Svađe s prijateljima, roditeljima,
rođacima, poznanicima, »samima sobom« - sastavni su dio našega života.
Sigurni smo da nema čovjeka na svijetu koji se barem jedanput u životu
nije posvađao. Isto tako, sigurni smo da nema čovjeka koji kasnije nije
žalio što je došlo do svađe. Koji je žalio zbog nespretno, nekad čak i
nenamjerno izgovorenih riječi. Jer riječi nekad teže »ranjavaju« nego
mač. Svađe ne znaju za prostor i vrijeme, ne znaju za spol i dob,
ponekad čak ne znaju ni za sram. Dovoljna je mala »iskrica«, krivi
pogled ili krivo namjerno ili nenamjerno izgovorena riječ da zapali
»vatru« što rezultira sukobima, bijesnim ispadima, svađama i
neslaganjima. A opraštanje? Jesmo li dovoljno snažni da jedni drugima
kažemo oprosti, žao mi je. Te dvije male riječi, koje ipak tako puno
znače. Zapitamo li se ikad zašto je tako lako nekoga svađom povrijediti,
a kasnije je teško reći oprosti. S druge strane, teško je oprostiti.
Jer više nam je stalo do našega ponosa, nego do osobe koja se iskreno i
od srca kaje. Zbog toga smo vam u novom broju pokušali približiti,
objasniti vam, odnosno navesti vas na razmišljanje zašto se svađamo.
Donosimo razmišljanje psihologa, ali i »pitamo« teologiju: Što je sa
svađama s Bogom? Zašto dolazi do svađa i napetosti među roditeljima i
djecom, posebno u adolescentskoj dobi? Zašto se svađaju prijatelji?
Najčešći je uzrok kušnjâ prijateljstva upravo svađa. A tu su i
neizostavne svađe preko medija. Upravo su mediji postali poligon za
blaćenje i nabacivanje uvredama.

Najčešći uzrok kušnji prijateljstva upravo je svađa
Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava

»Ako te prihvatim onakvim kakav jesi, učinit ću ti loše. Međutim, ako se
prema tebi odnosim kao da si ono što si sposoban postati, pomoći ću ti
da to postaneš«, riječi su poznatoga njemačkog pisca Johanna Wolfganga
Goethea. Međutim, kod mnogih se shvaćanje prijateljstva zaustavlja
upravo na prihvaćanju drugih onakvima kakvi jesu. Ali, je li to dovoljno
kada među prijateljima nastanu problemi i svađa? Najčešći uzrok kušnji
prijateljstva upravo je svađa. Prijateljstva najčešće pucaju zbog
neiskustva i nezrelosti u rješavanju problema. Unatoč tomu, svađa je i
pravi povod da se nešto nauči o prijatelju ili prijateljici. »Prijatelji
se kroz vatru kušaju«, rekli su stari Latini. Svađa obično može nastati
kada nastanu velike razlike između dvoje dugogodišnjih prijatelja, ako
se zaljube u istu osobu, ako dođe do nesporazuma, ako se gube zajedničke
karakteristike ponašanja i načina življenja, zajednički interesi, ako
se ima sve manje i manje vremena... Kako postupati nakon svađe? Prva
reakcija je »durenje«, ne želja da se osobe pomire. Nakon toga slijede
tračevi i biranje »lijepih« riječi za prijatelja. To je znak nezrelosti
koja se s iskustvom savladava. Pravi prijatelji se nakon svađe suoče s
iskrenim razgovorom u kojem su spremni mirno i iskreno iznijeti svoj kut
viđenja stvari te saslušati drugu stranu. Pritom nije važno tko je kriv
niti čekati da onaj tko je započeo svađu pozove na razgovor. Nakon
takva razgovora može se vidjeti koliko je svađa uistinu bila potrebna, a
drugi put kad nastanu problemi, velika je vjerojatnost da će svađu
zamijeniti iskreni prijateljski razgovor koji će za posljedicu imati
upravo Goetheovu misao s početka teksta. Kakav god bio uzrok problema,
uvijek je dobro imati na umu činjenicu da su pravi prijatelji rijetki i
dragocjeni, te da ih ne treba bez razloga zanemarivati ili čak izgubiti
jer prijatelje stvara sreća, a nesreća samo provjerava.