Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:18


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Tajne Beograda  |  Poslato: 02 Jun 2012, 12:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajne Beograda: Šta sve kriju lagumi (1)

Svaki kutak Beograda nosi neku svoju priču, legendu, tajnu. Da li ste znali da je u Beogradu postojao jedini budistički hram u Evropi, ili da kruži legenda o turskom zlatu koje se nalazi u zidovima barutane? Čak je čuveni režiser Alfred Hičkok posetio rimski bunar u Beogradu, ali zašto? Portal ’’Vesti-online’’ kroz serijal tekstova prikazaće vam prestonicu Srbije u drugom, tajnovitom svetlu, koje ne primećujemo u svakodnevnom životu. Uživajte u tajnama Beograda.

Beograd je svedok 115 međunarodnih sukoba i čak je 44 puta bio sravnjen sa zemljom. Na početku 21. veka, srpska prestonica se preporučuje kao idealno mesto za avanturistički turizam. "Atlas Obscura", najpoznatiji onlajn vodič kroz neobična mesta, na mapu destinacija koje turisti ne smeju da propuste stavio je i grad na ušću Save u Dunav.

Mesta u Beogradu koja su u ponudi "Atlasa", ali i drugih časopisa koji se bave takozvanim rijaliti-turizmom, jesu Barutana, crkva Ružica i Rimski bunar na Kalemegdanu, Spomenik Neznanom junaku na Avali, zatim tuneli, lagumi i katakombe ispod Tašmajdanskog parka i Karađorđeve ulice, kao i još nekoliko lokacija u Beogradu.

Slika
Uništena u eksploziji po naređenju kralja Aleksandra Karađorđevića: Tvrđava Žrnov na Avali


Osim toga, časopis "Nacionalna geografija" je Beograd proglasio trećim gradom na svetu, iza Istanbula i Rio de Žaneira - po lepoti i značenju geografske lokacije.
Sačuvavši grubi šarm, zahvaljujući kome je stekao reputaciju grada za nezaboravnu zabavu, Beograd je počeo polako da otkriva i svoje misterije.

Kako se grad neprekidno obnavlja, vremenski slojevi se talože i nestaju ostavljajući tek slabe tragove koje nam kasnije tumače istoričari. Neke od tih tragova prepoznajemo s lakoćom, ali postoje tragovi koje ne znamo da rastumačimo, kao ni njihovo poreklo, ni njihovu namenu.

Te misterije, zapretane u prošlosti grada, osenčene legendama, takođe su deo identiteta Beograda. Glavni grad je prepun tajni i čudnovatih obrta koji su obeležili njegovu gotovo nepoznatu istoriju.

Ispod Beograda se nalazi nekoliko naseobina od kojih su neke nastale još u neolitu. Tako se ispod naselja na Banjici nalazi pravi neolitski gradić, a Vinča je jedno od najdugovečnijih naselja na prostoru Evrope.

Mesto koje je sve do danas pod velom tajne jeste srednjovekovni grad-tvrđava Žrnov - ili Žrnovan - koji se nalazio na vrhu Avale, na mestu gde je danas Spomenik neznanom junaku. Ovo istorisjko zdanje, čiji koreni dosežu do keltskog plemena Skordisci i Rimljana, do temelja je uništeno po volji kralja Aleksandra Karađorđevića, samo nekoliko meseci pre nego što će postati žrtva atentata u Marselju.

Nije ostao ni kamen na kamenu - posle razaranja dinamitom, plato je zaravnjen i izbetoniran - da bi tu nikao Spomenik neznanom junaku, delo vajara Ive Meštrovića. Budući da je uklanjanje ostataka Žrnova izazvalo mnoga nezadovoljstva, širile su se glasine da su u to i masoni upleli svoje prste.

Lagumi su najintrigantija i najmisterioznija osobenost Beograda. U podzemlju srpske prestonice protežu se kilometri i kilometri laguma i tunela, kao i pećine i prolazi i hodnici, a za mnoge se i danas ne zna. Niko ne zna koliko ih je, u stvari, i gde ih sve ima.

I jedan od najstarijih beogradskih kvartova, Dorćol, prepun je misterija. U ovom delu grada je i njegova najstarija kuća - zidana od 1724. do 1727. godine - o kojoj su se, takoreći od njenog nastanka, ispredale razne priče. U toku okupacije, posle poraza i komadanja Jugoslavije, Nemci su se jedno vreme svojski trudili, kopali i bušili, poverovavši u priče o njenim tajnim skrovištima.

Grad sapet vetrovima

"...Došavši, nađoh najkrasnije mesto od davnine, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapusteo, sazdah ga i posvetih Bogomateri..." (Despot Stefan Lazarević)

"Ovaj veliki grad bio je, izgleda, oduvek ovakav: istrgan, prosut, upravo kao da nikad ne postoji, nego večno nastaje, dograđuje se i oporavlja. S jednog kraja niče i raste, a sa drugog vene i propada. Uvek se kreće i talasa, nikad ne miruje i ne zna šta je spokoj i tišina. Grad na dve reke, na velikom prostoru sapet vetrovima." (Ivo Andrić)
Ostala je tajna za čim je okupator stvarno tragao, ali je i to rodilo novu priču - da je u pitanju bilo nekakvo blago. I pored istorijskih dokumenata i naučnih dokaza, ima Srba koji i danas dovode u pitanje mesto na kojem su Turci spalili mošti svetog Save. Iz tih sumnji se rodila još jedna misterija - da lomača koja je progutala posmrtne ostatke prvog srpskog prosvetitelja nije bila na Vračaru, već na Tašmajdanu - približno na mestu gde se danas nalazi kafana "Poslednja šansa".

Na Tašmajdanu se kasnije nalazilo groblje, a Turci i Austrijanci su verovali da je taj kraj Beograda mistično mesto. I to nije sve. Beograd, naime, ima i svoje čudotvorne i lekovite izvore svete Petke, banje sa sumpornom vodom. Postoje mnogi tragovi koji vode u ćorsokak, mesta, građevine i zdanja kojima ne znamo da rastumačimo ni njihovo poreklo, ni njihovu namenu.

Savremeni Beograd kao da nije svestan šta je sve imao i kakva sve blaga i izazove za savremenike krije njegova prošlost. A imao je nešto po čemu je bio izuzetan, jedinstven u čitavoj Evropi, ali je na to potpuno zaboravio. To je Kalmički budistički hram, poznat i kao Kalmički dom. Postojao je između 1929. i 1940. godine i bio jedan od prvih budističkih hramova u Evropi. Kako je nastao, ko ga je podigao?

Previranja u Rusiji posle boljševičke revolucije 1917. godine oterala su mnoge njene stanovnike iz domovine u beli svet, pored Rusa i pripadnike drugih naroda i čitave etničke grupe. Među izbeglicama su bili i mnogi Kalmici, narod mongolskog porekla, potomci velikih osvajača koji su se, posle duge vladavine nad Rusijom, u 17. veku skrasili na obali Kaspijskog mora.

Od 1920, kad su u Kraljevinu SHS počeli da stižu "beli" Rusi, do kraja 1923,u Srbiju je stiglo oko 500 Kalmika, a najviše ih se nastanilo u Beogradu, uglavnom u prigradskom selu Mali Mokri Lug. Tako je upravo u Beogradu nastala najveća kalmička kolonija u Evropi, izazvavši opštu radoznalost u Srba koji su ih nazivali Kinezima.

Na parceli koju im je darovao industrijalac Miloš Jaćimović, Kalmici su podgili budistički hram - prvi i jedini hram te religije u Evropi, a osvećenje je obavljeno 12. decembra 1929. godine.

Neiskorišćene šanse

Može da se kaže da su lagumi i tajna zdanja Beograda potencijalno blago. Dok uprave evropskih gradova koriste svaki kvadratni metar istorijskog nasleđa i ulažu velike pare u obnovu tih građevina, s jedinim ciljem da privuku turiste, Beograd kao da nije svestan velike šanse koja mu se ukazuje u toj sferi.
Bile su, recimo, organizovane ture razgledanja laguma, ali je to potrajalo samo neko kratko vreme. Iako je to izazvalo veliko interesovanje, toliko da organizatori nisu mogli svima da udovolje - brzo se odustalo od tih izazovnih izleta u prošlost.
Zoran Nikolić i Vidoje Golubović, autori knjige "Beograd pod Beogradom", inicijatori ovih turističkih tura, još ne mogu da poveruju da gradski oci nisu učinili ništa da se ova svojevrsna atrakcija održi i proširi i tako doprinese turističkoj ekspanziji Beograda. Nikakvih investicija nije bilo i cela priča je pala u zaborav.

Slika

"Beograd može da bude ponosan" - pisao je u "Beogradskim opštinskim novinama" dr Stevan Popović na desetu godišnjicu tog događaja. Hram je ubrzo postao obeležje i jedna od znamenitosti Beograda. U "Vodič kroz Beograd" iz 1930. uneta je odrednica o hramu, a godinu dana kasnije ulica u kojoj se hram nalazio nazvana je Budistička, danas je to Budvanska ulica.

Kad je kalmička princeza Nirdžidma Torgutska 1933. stigla u Beograd, prvo je posetila hram svojih sunarodnika. Videći da nedostaju mnogi bogoslužbeni predmeti jer nisu mogli da se nabave ni u Evropi, ona je uspela da iz Japana stigne veliki bronzani kip Bude, osvećen 25. marta 1934. godine.

Proći će pola godine od ove svečanosti i u Marselju će, 9. oktobra, biti ubijen kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, a beogradski budisti će održati pomen kad je njegovo telo stiglo u Beograd.

Gradske vlasti su tada počele da novčano pomažu kalmičke sveštenike, ali je okupaciona vlada 1942. ukinula ovu pomoć kao "licima nesrpske nacionalnosti".
Hram je bio delimično porušen u borbama za oslobođenje Beograda oktobra 1944, a tada su i Kalmici izbegli - bilo iz straha od sovjetskih vojnika, bilo zbog saradnje sa Nemcima - u Nemačku, pa u SAD. Tako je prestala da postoji beogradska kolonija Kalmika.

Bez vernika i relikvija, hram izgubio razlog za postojanje - kako su smatrale tadašnje vlasti, pa je 1950. srušena njegova kupola, a zdanje postalo - Dom kulture. I taj ostatak nekadašnjeg hrama je na kraju nestao - srušen kada je zgradu dobila radna organizacija "Budućnost" koja je na njegovim temeljima podigla dvospratnicu za svoj servis "Budućnost".


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 02 Jun 2012, 12:41
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajne Beograda: Nerasvetljena tajna kralja Aleksandra (2)

Svaki kutak Beograda nosi neku svoju priču, legendu, tajnu. Da li ste znali da je u Beogradu postojao jedini budistički hram u Evropi, ili da kruži legenda o turskom zlatu koje se nalazi u zidovima barutane? Čak je čuveni režiser Alfred Hičkok posetio rimski bunar u Beogradu, ali zašto? Portal ’’Vesti-online’’ kroz serijal tekstova prikazaće vam prestonicu Srbije u drugom, tajnovitom svetlu, koje ne primećujemo u svakodnevnom životu. Uživajte u tajnama Beograda.

Planina Avala, tek 16 kilometara od Beograda na jug, odavno, i sve više privlači ljude posvećene svakojakim misterijama. Iako bi se reklo da u Spomeniku neznanom junaku nema ničeg misterioznog, najviše ih intrigira upravo ova lepa građevina na vrhu planine, mauzolej podignut pre 72 godine - na mestu gde se nekada bio branik Beograda, srednjovekovni utvrđeni grad Žrnov, zvan i Žrnovan.

Od njega nije mnogo ostalo posle svih osvajanja, ratnih razaranja i mirnodopskih rušenja, ali su tragovi srednjovekovne tvrđave još bili vidljivi kad je kralj Aleksandar Karađorđević 1934. godine odlučio "raščisti teren" da bi na tom platou bio izgrađen kompleks Spomenika neznanom junaku, delo vajara Ivana Meštrovića.


Slika
Poslednje zidine Žrnova: Drevni grad neposredno pre rušenja

I bi tako, kraljeva volja je ispunjena. Niko drugi se nije ni pitao. Ostaci Žrnova su minirani, teren potpuno raščišćen i više nije bilo nijednog kamena koji bi podsećao na prve temelje od pre dva milenijuma.

Sada se, na kupastom vrhu, na 511 metara nadmorske visine, diže mauzolej, spomenik svim znanim i neznanim junacima palim u nebrojenim bitkama za odbranu ili oslobađanje Srbije i njene prestonice.

Spomenik neznanom junaku je sasvim zasluženo na spisku gotovo svih turističkih organizacija u prestonici, ali nije samo njegova izuzetnost privlačna za mnogobrojne posetioce - ima on i svoju misterioznu crtu.



Žitelji sela pod Avalom pričaju da često viđaju ljude, pojedince ili u malim grupama, koje izgled odaje da nisu obični turisti - po pravilu, u pohode planini stižu opremljeni raznim uređajima, a njihova namena može samo da se nasluti.

Enigma piramide u Knez Mihailovoj

U centralnom delu najpoznatije beogradske ulice, Knez Mihailove, danas stoji simbol koji predstavlja još jedan masonski potpis. To je piramida postavljena tačno ispred zdanja Srpske akademije nauka i umetnosti. Piramidu je 1995. postavio grad Beograd . Ima četiri strane. Na dve su navedene geografska dužina i širina na kojima leži piramida, kao i nadmorska visina i podatak o ubrzanju Zemljine teže u toj tački.
Jedan vek ranije, nedaleko od ovog mesta, na vrhu Kapetan Mišinog zdanja, takođe je bila piramida sa obeleženim stranama sveta. Upućeni tvrde da su hramovi masonskih loža uvek vidno obeleženi!
Iza balustrade krova ove zgrade, u svoje vreme najviše u Beogradu, dežurni vatrogasci su osmatrali grad - da pohitaju kad bi izbio požar.

Avala je od najranijih vremena bila privlačna, ali su to bili sasvim drugi turisti, istraživači prirodnih blaga, prosto rečeno - rudari. Ne zna se tačno ko je prvi počeo i kada su otvoreni prvi rudnici, ali se zna da su na Avali, od davnina, iskopavane razne rude - olova, srebra i gvožđa, cinobarit i živa.

Prvi znani rudari bili su Skordisci, keltsko pleme, koje su privukla bogata nalazišta. Vešti i u metalurgiji, oni su dugo eksploatisali utrobu Avale, a veruje se i da su baš oni podigli prvu tvrđavu na njenom vrhu.

I danas Avalu pohode oni kojima je zanimljiva istorija rudarstva, tragači za plemenitim metalima i arheolozi amateri koji se nadaju da će na njenim padinama i oko spomenika pronaći vredne arheološke ostatke.

Malo je, međutim, poznato da je vrh Avale vrlo zanimljiv i onima koji se bave alternativnom medicinom i ufolozima koji veruju u NLO i tvrde da se iznad planine često pojavljuju neidentifikovani leteći objekti.

Navodno objašnjenje krije kompleks mauzoleja koji je Ivan Meštrović osmislio i podigao po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića. Za njih dvojicu se tvrdi da su bili masoni, pa su obojica, kao da ispunjavaju zavet bratstvu slobodnih zidara, Avali dali oblik piramide, a zna se da je to jedan od masonskih simbola i da su oni uvek nastojali da u svetskim prestonicama ostave svoj potpis.

Srbija-forum
Budući mauzolej: "Masonska" piramida ispred stepeništa

Zašto je Aleksandru Karađorđeviću zasmetala srednjovekovna tvrđava, prvo pravo utvrđenje podignuto u vreme despota Stefana Lazarevića - istoričari ni do danas nisu otkrili. Javnih rasprava nikada nije bilo, a sve otada se većina istoričara, u naše vreme pogotovo, ponaša po onoj narodnoj "za prosutim mlekom džaba je žaliti".

Tvrđavu Žrnov su Turci zvali Havala - smetnja, prepreka, pa je zato cela planina dobila to ime, onako kako su ga izgovarali - Avala. Pre turskog vremena planina se zvala Žrnov, po velikom žrvnju za meljavu rude iz rudnika koji su postojali u podnožju.

Misteriju pozadine rušenja tvrđave istraživao je istoričar Radovan Damjanović i svoja saznanja izneo je u knjizi "Žrnov, srpski Avalon".

- Moda podizanja spomenika "neznanim junacima" širila se Evropom između dva rata. Misao o potrebi za velikim spomenikom potpuno je obuzela kralja Aleksandra i njemu bliske ljude i on je doneo odluku da se prihvati nacrt Meštrovića o mauzoleju na vrhu Avale. Plan luksuznog Meštrovićevog spomenika je nacrtan kao da se radi o potpuno golom vrhu planine. Meštroviću je bilo potrebno "prazno platno za remek-delo" i tako je doneta odluka o rušenju tvrđave - kaže Radovan Damjanović.

Zašto je kralj Aleksandar tako lako žrtvovao Žrnov? - pitanje je na koje već godinama mnogi pokušavaju da nađu odgovor. Odgovora nema, osim da je to bila opsesija za koju nema istinskog opravdanja.


Srbija-forum
Na vrhu Avale: Kralj Aleksandar na mestu budućeg spomenika

Sravniti sa zemljom takav jedan, dragocen i jedinstven, istorisjki spomenik - radi spomenika koji je, ipak, mogao biti podignut i na nekom drugom mestu, i u podnožju planine, što da ne! - predstavlja, blago rečeno, pravi skandal i za to vreme, a pogotovo iz savremene perspektive.

Bili su to ostaci grada sa temeljima još iz antike, bedemima iz ranog srednjeg veka, kada se celo utvrđenje sastojalo od Malog grada, sa dvema kulama, i Gornjeg grada, sa velikom kapijom, i koje su Turci kasnije, ojačali dodatnim zidinama i bedemima, sa jarkovima, da bi osigurali prilaze Beogradu i njegovu odbranu.

U putopisima iz tog doba Žrnov je važio kao jedno od šest najznačajnijih utvrđenja u Srbiji. Zato je njegov nestanak sa lica zemlje izazvao uistinu veliko uzbuđenje u javnosti, tim veće jer je to nedelo - kako se smatralo - bilo delo samog kralja, izvedeno u potpunoj tišini. O tome nije smelo da se priča, nije se pisalo, čak su i na čaršijske priče o tome gledalo kao na antidinastičku subverziju.

Pista za NLO

Zašto je vrh Avale toliko zanimljiv bioenergetičarima i ufolozima? Odgovor nudi teorija prema kojoj da su prve piramide izgradili vanzemaljci kao svoje kapije kroz koje su stizali u druge krajeve univerzuma, a da savremene piramide koje su kasnije pravili Zemljani vanzemaljcima služe kao kompas. Bioenergetičari tvrde da je Spomenik neznanom junaku na vrhu sada potpuno piramidalne Avale bukvalno obliven snažnom isceliteljskom silom jer poznato je da su piramide generatori kosmičke energije. Ufolozi kažu da su pojave NLO nad Beogradom sve češće. Ubeđeni su da će 2012. godine usledeti prava invazija vanzemaljskih letelica i da će sletna pista biti baš Avala!

- Svašta se pričalo i pretpostavljalo, pominjani su i masoni, da su i oni u svemu tome imali udela. Dva dana je trajao taj skandalozni čin. Tri puta su mineri postavljali eksploziv, sve dok od grada nije ostao ni kamen na kamenu. Tome je prisustvovao lično kralj Aleksandar. Čak se i fotografisao. A koliko je to bilo osiono, govori i to da je dugme za aktiviranje mina jedanput pritisnuo tada desetogodišnji Aleksandar, sin kneza Pavla.

Kao simbol masonski ili bez veze s njima, tek, izvesno je da je piramida imala jasno mesto u Meštrovićevoj ideji. Zato je, da bi vrh Avale poprimio oblik piramide, da bi bio zarubljen tako da može da se postavi spomenik, morao da bude uklonjen stari grad Žrnov. A to je mesto koje se pominje i u vreme despota Stefana Lazarevića, kao i grad u kome je u svoje vreme bio i Porča od Avale.

- Meštrović je dobio svoje veliko belo platno koje je tražio. Njegov nacrt, prikazan publici kao originalno delo, predstavlja zapravo kopiju grobnice persijskog cara Kira. U tu građevinu uzidano je 4.000 kubika obrađenog kamena koji je železnicom dovožen iz Primorske banovine. Kompleks je završen 1937. u septembru, a otvoren na najveći srpski praznik Vidovdan 1938. godine.

Kralj Aleksandar to nije dočekao. Samo nekoliko meseci posle početka gradnje ubijen je u Marselju, 9. oktobra 1934. godine - priča Radovan Damjanović koji je pokušao i još nastoji da osvetli misteriju strarog grada Žrnova, Avale i masona, koji - kako se veruje - srpsku prestonicu zasigurno smatraju svojim značajnim uporištem.

U knjizi "Žrnov, srpski Avalon", Damjanović konstatuje i pita, s vrlo interesantnim zaključkom: "Srpski prostor je prepun brda, zašto nije zidano na praznim planinskim vrhovima, ili su to, jednostavno rečeno, akupunkturne tačke srpskih zemalja koje nisu smele da ostanu nepokrivene!?"


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 02 Jun 2012, 13:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajne Beograda: Lusteri od grabata i oficirskih mačeva (3)

Svaki kutak Beograda nosi neku svoju priču, legendu, tajnu. Da li ste znali da je uBeogradu postojao jedini budistički hram u Evropi, ili da kruži legenda o turskomzlatu koje se nalazi u zidovima barutane? Čak je čuveni režiser Alfred Hičkok posetio rimski bunar u Beogradu, ali zašto? Portal ’’Vesti-online’’ kroz serijaltekstova prikazaće vam prestonicu Srbije u drugom, tajnovitom svetlu, koje neprimećujemo u svakodnevnom životu. Uživajte u tajnama Beograda


Beograd je rođen na Kalemegdanu, tu je uvek započinjalo i okončavalo se ono što jeuobličavalo bitisanje njegovih stanovnika. Autori knjige "Beograd ispod Beograda" -novinar "Trećeg oka" i publicista Zoran Nikolić i istoričar Vidoje Golubović - spadaju uone retke ličnosti koje su bile u prilici da upoznaju tajne prestonice i njene tvrđave.

Slika
Zoran Nikolić kaže da su nekada podzemne odaje Kalemegdana imale posebnu namenu.

- Duboko ispod zelene površine Kalemegdana i danas ima mnogo od nekadašnjihskladišta i prolaza koji su povezivali zidine, kule i bastione. Sada, nažalost, imaju tužnunamenu, u njih se sklanjaju beskućnici. A najveći podzemni prostor ispod Kalemegdana je Barutana. Sastoji se od ogromnog hodnika koji povezuje dve velike pećine. Jedan odrazloga što su Austrijanci pobedili Turke u velikoj bici za Beograd 1717. godine je bilaeksplozija turske municije, koja je bila nedovoljno zaštićena, pa ju je zapalila austrijskahranata. Barut se nalazio u jednoj od zgrada u Donjem gradu Kalemegdana, ali je jakaeksplozija razorila i deo odbrambenih bedema, što je znatno olakšavalo posao nadirućimAustrijancima - veli on.

Slika


Međutim, postoji i drugi, crnji deo priče o Barutani.Sve što je od sredine 19. veka prikupljeno na teritoriji Beograda, a ticalo se Singidunuma,u prvo vreme je čuvano u Konaku kneginje Ljubice. Onda je neko, pre 30 godina, odlučioda se najlepši kameni spomenici, iskopine iz prošlosti Beograda, prebace u Barutanu,koja je bila samo jedna neuređena i nezaštićena pećina.Ideja je imala smisla - da to postane prvi, pravi muzej, ali se od zamisli nije krenulo dalje.Pećina je ostala bez čuvara, prozora i vrata, pa je odatle svako nosio ono što mu je trebaloi što je mogao da ponese.Pominju se i satanisti, družine "Crna ruža" i "Vatra pakla", koje su se, navodno, najradijesastajale u katakombama Kalemegdana. Veruje se da su mnogi spomenici uništeni u timsatanističkim ritualima. Svašta se pričalo, nikad ništa nije bilo ozbiljno ispitano iutvrđeno.U policiji kažu da su spomenici, najčešće, bili žrtve lopova koji su ih prodavalikamenorescima u gradu.

Slika


Dugo je postojala priča da je u pećinama bilo i turskog zlata koje se istopilo posleeksplozije municije i da parčići tog zlata još mogu da se nađu u kamenu zidova Barutane.I dan-danas beskućnici kopaju oštrim predmetima po zidovima Barutane. Ne zna se,međutim, da se nekom posrećilo da nađe žuto parče.



Barutana je mogla da posluži i kao svojevrsna atrakcijaza sve one koji vole bliski susret sa duhovima.Svojevremeno su posetioci i noćni šetači na Kalemegdanutvrdili da se iz Barutane noću čuju jecaji i uzdasi. Moglisu to da budu i parovi kojima je pećina poslužila kaoljubavno gnezdo, ali su mnogi tvrdili da su čuli krike i plač od kojim im se dizala kosa na glavi.Onda je neko utvrdio da je uzrok tih neobičnih šumova - blizina reke Save, odnosno da ih stvaraju podzemne vodekoje huče ispod zidova i u temeljima Kalemegdana. Prvacrkva Ružica postojala je još u srednjem veku, u dobadespota Stefana Lazarevića, u onom delu Beogradsketvrđave, blizu nekadašnje Zindan kapije, koji je zagledanna drugu obalu Save i Novi Beograd. Porušili su je turskivojnici 1521. godine, prilikom osvajanja srpske prestonice.Obnova crkve Ružice počeće tri i po veka kasnije, ubrzo pošto poslednji beogradski muhafis, Ali Riza paša, 6.aprila 1867. godine, na Kalemegdanu, predao knezu Mihailu ključeve svih gradova iTurci ih napustili. Dve godine kasnije, podignut je krov nad oltarom i završeno je zidanjetornja.Prvo zvono na novoj crkvi postavljeno je u oktobru 1870. Dve godine je Ružica služilakao vojna crkva i ostala u funkciji sve do 1915. godine, kada je u toku austrijskog napadana Beograd bila ponovo srušena. Ponovo je obnovljena 1925. godine, na zahtevAleksandra Karađorđevića, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca.

Sarkofazi kao barski ]stočići

Barutana je jedno kratkovreme bila - diskoteka.Popularni časopis "MixMag" je 2005. godine, u broju zanovembar, objavio članak salistom 10 najboljih klubovaširom sveta - na osnovu ocenakoje su dali di-džejevi koji suu njima gostovali. Beogradskiklub "Barutana" našao se našestom mestu te ekskluzivneliste.Danas, Barutanu čekarestauracija.- Nije na nama da sudimo da li je mesto ovim spomenicima uklubu gde se sluša glasnamuzika. Dobro je da je ovajklub zatvoren, red je bio,makar iz pijeteta prema onimakoji su tu vekovima konačili,da kamene grobne kutije nesluže kao naslon za barskestolice i da se na njima držečaše sa pićem - kažu VidojeGolubović i Zoran Nikolić

Slika


Crkva se nalazi tridesetak stepenika iznad kapele Svete Petke ispod koje izvire pitka vodau čije isceliteljsko dejstvo mnogi veruju. Prepoznatljiva je po bočnom i glavnom ulazukoji čuva bronzana straža - s desne strane kosovski junak, s leve srpski vojnik iz balkanskih ratova, pešadinac sa šajkačom

Među 10 jedinstvenih

Prema rezultatima ankete Svetske federacije turističke štampe, beogradska crkva Ružica spada u 10 jedinstvenih hramova u svetu - pored hrama Harajuku u Japanu, Crkvesvetog Vasilija namoskovskom Crvenom trgu,crkve Halgrimskirkja naIslandu, hrama TemppeliaukioKirkko u Finskoj, crkve Metropolitana Nosa Senjora Aparesida u Brazilu,Borgundske crkve u Norveškoj, Las Lajasa u Kolumbiji, Crkve svetog Jovana u Ukrajini i Kapele sluge Božjeg u Francuskoj.


Ono po čemu je ova crkva jedinstvena i zbog čega se ušlau mnoge svetske turističke vodiče i albume neobičnihmesta, nije arhitektonska i ikonopisna lepota, već kaosimbol požrtvovanja srpskog naroda.

Crkvu Ružicu od drugih hramova u svetu izdvaja njenaratna umetnost. Fascinantno je da su lustere u crkviRužici napravili srpski vojnici na Solunskom frontu.Lusteri su ogromni i ima ih tri. Napravljeni su na frontuod istrošenih čaura, topovske municije, oficirskih mačeva,vojničkih kubura, pušaka, sanduka i ličnih stvarinapaćenih i izgladnelih srpskih vojnika.

- To blago je jedinstveno u svetu, to vam je klasičan "trench art", odnosno ratnaumetnost. Tokom Prvog svetskog rata crkva je teško oštećena, a naročito u jesen 1915, uvreme kada su Austrijanci napadali sa Dunava i Save. Oko nje je, braneći Beograd,izginuo veliki broj srpskih vojnika, a među njima i 40 dobrovoljaca iz Srema. Lusteri susimbol stradanja ne samo boraca sa Solunskog fronta, već svih naših ratnika koji su daliživot za srpstvo i otadžbinu - kaže istoričar umetnosti Elena Petrova.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 29 Sep 2012, 16:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Beogradske tajne: Da li ste znali da…

Novinar Zoran Nikolić, autor brojnih knjiga o tajnama Beograda, za čitaoce sajta B92 razotkriva omiljene tajne priče o jednom od najstarijih gradova Evrope.

Slika

“Beograd je jedan od najstarijih gradova u Evopi, a ako uzmemo u obzir činjenicu da je na njegovom obodu naselje Vinča, prvo urbano naselje na Starom kontinentu, onda nećemo pogrešiti ako kažemo da je naš glavni grad i najstariji,” priča Nikolić. “Kada danas u Beograd stignu strani arheolozi i čuju reč „Vinča“ u znak poštovanja bezmalo imaju potrebu da stanu mirno. Mislite o tome.”

Kako objašnjava, beogradskih tajni ima bezbroj, od onih iz doba Kelta, pa preko Rimljana, Bugara, Vizantinaca, Turaka, Grka, Srba, Austrijanaca, Nemaca... Ovo su samo neke od njih.

Slika

Od gradskih tajni uvek bih izdvojio na prvom mestu Tašmajdanske pećine, jer su one deo rimskog kamenoloma iz kojeg je uglavnom nastao rimski Singidunum, a takvo mesto nema mnogo metropola u Evropi. Kasnije su Turci ovom mestu nadenuli ime („taš“ znači kamen, a „majdan“ je rudnik), da bi Srbi odavde vadili šalitru, neophodan sastojak za izradu baruta. Ovde se skrivao Karađorđe kada je u Prvom srpskom ustanku otimao grad od Turaka, tu su se skrivale žene, deca i nejač tokom austrougarskog bombardovanja na početku Prvog svetskog rata, i konačno, tu je nemački komandant Aleksander fon Ler napravio podzemno sklonište za svoju Komandu za jugoistok tokom Drugog svetskog rata. Danas postoje tri velike pećine međusobno povezane hodnicima, kao i veliki prostor odvojen za spavaonice u kojima su boravili nemački vojnici. Ovo mesto je delimično zapušteno, odnosno trebalo bi u njega uložiti sredstva za obnovu električnih instalacija i sistema za ventilaciju, ali je sigurno prvorazredna turistička atrakcija.

Slika

Rimski bunar je takođe danas zatvoren za javnost, ali je sigurno da bi uz određena ulaganja on mogao da ugosti mnoge radoznale turiste. Do 50 metara dubine i nivoa vode vodi 212 stepenika, napravljen je još u doba austrijske vlasti (1717-1739), a pikantan je podatak da ga je 1964. godine posetio slavni režiser Alfred Hičkok i da je rekao kako za njega „ovakva mesta predstavljaju izuzetnu inspiraciju“.

Blizanac Rimskog bunara je građevina koja je 1987. godine značajno usporila izgradnju pozdemne železničke stanice „Vukov spomenik“ jer su građevinari potpuno neočekivano naišli na bunar širine oko dva, a dubine od oko 50 metara. I danas na najnižem koloseku postoji zatvoren otvor od pleksiglasa koji nagoveštava koliko velika građevina se nalazi tu.

Zemunski lagumi su načičkani svuda u ovom delu grada, od Gardoša, Ćukovca, Muhara, Kalvarije, pa dalje niz Bežanijsku kosu. Oni su imali trgovačku namenu, jer su u njima, u vreme kada nisu postojale hladnjače, frižideri ili zamrzivači – trgovci čuvali robu kojom su izlazili na tržište. U lagumima je uvek bila niska i stabilna temperatura. Budući da je Zemun tokom velikog dela istorije bio i pogranični grad, postojali su i brojni lagumi, odnosno delovi podzemnih fortifikacija koji su imali veoma bitnu vojnu namenu, bilo da su to bili različiti tajni prolazi, bilo da su bili korišćeni kao barutane.

Lagumi u Karađorđevoj ulici su bili takođe veoma dragoceni za grad, jer se vaskolika beogradska trgovina odvijala brodovima. U 19. veku, na primer, roba bi dolazila na mesto gde je danas turističko pristanište, ispod Saborne crkve i Kosančićevog venca, i tamo je smeštana u lagume. Danas je jedan od tih laguma, na broju 31 adaptiran u vinariju, pa mu je vraćen stari šmek s početka 19. veka, kada je Karađorđeva ulica bila znatno važnija od Knez Mihailove.

Zoran Nikolić je knjigu „Beograd ispod Beograda“ napisao zajedno sa dr Vidojem Golubovićem. Njegova druga knjiga „Masonski simboli u Beogradu“ istraživala je kakve su tragove na fasadama, gradskim trgovima i spomenicima ostavili slobodni zidari, dok „Tajna Novog Beograda“ demistifikuje neke činjenice koje smo shvatali kao nepobitne kada je u pitanju Novi Beograd. Prošle godine objavio je roman „Grad tajni“.

Slika

Prvi beograski most bio je Železnički most

napravljen 1884. godine. Bio je po pola u vlasništvu Srbije i Austrougarske, ali jedan podatak ga čini drugačijim od svih ostalih evropskih i svetskih mostova. Naime, rušen je četiri puta i ponovo podizan, ali kako... Prvi put je srušen prvog dana Prvog svetskog rata kada su Austrougari pokušali da iznenade naše branioce tako što su pokušali da pređu preko mosta železničkom kompozicijom koju je gurala lokomotiva. Naši vojnici su shvatili šta se sprema, minirali su most, a kada su ga podigli u vazduh konstrukcija se survala na austougarski bord „Alkotmanj“ i pobila posadu. Isto to dogodilo se u noći između 10. i 11. aprila 1941. godine, kada je Vojska kraljevine Jugoslavije, nekoliko dana pre kapitulacije odlučila da sruši sva tri tadašnja beogradska mosta da bi sprečila nadiranje nacista ka gradu. Nesrećnik koji je detonirao eksploziv te noći nije video da se ispod mosta povlači naš brod „Tanasko Rajić“ sa 110 članova posade, aktivirao je eksploziv, a rušenje mosta na brod odnelo je 95 života. Dakle, ovaj most nije ni po čemu konstrukcijski poseban, ali jeste po tome što je valjda jedini u svetu koji je dva puta rušen na brodove pune vojnika.

Slika

Beograd ima i neke neobične masonske simbole, pa je tako najpoznatija piramida u samom srcu grada, u Knez Mihailovoj ulici, ispred Srpske akademije nauka i umetnosti, i koja predstavlja zarubljenu piramidu, upravo onakvu kakva se nalazi na novčanici od jednog dolara, a koja se smatra jednim od osnovnih simbola masonerije.

Isto tako, grad ima dve kapije (Istočnu i Zapadnu). Neobično, ali u masonskoj loži postoje dva dominantna stuba koji se nalaze na njenom centralnom delu i zovu se Jakin i Boaz, a pomenuta piramida bez vrha (jer se na tom delu nalazi „oko svevideće“) već je pomenuta kao osnovni simbol slobodnih zidara. Ako bolje pogledamo, jedna beogradska kapija (ona zapadna) upravo predstavlja dva stuba, dok ona na istoku predstavlja zarubljenu piramidu. Ukoliko znamo da je masonska loža okrenuta od istoka ka zapadu, onda bi i ova simbolika teško mogla da bude proglašena za puku slučajnost.


B92


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 23 Jan 2013, 02:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Dobro čuvane tajne Beograda

O najbolje čuvanim tajnama prestonice govori knjiga Zorana Nikolića i Vidoja Golubovića "Beograd ispod Beograda". Knjiga nedavno izdata i na engleskom jeziku. Pažnja autora usmerena je na zdanja ispod zemlje, koja su u velikoj meri određivala sudbinu Beograda, a o njima se zna malo ili gotovo ništa.

Beograd je jedno od najneobičnijih i najstarijih naselja u Evropi, ali i grad koji je zaboravio i zapustio ono što su mu prethodnici ostavili. O najbolje čuvanim tajnama prestonice govori knjiga Zorana Nikolića i Vidoja Golubovića "Beograd ispod Beograda" u izdanju Službenog glasnika.


Slika


Do sada je štampana u devet izdanja, a nedavno je dobila i izdanje na engleskom jeziku koje nosi pečat svetske turističke organizacije.

Tragači za izgubljenim ili zaboravljenim gradom, hodači između svetla i tame, istraživači podzemlja, čuvari prošlosti, Zoran Nikolić i Vidoje Golubović godinama su u nesvakidašnjoj pustolovini.

Njihova pažnja je usmerena na zdanja ispod zemlje ili ono što je od njih ostalo. Ona su u velikoj meri određivala sudbinu Beograda ili je i danas potajno oblikuju, a o njima se zna malo ili gotovo ništa.

Koautor knjige "Beograd ispod Beograda" Zoran Nikolić priča kako se u Karađorđevoj ulici nalazi jedan od mnogo laguma, i to samom centru Beograda, pored nekadašnjeg pristaništa.

"Nekada je Beograd imao 20 ili 25 hiljada stanovnika i sve se bitno u 18. veku u vreme Kneza Miloša odvijalo ovde. Ovo su bili trgovački lagumi gde se lagerovala sva roba kojim je ondašnji mali Beograd trgovao", objašnjava Nikolić.

Osim laguma u Karađorđevoj ulici, izazov su bile tajne Tašmajdana, Zemunski podzemni prostori, Avala i njeni rudnici.

"Postojala je ogromna želja da se Beograđanima pokaže jedan neobičan prostor, da se pokaže jedna značajna istorija koja je u značajnoj meri vezana za Beograd iznad Beograda. Sve ono što se dešavalo Beogradu kroz istoriju dešavalo se u podzemnim prostorima i to je bio motiv da napravimo takvu jednu knjigu i poklonimo Beograđanima nešto neobično", priča drugi autor knjige "Beograd ispod Beograda" Vidoje Golubović.

Malo toga se promenilo od pojavljivanja prvog izdanja knjige pre deset godina. Više i radije hrlimo u gradove širom sveta, za naš kao da ne marimo.

A na engleskom izdanju knjige je pečat Svetske turističke organizacije, i preporuka generalnog sekretara Taleba Rifaja ukazuje na drugačiji pogled na Beograd i blago koje itekako može zainteresovati turiste. Njih je svake godine sve više, ali izgleda, da mi, nikako da pomislimo, da im se pridružimo u sopstvenom gradu.


RTS


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:02
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajne Beograda: Kafane starog Beograda

Kafane starog Beograda bile su srce društvenog života prestonice. Branislav Nušić zapisao je o njima:

“Što se više razvijala nova prestonica, kafane su sve više i više postajale centri u kojima se kretao život. Tu su se sastajali ljudi radi sporazuma; tu su zakazivali sastanke radi posla, tu su se čak i advokati konsultirali sa klijentelom, tu se zakazivao sastanak između provodadžije i devojačkog oca, tu je dužnik potpisivao menicu, ortak ugovor, tužilac punomoćje i, gotovo svi javni akti, izuzimajući testamenta, obavljali su se u kafani. Tu su društva držala sastanke; tu su političari sklapali zavere i konspiracije, tu je često i bolesnik potražio doktora da ga pripita za savet.“

Slika
Plato ispred "Albanije" uvek je bio najčešće sastajalište Beograđana

Kafane su imena dobijale spontano. Na mestu čuvene skadarlijske kafane Tri šešira ranije je postojala fabrika za izradu šešira. Na zgradi se nalazilo ime firme i tri šešira izrezana od lima, koja su tu ostala i pošto je fabrika prestala da radi, a na njenom mestu se otvorila kafana. Prirodno, Beograđani su je nazvali Tri šešira. Zlatna rupa je dobila ime jer se nalazila u blizini rupe na Vračaru koja je u vreme dinastičkih progona služila kao zatvor za političke protivnike. Mnoge kafane su dobile imena po mestu gde su se nalazile: Ladno kupatilo, Astronomska kula, Čubura, Narodna skupština… Druge su krštene po gostima koji su u nju svraćali: Tesač, Ratar, Tri kovača, Devet kočijaša… Posle 1848, u Beogradu je sve više Srba iz prečanskih krajeva koji donose nova imena: Ruski car, Grčka kraljica, Srpska kruna. Početkom 20. veka u Beogradu je na svakih 50 stanovnika postojala po jedna kafana.

Slika
Gosti kafane "Tri šešira" na zajedničkoj slici iz 1904. godine

Poneki sačuvan oronuli zid neke stare beogradske kafane ćutljivo čuva mnoge priče. Na kariranom stolnjaku u Dardanelima Vojislav Ilić je za jednu banku uredniku dečijeg lista napisao svetosavsku pesmu “Ko udara tako pozno?”. Đura Jakšić je dug u kafani Kod kočijaša platio tako što je gazdi nacrtao devet nemačkih radnika koje je video kroz prozor kafane. Ponosni gazda je sliku okačio na zid, a kafana je ubrzo postala poznata kao Devet Švaba. Janko Veselinovć je pričao da mu je kafana spasila život. Jednom prilikom, uz čašicu i razgovor, ostao je za kafanskim stolom duboko u noć. Kada je konačno stigao kući, video je da je pukla trula greda iznad njegovog kreveta, a tavanica se srušila u, na sreću, praznu postelju.

Slika
Gostionica "Kod srpske krune" bile je jedna od najpoznatijih kafana starog Beograda

U kafanama su Beograđani prvi put videli mnoga čudesa modernog sveta koja su stizala u Beograd. Prva sijalica u Beogradu zasjala je u kafani Proleće. Zanimljivo je da se na njenom mestu, u današnjoj Masarikovoj ulici, sada nalazi zgrada Elektrodistribucije. Prvi telefon takođe je zazvonio u kafani, u Tri lista duvana, dok je prvi sajam knjiga održan u Kolarcu. U kafani je prikazan i prvi film, a čak je i Narodna skupština kratko vreme posle Prvog svetskog rata zasedala u kafani Kasina.

Slika
U "Kolarcu" je održan prvi sajam knjiga

Jedna od retkih beogradskih kafana koje i danas radi je Znak pitanja. Tokom duge istorije, kafana je promenila mnoge vlasnike. Sredinom 19. veka vlasnik je bio Naum Ičko, trgovački konzul kneza Miloša. Posle 1878, vlasnik potaje Hećim Toma, poznati ustanički vidar. Sa vlasnicima se menjaju i imena. U vreme dok je gazdovao jedan Užičanin zvala se Kod pastira. Novi vlasnik ju je nazvao Kod saborne crkve, ali se ime nije dopalo crkvenim vlastima pa je posle samo nekoliko sati uklonjeno. Na tabli je, u nedostatku imena, privremeno stavljen znak pitanja, koji je ostao do danas.

Slika
Kafana "Znak pitanja" jedna je od retkih koja i danas čuva atmosferu starog Beograda

Stari Beograd imao je i svoj “Bermudski trougao”. Bile su to kafane Šumatovac, Pod lipom i Grmeč, na prostoru između zgrade Politike i Radio Beograda. Legenda kaže da su mu ime nadenuli boemi pre 50ak godina jer su se u njemu gubili mnogi novinari i pisci. Otišli bi u neki od ova tri lokala i kući ne bi dolazili danima.

Većine starih kafana danas nema. Marš na Drinu je postala kockarnica, Lion prodavnica dečijih igračaka, a ostale su danas banke, picerije, kladionice… U retkim koje su opstale, kao Znak pitanja, Tri šešira, Srpska kafana, danas sede neki drugačiji boemi. Nestao je Beograd Nušića i Đure Jakšića. Samo stare razglednice i poneka priča nepoznatog starog gospodina iz ugla kafane čije oči gledaju ka vama i vide neko davno vreme i društvo čuvaju uspomenu na stari Beograd i vreme boema u čijim pesmama i danas uz vino uživamo.


wannabe

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 05 Nov 2014, 17:59
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Beogradske priče: Skrivena komanda vazduhoplovstva

Šta sve kriju tajni podzemni prostori ispod Bežanijske kose? I danas postoje tajni koridori ispod Bežanijske kose, odakle je rukovođeno odbranom Beograda 6. aprila 1941. godine

Slika
Šta sve kriju tajni podzemni prostori

Kompletan Zemun, u oblastima gde se danas nalaze Gardoš, Ćukovac, Muhar, Kalvarija i Bežanijska kosa, u sebi nosi bezbroj tajnih i skrivenih laguma koje je, većinom, pre nekoliko vekova napravila Austrija, potonja Austrougarska.



Međutim, jedno mesto je posebno interesantno, potiče iz doba neposredno pre Drugog svetskog rata, i deo je istraživačke priče reportera „Novosti“. Tamo je nekad bio Beogradski aerodrom (koji danas, u sećanjima, zovemo „Starim“), a uz njega bila je tajna komanda Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije.

Mesto odakle se letelo

Aerodrom je bio i civilni i vojni, obavljao je obe uloge, i bio je smešten veoma blizu ulica Tošin bunar i Omladinskih brigada. Sa njega su poletali naši hrabri piloti tokom šestoaprilskog bombardovanja na početku Drugog svetskog rata. Mesto u koje su reporteri „Novosti“ ušli nalazi se pored nekadašnjeg aerodroma, duboko unutar Bežanijske kose. Iz ovog, skrivenog komandnog mesta rukovođeno je herojskom odbranom Beograda.

Uz pomoć eksperata Javnog preduzeća „Skloništa“ ušli smo u nekadašnju podzemnu vojnu instalaciju. Jedan njen deo adaptiran je u sklonište, prepravljen je i dobio je armiranobetonski okvir. To je sklonište u kojem su se skrivali žitelji ovog dela grada, kao i oni koji su živeli u Studentskom gradu tokom bombardovanja 1999. godine. Međutim, tamo postoje još jedna čudna vrata, koja nisu bila dugo otvarana i kroz koja niko nije prošao već decenijama. Niko ne zna koliko dugo, ali očigledno je da je taj prostor zatvoren posle Drugog svetskog rata... Krenuli smo baš tamo.

Podzemni kompleks imao je dva ulaza iz Ulice Nikole Dobrovića. Oni su danas zatvoreni. Treći ulaz je na drugoj strani, na padini Bežanijske kose. Kroz taj deo građevine, tik iznad nje, prošao je železnički tunel otvoren pre nešto više od 40 godina, koji je značajno rastresao unutrašnjost zaboravljene Komande. Tamo smo ušli na mestu gde se završava Ulica Milutina Milankovića, i gde se, na raskrsnici, „utapa“ u Tošin Bunar. Pred nama je bilo brdo, a nad njim vrata zatvorena katancem. Prijatelji iz JP „Skloništa“ su imali ključ, i tu počinje priča...

Mi smo ušli u centralni deo, videli „zvanično“ sklonište, a onda krenuli dalje... Veliki, centralni deo podzemne komande uveliko je „samovao“ u potpunoj tami i praznini. Osetili smo istraživački poriv i potrebu da se baš u njemu nađemo i potražimo odgovor na pitanje: kako danas izgleda tajna, podzemna građevina, nekada od najvećeg strateškog značaja za Kraljevinu Jugoslaviju?

Imali smo „dva kraja“ građevine, ali ne i njenu sredinu...

Slika

„Popuštanje“vojnih vrata

U delu adaptiranom u savremeno sklonište i sada postoje kreveti na sprat, generator i sve što je potrebno za sklanjanje stanovništva u slučaju ratne opasnosti. Drugi deo, onaj koji do tada niko dugo nije video, bio je naš izazov. Kada smo prišli malim vratima, izdignutim od zemlje, ne većim od 80 puta 80 centimetara, shvatili smo da smo ispred nečeg što ni stručnjaci „Skloništa“ nisu dobro poznavali. Metalna, teška, nisu nam obećavala ništa dobro... Stručnjaci „Skloništa“ na čelu sa Mirkom Biračom potvrdili su nam da tim putem niko nije prošao dugo... Decenijama. Odlučili smo da mi to učinimo.

Ispred otvorenih vrata, čija je zapekla poluga popustila posle više jakih udaraca čekićem, ukazao se dugačak, mračan hodnik ozidan opekom. Kada smo usmerili snop svetla, ma koliko da je bila jaka baterijska lampa, nismo videli kraj tog podzemnog koridora. Ušli smo obazrivo i krenuli kroz mračnu podzemnu građevinu. Bili smo u tajnoj, podzemnoj komandi...

Nekoliko desetina metara od mesta gde je počela ova avantura, hodnik se naglo lomio ulevo. Zatim oštar zaokret udesno i pogled koji nam je opet pucao u daljinu. Samo hodnici ozidani ciglom. U mraku sve deluje još impresivnije, to smo dobro znali, pa smo polako i oprezno krenuli dalje. Posle nekoliko desetina metara čekalo nas je novo iznenađenje...

Pradavni svod

Sačekale su nas dve velike podzemne prostorije, sa očigledno dobro projektovanim svodom. To je, kako su nam kasnije rekle arhitekte, svod od opeke ojačan prelomljenim lukovima od istog materijala. Podzemne odaje građene su sa ojačanjima kako bi sile kojima sloj zemlje iznad građevine pritiska lukove bile što bolje raspoređene.

Slika

Našli smo se u neprijatnoj situaciji. Svuda nadalje, na pravcu ka Ulici Nikole Dobrovića, hodnici su bili urušeni, a opeka svoda je pootpadala čineći podzemni tunel krajnje opasnim. Negde smo videli samo cigle koje su stajale na gomili ispred nas, očigledno se strovalivši sa plafona, negde, opet, zidove koji su bili savijeni kao da su od flis papira. Veliki delovi tavanice, sa gromadama zemlje stajali su na putu radoznalom posmatraču. Radoznalom?

Pa moglo bi se reći i pomalo ludom, ukoliko nastavi ovim putem.

Činjenica da smo uspeli da završimo pisanje ovog teksta govori da nismo pustili ludosti da nas pobedi. Imali smo još jednu mudru odluku: na čelu naše ekipe bio je dr Dejan Jeremić, speleolog kluba ASAK, koji nam je pomogao, da na kraju, ipak, bezbedno izađemo napolje.

Dodirnuli smo gotovo svaki zid te podzemne građevine i bilo nam je jasno da su graditelji železničkog tunela kroz Bežanijsku kosu značajno odredili sudbinu tog predratnog podzemnog lavirinta: jedan njegov deo morao je da bude žrtvovan, jer se znalo da će stalne i jake vibracije od prolaska vozova taj deo podzemne fortifikacije vremenom učiniti nesigurnim, a lesna podloga će se uskoro rastresti.

Upravo u takvom prostoru smo boravili nekoliko časova, želeći da čitaocima „Novosti“ prenesemo jednu neobičnu, beogradsku avanturu.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Beograda  |  Poslato: 05 Nov 2014, 21:22
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
OBNOVA JEDNOG OD NAJMISTIČNIJIH MESTA GRADA
Tajne pećine Tašmajdana


Šalitrena ili Tašmajdanska pećina, stara između šest i osam miliona godina, čuva i prepliće istoriju Beograda kao nijedno drugo mesto, a ponovo će biti otvorena za posete na proleće.

Slika

U Tašmajdanskoj pećini se svojevremeno od turskog progona krio Karađorđe, služila je kao utočište Beograđanima tokom Prvog svetskog rata, a tu je bio smešten i nemački komandni centar u Drugom svetskom ratu. Zatvorena je za posete 2011, a od proleća će biti ponovo dostupna zaljubljenicima u Beograd, njegovu istoriju i misterije prošlosti.

Slika

Zoran Nikolić i Vidoje Golubović, istraživači ove pećine, poveli su juče gradonačelnika Sinišu Malog i novinare u magični svet tašmajdanskih laguma, gde i danas ima mnogo kilometara neistraženih tunela.

Prva prostorija pećine, 25 metara ispod Taša, nalazi se na mestu starog Rimskog bunara, a istraživači su otkrili da je prepuna tajnih prolaza. Sledeće prostorije su betonirane, a neke su pretvorene u bunkere.

Slika

Dok prolazite tim hodnicima, imate osećaj kao da ste se našli među kulisama filma o Drugom svetskom ratu. To nije iznenađujuće, jer hodnici vode u nekadašnji nemački komandni centar.

- Ovo je samo jedan od tri dela nekadašnjeg centra nacističke komande. Ovde su 1941. imali agregat za struju, klimu, vodu i lift. Kada su se Nemci povlačili iz Beograda, minirali su mnoge prostorije, a saveznici su ih samo zazidali - kaže Vidoje Golubović, jedan od autora knjige “Beograd ispod Beograda” dok pokazuje ostatke telefonskih veza iz tog doba.

Tu su i prostorije ispod Starog groblja, u čijem centru je veliki kamen. Zid ove pećine sadrži kosti znamenitih Srba koji su se nekada sahranjivali na Starom groblju, objašnjavaju naši vodiči, a u plafonu se čak vidi deo mermerne ploče, ostatak nečijeg groba. Dok su prisutni komentarisali kako kamen izgleda kao u legendi o Ekskaliburu i da mu samo fali zabodeni mač, Zoran Nikolić je uzviknuo: “Ovo je mesto gde magija zaista postoji!”.

Ovo mesto mora svako da vidi

Gradonačelnik Siniša Mali bio je zadivljen prizorima Tašmajdanske pećine i obećao je da će na proleće pećina biti otvorena za Beograđene i sve goste prestonice.
- Dali ste nam domaći zadatak i bitnu temu za razmišljanje, jer je ovo prostor gde se prelama celokupna istorija Beograda i svako mora da ga vidi. Do proleća ćemo ovde uvesti struju, poraviti stepenice i na sve načine osigurati bezbednost posetilaca. Ovaj prostor je apsolutno neiskorišćen, a sadrži dušu Beograda - rekao je Mali.


Blic


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 31 Jul 2015, 00:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAJNA BEOGRADA: Prokletstvo ili nesrećna sudbina nosećeg stuba Brankovog mosta?

Mnogo Beograđana ovo ne zna, ali Brankov most danas živi svoj drugi život. Na njegovom mestu nekada je postojao mnogo impozantniji most Kralja Aleksandra. On je bio podignut 1934. i važio je za jedno od najlepših zdanja onog vremena. Nažalost, most je potrajao samo sedam godina jer je srušen 1941. godine. Sujeverni Beograđani rekli su da se time ispunilo prokletstvo koje i danas prati ovo mesto.

Slika

Baš na mestu gde se nalazio noseći stub na desnoj obali Save, koji i danas postoji, nekada je postojala Liman džamija koja je uklonjena kako bi se podigao most.
Malo se zna o svim džamijama koje su nekada postojale na teritoriji Beograda. Austrougari su većinu srušili za vreme svoje vladavine gradom, Turci su zatim neke obnovili, ali su one kasnije opet srušene. Nakon definitivnog srpskog preuzimanja grada 1867. godine porušene su i one pretekle i ostala je samo Bajrakli džamija na Dorćolu – priča za Dnevno.rs Neda Kovačević, književnica i dobar poznavalac prošlosti glavnog grada.
Ipak, sudbina Liman džamje, jedne od najstarijih muslimanskih bogomolja u Srbiji, bila je nešto drugačija. Zapisi iz onog vremena govore da je bila građena od tvrdog kamena granita, s teškim visokim minaretom i prozorima okovanim gvožđem. Stajala je kraj Save od pamtiveka i verovatno bi tako bilo za još mnogo godina da se nije dogodio tragični incident 1862.

Početkom juna te godine, Turci su kod Čukur-česme ubili jednog srpskog dečaka. Ubrzo potom, čitav Beograd je planuo, a nagomilano nezadovoljstvo je eksplodiralo. Turci su se povukli u Beogradsku tvrđavu i počelo je bombardovanje koje je sejalo smrt među srpskim civilima.

Ironično, ceh za ovaj događaj su platili Turci koji se nisu na vreme sklonili u tvrđavu.

Slika
Most Kralja Aleksandra kada je izgrađen 1934. godine, Foto: Wikipedia

Na prostoru koji današnji Beograđani znaju kao Savamalu, nekada su živeli zanatlije i trgovci muslimanske veroispovesti, poznati kao Turci Erlije. Kako su decenijama sa lokalnim stanovništvom živeli u miru, ovi ljudi nisu verovali da im od Srba preti opasnost, a sa događajima kod Čukur-česme nisu imali nikakve veze.

Ipak, kako je bombardovanje nastavljeno, tako je i srpsko stanovništvo bili sve žednije osvete.

Kada su napadi počeli, Erlije nisu znale kuda da se sklone, pa su se sa porodicama zabarikadirali u Liman džamiji. Srbi su uskoro opkolili mesto, doneli katran, luč i slamu i zapalili veliku vatru.

O tome šta se onda dogodilo postoje dve verzije. Po jednoj je vetar duvao u suprotnom pravcu, pa su džamija i ljudi u njoj ostali nepovređeni. Tokom noći su se oni trezveniji Srbi dosetili svih dobročinstava koje su im činili njihovi susedi muslimani, pa je prevladao razum i sukob je tako okončan.

Slika
Ostaci mosta Kralja Aleksandra i stub koji je "preživeo", Foto: Wikipedia

Po drugoj, mračnijoj verziji priče, Liman džamija je upravo tada izgorela zajedno sa svim porodicama koje su bile unutra. Mnogi su se, kada su se strasti smirile, pokajali zbog ovog nedela i, godinama kasnije, upravo su zbog toga pozdravili rušenje poslednjih ostataka džamije jer su na taj način mogli da zaborave i svoju sramotu.
Danas ne znamo da li je i koja od ove dve verzije priče tačna. Kako nema sačuvanih podataka, priče se šire bez reda i sada i ne možemo da znamo koja je istinita – ističe Neda Kovačević.
Kako bilo, Liman džamija je do 1930. godine, kada je počela izgradnja mosta Kralja Aleksandra, bila u ruševinama. Njih su raščistili majstori koji su upravo na tom mestu podigli noseći stub novog mosta.

Slika

Stub, iako danas nosi Brankov, a ne most Kralja Aleksandra, i danas postoji, zapušten je, prljav i predstavlja ne tako lep deo prestonice.


dnevno,rs

_________________
Slika Slika


Vrh
MARRIIN
Post  Tema posta: Re: Tajne Beograda  |  Poslato: 21 Jul 2017, 23:34
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 26 Sep 2012, 15:39
Postovi: 3402
Lokacija: bgd

OffLine
Ja necu copy paste! U Beogradu je za vreme rata ubijen samo jedan i brojkom samo 1 Nemac.Do oktobra 1944. Kasnije ih je izginulo mnogo vise.Ovo su tacni i provereni podaci. Za fudbalski klub BSK je igrao jedan Nemac.U to vreme u Beogradu je bilo mnogo prostitutki,tako da je rodjeno oko 3000 dece koji su sad Srbi.Ambasada NDH se nalazila u Dobracinoj ulici sa onom zlokobnom zastavom 4 godine.Znalo sa sta ustase rade u Jasenovcu,a na ambasadu NDH nije bacen ni jedan kamen.To su cinjenice i zaboravite na Prleta i Tihog.Krem srpskog naroda je izgnuo u predhodna tri rata,zato mi danas i trpimo ova ponizenja.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 59 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker