Prolazi život k'o đavo da ga tjera u nepoznato odnosi nas k'o autobus bez volana, bez šofera a nikog nema, gdje su vrata, gdje je spas
Smjenjuju se priče, ljudi ipak žive puno me toga sve manje dotiče otkad tebe nema prate me boje sive slušam kako život u meni tiho otiče za novo sjutra k'o da nemam plan ja samo kopnim iz dan u dan
Pobogu dušo, uporno ništa ne shvaćaš kad jednom odem više se ne vraćam i ptice znaju kako sam tebe volio život bez tebe tako me slomio
Sve li su snovi, sve su puste želje na ovom svijetu gde veliki je kvar stojimo u redu, to sudbina nas melje a negdje na dnu duše za malo sreće tinja žar...
_________________ 'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'
Povedi me tamo na vrata moje sestre, nasloni me leđima na zid. Oči su naše usamljene zvijezde, stavljam dlanove na njih.
I opet sam dijete, opet idem u duboko tu gdje ne vidi se dno i čežnja je moja dokle seže oko dok se pozdravljam sa njom.
Dušom prolaze tihe jeseni, draga proljeća zlatnih boja, blagoslovi me i dozvoli mi da se oprosti duša moja.
Čeznja je moja s' ove strane ceste, pod jastukom ostavljeni zub, i neka joj jutro nešto dobroga donese kada ne bude me tu.
_________________ Plesala bih s tobom kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta...
Zivela je nekad u ulici ovoj i sve je bilo ko u nekoj prici bila je vrsta koja izumire bice do kojeg nemoral ne dopire
U svakome je gledala ono sto je dobro verovala ljudima i to je bilo bilo kobno jer zivot se danas svodi na poroke na prevare i lazi i dilere droge sve je kraljevstvo mraka i teskog kriminala
A ona kao da nista nije znala zato je i lako upala u klopku na ivici sa jednom nogom u grobu zasto uvek dobri moraju da pate za tudje greske zivotom da plate
A tako je malo htela od zivota kostala je skupo iskrena dobrota i mnogima za primer ona je sluzila a takvu sudbinu nije zasluzila
Djavo bele boje bacio me dole unistio zivot, srusio mi sve kad sam samo tebi verovala, Boze gde si onda bio da mi kazes ne
Crna limuzina vozila je negde ona vise nije licila na sebe nosila je neke cudne, skupe stvari sliku o zivotu pocela da kvari
A onda su price pocele da kruze preteske za stvarnost i suvise ruzne da fura s nekim matorcem za lovu kako su je negde ostavili golu
A ona nije htela ni reci da kaze jer nikada nije znala da laze znali smo da nesto dogadja se strasno kao da se djavo poigrao s mastom
A onda jedne noci desila se drama kao senka tiho dovukla se sama krvava i slaba, pocepana, mokra od sebe ni glasa da pusti nije mogla
Iznemoglo telo drhtavo od zime nije znala cak ni svoje ime nastupila je teska narkomanska kriza osim igle i droge nije imala nista
_________________ Od svih super moci mene zapadne da sam dete debil!
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 192 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu