|
Autoru |
Poruka |
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Rasanjeni
Lišće noću spava. Noću mjesec bdi. Rijeka premiješta vrbike. A zemlja prebrojava noću mrtvace i pjeva.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Stari obred pred kojim blijedim
Leći ćemo oboje na zemlju nećemo govoriti ništa. Slušat ćemo kako noć svlači bijelu košulju i zove ljubavnike da je izrane zlatnim bodežima zagrljaja.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Ushit
Tvoje su oči za me lisnata, topla streha. Našla sam biser - kamen u školjci tvog osmjeha.
U grlu mi je srce, u srcu mi je ptica. Sva sam zvučno zrnce bistra večernjica.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Za sve su kriva djetinjstva naša
Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova i s nama rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjem u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi. Oteščale i tužne.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Zahvalnost
Da sam umrla u djetinjstvu ne bih znala kuda vode bijele stramputice oko srca rasprostrte. Da sam umrla na tvojim rascvjetalim grudima o ružo ljubavi ružo putenosti ne bih znala kako prostor ohrabruje, kako je beskrajno privržena samoća.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Uniđi pod naš krov
Uniđi pod naš krov, pristupi k nama, ljepoto, u našem seljačkom domu savij gnijezda svoja! Rasvijetli pragova naše našu djecu, i potom skini sa umornih čela pečat brige i znoja.
Neka se pjesma domi i radost neka gazdi, neka je mir domaćin koji nam postelju stere. Neka je hljeba na stolu, i nek je zrnja u brazdi, obilju ne bi bilo dna, na ribolovu mjere!
Uđi, radosti, sestro, širom ti otvaram vrata, svoj nasmijanoj djeci da kumuješ! U nas je sijaset srca i alata, ko minđuše, seko, povijest da nam kuješ.
I neka kroz naše oči, kroz tunel našega gnjeva prostruji dah planina i svježi žubor rijeka. Neka se slije u jednu, široka kolosijeka, sva radost kojom se živi, i radost kojom se pjeva
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Čarolijo jutra
Čarolijo jutra, oblaci šetači, putnici beskrajni slobodnih visina! Sad smo mi delije, a vi promatrači, vi ste male bure, mi smo olujina!
Putujte, čergari, ždrali zavičajni Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta. Plovite neznani u daleke ravni, iznad žitnih polja, iznad suncokreta!
Probudite ptice, oči, vodenice, krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu! Budite glasnici zemlje krasotice, kojoj sunce zori u svakome klasu.
Pričajte o nama, plahi skoroteče, širom glasna svijeta, diljem oceana! Pjevajte o zemlji koja juri, teče, u mir svojih dana, bijela, rascvijetana
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Stijena u kojoj bi trebalo zapisati baladu
Neka se zna da nismo oduvijek nesretni: ima čas kad ljubav i život postanu jedno. U crnom kamenu može se pročitati san zemlje. U kapi kiše na listu mrke smokve svečanost ljeta trajala bi stoljeća i sunce nikad ne bi silazilo iza golih smežuranih brda. U jednom jedinom imenu kao u staroj molitvi skriva se neveseli i mirni smisao svijeta. S njegovim blijeđenjem i mir je zašao, srce ga ne može graditi iznova. I misao je nemoćna da ga traži u mržnji stvari što jedna drugu poriču. Vrijeme, zašto puštaš da te mjerimo našim čelom koje je prestalo žudjeti. Ljubavi, i tebe smo izmjerili lažnom mjerom poljuljanog svijeta.
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Zagrljaj
Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato
|
|
|
|
|
*Twilight*
|
|
Laprdalo i tuturutka
Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07 Postovi: 11750
|
Na raskršću
Na raskršću slučajno biram put i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju. Volim ljeto. Kao ruke mladića koji ozdravlja i polako ustaje iz žute sjete soba - ruke ljeta za suncem ispružene, nudeći mu zanesene obrise našeg tijela, libido ptica i med hladovine. I jesen volim. Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih perivoja, u brončanoj vazi listopada dok se puni crvenom zvonjavom večeri i boja. I zima katkad posjeduje mekoću prve ljubavi u dugoj tajni trulog dječjeg sna, sa zebnjom bjeline koja sve oprašta i sve je kadra da započne iznova. Ali, mašta bilja bila je okrutna kada je dodala jedno godišnje doba koje živi samo od prozračnog rasula snijega, od nježne smrti sviju početaka. Daljino puna nesporazuma! Blizino lišena slatke groznice čekanja! Paučino poljupca, prag srca si mi oplela. Proljeće, kako si u svemu što nam nudiš nemilosrdno! Na raskršću slučajno biram put i dospijem uvijek onamo gdje je upravo izdahnulo proljeće na usnama žednih ljubičica.
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 16 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|