Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 11:38


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Beogradske kuće  |  Poslato: 01 Apr 2013, 23:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Svedok prohujalih vremena

Ko je sve gradio, dograđivao i obnavljao jednu od najstarijih i najlepših kuća u Zemunu i ko je u njoj boravio

Slika
Karamatina kuća u istoimenoj ulici

Karamatina kuća u istoimenoj ulici u Zemunu jedna je od najstarijih i najlepših u tom delu grada. Podigao je zemunski trgovac Kuzman Jovanović, davne 1764. godine.

Rodonačelnik porodice Karamata, Dimitrije, doselio se u Zemun iz Katranice u Egejskoj Makedoniji (sada Pirgi u Grčkoj), zajedno sa bratom Anastasom. Odmah po dolasku u Zemun, braća su počela da se bave trgovinom stoke u kojoj su bili veoma uspešni i stekli zavidan imetak. Iako poreklom Cincari, ubrzo su se „posrbili” i zajedno sa ostalim zemunskim trgovcima podigli su 1785. godine pravoslavnu kapelu u Eperšeju kod Požuna.

Dimitrije je 1772. godine kupio kuću, danas spomenik kulture, od Kupine, udovice Kuzmana Jovanovića, za tada zavidnih 4.000 forinti. Ubrzo je ukrasio prvim portretima u ulju na ovim prostorima. Slikar Georgije Tenecki je sva tri naručena portreta (Dimitrija, njegove supruge Marije i bratanca - Anastasovog sina) uradio 1785. godine, a trideset godina kasnije likove još nekih članova porodice Karamata na platno je preneo Pavel Ćurković. Zbirka porodičnih portreta, počev od Dimitrija, predstavlja dragocene primerke srpskog slikarstva 18. i 19. veka.

Jovan, sin Dimitrijev, dozidao je 1827. godine sprat na srednjem delu kuće i renovirao čitavu građevinu. Svi delovi kuće, uključujući i prizemlje, jedinstveno su povezani fasadom u stilu klasicizma. Stara barokna kapija na istočnom delu kuće zamenjena je novom, za kola i pešake, i iznad nje je označena godina kada je rekonstrukcija izvršena.

Grb u čast caru

Kuća porodice Karamata svedok je nekoliko istorijskih događaja, a u njoj su boravile i mnoge značajne ličnosti.

Slika
Dimitrije, rodonačelnik porodice

U vreme Austrijsko-turskog rata 1778/89. godine kuća je ustupljena austrijskom feldmaršalu Laciju, koji je u njoj osnovao vojni štab. U posetu su mu ubrzo došli austrijski car Jozef II i njegov nećak, prestolonaslednik Franc I, da bi videli kako se osvaja veliki i utvrđeni Beograd. U čast caru, Dimitrije Marković iz Novog Sada uradio je na tavanici velike sobe (salona) reljef dvoglavog orla u drvetu, koji i danas ukrašava taj deo kuće.
Usledila je i poseta feldmaršala Laudona sa štabom Glavne austro-nemačke vojske Srbiji, odnosno Turskoj.

Tokom Srpskog pokreta, revolucionarne 1848/49. godine, u kući je boravio srpski patrijarh Josif Rajačić sa nekolicinom članova „Glavnog narodnog odbora Vojvodovine Srpske”. Zbog velikog pritiska Mađara, nastao je ustanak Srba u Vojvodini. Kako bi pomogao svom narodu, patrijarh je pokušavao da iz Zemuna uspostavi vezu sa Beogradom. Knez Aleksandar Karađorđević izašao mu je u susret poslavši srpske dobrovoljce pod vođstvom Stevana Knićanina. Atanasije Karamata je učestvovao u radu pomenutog odbora da bi kasnije postao i njegov kasir, što bi danas bio položaj u rangu ministra finansija.

Gosti kuće bili su i naš veliki prosvetitelj Vuk Karadžić i njegova kćerka Mina, dok su čekali dozvolu za prelazak u Beograd.

Deca, tamo gde im je mesto

Vekovi i vladari su se smenjivali, a Karamatina kuća je ostala kao svedok prohujalih vremena. Zbog izuzetne istorijske, umetničke i dokumentarne vrednosti, porodični portreti, kao i cela kuća, 1950. godine stavljeni su pod zaštitu države.

Nešto više o istoriji, događajima u kući i detinjstvu rekao nam je akademik Stevan Karamata, jedan od njenih sadašnjih stanara.

- Moj otac Ozren bio je oficir kraljevske vojske i Drugi svetski rat proveo je u nemačkom zarobljeništvu. Po završetku rata jedva se zaposlio, ali je uvek posvećivao mnogo pažnje i vremena mom bratu Kosti i meni, a posle i unucima. U predratnom periodu u našoj kući je bilo mnogo više proslava i društvenih okupljanja. Dolazili su ljudi različitih nacionalnosti i političkih uverenja, ali su njihovi razgovori i diskusije uvek bili u duhu međusobne tolerancije. Iako su moji roditelji bili brižni i pažljivi, u našoj porodici se uvek znalo „gde je deci mesto”, pa smo tako prilikom proslava imali naš, mali odvojeni sto. U to vreme od pomoćnog osoblja u kući imali smo kuvaricu i baštovana, a nas decu odgajale su i podučavale guvernante. To su bile dve austrijske učiteljice pre rata, a u ratnim godinama jedna „domaća” Nemica - priseća se on.

Slika
Deo salona

U drugoj polovini devedesetih godina 20. veka deo kuće bio je ustupljen Klubu matične kulture Zemuna.
- Tu su se okupljali starosedeoci koji su uz druženja organizovali razne kulturne susrete, kao što su književne večeri i koncerti klasične muzike- kaže Stevan i dodaje: -I danas smo raspoloženi da zainteresovanima, uz prethodni dogovor, omogućimo da vide kuću ne samo spolja, već i iznutra, pa su nam tako najčešći gosti đaci, studenti, umetnici i drugi znatiželjnici.

Kuća je nedavno ponovo renovirana i svojim izgledom i dalje ukrašava staro jezgro Zemuna, a u njoj i sada žive članovi čuvene i ugledne porodice Karamata.


Politika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 06 Maj 2013, 17:10
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kuća porodice Karamata

Јedna od malobroјnih gradskih kuća u naјstariјem delu Zemuna. Sastoјi se iz tri dela. Naјveći i naјviši deo, јednospratnicu s visokim dvogubim krovom, podigao јe 1763.godine imućni trgovac Kuzman Јovanović. Deceniјu kasniјe kupio јu јe trgovac Dimitriјe Karamata, doseljenik iz Katranice (danas Pirgi) u Grčkoј Makedoniјi, čiјi јe sin Јovan 1827.godine dozidao sprat u srednjem delu i prema utrošenim sredstvima može se reći da јe izvršio rekonstrukciјu obјekta u celini. Tada јe zgrada s tipičnim odlikama baroka dobila fasadu oblikovanu u duhu klasicizma. Reprezentativna zgrada vezana јe za više istoriјskih događaјa i ličnosti.

U vreme austriјsko-turskog rata 1788/89.god. u njoј su boravili car Јosif II, potonji car Franc I, feldmaršal Lasi, a zatim feldmaršal Laudon sa štabom Glavne austro-nemačke voјske prema Srbiјi, odnosno Turskoј. U vreme Srpskog pokreta u Austriјi 1848/49.godine bila јe stanište patriјarha Јosifa Raјačića i dela članova Glavnog odbora Voјvodine Srpske. Atanasiјe Karamata učestvovao јe u radu Odbora i postao njegov kasir (blagaјnik). Kao gost u kući јe bio i veliki srpski reformator Vuk Karadžić. U stanu vlasnika sačuvan јe pokretni inventar koјi potiče iz raznih perioda. Naјveću vrednost ima zbirka portreta počev od Dimitriјa do akademika Stevana i supruge mu Tiјane, koјa predstavlja dragocene primerke srpskog slikarstva od kraјa XVIII veka do naših dana. U zbirci su zastupljeni Georgiјe Tenecki, Pavel Đurković, Uroš Predić, Pavle Vasić i drugi. Karamatina kuća predstavlja јedan od naјznačaјniјih spomenika kulture Zemuna i grada Beograda.

Slika


zemunrs

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 24 Maj 2013, 23:59
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
IČKOVA KUĆA

Resized Image - Click For Actual Size

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 25 Maj 2013, 00:19
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ičkova kuća

Podignuta јe 1793. god. sa spratom koјi јe formiran od visoko mansardnog krova i ubraјa se u zgrade iz prelaza baroka u klasicizam. U njoј se nalazila gostionica sa svratištem za ljude, konje i zaprežna vozila, kasniјe pod nazivom «Kod Kraljevića Marka». U njoј јe boravio trgovac i posrednik između beogradskih, solunskih i drugih trgovaca Petar Ičko, koјi јe posle uvođenja dahiјske uprave prebegao u austriјski pogranični Zemun. Od 1802. godine јe јedna od značaјnih ličnosti u pripremanju Prvog srpskog ustanka 1804.god. U oslobođenoј Srbiјi Petar Ičko јe diplomata i 1806. godine јe s Portom zaključio mir. Posle požara (1982) zgrada јe temeljno rekonstruisana.

Ičkova kuća, Bežanijska 18
Podignuta je 1793,godine, oblikovana u stilu klasicizma. U prizemlju je nekada bila kafana „Kraljević Marko“, a sprat je korišćen za stanovanje. Više puta je prepravljana. U njoj je stanovao Petar Ičko, od 1802-1803.g, trgovački konzul i prvi diplomata obnovljene Srbije.

Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 15 Jun 2013, 12:03
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kuća porodice Karamata

Boravište mnogih istorijskih ličnosti

Kuća porodice Karamata u Zemunu, u Karamatinoj ulici 17, sagrađena je 1763. godine i predstavlja prvu baroknu zgradu. Kuća je sagrađena za zemunskog trgovca Kuzmana Jovanovića, od kojeg je već 1772. godine otkupio trgovac Dimitrije Karamata, koji se ovde doselio iz Katranice u Makedoniji. Ova barokna kuća, čiji su graditelji ostali nepoznati, sastoji se iz podruma, prizemlja i sprata, dok je fasada obrađena u duhu klasicizma. Konačan izgled objekat je dobio 1827. godine kada je Jovan Karamata, sin Dimitrija, nadzidao sprat na srednjem delu kuće i izvršio adaptaciju čitave zgrade. Iz ove obnove datira i glavni ulaz s kapijom za kola i pešake, a na glavnoj fasadi je utisnuta godina gradnje.

Slika

Zgrada je za svog postojanja bila vezana za mnoge istorijske događaje i istaknute ličnosti. Tako je za vreme poslednjeg austro-turskog rata 1788-1789. godine u ovoj kući bilo sedište glavnog komandanta austro-nemačke vojske Lasija, a potom i komandanta Laudona. U tom periodu, ovde je u dva maha boravio čak i car Josif Drugi. U znak sećanja na ovaj događaj izrezan je u drvetu grb s dvoglavim orlom i simbolima monarhije na tavanici jedne sobe na spratu, koji se i danas tu nalazi. Grb je, kako smatraju članovi porodice Karamata koji danas stanuju u kući, uradio piltor Aksentije iz poznate zanatske porodice Marković, koji je uradio i ikonostas Bogorodičine crkve u Zemunu.

Slika

U vreme Srpskog pokreta 1848-1849. godine, u zgradi se nalazilo i sedište Glavnog narodnog odbora Srpske Vojvodine i patrijarha Josifa Rajačića, kada je Atanasije Karamata ovde bio kasir. Smatra se da je u ovoj kući svojevremeno boravio i Vuk Stefanović Karadžić, kao porodični prijatelj Karamata, a jedno vreme je bio smešten i hotel ”Nacional”. Na postojanje ovog hotela ukazuje jedna stara fotografija, ali se o njemu ne zna gotovo ništa, sem pretpostavke porodice da je tu bio krajem 18. veka.
Godine 1950. Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NR Srbije doneo je Rešenje kojim je Kuća porodice Karamata proglašena za spomenik kulture i stavljena pod zaštitu države. Na vrednost ovog spomenika kulture ukazuje i bronzana štitasta ploča koja se nalazi na fasadi.

Slika

Ova zgrada se i danas nalazi u vlasništvu porodice Karamata, čiji potomci stanuju ovde. U ovoj porodičnoj kući čuvaju se vredni umetnički predmeti, stilski nameštaj, kao i portreti članova porodice koje su oslikali Georgije Tenecki, Pavel Djurković, Uroš Predić, Pavle Vasić i Milenko Šerban. Rekonstrukcija zgrade od strane države izvršena je pre 2 godine čime je fasada dobila sjaj kakav joj dolikuje, a prethodna obnova bila je 1968. godine.


ezemun

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 15 Jun 2013, 12:09
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Karamatina kuća

Kuća porodice Karamata jedan je od najznačajnijih spomenika kulture starog jezgra Zemuna.

Slika

Zbog umetničke, istorijske i arhitektonske vrednosti proglašena 1950. godine za kulturno dobro. U protekle dve godine obnovljena je fasada, promenjen krov, ulazna vrata kao i zvekiri u obliku lavlje glave. Grad je za restauraciju kuće izdvojio više od 9 miliona dinara. Radovi su u završnoj fazi.
Kuću u kojoj i danas živi porodica Karamata podigao je Kuzman Jovanović, a nekoliko godina kasnije kupio je Dimitije Karamata, trgovac, doseljenik iz Makedonije. Burna istorijska prošlost i arhitektonska vrednost svrstali su ovo zdanje u kulturne spomenike.
Kuća pored njenih arhitektonskih vrednosti značajna je po tome što poseduje dobar pokretni fond, kao što je stilski nameštaj, primenjene umetnosti, ali i 6 portreta članova porodice Karamata, koji ima dokumentarnu vrednost, koju su radili naši najpoznatiji slikari.
Kuća porodice Karamata podizana je u periodu od 1764 do 1827. godine. Kako je građena u različitim periodima, svaki od njena tri dela ima svoje stilske osobenosti. Delovi su objedinjeni 1827. godine, kada je zgrada dobila odlike barokne kuće.
U vreme austrijsko turskog rata u kući porodice Karamata bio je smešten glavni štab nemačkog vojnog komandanta feldmaršala Lasija. U ovoj kući boravio je i car Josif drugi, patrijarh srpski Josif Rajačić, kao i Vuk Karadžić. Za porodicu Karamata, zna većina zemunaca.
Projekat za restauraciju porodične kuće Karamata izradili su stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, koji kažu da bi uskoro mogla da bude urađena kompletna rekonstrukcija fasade, s obzirom da su radovi u završnoj fazi.


studiob

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 15 Jun 2013, 12:15
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kuća sa sunčanim satom

Reprezentativna јednospratnica s ugaonim erkerom podignuta јe 1823. godine i pripadala јe grčkoј porodici Ziko. Na fasadi krila u Dubrovačkoј ulici nalazi se sunčani sat (1828) koјi u sunčanim danima pokazuјe mesno vreme. U kući јe poslednje godine života proveo јavni radnik, književnik i pravnik Јovan Subotić (+1886). Zaštićena zgrada, oblikovana u stilu ampira, ubraјa se u naјlepše u gradu.

Slika

Podignuta je 1823. godine. Ima podrum ispod dela zgrade, prizemlje i sprat. Dvotraktnog je tipa. Zidana je opekom. Međuspratne konstrukcije su delimično svodne, a delimično arhitravne. Namena je dvojna, u prizemlju lokali, na spratu stanovi. Oblikovana je uu stilu ampira. Glavna fasada ima plitku dekorativnu plastiku. U prostornoj kompoziciji zgrade, ističe se ugaoni erker koji naglašava njen reprezentativni položaj, a poslužio je koa uzor kasnije podignutim kućama. Na fasadi prema Dubrovačkoj ulici, zgrada je imala sunčani sat koji se očuvao do danas, po čemu se odvajala od sličnih kuća i dobila naziv. Proširena je krilom prema Dubrovačkoj ulici, izgrađenim 1908. godine. U ovoj kući živeo je i umro Dr. Jovan Subotić, pravnik, političar i književnik, jedan od najpoznatijih javnih radnika XIX veka.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća jedna priča  |  Poslato: 15 Jun 2013, 12:39
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kuća sa sunčanim satom

Slika

Ugaona stambeno-poslovna jednospratnica koja se nalazi u Zemunu, na uglu Glavne i Dubrovačke ulice, podignuta je 1823. godine. Fasadu ove građevine od 1828. godine ukrašava sunčani sat po kome je i dobila svoj naziv – Kuća sa sunčanim satom. Sunčani sat nalazi se na strani ka Dubrovačkoj ulici i predstavlja jedinstvenost ovog objekta u odnosu na ostale u Zemunu. Značajan je u srpskoj istoriji astronomije po svojoj formi, konstruktivnom rešenju i načinu rasporeda cifara. Sat se sastoji od cifara 8, 9, 10, 11 i 12 koji su na levoj strani, a na desnoj su 1, 2 i 3, dok vreme pokazuje jedna skazaljka i njena senka. Ova ”sunčana naprava” pokazuje samo dnevno solarno vreme i nije precizna kao drugi satovi.
Kuća sa sunčanim satom zidana je u klasicističkom stilu s elementima baroka, a oblikovana u stilu ampira. Ampir je, naime, specifična varijanta klasicizma koja predstavlja elemente grčko-rimske, egipatske i renesansne umetnosti. Kuća je zidana opekom, dok je glavna fasada na kojoj se ističe zvonasta kupola urađena plitkom elegantnom plastikom. Na središnjem delu fasade simbolično se u vidu grba sa predstavom sidra otkriva ktitor zgrade i njegova pomorska trgovačka angažovanost. Sastavni deo ovog objekta čine podrum, prizemlje i sprat. U prizemlju su bili smešteni lokali, a na spratu privatni stanovi, što je do danas ostalo tako. Godine 1908. zgrada je proširena i dograđenim krilom prema Dubrovačkoj ulici. Prema informaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, fasada ove strane zgrade bila je oštećena tokom bombardovanja 1944. godine, ali je sat ostao sačuvan.

Slika

U ovoj kući je svoje poslednje godine života proveo Jovan Subotić, poznati srpski književnik i javni radnik. Subotić je rođen 30. januara 1817. godine, a prvo objavljeno delo bila mu je zbirka pesama ”Lira”. Pisao je lirske pesme, epose, drame i tragedije koje je objavio u oko 20 knjiga. Za svog života bio je upravni činovnik, član Vrhovnog sudista u Zagrebu, pripadnik Narodne stranke, a uređivao je i list ”Narod”. U Zemun se doselio 1884. godine gde je otvorio svoju advokatsku kancelariju i bio član srpskog narodno-crkvenog odbora. Živeo je u Kući sa sunčanim satom i tu je napisao i svoje uspomene koje je kasnije izdala Matica Srpska. Ovde je i umro 28. januara 1886. godine.

Resized Image - Click For Actual Size
(Zemun nekada)

Kuća sa sunčanim satom danas predstavlja jedan od zaštićenih spomenika kulture u opštini Zemun. Izgled i funkcija objekta ostali su skoro nepromenjeni u odnosu na prvobitno stanje, osim manjih izmena koje su izvršene u prizemnom delu. Ovo kulturno dobro čini i sastavni deo turističkog razgledanja znamenitosti Zemuna koje organizuje ”Turističko društvo Zemun”. U ovoj kući jedno kratko vreme živeo je i pisac David Albahari.


ezemun

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 01 Jul 2014, 18:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vukov i Dositejev muzej (Jedna kuća – jedna priča)

Turska porodična kuća na Dorćolu, pretvorena je u prvu srpsku školu, a zatim u muzej dvojice velikana nacionalne pismenosti

Slika
Vukov i Dositejev muzej

U Beogradu nije ostalo mnogo arhitektonskih tragova iz vremena turske vladavine. Jedan od razloga je i ono što nemački putopisac Feliks Kanic uočava, da je turska gradnja „nesolidna i trošna“. A naravno, i mnogo toga je uništeno u naletima drugih osvajača, najviše džamije, a zidine na Kalemegdanskoj tvrđavi su doziđivane i upotrebljavane kao materijal, kako su se smenjivali gospodari ušća Save u Dunav.

Jedna od retkih kuća koja je preostala iz turskog doba danas je Muzej Vuka i Dositeja. Porodična kuća bogatog Turčina, kojemistorija nije zabeležila ime, danas je udobrom stanju. Sagrađena je u prvoj polovini 18. veka, prema nekim izvorima 1739. godine. Neskloni arhivama i beleženju događaja, osmanlije tako nisu ostavile zapise o žiteljima ovog tipičnog „gnezda“ koje i danas svojim položajem i stilom mnogo govori o načinu života tadašnje vladajuće klase.

Kuća se nalazi na strmištu gornjeg Dorćola, u Gospodar Jevremovoj 21. Lice kuće prema ulici je svedeno, hladno i ravno. Nema ulaza. Šalje odbojnu poruku, ne želi da komunicira sa spoljnim svetom. U kući se čuva privatnost. Ulaz je sa donje strane, iz avlije. Fasada je gledano iz dvorišta vedrija, razigrana, prozori širi. Staklene površine na isturenoj divanhani su velike, rado primaju sunce svojom oblinom, koje dolazi sa svih strana Dunava. Može se i danas uživati u osunčanosti divanhane, polukružnog prostora u kojem se sedelo na sećijama. Zahvaljujući položaju na bregu i spratnom ovalu širokog prostora za razgovore i jelo, ova turska kuća je puna sunca preko celog dana.

I danas su zadržana dva ulaza. Onaj ispod ovala divanhane je bio muški ili javni, a manji je ženski ili porodični. Unutar kuće nije bilo spoja između ova dva sveta, selamluka, javnog, i haremluka, porodičnog. U selamluk su dolazili muški gosti: tu je gazda kuće primao posete i sklapao poslove. Putopisci beleže duge razgovore u divanhani, pušenje čibuka i nargila. Pije se jak čaj, jaka kahva iz fildžana. Posluženje su pite i slatkiši. Begovska kuća u Vranju je podeljena, u stvari, na dve kuće, selamluk i haremluk, koje su spojene drvenim mostom u visini sprata. U beogradskoj kući, ova dva dela su pod jednim krovom, ali je način života sličan, jer su unutar kuće razdvojeni zidom. Čemu je služila ta rigidna podela na muški i ženski svet, ne mogu ispravno da odgovore samo istoričari. U odgonetanje bi trebalo uključiti i psihologe.

Današnjem izgledu turske kuće na Dorćolu, nedostaje i podeljena avlija. Ne samo što je odvojena zidom od ulice, već je i unutar skrivenog dvorišta odvojena još jednim zidom od pogleda muževljevih gostiju. Takođe, nedostaju i rešetke na ženskim prozorima. Da li to znači da su žene bile robinje? Pa, ne baš, kad bi u haremluk došla neka komšinica ili rođaka, gazda kuće nije ulazio. Dočim bi video papuče, koje su se iz tog razloga izuvale ispred vrata – vraćao bi se. Žene su u svom svetu imale autonomiju. Bavile su se decom, ritualno kupale šest puta dnevno, depilirale su se mešavinom vrelog šećera i limuna, nosile su šarene dimije i mahrame, i međusobom uvodile red, koji je i gazda kuće morao da poštuje.Nije smeo preko utvrđenog reda. Pravila su ograničavala gospodarevu strast posedovanja.

Dve godine po oslobođenju Beograda, 1808, ova kuća postaje Velika škola, koju je vodio Dositej Obradović a Vuk Karadžić je u njoj bio učenik. Došlo je novo doba.


politika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 01 Jul 2014, 18:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna kuća jedna priča
Manastir u centru grada


U centru Beograda, u Makedonskoj ulici, nalazi se manastir Isusovaca, pored koga prolaze reke ljudi, a samo malo njih zna šta se krije iza visoke kapije koja zatvara pogled

Slika

Kuća s elegantnim doksatom u Makedonskoj 21 priča nam dve povesti koje su, naizgled, jedna drugoj suprotne. Podigao je lekar Jovan Stejić, 1845. godine. Stejić se u analima srpske medicine vodi kao jedan od njenih osnivača. Rođen u Aradu 1803, studirao je u Beču, a po dolasku u Srbiju bio je lični lekar kneza Miloša, ali i mnogo više od toga. Neverovatno da je u to vreme zagovarao ideje makrobiotike, preveo je s nemačkog knjigu „ Makroviotika ili nauka o produženju života čovečeskog“. Nije štamparska greška, govorio je makroviotika.

Stejić je bio Dositejevac, zagovornik prosvećenog humanizma. Napisao je 1850. medicinski udžbenik „Antropologija ili nauka o čoveku“, knjigu moralnih i praktičnih poduka „Sabor istine i nauke“. Uspeo je da stekne priličan imetak, koji se i danas ogleda u kući na sprat u središtu Beograda. Kuća ima nekih 400 kvadrata, i danas je njen unutrašnji raspored očuvan. Iz kolskog ulaza, koji je zatvoren lučnom drvenom kapijom, ulazi se levo i desno u dva dela kuće. Levi ima stepenište, kojim se penje na sprat i silazi u podrum. Galerija na spratu je uzana i iz nje vode dugački hodnici. Očigledno da unutrašnji raspored nije srećno rešen za porodični dom koji traži otvorene, široke prostore za dnevni boravak familije. Ali, je, gle predviđanja, taj unutrašnji raspored idealan za ono što će kuća kasnije postati – manastir.

Stejić je bio zakleti naučnik, prosvetitelj, vrlo kritičan prema religiji, tako da nije mogao ni da pretpostavi da će njegovi naslednici 1930. godine, prodati kuću beogradskim isusovcima, a ovi će je pretvoriti u manastir! Danas u manastiru žive troje isusovaca kojima je na čelu senior (pravoslavno iguman) Vinko Maslać. Njihove sobe su skromne; krevet, pisaći sto, kompjuter, orman i lavabo. Nezastrtog poda. Na spratu su zajedničko kupatilo i toalet.

U dvorištu Stejićeve kuće sagrađena je crkva, župni hram Svetog Petra apostola. Crkva je pogođena sa dve bombe u nemačkom bombardovanju 1941. Nije se zapalila, niti je njena najveća relikvija oštećena.

Relikvija ovog manastira je Bogorodica Beogradska. Ikona doneta u Beograd iz Bavarskog grada Pasaua 1718. godine, predstavlja Bogorodicu s malim Isusom u naručju. Slikana je u stilu rafaelovskih madona. Pred najezdom Osmanlija, Isusovci je sklanjaju u Petrovaradin. Na pozlaćenoj ploči urezuju natpis po kojem je i dobila ime Beogradska: „ Iz Beograda izgnana Djevice, svojom zaštitom neprestano čuvaj Petrovaradince”. Bogorodica je vraćena u Beograd 1934. godine.

Katolički red Isusovaca u našoj sredini je poznat kao jezuitski red. O učenju njihovog osnivača Ignjacija Lojole pisao je jedan doktor filozofije, koji će postati predsednik vlade Srbije.

Isusovci su osnovali prvu gimnaziju u Beogradu, 1612. godine, u koju su svoju decu slali i Jevreji i Srbi iz Beograda. Tako da je paradoks iz prve rečenice ovog teksta, zaslužio ogradu. Prosvetiteljstvo Jovana Stejića nije toliko suprostavljeno isusovačkoj praksi, kao što se naizgled čini.

Tekst i foto Nenad Novak Stefanović


politika

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 65 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker