Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:21


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 24 Dec 2012, 14:04
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
-Gradovi, kao i ljudi, imaju svoj život, pun uspona i padova. Gradovi se rađaju, narastaju, dostižu zrelost, umaraju se i stare...


Slika

Opis

Sombor i njegov atar su na dnu basena nekadašnjeg Panonskog mora, omeđeni na karti Evrope sa 16° 31’ i 17° 06’ 30" istočne geografske dužine i 46° 34’ 15" i 46° 03’ 20" severne geografske širine. Sa istoka atar mu počinje Telečkom visijom, zapadne strane mu zapljuskuju vode Dunava, deleći ga od Hrvatske, na severu se graniči sa Mađarskom, a na jugu je otvoren prema unutrašnjosti Srbije. Sombor je lako uočljiv jer je prosečna visina njegovog atara samo 90 m.

Istorijat

Nakon što je uplata izvršena, a pravoslavni i rimokatolici 1. jula 1748. između sebe ugovorili način biranja sudija, tzv. ALTERNATIVU, carica Marija Terezija je 17. februara 1749. godine potpisala povelju kojom se Sombor uzdiže u rang Slobodnih i kraljevskih gradova. Povelja će na svečan način biti Somborcima predata 24. aprila 1749. godine, kada su izvršeni i prvi izbori za organe varoške uprave. Veliki podsticaj za napredak Sombor je dobio 1786. godine kada postaje stalno sedište velike Bačko-bodroške županije. Županije su još od 11. veka bile verske i upravno-administrativne teritorijalne jedinice ugarske vlasti. Bačko-bodroška županija, kao druga po veličini u Ugarskoj zahvataće ceo prostor između Dunava i Tise, na severu granica joj je išla ispod Kaluče, a u njenom sastavu su uz ostale varoši bili i Subotica i Novi Sad. „Naš grad se uvek razlikovao od drugih i odlikovala ga je miroljubivost i dobri građani. Sve što je kod nas urađeno, svojstveno je i sve što se važno desilo, postignuto je mirnim putem” – Petar Konjović (22.05.1848) Zasnivanje stalnog sedišta Bačko-bodroške županije u Somboru dovešće do povećanja činovničkog staleža, koji je već brojan i ugledan još od ustanovljenja Magistrata somborskog. Upravo tada zbio se događaj istorijske važnosti koji je iz temelja uzdrmao do tada stabilnu Austrijsku carevinu, pa i čitavu Evropu. Reč je o revolucionarnim zbivanjima 1848/49. godine, koja su započela 13. marta podizanjem barikada u Beču, da bi se dva dana kasnije prenela i u Peštu. Glas o nemirima dospeo je i u Sombor 20. marta 1848. u trenutku kada je zasedala županijska skupština. Vest nije ostavila dubljeg traga na život Sombora koji je uglavnom tekao u svojim tokovima, te je i redovna restauracija Magistrata održana 22. maja. Za sve vreme trajanja revolucije, prelaska grada iz jednih u druge ruke, za razliku od brojnih vojvođanskih mesta, Sombor nije postradao. Na grad su ispaljena svega tri topovska đuleta koja ne pričinivši nikakvo oštećenje i danas vidljivo stoje na zgradi Staparski put br. 6. Napredak Sombora će potrajati do razmeđa prošlog i XX veka kada, bez obzira što 1905. grad dobija i električnu struju, ubrzano se elektrificirajući, počinju da se javljaju prvi znaci stagnacije, koja će se umnožiti nakon Prvog svetskog rata i kulminirati podelom Kraljevine Jugoslavije na banovine, kada se ukidaju županije, a Sombor ulazi u sastav Dunavske banovine. Centar banovine se seli u Novi Sad, a time i sve značajnije upravne, sudske i županijske ustanove. Sombor, koji je oduvek građen da bude centar, odjednom se našao u nepovoljnom zaleđu, van magistralnih pravaca, sa nikad jakom privredom, čije bogato kulturno nasleđe ostade kao odblesak negdanje slavne prošlosti i preveliko opterećenje za smanjene materijalne mogućnosti. Sve to dovodi do povećanja nezaposlenosti i nemogućnosti da se održi visok nivo kulturnog, prosvetnog i ostalog neprivrednog nasleđa.

Kultura

Od osnivanja Kulturnog centra "Laza Kostić“ zadatak mu je obezbeđivanje uslova za svestrani razvoj kulture i umetničkog stvaralaštva. Kulturni centar bavi se organizovanjem likovnih programa, književnih i muzičko-scenskih programa, programa amatera u kulturi i izdavačkom delatnošću. Osnovni cilj svakog programskog segmenta je uspostavljanje ravnoteže između vrhunskih ostvarenja u određenoj oblasti kulturnog stvaralaštva, pretpostavljene potrebe publike za tim sadržajima i afirmacije vrednosti koje nastaju na užem području somborske opštine. KC "Laza Kostić" organizovao je koncerte Jovana Kolundžije, Ivana Tasovac, Tatjane Olujić, Marina Arsenijević, Branka Parlić, Carla Ponten, Jana Rise Phillips, Slavka Nikolić, Gala koncert baletskih zvezda... U okviru književnih večeri održane su promocije knjiga akademika Nikole Miloševića, akademika Matije Bećkovića, Svetlane Velmar-Janković, Dobrice Erića... U okviru izdavačke delatnosti Kulturni centar izdao je knjige Mike Nastasića, Mihajla Miloševića, Vidosave Raič, Ksenije Đorđević, monografija "Sombor – ilustrovana hronika" Mileta Vojnovića i druge

Turizam

Udruženje ljubitelja salaša "Dida Hornjakov salaš" nastalo je radi okupljanja i omasovljenja ljubitelja salaša, očuvanja tradicionalne arhitekture salaša i kulturne baštine ovog podneblja, načina života Bunjevaca i drugih naroda koji su živeli na salašima i salaškim naseljima. Tradicionalni salašarski doručak, organizovani obilazak Sombora, Svečani salašarski ručak, nastup folklornih grupa, salašarska večera i tamburaška muzika, kao i obilazak etno postavke na salašu, vožnja fijakerom, razgledanje i hranjenje domaćih životinja je ono što će te doživeti na salašu. Art salaš "Višinka" se nalazi u salašarskom naselju Gradina, 5 km od Sombora, pored biciklističke staze "Panonski put mira" i u blizini Velikog bačkog kanala. Salaš je sagrađen 1925. godine, a obnavlja se i prilagođava novoj nameni: da postane slikarski atelje od 2007. godine od kada je u vlasništvu slikara Jene Višinka. Na salašu se može videti etno zbirka sa ručno oslikanim nameštajem i bogata prodajna izložba umetničkih slika i suvenira. Salaš raspolaže sa dečijim igralištem. Ambijent salaša je idealan za opuštanje, druženje, slikarske kolonije i radionice. Otvoren je isključivo za najavljene posete. U svojoj kući u Bezdanu porodica Brdar otvorila je etnološku zbirku sa 1000 eksponata za sve koji žele da uživaju u starinama. Zbirka se sastoji od raznih sprava za poljoprivredna domaćinstva: plugovi, kola, korita, kolevke, ćupovi, odevni predmeti i sl. Neki od eksponata stari su više od 150 godina. Vlasnici kuće za svoju zbirku kažu: "To je Bačka od pre mnogo godina, koja se može naći samo u najboljim muzejima".

Sport

Sombor je grad duge sportske tradicije. Za potrebe visoko razvijenog sporta, 1887. godine osnivano je Prvo Somborsko sportsko udruženje. Krajem XIX veka Somborci su bili neprikosnoveni u plivanju i vaterpolu, i veoma zapaženi u atletici sa brojnim titulama prvaka države. Značajne sportske rezultate postigli su i prvi somborski olimpijci - rvači: Stevan Pišta Nađ i Nikola Grbić u Parizu 1924, a kasnije i Ivan Frgić u Montrealu 1976. god. Nakon II svetskog rata fond olimpijskih medalja uvećavaju gimnastičarke, dizači tegova i rukometašice. U Somboru sportisti imaju mogućnost kvalitetnih priprema i organizovanja sportskih takmičenja na brojnim uređenim sportskim terenima i objektima.


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 24 Dec 2012, 14:12
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Poznati Somborci:

Vasilije Damjanović (1734-1792), pisac prve aritmetike kod Srba;
Avram Mrazović (1756-1826), osnivač “Norme”, prve škole za obrazovanje učitelja za slovenski živalj;
Ivan Jugović (Jovan Savić) (1772-1813), popečitelj prosvete i sekretar Praviteljštvujućeg sovjeta kod Karadjordja i osnivač Velike škole u Beogradu;
Avram Maksimović (1772-1845), prota somborski, pisac prve knjige o pčelarstvu u nas i prvi predsednik Srpske čitaonice u Somboru;
Nikolaj Šimić (1766-1848), pisac prve logike kod Srba;
Pavle Atanacković (1788-1867),episkop, profesor Preparandije i književnik;
Jožef Šlezinger (1794-1870), kompozitor, kapelnik muzičke bande knjaza Miloša i utemeljivač srpske gradjanske muzike;
Jovan Hadžić (Miloš Svetić) (1794-1869) osnivač i prvi predsednik Matice srpske;
Jožef Švajdl (1796-1849) general u Košutovoj vojsci i jedan od 13 “Aradskih žrtava”;
Samuilo Maširević (1804-1870), patrijarh srpski;
Đorđe Brkić (1830-1914), geolog, pronalazač grafita;
Nikola Vukićević (1830-1910), pedagog i pedagoški pisac, 53 godine nastavnik i upravnik Učiteljske škole u Somboru;
Milka Grgurova (1840-1924), velika dramska umetnica;
Antal Koh (1843- ), geolog evropskog ugleda i akademik;
Karolj Verteši (1843-1917), putopisac i novinar;
Đula Varoši (1846- ), kaločki nadbiskup i pisac;
Juhas Arpad (1863-1914), slikar;
Jožef Tim (1864-1959), lekar, ugledni istorik;
Jovan Lalošević (1870-1935), društveno-politički i kulturni radnik;
Ernest Bošnjak (1876-1963) utemeljivač kinematografije u Srbiji, štampar i urednik brojnih listova i časopisa u Somboru;
Veljko Petrović (1884-1967), književnik i akademik;
Geza Barci (1894-1975), mađarski lingvist i akademik;
Janoš Herceg (1909-1995), književnik, novinar i akademik;
Radivoj Korać (1938-1969), reprezentativac i jedan od najboljih košarakaša Evrope;

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 24 Dec 2012, 15:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Županija

Slika

Izgradnja zgrade Županije dovršena je 1882. godine. Zgrada je služila kao centar administracije Bačko-bodroške županije, pod čijom nadležnošću je bila cela Bačka. Granicu županije činile su reke Dunav i Tisa na zapadu, jugu i istoku, a prema severu se prostirala do Kaloče u današnjoj Mađarskoj.
Na tavanici Svečane sale Županije su grbovi koji predstavljaju istorijsku prošlost zemalja koje su bile pod jurisdikcijom Ugarske monarhije. U sredini je grb slobodnog i kraljevskog grada Sombora koju je naslikao Eugen Kočiš po originalnoj povelji carice Marije Terezije iz 1749. godine. U sali su postavljeni u drvetu izrađeni kipovi boginje Atine (zaštitnice mudrosti, gradova i vojnih utvrđenja) i boginja Justicia (boginja pravde). U Svečanoj sali se nalazi i najveća slika bivše SFRJ i današnje Srbije, „Bitka kod Sente” Ferenca Ajzenhuta.

Županija je nekadašnje sedište Bačko-bodroške županije, a danas Skupštine opštine Sombor i Zapadno-bačkog okruga. Na mestu zvanom Pandursko ostrvo 1805. godine započeto je zidanje zgrade Županije, a završeno je tri godine kasnije. U to vreme Sombor je bio grad na 14 ostrva. Današnji izgled fasade u stilu eklektizma i atrijumski oblik zgrada je dobila 1882.godine, kada su dozidana dva bočna tornja i začelje. Zgrada Županije ima oko 200 soba. Završna krovna kupola izgledom podseća na kupolu venecijanske crkve Santa Maria della Salute, koju je ovekovečio u svojoj istoimenoj poemi somborski bard Laza Kostić. Ovo zdanje je uvršteno u red kulturnih dobara od velikog značaja. Inače, prostor ispred zgrade je dugo vremena koristio kao gradska pijaca, a veliki park u kome je danas Županija smeštena podignut je krajem XIX veka.

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 04 Jan 2013, 15:18
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
U Somboru, prvi put

Slika

Valjevo slovi za varoš u kojoj se odvajkada nastanilo valjano pozorište. Baš zbog takvog dobrog glasa ovdašnje predstave su uzduž i popreko, i levo i desno, i tamo i ‘vamo, igrane po celoj ovoj i onoj nekadašnjoj, većoj državi.

Kako se među svim tim gradovima, a mnogo, mnogo ih je bilo, kako se na toj mapi uspešnih gostovanja nikad ne nađe Sombor – niko ne zna. U svakom slučaju dogodi se i to ovog maja. Elem, da čast bude veća, poziv stiže od uglednog somborskog Narodnog pozorišta, jednog od najuspešnijih i najstarijih profesionalnih teatara u Srbiji.

Da cela stvar bude zanimljivija, sa ekipom Gradskog pozorišta „Abrašević” krenula je i gradska delegacija. Neko od zlobnika bi mogao reći, kad već gradski oci ne ulaze u valjevsko pozorište, dobro je da će bar neku ovdašnju predstavu gledati u kakvom drugom gradu, ali to bi zaista netačnost bila i humor loš. Gospodin gradonačelnik je sa nevelikim, ali odabranim timom krenuo da uzme somborski „pelcer” za one sitnice i krupnice koje naša kulturna politika nikako da savlada i reši.

Znali smo da se Sombor nalazi otprilike na pola puta između dve kulturne prestonice, Valjeva i Budimpešte. Vodeći se tim nedovoljno poznatim, ali zato narcisoidno netačnim putokazom, lako stigosmo do Sombora. Sa istoka atar mu poče Telečkom visijom, zapadne strane mu gledaju na Dunav, na severu se graniči sa Mađarskom. A sa juga, sa juga je ostao potpuno nebranjen od naše ekspedicije.

Sombor je, ne treba to prećutati, predivan grad. Posle prvog utiska tu je i prva dilema – da li je to elegantna varoš prepuna zelenila ili park u kome je neko posadio zgodan i umiven grad. U tom razmišljanju već stiže i drugi problem – gde pre pogledati, šta pre videti.

Trg i zgrada Magistrata su svakako centralno arhitektonsko obeležje. Gradska kuća, nastala na temeljima kaštela grofa Jovana Brankovića impresivno je zdanje sagrađeno u stilu neoklasicizma.

Teško da ćete se odvojiti i od Županije – izgrađena pre dva veka, impozantna zgrada, sa čudnovatim bočnim tornjevima i kupolom koja sliči onim sa čuvenih venecijanskih crkava. Upravo u ovom zdanju, koje ima više od 200 prostorija, videsmo u Svečanoj sali monumentalnu sliku Ferenca Ajzenhuta „Bitka kod Sente”. Saznasmo da je to zapravo najveće oslikano platno u Srbiji.

Svuda oko Županije (ali ne samo tu) veliki, besprekorno održavani travnjaci, bokori raznoraznog cveća, stabla tise, bođoša i platana.

Barokna palata grofa Graškalovića, Preparandija, zadužbina Njegove svetosti Patrijarha Brankovića, kitnjasta Kronićeva palata... samo su neka od slikovitih mesta pored kojih smo samo „protrčali” jer opčinjeni lepotom Sombora počeli smo zaboravljati zašto smo uopšte došli.

Valjalo je predstavu igrati, ali se malo i sa domaćinima upoznati, a „pade” bogami i jedan vrlo interesantan sastanak. Domaćini, fini neki ljudi, mladi, ljubazni, smireni, tačni. Njihov „prvi čovek”, gospodin Jović, jedva 30 godina napunio, glumac po profesiji, Akademiju umetnosti završio, između dve predstave i puta do gradonačelničke fotelje „uvatio” pa magistrirao. G-din Aleksić, član Gradskog veća, školovan čovek, glumac po profesiji. Gospođa Keskenović, direktorka Narodnog pozorišta, glumica, naravno. Bio je tu još neki čovek, što nije glumac, nisam mu ime zapamtio. Al’ što dobro kafu kuvaaa....

I tako... Imalo se šta čuti u vrlo prijatnom razgovoru, sa prijatnim ljudima. Sombor i Valjevo su gradovi gotovo iste veličine, površine, vrlo slični po broju stanovnika. Slični po problemima koji ih tište. Slični po tome što ih država ne ferma ni za tri groša, već samo danak na danak nameće. Kod Somboraca, što se finasija i ekonomije tiče još i gore no kod nas. „Velika” privreda propala načisto, a mala preduzeća ostala baš – mala. Srednje privrede, gotovo da i nema. Privatizacija poprilično čabrirala, novca niotkuda, „seci uši, krpi ....”, što bi se ono reklo.

Ali, uvek ima neko – ali! Neće Somborci da seku kulturu da bi krpili....! Neće ljudi da ruše tradiciju, neće da se odreknu svog brenda, svog zaštitnog znaka. Racionalnije ponašanje – da, bolja organizacija – da, ali ne daju da propadne ono što je vredno i lepo. Ne kažem da je Valjevo u eri praznih džepova pustilo kulturu niz vodu, daleko bilo. Ali, moglo bi se štošta od bačkih domaćina naučiti.

Činjenice govore: iako je budžet Sombora „tanji” od našeg i to za više desetina miliona, oni ipak za 50 posto više od Valjeva izdvajaju za kulturu! Krajnje dobronamerno priupita naš gradonačelnik g. Jakovljević kako izdržavaju troškove kulture, koliko košta profesionalno pozorište, da li mi imamo šanse da napravimo to isto, „pravo” pozorište.

I dobi odgovor: teško je, vrlo teško organizovati novac u te svrhe kad nema za ‘leba. Ali kultura je duhovna hrana. Njihovo pozorište, koje zapošljava preko 50 ljudi, od toga 13 glumaca, košta preko 50 miliona godišnje !

Ali (opet to čudnovato ali) – ne mora pozorište da bude toliko, može i manje da košta, dosta manje. Zavisi kako se postavi cela stvar. I ono najbitnije – da li se ta predivna, a skupa igračka zaista iskreno želi ili ne. „Ako se stvarno želi, valja raditi brzo, odlučno i energično i stići ćete do cilja”, reče gradonačelnik somborski. Gospodin Jakovljević, pred tv kamerama, nešto kasnije kaza da će Valjevo imati profesionalno pozorište i da će se u budžetu za narednu godinu odvojiti početna suma...

Hoteći da verujemo kako će tako i biti i da će se poluvekovna valjevska bruka sprati, mi akteri predstave odosmo... Valjalo je pripremiti scenografiju, štelovati svetlo, ton, raspakovati kostime i „štimovati” sve one stvari koje čine pozorište.

No, ne dadoše vajni domaćini. „Prvo fruštuk – ondak na put”, što bi rek’o Đ. Balašević. Ovde, istini za volju, ne beše ni pomena o fruštuku, neg’ o gurmanluku u kotlićima u kojima se na vatrici krčkala neka razna pedigrirana rečna riba. A do čarde, gde se ručak služio, ne dadoše nam peške ići, neg’ čilaše u fijker upregli. Valjda, taki običaji, pa nismo domaćine uvrediti hteli.

Između prethodnog i dole počivšeg pasusa moglo bi se štošta relaksirajućeg opričati, ipak valja to za neku drugu besedu ostaviti jer u ovom pisaniju, glavnu ulogu ipak pozorište imade.

Elem, bez sve šale, Narodno pozorište u Somboru je nešto što stvarno treba doživeti. Prelepa zgrada podignuta je pre 127 godina. Sagradili je građani, deoničari i iste godine tu prva predstava odigrana. A onda i druga i treća... I tako do danas. Mnoga velika rediteljska imena vodila brigu da u divnom prostoru živi prava teatarska umetnost: Mata Milošević, Ljubomir Draškić, Dejan Mijač, Stevo Žigon, Paolo Mađeli, Gorčin Sojanović, Egon Savin... Dobrim predstavama broja se ne zna – „Kate Kapuralica”, „Mrtve duše”, „Dekameron”, „Bogojavljanska noć”, „Ruženje naroda”... Na ovogodišnjem „Sterijinom pozorju” Somborci igraju „Lepet mojih plućnih krila”.

Pozornica i sala – san za svakog glumca. Bina prostrana, sjajno tehnički opremljena, funkcionalna. Gledalište kao u beogradskom Narodnom pozorištu, samo manje i ušuškanije. Udoban parter i dva sprata polukružnih galerija sa dvadesetak baroknih loža. Ukupno 330 mesta – prava mera stvari !

Predstava „Razvojni put Bore Šnajdera” našeg Gradskog pozorišta igrana je puno puta, na mnogim festivalima pobrala je sve nagrade, glumci su naviknuti na pune sale i zahtevnu publiku. Pred ovaj nastup ipak kolena malo klecnuše, koja graška znoja probi, tu i tamo nečujna nervoza i predivno pretvaranje da niko nema tremu.

A onda, onda se otvori zavesa i ... Sve je bilo kao u magnovenju, svi ti likovi Ace Popovića prosuše se u punoj lepoti, suludosti i sjaju, sve leksičke bravure dopreše do svakog kutka besprekorno akustične dvorane. Kad neko ima profi-pozorište, ima i odnegovanu publiku, koju ne možeš lako pazariti. Kupili smo je jako skupo, dajući sve od sebe, ali smo dobru trampu napravili. Svaka dobra caka, svaki promišljeno plasirani geg, sva veština i emocija dobila je pravu reakciju. A na kraju aplauz koga se valja sećati.

Koktel posle predstave upotrebih za razgovor sa uspešnom direktorkom pozorišta, iskusnom somborskom glumicom. Reče da je samo jednom u životu bila u Valjevu, pre dvadesetak godina, i da je tada kao studentkinja pozorišne akademije odgledala bez daha odličnu „Abraševićevu” predstavu „Sveti Georgije ubiva aždahu”. Reče još gospođa Keskenović da je prosto neverovatno da i dalje imamo takav kvalitativni nivo, a slovimo za amatersko pozorište. I još kaza, da ne voli kurtoaziju, da bi se „Šnajderu” svakako mogle naći zamerke, tu i tamo, ali da bi ova predstava mogla biti na repertoaru mnogih profesionalnih teatara, pa i somborskog.

Ja nisam rekao ništa. Ispih nadušak nekoliko piva i bi mi nekako milo. Ne zbog piva, već zbog „Šnajdera”. Možda i zbog toga što sam u „Svetom Georgiju” igrao Gavrila. Ipak, ponajviše osetih nešto nalik sreći, što buduće valjevsko profesionalno Gradsko pozorište te večeri baš valjano beše „ u tem Somboruuu”.


Branko Antonić

_________________
Slika


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 11 Jan 2013, 18:08
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine

Gradska kuća - Varoška kuća, Magistrat


Predstavlja centralni arhitektonski simbol grada. Nastala je na temeljima nekadašnjeg kaštela grofa i kapetana Jovana Branković (sinovca i zakonitog naslednika nesuđenog srpskog despota, grofa Đorđa Branković). Grof Jovan Branković je 1717. godine imenovan za kapetana somborskog vojnog šanca. Svoj kaštel gradi 1718. godine. Čeoni deo zgrade bio je okrenut ka Svetođurđevskoj crkvi, a ispred zapadne strane zgrade (prostor današnjeg Trga Svetog Trojstva) tekao je rukavac rečice Mostonge, preko koje je most vodio na livadu. Nakon smirti grofa Jovana Branković 1734. godine, zgrada je prodata upravi tek proglašenog slobodnog i kraljevskog grada za potrebe smeštaja magistrata (1749. godina). Na temeljima kaštela 1842. godine sagrađena je današnja Gradska kuća u stilu neoklasicizma. U zgradi je bila smeštena gradska uprava i činovništvo, u Svečanoj sali su održavane sednice gradskog Magistrata, u prizemlju su se nalazili dućani, a neko vreme ovde je bio smešten arhiv grada i gradska biblioteka. U Gradskoj kući je novembra 1918. i oktobra 1944. godine izvršena primopredaja grada između okupatorske i oslobodilačke vojske.


Slika


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 11 Jan 2013, 18:22
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Crtež "Sombor viđen očima ptice" arhitekte Branislava Jovina

Slika

Arhitekta Branislav Jovin je više od godinu dana intenzivnog rada stvarao svoje umetničko remek delo, dosad neviđeno. Delo "Sombor viđen očima ptice" predstavlja sintezu urbanizma, inženjerstva i umetnosti. Arhitekta je u radu koristio geodetske karte, avio snimke i preko 600 fotosa značajnih objekata grada koje je sam snimio. Nacrtao je 15.000 objekata grada Sombora. Prethodno je izveo precizne proračune i grad smestio na pravougaoni hamer dimenzija 2.70 x 1.60 m. Crtež je rađen u kombinovanoj perspektivi sa tri nedogleda u razmeri približno 1:2000. Oko godinu dana trajala je izrada crteža olovkom na hartiji širine oko 50 cm u tri trake koje su činile horizontalne delove crteža preko kojih je stavljeno staklo, na staklo zategnuti hamer, a ispod svega toga izvor svetlosti da bi se moglo pristupiti tuširanju, pri čemu je arh. Jovin povukao preko milion poteza rapidografom. Obavio je filigransko senčenje i farbanje uljanim bojama predstavljajući grad u jesenjem koloritu. Da bi realizovao i poslednju fazu rada, samo njemu svojstvene metode, morao je zalepiti više hiljada meatara lepljive trake. Na crtežu se vidi bogatstvo somborskog zelenila. Crtež je postavljen u zgradi Županije. Ideja je realizovana, a crtež čuva izgled grada za buduće vekove.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 11 Jan 2013, 18:25
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Gradski muzej Sombor

Slika

Nakon elibertacije dolazi do ekonomskog jačanja grada i u njega dolazi sve veći broj inteligencije što dovodi do stvaranja svojevrsne kulturne klime. Sombor dobija pozorište i biblioteku, a jedan broj građana sve više razmišlja o formiranju Istorijskog društva. Prve inicijative javljaju se 1880. godine, kada Ištvan Ivanji izdaje proglas za osnivanje Istorijskog društva županije. Osnivačka skupština Istorijskog društva Bač-bodroške županije održana je 11. maja 1883. godine. Cilj Društva bio je da radi na prikupljanju i sređivanju starina putem iskopavanja, poklona ili kupovinom za potrebe Muzeja društva u osnivanju. Društvo traži poklone za budući muzej koji bi imao sledeće zbirke: numizmatičku i zbirku medalja; arheološku; zbirku dokumenata, pečata i grbova; zbirku štampanih knjiga, rukopisa i monografija, rasprava i geografskih karata koje se odnose na istoriju županije te zbirku listova, letaka i drugih štampanih stvari. Godine 1887. Društvo dobija jednu prostoriju u prizemlju Županije za potrebe Muzeja, a 1906. godine proširuje svoju delatnost na prikupljanje etnografske građe. Rad Društva u narednim godinama, zaključno sa završetkom Drugog svetskog rata, bio je već prema prilikama i vremenu manje ili više uspešan. Gradski muzej Sombor danas je regionalni muzej kompleksnog tipa i poseduje odeljenja: arheološko, numizmatičko, etnološko, istorijsko, zavičajne istorije umetnosti i zbirku savremene jugoslovenske umetnosti. Muzej poseduje i stručnu biblioteku sa vrednjim izdanjima 18-20. veka. Galerija savremene jugoslovenske umetnosti Gradskog muzeja u Somboru poseduje zbirku umetničkih dela otkupljivanih na godišnjim izložbama Likovne jeseni. Ovu manifestaciju je pokrenuo 1961. godine tadašnji upravnik Gradskog muzeja i slavni slikar Milan Konjović. Umetnička dela (slike, crteže, grafike i nekoliko skulptura i tapiserija) sistematski su otkupljivana. Kroz trideset i četiri godine postojanja manifestacije sakupljena umetnička dela pokazuju razvoj umetnosti u bivšoj Jugoslaviji – od šezdesetih (enformel i apstraktno slikarstvo, te radovi u tradiciji moderne slike), preko sedamdesetih (slikarstvo pod uticajem pop-arta, konceptualne umetnosti, geometrijske apstrakcije i hiperrealizma) i osamdesetih (slikarstvo "obnovljene slike" pod uticajem neoekspresionizma i postmodernog kolažiranja detalja iz tradicije klasičnog i modernog slikarstva, te ironičan odgovor na tadašnja zbivanja u društvu i umetnosti), do početka devedesetih, kada postaje jasno da jugoslovenska umetnost zauzima dva paralelna pravca: tradicionalnog slikarstva i umetnosti koja prihvata promene nastale razvojem informatičkih sistema i novih tehnologija. Likovna jesen je obnovljena 2008. godine.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 12 Jan 2013, 00:14
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Trg Svetog Trojstva

Slika

Dobio je ime po kamenom spomeniku Svetom Trojstvu koji je postavljen 1774. godine na centralnom delu trga u znak zahvalnosti za prestanak jedne od brojnih epidemija kuge toga vremena. Spomenik je bio klasično barokno vajarsko delo elegantnog, gracioznog, visoko uzdignutog stuba na čijem vrhu je stajao kip Svete Trojice. Spomenik je uklonjen 1947. godine i tom prilikom je oštećen. Danas ovaj trg somborci nazivaju "Ćelavi trg".


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 12 Jan 2013, 00:26
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Manastir Svetog arhiđakona Stefana

Slika

Manastir Svetog arhiđakona Stefana je najseverniji manastir. Manastirski kompleks čini konak sa paraklisom, usamljeni zvonik i crkva. Bogati somborski zemljoposednik Stevan Konjović je 1909. godine spskoj pravoslavnoj crkvi ostavio veliko bogatstvo sa obavezom da izgradi manastir. Izgradnja manastirske crkve započeta je 1928. godine po projektu Svetozara Krotina i trajali su do 1933. godine. Zbog nedostatka novca za unutrašnje uređenje, crkva je oslikana tek 1938. godine kada je dr Nenad Bugarski manastiru poklanio neophodan novac. Manastir je izgrađen u srpsko-vizantijskom stilu, retko izvođenom u Vojvodini. Hram ima trikonhoznu osnovu i polukružnu oltarsku apsidu. Arhivolte drže četiri stuba sa kvadratnim vizantijskim kapilotama. Iznad njih su nešto reljefnije arhivolte koje drže padantife, a iznad njih je oktagonalna kupola. Na fasadi se nalaze dva tornja. Sa desne strane spoljne fasade nalaze se velika gvozdena vrata za ulaz u grobnicu. Crkva je živopisana freskama Vladimira Predojevića: u oltaru je Sv.Trojica, iznad severne apside je Raspeće, iznad soleje su Duhovi, iznad južne apside je Roždestvo, iznad zapadne apside je Silazak Hrista u ad. Ikonostas je drven, a oslikao ge je Boris Seljanko, ruski slikar. Na carskim dverima je Jovan Krstitelj krilati, Bogorodica, Blagovesti, Hristos, arhiđakon i prvomučenik Sveti Stefan, a u luneti iznad carskih dveri je Tajna večera. Na ikonama je zlatna pozadina. U prostoru oko zadužbine Stevana Konjović nalazi se Partizansko i Crvenoarmejsko groblje gde su sahranjeni poginuli učesnici Batinske bitke: pripadnici NOVJ, bugarski vojnici i crvenoarmejci.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Upoznajte grad zelenila -Sombor  |  Poslato: 12 Jan 2013, 00:27
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Crkva Presvetog Trojstva - stara katolička crkva

Slika

Somborski Bunjevci grade 1717. godine crkvu na razvalinama starih turskih građevina. Na mestu stare crkve od 1752. do 1763. godine gradi se nova crkva u klasičnom baroknom stilu posvećenu Svetom Trojstvu. Crkvene orgulje su izgrađene 1771. godine, a propovedaonica je oslikana 1782. godine. Ispod crkve nalazi se kripta u koju su do 1782. godine sahranjivani ugledni somborski građani rimokatoličke veroispovesti. Crkva je obnovljena 1939. godine.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 28 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker