rastopio se kao cvet
pola san a pola led.

Kad bih jos jednom
mogao da volim...

Da li bi mi tad bilo dobro svud,
i zivot bio manje lud?

Ili bih i tad kao sad
mogao da se smesim i razbolim,
i da umrem?

Kad bih jos jednom
osetio da volim, volim?

M. Crnjanski

OSMEH

Osmeh mi je na licu.

Ne daj mu da te prevari.

To je samo kopča
na prepuklom srcu,
samo maska
neispunjenih želja,
samo bekstvo
od razbijenih iluzija.

To je jedini način
na koji umem da plačem.

Ne varam tebe,
ja uvek samo sebe varam.

Oprosti mi što nije osmeh
sve što na osmeh liči.

Ponekad osmeh
na suzu podseća

Zorica Aćimović

Dvoje

Stavi ruku na moja usta,
na njima već je tvoja ruka.
Nasloni obraz na moj obraz.
Naslonit ćes ga
na svoje lice.
Na mome ramenu
budeš li me ljubila
već su tvoje usne.
Ako si moja
već si bila moja.
Poljubi me.
Već si me poljubila.
Zatvori oči,vidjet ćeš
kako ih zatvaram
kako se zatvaraju.
Ispod sive krošnje usnula
naći ćeš sebe kako spavaš.

Zvonimir Golob

Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.

Milos Crnjanski

Kaži mi, kad bih te jednom zgrabio
i stopala ti izljubio,
ne bi li posle toga malko
hramala u strahu da mi
poljubac ne zgnjecis...?

Nichita Stanescu