Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:48


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 03 Jul 2016, 14:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kafane pišu istoriju

One su nekada bile mesta gde su se pisale pesme i nalazila inspiracija za njih, a vodile su se i ozbiljne političke debate. Neretko, bile su koncertni podijum i operske kuće, redakcije najboljih novinara, advokatske kancelarije, po potrebi i narodne skupštine... Kafane su, ne bez razloga, nazivali i ”univerzitetima života”. Kao nekada, one i danas imaju važno mesto na društvenoj mapi Beograda.

Slika

Po beleškama putopisaca i hroničara, već sredinom 16. veka Beograd je postao jedan od znamenitih gradova Evrope, sa vrlo razvijenom trgovinom. Rečju, internacionalni grad u kojem je pored Srba i Turaka, bilo i dosta Grka, Dubrovčana, Jevreja, Jermena... Ovakav sastav stanovništva je uticao i na to da su se upravo u prestonici ukrštali i preplitali različite navike, običaji, kulture i religije.

“Ne zna se ko je izmislio kafane. Možda je i bolje što je tako. Možda bi u ime zahvalnosti pripadale njemu, a one su zapravo sazidane i pripadaju svim ljudima ovoga sveta. Zato i jesu deo života mnogih, najviše onih koji nikada nisu krili da im je kafana druga kuća”, kaže u uvodnom delu knjige “Mehane i kafane starog Beograda” autor dr Vidoje Golubović.

Istorija kaže da je u Beogradu, davne 1522. godine bila otvorena prva kafana na Starom kontinentu. Prema zapisima koji su navedeni u ovoj “svojevrsnoj hronici” kafanskog života u nas postoji podatak da su je otvorili Turci u zgradi na Dorćolu. U njoj je služena samo kafa. Ipak, najveći broj gostionica i kafana u Beogradu svoja vrata otvara krajem 19. i početkom 20. veka. Podaci govore da je grad na prelazu između dva veka na svakih 50 stanovnika imao po jednu kafanu ili gostionicu.

Hroničari zapažaju i da su mnoge kafane, između ostalog, bile poznate i po dobroj pesmi i očaravajućoj muzici. Pored rodoljubivih, nekada su se u njima mogle čuti izvorne narodne i starogradske pesme, sevdalinke, ljubavne, ali i šaljive pesme. Mnoge od njih su danas, u poplavi šunda koji je zahvatio našu muziku, nažalost, zaboravljene. Uostalom, kao i najčešće korišćeni instrumenti kojih više nema u savremenim orkestrima. Kao kultno mesto, kafana je kroz vekove i kulture, dalje beleže hroničari, imala brojne nazive – mehana, mejana, karavan- saraj, han, birtija, kavana, bircuz, restoran, gostionica, bistro, bife... Sa sadašnje vremenske distance nemoguće je govoriti o razlikama među njima koje su evidentno postojale. U nekima se pila samo kafa, u drugima ste mogli samo da naručite pivo, dok se na nekim adresama služio samo čorbast pasulj.

Slika

Danas se najčešće osim reči kafana, koriste termini restoran i kafe. Ili što je u poslednjih par meseci u Beogradu prilično moderno i aktuelno - kantina, zbog otvaranja nekoliko mesta ovog tipa! Beograd već 1821. godine dobija mehanski esnaf, a 1871. Prvo srpsko pivarsko akcionarsko društvo. Prva pivara u prestonici otvorena je 1840. godine i zvala se Kneževa pivara. Tridesetak godina kasnije je počela sa radom Vajfertova, a 1884. godine i Bajlonijeva pivara.

Brojne kafane starog Beograda imaju neobično poreklo i zanimljivu istoriju. Tako je, zgrada u kojoj se nalazila poznata beogradska kafana “Tri lista duvana” na uglu Ulice kneza Miloša i Bulevara kralja Aleksandra, podignuta osamdesetih godina 19. veka, bila poznata po tome što je u njoj instalirana prva telefonska centrala u Beogradu. Dalje, u ulici Kralja Petra se u prvoj polovini 19. veka nalazila jedna od najstarijih i najpoznatijih kafana glavnog grada – “?“. Podignuta je na inicijativu kneza Miloša Obrenovića, a poseban značaj ima zbog činjenice da je u nju često svraćao Vuk Stefanović Karadžić. Izdvajala se od drugih i po tome što je bila prvo čitalište “Srpskih novina”. Izgrađena u balkanskom stilu, ona živi već u trećem veku, podjednako privlačeći stanovnike, ali i posetioce Beograda.

Zanimljiv je i podatak da je u poznatoj kafani “Proleće”, kasnije nazvanoj “Hamburg” zasijala prva sijalica, kao i da se sada baš na tom mestu, u Masarikovoj ulici, nalazi zgrada “Elektrodistribucije”. I Prvi sajam knjiga u našem glavnom gradu je održan 1893. godine u “Kolarcu”, kafani koja se nalazila na današnjem Trgu slobode.

Ostalo je zapisano da su u kafanama dogovorene mnoge političke odluke, naročito u periodu između dva svetska rata. Znalo se tačno i gde se ko okupljao. Demokrate su sedele u “Barajevu” na uglu Beogradske i Krunske ulice. Beše to jedna od retkih kafana koje su imale drveni pod, a bila je na dobrom glasu, jer se hrana služila u tanjirima od nadaleko čuvenog češkog porcelana. Članovi Slovensko- ljudske stranke su odlazili u kafanu “Ljubljana”, dok su ministri Cvetkovićeve vlade stalno svraćali u “Maderu”.

Na pitanje koliko današnje gradske kafane, koje sve češće oslovljavamo s “restorani”, čuvaju duh starog Beograda, dr Vidoje Golubović, autor knjige “Mehane i kafane starog Beograda”, odgovara: - Teško je tražiti paralele sa ondašnjim kafanama, a shodno tome i tragati za tim i takvim duhom. Beograd se pre svega izmenio, stanovništvo je sasvim drugog socijalnog sastava, te je i uloga kafane sasvim drugačija. Nažalost, nema više boema poput Đure Jakšića, Tina Ujevića, Janka Veselinovića, Stevana Sremca, čiča Ilije Stanojevića i mnogih drugih.

Slika

Kafane su bile mesto gde su se organizovale zabave, balovi, muzičke svečanosti, likovne izložbe, berza, gde su se pisale žalbe na sudske odluke, osnivali sportski klubovi... Tačno se znalo zašto se u koju kafanu odlazilo – da li zbog slušanja pesme, supe ili čorbe, rakije ili vina, ili da bi se videla neka značajna ličnost navodi naš sagovornik i zaključuje: - Dakle, kafana je tada bila institucija i nema nijedne oblasti iz društvenog i privrednog života koja se nije odvijala baš u njoj.

S druge strane, danas se u kafanu ide iz sasvim drugih razloga. Tačno je da se i onda u njima sedelo, jelo, pilo, ali motivi su sasvim različiti i valjalo bi dugo istraživati kako bi se došlo do nekih uporednih podataka. Ovaj vrsni poznavalac istorije naše prestonice takođe napominje i da je pogrešno mišljenje da su beogradski splavovi “za provod” proizvod novog doba. Postoje brojni zapisi o noćnom životu grada na reci i brodovima između dva svetska rata. Svakako nisu to bili splavovi kao ovi danas, ali je bilo veselo i na brodićima, gde se do jutarnjih časova čuo žamor i muzika. Dakle, Beograd nikada nije zaostajao za svetom, bar u jednoj stvari. Vekovima je poznat po svom raznovrsnom kafanskom životu i boemima poput Branislava Nušića, Vojislava Ilića, Laze Lazarevića, Mihaila Petrovića - Mike Alasa... Kao što je centar pariske boemije – Monmartr, bečke – Grincing, rimske – Trastevere, njujorške – Grinič Vilidž, tako i Beograd ima svoju Skadarliju.

Tačno je nekada mnogo posećeniju, ali i danas ovaj kaldrmisani potez u centru grada predstavlja boemsko- turističku atrakciju. Donji deo Skadarlije se naslanja na ulicu Strahinjića- bana, koja je krajem devedesetih godina prošlog veka postala sinonim za noćni provod u Beogradu i kojoj se sada nalaze neki od najposećenijih restorana i kafića. Jedan od prvih kafea u ovoj ulici bila je “Ipanema”, otvoren marta 1992. godine. Iako je živeo u Profesorskoj koloniji, vlasnik “Ipaneme”, gospodin Aleksandar Pestelek, kaže da je na Dorćol često dolazio sa roditeljima u posetu prijateljima i nastavlja: - Oduvek sam voleo ovaj kraj i znao bukvalno svaku uličicu na Dorćolu.

Devedesetih je Dorćol bio baš pravi gradski kvart. Kafe sam iz tog razloga otvorio upravo ovde. Ali, može se reći i sasvim slučajno. Istorija je išla tako da je moja generacija početkom devedetih osetila da će ovde biti svašta, te sam se i ja spremao na put u neku zemlju koja će mi ponuditi bolju budućnost. Međutim, baš u to vreme nalazim jedan podrum u ulici Strahinjića bana. Saopštavam roditeljima da želim da otvorim kafe i da bi bilo lepo da novac koji su spremili za moj put uložimo u adaptaciju starog šnajderaja koji se tu nalazio – priča Aleksandar Pestelak i dalje otkriva: - “Ipanema” postaje mesto gde pored mog društva počinju da dolaze i drugi ljudi kojima je ovde bilo prijatno.

Slika

Nepunu deceniju kasnije mali kafe se proširuje i postaje restoran sa pedesetak mesta, kakve sam, budući da sam dosta putovao, viđao po Italiji i zapadnoj Evropi. Stupam u kontakt s čuvenim italijanskim umetničkim institutom za kulinarstvo “Rossano Boscolo” i od njih dobijam razne knjige, brošure, kasete u vezi s pripremom jela. Želim da naglasim da seu “Ipanemi” sva jela pripremaju s prirodnim sastojcima, sve je sveže, bez ikakvih dodataka, pojačivača i emulgatora.

Nove generacije poštovalaca kafana i restorana određuje naravno i drugačiji senzibilitet i ukus, a mesta u koja oni zalaze mogu se i te kako pohvaliti praćenjem trendova ne samo u gastronomiji, već i uređenju enterijera. Ipak, i pored zamajca vremena, tradicija je u Beogradu i dalje živa!

Nekoliko starih kafana poput “Madere”, “Manježa”, “Mažestika”, “Kluba književnika”, “Ruskog cara”... dobilo je novo ruho. U Tašmajdanskom parku, sa gotovo najlepšom baštom u gradu, “Madera” je i dalje jedan od ključnih toponima beogradske ugostiteljske ponude.

Kafanske zanimljivosti

U knjizi “Mehane i kafane starog Beograda” dr Vidoje Golubović navodi zanimljive podatke povezane sa svakom kafanom posebno. Evo nekih...

AMERIKA – jedna od čuvenijih kafana, na Zelenom vencu. U njoj su se okupljali ljubitelji orijentalnih zadovoljstava. Služio se najbolji ratluk, a grickale leblebije.

TRANDAFILOVIĆ – čuveni objekat na Čuburi, hroničari je navode kao najpoznatiju kafanu ovog dela grada do Prvog svetskog rata uz konstataciju da je o njenim specijalitetima pričao ceo Beograd. Iz nje se, kažu, nije izlazilo pre zore.

MOSKVA – kafana koja je dospela čak i u srpsku i francusku književnost. Otvorena je 1906. g kada je završena i gradnja istoimenog hotela. Sagradilo ju je Carsko rusko osiguravajuće društvo “Rosija- Fonsijer”. Bila je centar društvenog i kulturnog života grada. Postoji i anegdota da su za stolovima “Moskve” formirane i oborene tri ili četiri vlade.

GOSPODARSKA MEHANA – čuvena beogradska kafana u neposrednoj blizini ušća Topčiderske reke u Savu. Pretpostavlja se da je sagrađena dvadesetih godina 19. veka i da ju je gradio tada poznati majstor– neimar Veselin. Do nje se stizalo čak i tramvajem!

AKADEMIJA – kafana u pasažu zgrade Akademije nauka i umetnosti. U njoj su se čitale domaće i strane novine, a u večernjim časovima, kako su zabeležili hroničari, svirao je orkestar. Kafana je imala i salu za bilijar.

HAJDUK VELJKO – nalazila se u centru grada, na uglu danas Knez Mihailove i Sremske, tačnije u dvorištu ovih zgrada. Hroničari ističu da je ovaj prestižni objekat, pored kafane, raspolagao i restoran- salom, odnosno modernim bifeom. Bogata klijentela je naručivala francuska vina.

BULEVAR – Jedna od atraktivnijih beogradskih kafana s kraja 19. veka. Nalazila se u Terazijskom kvartu. Beograđani su bili ponosni na njenu veliku salu u kojoj su se održavali banketi.



b92

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 15 Dec 2016, 02:51
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beogradske kafane kojih više nema

Slika

Kada se pomene boemski duh Beograda, opuštena atmosfera, domaća vina, rakije, hrana, uvek su tu i neke kafane u kojima se sve to mora doživeti i probati.

Istorijski podaci dokumentuju da je u Beogradu, na Dorćolu, otvorena prva kafana u Evropi, 1522. godine, otprilike u isto vreme kada i kafane u Damasku, Kairu, Carigradu…

Turske kafane i kafu koja se u njima služila Beograđani su prihvatili, pa su počeli da otvaraju svoje, u kojima se odvijao čitav društveni život, posebno od sredine 18. veka, kada se i prvi put upotrebljava reč kafana.

Da su kafane zaista bile jedno od obeležja Beograda svedoči podatak da ih je do Drugog svetskog rata, u različitim dokumentima, zabeleženo oko hiljadu.

Mesta koja su nastala na elementima orijentalne kulture, gde su se muškarci predavali osećanjima, opuštali, razmatrali važna pitanja i donosili odluke, primala su širu publiku kada su se u njima održavale pozorišne predstave, modne revije, zasedali odbori političkih partija, prikazivani filmovi…

Kafane su bile poznate po kariranim stolnjacima, jednostavnom enterijeru, a one koje su nudile hranu i po izvanrednim starim srpskim jelima i roštilju.

U kafane se zatim odlazilo i porodično, otvarale su se za čitav Beograd, i postepeno menjale oblik. Postajale su kafane-restorani, kafane-barovi, kafane-kafeterije… a one retke prave kafane na kraju su tiho iščezavale. Ni kafane sa starim imenima prilagođene novom vremenu i navikama nisu uspele da opstanu – neke su samo zatvorene, neke na cenjenim gradskim lokacijama srušene, u drugima su otvorene prodavnice…

Slika

U „Bermudskom trouglu“ nestale i kafane
Ostaće zapisano da su tri kultne kafane u centru Beograda duhovito nazvane „Bermudski trougao“.

Ko uđe u jednu od njih nestajao je, i završavao u drugoj ili trećoj. Generacije koje dolaze, međutim, samo će na fotografijama moći da vide kako je izgledao „Grmeč“ u Makedonskoj 42, kafana „Pod lipom“ u Makedonskoj 44, „Šumatovac“ u Makedonskoj 33.

Tri najpoznatije kafane druge polovine 20. veka imale su bašte, a gosti su redovno bili glumci, pisci, novinari, profesori univerziteta… Mnogih kafana toga doba više nema. Kafana „Ruski car“ na Obilićevom vencu, na primer, posle 122 godine postojanja pretvorena je u moderan restoran italijanskih specijaliteta.

Pamtiće se samo iz priča da je kvart Lion nazvan po čuvenoj kafani, u kojoj su se okupljali državni činovnici, vojna lica i prosvetni radnici pre Drugog svetskog rata na partiji bilijara, šaha, domina. I da je u Skadarskoj ulici početkom dvadesetog veka bilo čak četrnaest kafana zaslužnih što danas imamo poznati beogradski brend Skadarlija.


(danubeogradu.rs)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 15 Dec 2016, 02:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 15 Dec 2016, 03:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Plato ispred ''Albanije'' uvek je bio najčešće sastajalošte Beograđana

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 15 Dec 2016, 03:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 15 Dec 2016, 03:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NAJSTARIJA KAFANA U BEOGRADU: Ovde su obitavali knez Miloš, patrijarh Pavle i Dodik

Kafana - tradicionalna zadužbina u Srba, mesto dobrog provoda i još bolje rakije, mesto gde ljudi uđu ne poznajući nikoga, a izađu sa četiri kuma.

Slika

Kafana - tradicionalna zadužbina u Srba, mesto dobrog provoda i još bolje rakije, mesto gde ljudi uđu ne poznajući nikoga, a izađu sa četiri kuma.
U devetnaestom veku, u vreme formiranja moderne srpske države, privatne kuće nisu bile mesta u kojima se odvijao bogat društveni život. Kako se to odvijalo za vreme vladavine Turaka , živelo se porodičnim životom skrivenim od pogleda.

Van porodice, poslovi su se odvijali u čaršiji i u kafanama koje su bile centar društvenog života. Tu su se zbirali trgovci i zanatlije, tu su zaključivani i otplaćivani zajmovi, tu su zaključivani brakovi, kumstva, prijateljstva... Tu se vodila politika, pisala pisma, tužbe i žalbe... Jedno od mesta koje je bilo važna tačka okupljanja jeste svakako i kafana „Znak pitanja“.

Promena imena

Zbog zasluga u lečenju ranjenika kuća je postala vlasništvo Ećim-Tome Kostića, zeta Nauma Ička i kafana u prizemlju se zvala "Ećim-Tomina kafana". Kasnije kako je kafana menjala vlasnike zvala se "Kod pastira", a zatim "Kod Saborne crkve". Međutim, taj naziv se nije dugo zadržao. Ovo ime nije bilo u skladu sa Uredebom o mehanama, a i crkvene vlasti su smatrale da naziv predstavlja uvredu za instituciju crkve. Vlasnik je kao privremeno rešenje, do okončanja spora sa vlastima, a i kao svojevrstan protest postavio samo znak pitanja "?". Ovaj naziv je sačuvan do danas.

Kuću u kojoj se nalazi pomenuta kafana po nalogu kneza Miloša podigao je Naum Ičko 1823. godine. U putopisima iz 19.veka često se pominje "Srpska kafana" koja je smeštena u ovoj kući, kao jedna od retkih i najlepših svoga vremena, u koju svraćaju poznate ličnosti iz kulturnog i javnog života, među kojima je bio i Vuk Karadžić.

"Srpska kafana" je bila stecište tadašnje kulture, ali bez obzira na važnost gostiju, knez Miloš je 1824. zabranio da se puši pred kafanom jer je nalazila "sproću crkve".

Na samom ulazu u kafanu dočekuje veoma ljubazno osoblje koje vam otvara vrata, pridržava jaknu, prati do stola. Enretijer vraća u 19. vek: niski stolovi sa stolicama tronošcima, u uglu stari šporet pored koga su poređana drva, a prozori su ukrašeni, gitarom, violinom, sušenim belim lukom, paprikom, ukrasnim tikvama.

Slika

Upravnik Mitić Miroslav kaže da od kada kafana postoji, ništa nije promenjeno, trude se da sve ostane isto.

U "?" svraćaju mnoge poznate ličnosti, glumci, političari, sveti arhijerejski sabor, vladike. Dolazio je pokojni Aleksandar Tijanić, Matija Bećković, patrijarh Irinej, Milorad Dodik, Toma Fila, kao i predsednik Makedonije Đorđe Ivanov.

- Kada je dolazio predsednik Makedonije Ivanov, iako je bilo mnogo policije, bila je veoma opuštena atmosfera. On je narodni čovek, hteo je da sedi sa ljudima, sa gostima.. - ispričao je Mitić.

Slika

Takođe, jedan od stalnih gostiju bio je i patrijarh Pavle, a prema rečima upravnika, on nikada nije jeo meso, već samo povrće.

Goste kafane čini mnogo stranaca. Oni obično naručuju tradicionalna kuvana jela, ali i roštilj.

- Oni koji dolaze iz Slovenije oni vole najviše sarme, kobasice, prebranac i ćevape na kajmaku, to im je omijeno – kaže naš sagovornik.

Slika

Što se tiče božićnih i novogodišnjih praznika, ne postoji poseban tretman, rade normalno. Hrane ima i posne i mrsne, a gosti podjednako dolaze nekad i sad. Uspevaju da odole vremenu tako što se trude da održe i kvalitet i kvantitet, a što je najvažnije gosti prepoznaju emociju koji nosi ova kafana.

- Puštamo starogradsku muziku, uveče imamo živu muziku, takođe starogradsku. Osoblje je vrlo ljubazno sa gostima. Kako naši ljudi tako i stranci prepoznaju emociju kafane, imamo knjigu utisaka koja je puna reči hvale. . Ovde nema tuča, niti kakvog neprimerenog kontakta, ovde ne dolazi takva vrsta ljudi.

Spomenik kulture

Odmah po završetku rata, 1946.godine kafana "?" je proglašena za spomenik kulture. Od tada pa do dana današenjeg, sem zaštitnih radova, nije ništa menjano, niti dorađivano na kući. Objekat nikada nije promenjen, kao ni svrha. Bila i ostala je kafana u kojoj se okupljaju mnoge ugledne ličnosti.

Sem obaveznih električnih uređaja, kao što je frižider, ovde se sve radi manuelno.

Jedan od razloga zašto ljudi dolaze baš u ovu kafanu jeste i originalan način na koji se služi kafa: fildžan i ratluk, sa kockom šećera i čašom vode na malom poslužavniku. Takođe, ova kafana se razlikuje od ostalih po tome što ima dušu i svoj mir.

-Ovde gosti dolaze opušteni, nema tenzije, nema svađe, nema mrkih pogleda... - naglašava upravnik Mitić.

Slika

Svi gosti su ravnopravni, niko nema svoj sto, sem ukoliko nije rezervisan. Ne parvi se razlika među gostima. Oni što imaju manje para, i oni što imaju više, su isti.

Ostala je poznata izreka koja je vezana baš za ovu kafanu: Ko ne nađe mesto u crkvi nađe ga u kafani "?".

Slika

Slika

Slika

Slika


srbijadanas

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 17 Dec 2016, 16:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Na ručak u "Pogođenu patku" ili "Izgubljeno jagnje"

Slika

Od osnivanja prve mehane u Beogradu prošlo je skoro tri veka, a inspiracija za njihove nazive ne jenjava, pa se tako i danas može otići na ručak u "Pogođenu patku", "Ludu kuću" ili se "zadovoljiti" onim što nude u restoranu "Šta je tu je".

Tokom godina ugostiteljski objekti u prestonici dobijali su imena na različite načine - po mestima, vlasnicima, citatima iz knjiga, nesrećnim ljubavima ili sticajem raznih okolnosti pred njihovo otvaranje.
Vlasnici nekih od restorana sa neobičnim imenima u Beogradu ispričali su kako su dobijali ideje za nazive svojih lokala.
- Bio sam na ispraćaju, gde su se trubači, na zahtev da sviraju pesmu "Izgubljeno jagnje", razleteli po ćoškovima i svako je svirao iz svog ugla. Pošto je lokal bio pred otvaranjem, setili smo se te upečatljive situacije i - eto imena - rekao je Radiša Kostić iz restorana "Izgubljeno jagnje".

Bombone od svinje

Pored restorana čiji jelovnici nude specijalitete stranih kuhinja, poslednjih godina u Beogradu su sve popularniji oni sa odrednicom "etno", u kojima se sedi za stolovima sa kariranim stoljnacima, pije rakija iz čokanja i jedu duvan-čvarci.

- Kada smo odlučili da otvorimo restoran, jedino što smo znali jeste da će biti u etno stilu i uz sve poteškoće koje su nas pratile do konačnog otvaranja, uvek smo bili optimistični i govorili - šta je, tu je, pa smo odlučili da tako nazovemo restoran - ispričao je Aleksandar Cvetinčanin iz restorana "Šta je tu je".

On kaže da su im najčešći gosti stranci koji su oduševljeni, posebno čvarcima, koje im prevode kao "bombone od svinje'".



Neki su se prilikom odabira imena vodili glavnom ugostiteljskom frazom - privući goste po svaku cenu.

- Gledajući emisiju o ruskim lokalima sa zanimljivim imenima pre 15 godina, kada smo nameravali da otvorimo lokal, mom mužu je pala na pamet ideja za ime "Vruć gavran" jer je neobično i smatrali smo da će privući pažnju - kazala je Katarina Pavlović, vlasnica tog paba u centru grada, koji najčešće posećuju mladi.

- Beogradske kafane su 90-ih bile odraz vremena u kome se živelo, pa je, tako, ispred studentskog doma "Ivo Lola Ribar", na Bulevaru kralja Aleksandra, postojala kafana "Kod žirafu vanevropsku zverku", koja je izgledala kao kiosk - kaže taksista Milan Simojlović.

Tih godina u Beogradu otvoren je i kineski restoran, čije je ime "Luda kuća" simbolizovalo tadašnju situaciju u zemlji, tvrde njegovi vlasnici.

- Restoran je otvoren 1995. godine. S obzirom na tešku, ludu situaciju u zemlji, dao sam taj naziv i restoranu. Luda država-luda kuća, čak je i pokojni Minimaks, u svojoj emisiji napravio parodiju na našu tadašnju vladu i moj restoran - priseća se vlasnik Miroslav Milanović.

U samom centru Beograda stara kuća pretvorena je u jednu od najposećenijih kafana - "Violeta, kućo stara", koja je ime dobila po legendarnoj rečenici iz filma "Specijalno vaspitanje" i jedne ljubavne priče koja se može pročitati na svakom stolu u toj kafani.

- Tokom radova na adaptaciji kuće ulicom je prolazio stari gospodin, Beograđanin, kažu boem, koji je između dva svetska rata živeo u Francuskoj, a kada je od vlasnika saznao šta se priprema, zamolio je da se kafana nazove "Violeta", po jednoj Violet Arto iz Lunevila, u koju je bio zaljubljen - piše na ukrašenim papirima ispod svakog od staklenih stolova.


glasjavnosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 17 Dec 2016, 19:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kafanske priče naših pisaca

Srpske kafane bile su značajna kulturna sastajališta i središta. U njima su se naši najveći pisci redovno družili, raspravljali, kafenisali, obedovali, ali i napijali se. U njima su nastajale kafanske priče, ali i neka od srpskih najvećih književnih dela, najpoznatijih pesama i stihova, najizvođenijih drama i najcitiranijih rečenica. Tako je, na primer, u kafani „Kolarac“ organizovan prvi sajam knjiga u Srbiji.

U beogradskim kafanama su se izvodile prve pozorišne predstave, prikazivani prvi filmovi, ali i snimali prvi filmski kadrovi. Pokretanje prvog broja čuvene „Politike“, nastarijih dnevnih novina u ovom delu Evrope, proslavljeno je u Skadarliji 1904. godine, u kafani „Tri šešira“ gde su se skupili svi koji su u nastajanju prvog broja ovih novina učestvovali. Možemo samo zamisliti koliko je dogovora i ideja oko novih projekata u oblasti kulture nastalo za kafanskim stolom, uz čašu dobrog pića.

Posetioci kafana bili su najistaknutiji predstavnici srpske književnosti i srpske kulturne scene. U kafani se pilo i jelo, ali i mislilo i stvaralo. Branislav Nušić, i sam redovni posetilac kafana u Skadarliji zabeležio je da „ako je trebalo povesti kakvu inicijativu umetničku, književnu ili ma koju drugu javnog značaja, prvi sastanci, na kojima bi se izmenile misli, bili su za kafanskim stolovima“.

U kafanama su se nesumnjivo zbivali zanimljivi događaji, a dan danas u narodu žive kafanske priče naših pisaca. Naravno, kako to obično i biva, mnoge od njih su postale legende, mitovi, anegdote u čiju se istinitost ne može potpuno verovati. Priče o kafanskim dogodovštinama naših pisaca prepričavane su kroz generacije, a često i zabeležene od strane novinara, ali i drugih pisaca, da se nikad ne zaborave.

„Tri šešira“ i „Dva jelena“

Kako skadarlijska kafana „Tri šešira“ postoji duže od sto godina, ne čudi da je naviše kafanskih priča o našim piscima vezano upravo za nju. Đuro Jakšić, koji je često posećivao ovu kafanu, nazvao ju je „vinskim vrelom“. Jovan Jovanović Zmaj, Milovan Glišič, Stevan Sremac i Milutin Uskoković takođe su često navraćali u „Tri šešira“

Priča se da je čest gost bio i Radoje Domanović, koga bije glas da nije baš bio umeren u piću i da je na pitanje „šta je bolje od pune čaše“, odgovorio da je bolja „puna flaša“. U kafani „Tri šešira“ voleo je da pije rakiju i naš veliki pisac, Bora Stanković. Zanimljivo je da je on od 1906. do 1913. godine bio kontrolor državne trošarine u skadarlijskoj, Bajlonijevoj „Maloj pivari“. Govori se da je Bora Stanković voleo i da zapeva u kafani i da je imao lep glas.

Slika
Kafana „Tri šešira“ 1920.

Posle Prvog svetskog rata kafana „Tri šešira“ sa gostima poput Disa, Pandurovića i Simića bila je stecište „srpske moderne“. Pobratimi Dis i Sima Pandurović ovde su zajedno provodili vreme. Ova kafana bila je zapravo i stecište glumaca, slikara, muzičara – pravi boemski centar Beograda.

Zanimljivo je da je napoznatiji vlasnik ove kafane, Stojan Krstić, dugo davao umetnicima da jedu i piju u njegovoj kafani „na veresiju“, a novčano je učestvovao u postavljanju spomen-ploče na kući Đure Jakšića.

Ni skadarlijsku kafanu „Dva jelena“ naši pisci nisu zaobilazili. Pet sala i dve letnje terase ove kafane uvek su bile pune sveta, među kojima su istaknuto mesto zauzimali književnici i ostali umetnici. Ideja za časopis pod nazivom „Buktinja“ rodila se upravo u ovoj kafani, a ovde je dalje i razrađena. U nastanku ovog časopisa učestvovali su, između ostalih, Jaša Prodanović, Ljuba Stojanović, Tin Ujević i Brana Ćosić. U „Dva jelena“ 1924. dogovaralo se i oko „Almanaha Branka Radičevića“, a deo toga bili su Miloš Crnjanski, Stanislav Vinaver, Gustav Krklec, Ranko Mladenović, Rade Drainac i Rastko Petrović.

Slika
Slika „Dva jelena“ Đorđa Dobrića

Kafanske priče Janka Veselinovića

Često je glavni akter kafanskih priča Janko Veselinović. Još češće je jedan od učesnika srpskih kafanskih legendi. Ovaj pisac rođen davne 1862. godine autor je preko 30 dela, a bio je i pozorišni pisac, dramaturg, pa čak i glumac. Možda je najpoznatiji po zbirci priča, „Slike iz seoskog života“.

Jednom je Sremac u kafani sreo, ni manje ni više nego Janka Veselinovića, ali i pisce Simu Matavulja, Stevana Mokranjca i Dragomira Brzaka. Slavila se desetogodišnjica književnog rada upravo Veselinovića, i to tipično kafanski, uz fino vino, pivo, dobru kafu, živ razgovor i muziku. Kako je vreme prolazilo, a količine alkohola polako nestajale, ređale su se zdravice Veselinoviću. Pisac je bio dirnut, ali je morao kafanske drugove da zamoli da piju malo lakše ako hoće da dočekaju zoru, jer ih je mnogo, a njemu je od novca ostalo još samo šest dinara u džepu.

Slika
Za stolom: Milovan Glišić, Aleksandr Sumbatov-Yuzhin, Branislav Nušić, Stevan Sremac Stoje: Dragomir Brzak i Janko Veselinović (pre 1901. godine)

Janko Veselinović pojavljuje se u još jednoj kafanskoj priči. Naime, sa Božom Kneževićem i Vojislavom Ilićem bio je u kafani sa nazivom „Kod prestolonaslednika“. Legenda kaže da su tog dana od konobara naručivali rakiju na poseban način, vrlo duhovito. Vojislav Ilić je tražio zelenu rakiju jer je tada bila jesen, a on je hteo bar još malo da uživa u zelenilu. Janko Veselinović je takođe tražio zelenu, ali zato što je gorka, pa je u skladu sa njegovim krvavo i teško zarađenim novcem. A Boža Knežević, filozof, tražio je tu istu gorku zelenu rakiju, jer je i sam život gorak.

Da život piše romane dokazuje još jedna anegdota. Verovali ili ne Janku Veselinoviću, kako je sam pričao svojim prijateljima jedne večeri u skadarlijskoj kafani „Tri šešira“, kafana je spasila život. Jedne kišne noći, greda koja se nalazila nad krevetom Veselinovića i držala krov, srušila se na njegov krevet. Srećom, ovaj pisac je izbegao nesreću i prošao nepovređen jer se sve ovo zbilo pre ponoći, dok je on uživao u Skadarliji.

„Klub književnika“

Za „Klub književnika“, pod vođstvom Budimira Blagojevića Bude, kaže se da je druga Srpska akademija nauka i umetnosti. Posećivali su ga Ivo Andrić, Branko Miljković, Dobrica Ćosić, Pekić, Danilo Kiš, Milorad Pavić, Momo Kapor (koji je ovde imao svoj poseban sto), Matija Bećković i drugi. Budimir Blagojević je bio svedok raznoraznih događaja koji su se ovde odigrali, a neki od njih jesu žučne rasprave Slobodana Markovića, Miodraga Bulatovića i Danila Kiša.

Kafane su tokom vremena pokazale da se najkreativnije, najžučnije i najznačajnije književne večeri dešavaju upravo u njima. Kafanskom duhu naša književnost duguje mnogo.


kultivišise

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 17 Dec 2016, 22:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zaverenici kod „Zlatne morune”, vinari u „Čokotu”

Slika
Предратна кафана у Београду, Бајлонов Кладенац Фотодокументација Политике

Izraz „idi u majčinu ” među ljubiteljima kafana u savremenom Beogradu odavno nema pogrdno značenje, jer je reč o lokalu u Zemunu. Posle „Razvoda braka” ostaje gorak ukus, osim ako nije u Krnjači, gde hrle ljudi željni ića i pića. Dobar zalogaj može da se okusi i kod – ko bi rekao – „Ljube Trovača” u Grockoj. Ovo su samo neki od „uvrnutih” naziva prestoničkih kafana, iza kojih često stoje još zanimljivije anegdote. Ovakva stecišta boema i noćobdija su protivteža najezdi kafića i klubova „krštenih” stranim imenima, ali i baštinici specifičnog beogradskog duha.

Na toj „talasnoj dužini” su i dva noćna kluba ispod Brankovog mosta, smešteni jedan do drugog. Nazvani su u duhu izreke, a tako i poređani, sleva na desno: „Mladost” i „Ludost”.

Naziv čuburskog restorana „Violeta, kućo stara” ima celu malu predistoriju. Vračarac koji je kumovao ovom mestu živeo je pre Drugog svetskog rata u Francuskoj i tamo bio zaljubljen u izvesnu Violet Arto. Kada je pre nekoliko godina, sada već kao vremešni gospodin nastanjen u Beogradu, sreo kafedžiju koji je hteo da lokal nazove „Stara kuća”, zaplakao je i zamolio ga da se zove prema „njegovoj” Violet. Pobedila je kombinacija obe ideje.

Na krštenje restorana „Ona, a ne neka druga” u Zemunu, uticala je književnost. Legenda kaže da gazda nije znao kako da „krsti” lokal. Uzeo je prvu knjigu koja mu je bila pod rukom – delo Duška Radovića. Na proizvoljno odabranoj strani nasumice je ubo prstom i pogodio rečenicu koja će biti iznad ulaza u lokal.

Pojedini nazivi širom prestonice govore o poreklu menija. Među najboljim postojećim primerima su – „Kad jaganjci utihnu”, „Potkovica” (specijaliteti od konjskog mesa) kao i nekadašnja „Pogođena patka”, sada preimenovana u „Patka se vratila”. „Životinjskom carstvu” u imenima pridružila se i jedna vrsta koja nema veze sa gurmanlucima: devedesetih godina, blizu studentskog doma „Lola” radila je kafana „Kod žirafu, vanevropsku zverku”.

Dok su danas u neobičnim nazivima boemskih svetilišta dominantne stavke sa jelovnika, nadimci i lirska tematika, nekada su preovladavali udaljeni geografski pojmovi. Gazde lokala, kao i celo društvo okretali su se i ka istoku i ka zapadu, pa su u prestonici bili ujedinjeni „Njujork”, „Sevastopolj”, „Monako” i „Evropa”. Ako današnji kafanac može da ode u „Majčinu”, njegov „predak po čašici” imao je priliku da poseti „Ameriku”, „Beli Petrograd”, „Bosfor”, „Malu Ženevu”, „Port Artur”, „Siberiju”, „Dardanele”...

Istoričarka Dubravka Stojanović u svojoj knjizi „Kaldrma i asfalt: urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890–1914”, ističe da su prestonički ugostitelji, imenujući lokale prema dalekim predelima, pronosili sugrađanima duh Evrope i sveta. Tako su na neki način emancipovali posetioce koji su do tada o ovim udaljenim mestima imali samo maglovite predstave stečene u panoptikumima – pretečama bioskopa, smatra Dubravka Stojanović.

Kafane u starom Beogradu imenovane su i po profesiji klijentele. Tako je „Esnafska kafana” na početku Skadarlije okupljala zanatlije kao što su zidari, kaldrmdžije, ciglari... Branislav Nušić beleži da su se u njegovo vreme u „Čokotu” u Karađorđevoj, blizu stovarišta vina, skupljali kupci i prodavci „soka od grožđa”.

Nazivima kafana, kako nekadašnjih tako i savremenih, bavi se i sociolog Dragoljub B. Đorđević, profesor na niškom Mašinskom fakultetu. On je priređivač zbornika „Kafanologija” obima više od 650 strana, koji će uskoro izdati „Službeni glasnik”. U publikaciji će se, osim tekstova na temu kafane koje su pisali istoričari, etnolozi, sociolozi, književnici, publicisti, novinari i mnogi drugi, naći i Đorđevićev spisak „Kafana: 582 veličanstvena naziva” (iz cele Srbije, nekad i sad), koji je priređivač ekskluzivno ustupio „Politici”.

Samo letimičan pogled odaje slikovite nazive, kao što su „Vikaj turu”, „Dve čaše kod Paše”, „Degustacioni centar”, „Dobro jelo, dobro delo”, EKG, „Katakomba”, „Konjopoj”, „Stop ćale magistrale”, „Tri vaške”... Ima tu i lascivnih imena: „Kod Guze”, „Kurvin grad”, „Tri sise” i „Kod pocepanih gaća”. Na listi koegzistiraju i zaraćene političke opcije, pa tako postoje kafane „Tito”, „Četnik”, ali i „Kod Ranka Ustaše”. Tu su još neki slikoviti primeri, poput zemunskog okupljališta „Beli zec”, beogradskog „6 i 400” (nekadašnji gazda dobio je sina na rođenju teškog 6,4 kilograma), ali i kafane „Ljubi te čika Rade” kod Uba.

N. Belić

D. Bukvić

-----------------------------------------------------------

Legenda o „Upitniku”

Najstarija očuvana prestonička kafana ima i jedan od najzanimljivijih naziva – „Znak pitanja”. Na zidu iznad autentičnog drvenog stola i danas se nalazi beleška da su krčmu ozidali dunđeri „iz Grecije” 1823. godine za Nauma Ička, sina Petra Ička, trgovačkog magnata i visokog diplomate iz Prvog srpskog ustanka.

Isprva se stecište u današnjoj Ulici kralja Petra zvalo „Srpska kafana”. Ime „Kod Saborne crkve” 1892. dodelio joj je tadašnji vlasnik Ivan Pavlović. Zbog tog čina prota Novica Lazarević tužio je gazdu, ni ne sanjajući da će postati kum ove kafane. Gazda Ivan je preko noći skinuo tablu sa nazivom koji je razgnevio duhovnika i privremeno okačio interpunkcijski znak „?”. Tako je ostalo do danas.

-----------------------------------------------------------

Kafana na svakih sto stanovnika

Grad sa najviše kafana u odnosu na broj stanovnika na prelazu iz 19. u 20. vek bio je Šabac. U „malom Parizu” bilo je tada više od 100 krčmi – po jedna na stotinu žitelja. I danas postoje mnoge priče o „Devet direka”. Ovu krčmu podupiralo je devet stubova. Kada su se pojavila još dva stuba, nazivana je i „Jedanaest direka”. Objekat je srušen 1929, a po tvrdnjama šabačkog istraživača i fotografa Dragutina – Dragana Petrovića ovde se nalazio jedan od „štabova” kultne muzičke družine iz varoši kraj Save – Cicvarića.

Posećena je bila i krčma „Kod lepe Keje”, „krštena” po naočitoj konobarici. Glasine iz čaršije kažu da je ovde bio prvi magijski centar u Srbiji, sa službenim mađioničarem.

Osim kafana u varoši u kojoj se prvi put u zemlji začuo klavir, interesantan nadimak dobio je i jedan od najpoznatijih muzičara iz mačvanskog kraja Vasa Stanković, koji je prozvan Andolija. Petrović otkriva da su ga oslovljavali tako, jer je podsećao na kršnog lokalnog kasapina zvanog Andolija. Vasa je bio toliko siromašan da nije mogao da plati taksu za orden svetog Save koji je dobio za svoje stvaralaštvo, a u tekstu novinara Radivoja Markovića o sahrani starog umetnika, održanoj 2. februara 1934, stoji da su „izgladnelo i zlopaćeno telo ovog Ciganina – svirača izneli iz crkve, posle opela, najugledniji šabački trgovci sa tadašnjim predsednikom opštine Petrom Grozdićem na čelu”.



politika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kafane i mehane starog Beograda  |  Poslato: 17 Dec 2016, 22:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
... za istraživanje istorijata beogradskih kafana i hotela, kao jedan od najznačajnijih izvora poslužili su mi novine i časopisi ...

... kada je reč o Iliji Nikoliću, beogradskom kafedžiji, prvi put ga registrujem krajem decembra 1856. godine u Srpskim novinama u rubrici putnika koji su boravili u Beogradu , gde se redovno pojavljuje i sledećih godina ...


Slika


... po svemu sudeći, tada je Nikolić bio zakupac kafane Hajduk Veljko, koja se nalazila na početku današnje Knez Mihailove ulice, a sredinom XIX veka to je pripadalo Terazijama ...

Slika
objavljeno u Srpskim novinama

... iz navedenog oglasa saznajemo da su do jula 1858. g. zakupci Hajduk Veljka zajedno bili Nikolić i Spasić ... da vidimo i gde se kafana zapravo nalazila ...



Slika

... od Mitrovdana 1859. godine, Ilija Nikolić ponovo postaje zakupac iste kafane, ovoga puta samostalno, bez ortaka ...



Slika

... 1866. Nikolić je već u Zlatnom krstu, Terazijama nekadašnjim i današnjim ...


Slika


... 1867. reklamira se na sledeći način ...


Slika


Slika


... eventualno bi se porodično predanje o dozidanom spratu, moglo odnositi na Zlatan krst, pošto se iz oglasa vidi da je kafana urađena po novom planu , ali za sada bi to mogla biti samo pretpostavka ...

... iz oglasa u Srpskim novinama iz 1868. godine saznajemo da je Nikolić preuzeo Kasinu 1. novembra iste godine ...

Slika

... a iz oglasa u listu Srpska nezavisnost od 7. novembra 1881. godine saznajemo da je Nikolić postao zakupac kafane u Obrenovcu ..

Slika


Kasina,politikin zabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 56 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker