Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:32


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 05 Okt 2014, 16:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 05 Okt 2014, 16:46
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
"...U proleće, kao da svi moji poznanici iz inostarnstva nagrnu u isto vreme u Beograd. Danima ništa ne radim, sem što im pokazujem grad i vodim ih sa sastanka na sastanak. Po dva puta ručam, po tri puta večeram, a usputna pića ne stižem ni da prebrojim! Usput, naravno, kao domaćin, moram da im objašnjavam stvari, koje ni sam sebi ne umem da objasnim...
- Kakvi su, u stvari, ljudi, Beogradjani?- pita me Bil, slavista iz Ohaja.- Šta je za njih karakteristično?
- Od svih Srba- kažem - Beogradjani najviše vole da ih vole!
- Ko ne voli da bude voljen?
- Niko, naravno, ali Beogradjani imaju, čini se, bolesnu potrebu za ljubavlju...
- Čime to tumačite? - pita radoznali Bil.
- Verovatno je to zbog toga - objašnjavam - što oni od malih nogu uče da je njihov grad najlepši na svetu, da je jedini podignut iznad dve velike evropske reke i da su se kroz istoriju svi otimali o njega. U njemu se najbolje živi, najukusnije jede, najlepše diše, najsladje spava. Beogradjani su najhrabriji, najpošteniji, najšarmantniji, najtalentovaniji; oni su švaleri, bekrije, lepotani...
- Pa - pita Bil - da li je to stvarno tako?
- Da vidite i jeste! - odgovaram i pocrvenim, jer sam upao u sopstvenu zamku. ..."

Momo Kapor

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 05 Okt 2014, 23:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 10 Okt 2014, 18:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Momo Kapor – Beogradjanka

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 15 Okt 2014, 22:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine


Momo Kapor – Bre

Slika



Poslednjih desetak dana u Beogradu je boravila moja stara prijateljica, princeza Jelisaveta Karađorđević.

Došla je da poseti grad u kome se rodila. Ljubazno su joj pokazali Beli Dvor. Prošetala se perivojima po kojima se igrala dok je bila devojčica. Pomolila se u crkvi za seni svojih predaka.

Na njenom crnom slamnatom šeširu širokog oboda, sve vreme je venulo žuto cveće koje je ubrala na Kosovu Polju.

Za razliku od skorojevića obogaćenih preko noći, koji kada se vrate u Beograd iz belog sveta, imaju čitav niz primedbi na sve i svašta, Princeza se zaljubila u ovaj grad. Zavolela je, kaže, ljude, ulice, drvorede, našu hranu i način života…

Kada smo se upoznali pre dvanaest godina u Njujorku, otkrio sam joj tajnu, da sam kao dečak ljubio svaku žabu koju bih uhvatio.

— Zašto si ljubio žabe?

— Za svaki slučaj! — kazao sam — Nikada se ne zna kada će se neka žaba pretvoriti u princezu…

U međuvremenu, Princeza je naučila da sasvim pristojno govori srpski i da piše ćirilicom.

Kao i sav otmen svet, ona govori odmereno i tiho. Mi, naravno, galamimo i pričamo svi uglas. Zbog toga je Princeza naučila da kaže: “Nemoj da se dereš!”

Sedeli smo na jednom brodu na reci Savi i posmatrali šetače na keju. Sve beogradske devojke izgledale su kao princeze iz nekih začaranih, tajnih novobeogradskih kraljevstava.

Jedanput sam pisao o njima:

“Leti, mi smo, zaista, najlepši narod na svetu! Zimi nas šiju u eleganciji mnoge zemlje i mnogi gradovi, ali kada se najzad svuku vizonske bunde Londona, kada se pod ludim suncem počne da topi rimska šminka, kada se izađe iz kuća i automobila po kojima se raspoznaje ko je ko, kada se poskidaju pariske fantazije od šešira — dolazi naših pet minuta! Na suncu, toj sirotinjskoj majci, dovoljne su samo jedne farmerice i jedna majica, pa da golim telima ušijemo dekadentno englesko bledilo, rimsku tradiciju i parisku lepotu punu artificijelnosti… Više nije važno šta ko poseduje — sve što je lepo, leto je izvuklo za kosu na ulicu!”

Kćeri Beograda! Usred krize i neimaštine, one su odevene u čistu fantaziju…

“Nemoj da se dereš!” reče Princeza.

Ali ja ne vodim otmene, aristokratske rubrike (kakvih kod nas, uostalom i nema) pa zbog toga neću ni opisivati šta je sve Princeza radila po Beogradu i okolini.

Setih se kako sam je davno, jednoga dana u restoranu “Đino” na Leksington aveniji, učio da kaže — bre. Tada nije znala šta znači ta reč, ukoliko je uopšte reč, a ne rečca!

Pravo je čudo kako čovek u tuđini odjedanput počne da shvata vrednost nekih stvari i reči, na koje kod kuće nije ni obraćao pažnju. Prvi put te davne godine, shvatih koliko je taj troslovni turcizam prisutan u našem svakodnevnom govoru, koliko višeslojan, nabijen svim mogućim značenjima i varijacijama… Čini mi se da ne možemo ni da sastavimo rečenicu, a da se u njoj ne nađe makar jedno bre, baš kao u Bosanaca, bolan, ili kod Dalmatinaca ono čuveno, nepostojano eeee! — koje ima hiljadu značenja i intonacija.

Rečeno sa divljenjem: On je, bre, ljudina!

Potcenjivački: Ma, idi, bre!

Izazivački: Šta je, bre?

Nežno: Ih, bre!

Sa ljubavlju: Dođi, bre…

Prepotentno: Ti ćeš, bre, da mi kažeš?

Filozofski: More, bre!

Zapanjeno: Otkud sad to, bre?

Zapovednički: “Sviri, bre! — zapovedi Hajduk Stanko Ciganima”.

Epski: “Bre, ne laži crni Arapine!”

“Bre, ćutao sam, bre, vikao sam, bre, pretio — badava, sve zlo, te zlo!”

Kako, uopšte, prevesti to malo, a tako značajno bre, na bilo koji svetski jezik?

A, u njemu ima inata, ima prkosa, nežnosti i ležernosti, ima nečeg bundžijskog i obesnog, mangupskog i kabadahijskog… Ono služi da se izrazi odobravanje i divljenje, istovremeno, neodobravanje i žaljenje, služi za čuđenje, za poziv i opomenu, za iznenađenje, za podsticanje, hrabrenje, sokolenje i za preklinjanje.

U tom malom bre smo mi, sa svim manama i vrlinama — čini se, ono je naša suština… I da se nekim čudom izgubimo u svetu, izrasli bismo sigurno, ponovo, iz ta tri slova!

A, onda je došlo vreme da se princeza Jelisaveta vrati u beli svet.

Kazao sam joj da je lepša nego ikada i to stvarno nije bio prazan kompliment.

— Nemoj da se dereš! — rekla je odlazeći niz Makedonsku.

— Ajde, bre! — rekao sam, ali me nije čula.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 15 Okt 2014, 23:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 22 Okt 2014, 22:32
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Momo Kapor: Magija Beograda (...o pisanju...)


Hajde, šta čekate? Ovog jutra treba da napišete prvu stranicu svog romana.
Sad dolazimo do važnog pitanja - čime ćete da pišete svoju prvu knjigu.
Ivo Andrić je pisao nalivperom u sveske tvrdih, tamnih korica. Rukopis mu je bio prilično nečitak, ali je mogla da ga dešifruje jedino njegova stara saradnica gospođa Vera Stojić, majušna starica nalik na sasušenu pticu.
Ona je prekucavala te stranice na mašini, pa bi ih posle toga zajednički redigovali.

Slika

Branko Ćopić pisao je mekanom grafitnom olovkom, takođe u sveske.
Imao je malu, veoma oštru britvicu kojom ju je zarezivao. Još nikada nisam video tako savršeno zarezane olovke kao one na njegovom radnom stolu. Kada bi ih potrošio gotovo do kraja, imao je posebnu navlaku sa metalnim prstenom koji bi stezao taj mali prtljak od olovke.
Danas je to jedno od iščezlih pomagala bez posebnog imena i prava je muka objasniti mladima kako je uzgledala ta stvar, jer se više nigde ne prodaje.
Ono što danas čini kompjuter, kad onaj koji piše želi da izbriše neku reč, Branko Ćopić je radio gumicom za brisanje. On mi se čudio što pišem na pisaćoj mašini, baš kao što se ja danas čudim onima koji pišu na ekranu kompjutera.
Dobrica Ćosić piše tankim flomasterom marke ''pilot'', koji ne bledi, takođe u sveske.
Još i danas gledam Danila Kiša, kako namršten, sa cigaretom u uglu usana, kuca sa dva prsta po staroj pisaćoj mašini, dok mu u pepeljari pokraj nje dogorevaju dve zapaljene cigarete koje je zaboravio.
U razgovoru sa američkim piscem Filipom Rotom, u njujorškom restoranu ''Đino'' na Leksington aveniji, na pitanje kako piše, Kiš je odgovorio: ''Pišem kao što tucam - retko i dobro!''
Klod Simon je pisao svakog dana, baš kao i Andrić, koji je pisao stalno, pa i na Božić i na Uskrs.
Pol Oster je pisao ujutru.
Hemingvej je pisao određen broj reči svakog dana, i pisao je stojeći.


Tomas Vulf pisao je stojeći za visokim pultom, a ispisane stranice bacao je preko ramena u otvoren kovčeg. Jedanput, pričao mi je u Njujorku slikar Savo Radulović, prenoćio je nakon književne večeri kod njega u starom ateljeu odmah prekoputa ''Blumingdejla''. Čitavu tu noć pisao je na frižideru, a ujutru se ispostavilo da je pojeo nekoliko konzervi hrane za pse.
Urednici njegovih knjiga sklapali su te stranice bez rednih brojeva u romane Pogledaj dom svoj, anđele i Nema povratka domu.
Slično se dogodilo i Stendalu, koji je živeo na visokoj mansardi, a umro na ulici od srčanog udara.
U njegovoj sobi pronađena je škrinja puna rukopisa u potpunom haosu. Nisu znali šta da rade sa tim, pa su je poslali u Stendalovo rodno mesto Grenobl, gde je godinama čamila u arhivi biblioteke u nekom zabačenom uglu. Sasvim slučajno prašnjavu škrinju je otkrio neki poljski student i, pročitavši nasumice nekoliko strana, bio zapanjen lepotom njegovog stila.
Između ostalog, bile su tu i stranice Crvenog i crnog.

_________________
Slika Slika


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 31 Okt 2014, 10:49
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Slika

Београд није у Београду.
Београд је у свим оним Београђанима, који још увек не могу или не смеју да се врате.
Али ни ја више нисам овде, већ негде другде, одакле очајнички покушавам да се вратим самом себи...
Београд није у Београду, јер Београд , у ствари и није град - он је метафора, начин живота, угао гледања на ствари.
Београд је у идеји која оплођава свет где год да се понесе његов дух.
Он је у неком вицу, у случајном гесту, у урођеној лежерности са којом се примају победе и порази, тамо, где је јединица за мерење стила - шарм.
Београд је у именима малих Швајцараца, Француза, Швеђана, Немаца и Американаца, чије су мајке Бограђанке.
Београд је у кажипрсту кад позивамо 011.
Београд је у изразу "без везе!", ма на ком се континенту изговорио.
Београд је расут на све четири стране света.
Чезнем да једног дана сви ови Београђани буду на окупу.
Хало Београд



Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 15 Nov 2014, 21:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beograd, pa Beograd

Slika


Skitam Beogradom onom poznatom, utabanom stazom, što vodi od Kalemegdana do Slavije. Već poznajem sva lica u fotografskim izlozima. Kad šetate, često samo jednom, glavnom ulicom, posle izvesnog vremena učini vam se da živite u provinciji gde na korzou svako svakog poznaje. To je dobro osećanje. Čovek je manje usamljen.
Jesen nas obmotava ranim maglama. Pod stopalima šušketaju uvele letnje novčanice- lišće koje je tako lepo opevao maestro Žozef Kozma.
-Dobro vece, gospođo, kako ste?
-Znate li da mi se vraća sin?- prilazi mi stara dama, majka školskog druga, uzbuđena i cvrkutava, nalik na sveže obojenu žutu kanarinku.
-Zašto?- pitam.
-Ne može više da izdrži!- kaže stara dama- Sve je u redu, mislim, što se posla tiče, ali, mama, kaže, ja tamo više ne mogu! Beograd, pa Beograd!
Potrošio sam godine i godine iznad stotina ispisanih stranica da odgonetnem u čemu se sastoji duh Beograda, i šta je to čime nas vuče u svoje okrilje, a evo, danas manje znam nego na početku.
Ni staroj dami, tek izašloj iz frizerskog salona, nije jasno zbog čega joj se iznenada vraća sin iz belog sveta, kada mu je toliko godina tamo bilo dobro. Šta će ovde gde ga ništa ne očekuje: ni stan, ni posao, ni novac?
Čudna je ta naša ljubav! Ima u njoj hirovitosti i žestine, ima i bučnih svadja koje se završavaju pakovanjem stvari i obećanjima da se više nikada nećemo vratiti, ima u toj ljubavi i odbojnosti i kobne privlačnosti, ima neprestanog vraćanja u toj ljubavi što podseća na gimnazijske jade, pune nežnosti i suza.
Kad smo u Beogradu gundjamo kako nas guši smog i kako su nam ulice zakrčene automobilima. Žalimo se na nemoguću klimu.
Objašnjavamo kako čovek nema šta da pokaže strancu, pišemo pisma uredništvu da nam je varoš neuredna, nepodšišana, aljkava, raskopana, da nema ovoga ili onoga... Letimo onda u neke druge, lepše i srećnije gradove po svetu, divimo se talogu vekova – dvorcima i bulevarima, riznicama i raskošnim fontanama. Biramo najbolji restoran i hvalimo poslugu i pribor za jelo, tišinu i cveće na stolu, pa slučajno naručujemo zelenu salatu, i gle! – Beograd nam se smeje sa ruba tanjira: to nije ukus naše zelene salate! Lepša je naoko, i veća , i čistija, i zelenija, ali čini nam se da smo prevareni i da žvaćemo plastiku. Pijemo litre mineralne vode, a nikako da ugasimo žedj.Nekada nam je bila dovoljna i čaša vode iz česme u kuhinji.
Sećamo se svojih kafana pod lipama, komšiluka i starca koji je imao običaj da pijan zaspi pokraju vage za tačno merenje, obasut kišom sitniša. Šta li sada radenaše stare ljubavi, pikaju li jos klinci loptu u školskom dvorištu, voze li devojčice rolere u parkiću, svadja li se žena vatrogasca sa udovicom iz vešernice, šušte li novine na vetru u kiosku na uglu, priča li još sam sa sobom u šetnji onaj bivši ministar iz broja šest, vuku li žene crvene paprike za zimnicu u veš–korpama sa Zelenog venca, sviraju li još Cigani po dvorištima, trče li deca za mlazevima polivačkih kola – šta rade bez mene tamo?
I što smo duže u tudjini, Beograd nam je sve privlačniji: brojimo dane do povratka i osluškujemo svoje srce kako ludački udara dok tutnjimo preko reke, iznad tromih šlepova i pecača – vraćamo se svojoj ljubavi, koja nijeni primetila da smo bili odsutni.
Jesmo li biljke koje je nemoguće presaditi? Kada se iščupamo iz Čubure, Palilule, Dorćola, Zvezdare, Neimara ili Bulbudera, ostaje li nam korenje duboko pod asfaltom?
Vraćaju se moji drugari iz dugog stranstvovanja, vec prosedi, a uzbuđeni kao deca. Dovode svoje žene, otmene tuđinke, kojima su noćima objašnjavali kako je Beograd lep, kako je to jedino mesto na svetu gde se zaista može živeti, a one ćute i gledaju- ne vide ništa naročito.
Kako im otvoriti oći? Kako im prevesti na strane jezike duh Beograda?

Teško. Izdrže tako izvesno vreme, čekaju muža zajedno sa majkom na ručak, a njega nema; vraća se nazad, vidi se nacvrcan i ozaren, kakav nikad nije bio tamo odakle je došao, kune se da je popio samo dve čaše, a vidi se da ih je bilo mnogo više. A onda im je svega dosta i vraćaju se tamo odakle su došle, kao potrebne su deci, kažu... A on, kao na raspustu! Sedi sa vršnjacima po čitav dan u obližnjem bifeu, bistre politiku i prelistavaju čitulje u novinama, pričaju viceve o večnom Muji i Hasi, igraju preferans – jednom rečju, najzad se odmaraju od Zapada.

Momo Kapor

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Magija Beograda - Momo Kapor  |  Poslato: 15 Nov 2014, 22:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
MAGIJA BEOGRADA - Momo Kapor

Slika

Duh


Beograd ne voli da se slika.
Mrzi ga da pozira. Mrda se. Ne ispada lepo na fotografijama, i uvek liči na neko drugo mesto.
Nije to Pariz, koji ume da se mazi sa slikarima.
Ni London, koji zna da se umiljava fotografima.
Ni Rim, što se kiti suvenirima.
Ni Beč, zgodan da se ugravira u pepeljaru.
Ni Moskva, koja lepo izgleda kada se smesti u staklenu kuglu sa snežnim pahuljicama.
Ni Berlin – medved, kao privezak za ključeve.
Ni Budimpešta, koja voli da se naslikana izležava na šarenim tanjirima ispod toplog ribljeg paprikaša.
Ni Istambul, sa zubima od zlata.
Ni Atina, kameni pritiskivač za rukopise...
Ostaje malo stvari u njemu koje već negde nisam video. Možda samo tri: njegove reke, nebo i ljudi. Iz ta tri prastara elementa radja se jedinstveni duh Beograda.

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 53 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker