Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 01:59


Autoru Poruka
Truth and Pain
Post  Tema posta: Volim svoj kraj  |  Poslato: 13 Dec 2012, 12:57
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Na Donjem Dorćolu svaka uličica je mikrokosmos za sebe u kojoj vlada mešavina mangupluka i ulične solidarnosti. Komšije se poznaju, druže i pomažu, mangupi ne poštuju lažne autoritete, a titula „Dorćolac“ čuva se kao najveće blago. Jer, ako je njima verovati, iznad Dušanove ulice, Dorćol ne postoji.


Slika

IDENTITET - Svaki Donji Dorćolac koji drži do sebe i svog lokal patriotizma (a svaki drži) ozbiljno će se naljutiti na sagovornika koji ga nazove „Donjim Dorćolcem”.

- Dorćol je jedan, a donji, gornji, jalijski ili zerečki, samo su izraz želje naših komšija iznad Dušanove da se nazovu „Dorćolcima“. Zanimljivo je da su isti ti nekada davno za nas bili „gospoda sa strmine” i dok su na nas siromahe sa Dorćola gledali sa visoka, sebe su smatrali žiteljima centra grada. Jer, život na Dorćolu uvek je podsećao pomalo na seoski - priča stari Dorćolac Miroslav Nastasijević.

Kako je biti sa Dorćola postajalo „in” tako je i njegova teritorija počela da se širi, pa je nekada samo „Dorćol“ dobio prefiks „donji” koji se pruža ispod Ulice cara Dušana, omeđen spoljnim zidovima Kalemegdanske tvrđave i varoškim zidom duž Francuske ulice, pa dole duž reke.

Siromaštvo u kome se Dorćol nalazio decenijama posle Drugog svetskog rata, iznedrilo je jednu posebnu vrstu solidarnosti među njegovim žiteljima.


Slika
Pekara Bobe je jedna od najstarijih u Beogradu

- Mi nikada nismo imali problem sa različitim verama i kulturama koje su se vekovima ukrštale na tom prostoru. U uskim i ne mnogo prometnim ulicama ispod Dušanove, komšija zna kako mu se komšija zove, tu je uvek da pomogne ako može, ali i da radoznalo zaviri kroz odgrnute komšijske zavese na prozoru - priča Dorćolka Mara (71).

Nekada je ovde postojalo čak 25 kafana koje su bile centri društvenog života lokalne zajednice. Iako ih više nema toliko, one malobrojne su zadržale taj duh.

- Nema mnogo kafića ispod Dušanove. Kada smo bili klinci to nam je smetalo, ali sada se celo društvo skupi i odemo u neku od lokalnih kafana i uživamo. Provedemo se mnogo bolje nego naše komšije nekoliko ulica iznad u Strahinjica Bana - kaže Dorćolac Matija Nikolić (27).


Slika
Vuk Bakić



Dorćolac koji je dao gol za samo dve sekunde

DERBI - Osim podele na Gornji i Donji Dorćol, u ovom delu grada postoji još jedan rivalitet. Naime, duel fudbalera FK GSP Polet i FK Dorćol spada u jedan od malih beogradskih derbija, iako se te ekipe već godinama ne sastaju jer igraju u različitim ligama.
Zbog plavo-belih dresova, kakve nose i Argentinci, navijači Dorćola zovu se „gaučosi“, a po njima je ime dobio i poznati dorćolski noćni klub, dok je Polet nastao kao klub radnika GSP-a. Tereni oba ova kluba nalaze se na Kalemegdanu, kod Kule Nebojša, tik jedan uz drugog.
Zanimljivo je da je nedavno omladinac Poleta Vuk Bakić dao najbrži gol ikada postignut na Dorćolu, a možda i na svetu. On je u lokalnom derbiju druge omladinske lige Beograda savladao golmana Dorćola u drugoj sekundi utakmice.


Slika


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 13 Dec 2012, 13:04
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Iako imućnim građanskim porodicama iz Gospodar Jevremove i Gospodar Jovanove iz dvadesetih i tridesetih godina 20. veka nikada ne bi palo na pamet da se svrstaju uz dorćolski plebs, današnji stanovnici tih i okolnih ulica ne bi nikad pristali da budu bilo šta drugo. Na žustre napade „donjih“ stanovnika Dorćola, „gornji“ odgovaraju podjednako žustro i ne dozvoljavaju da ih nazivaju bilo kako drugačije nego - Dorćolcima.

Slika

PATRIOTE - Nesuglasice oko istorijskog prostiranja Dorćola tek su čarka spram „totalnog rata“ koji gornji i donji Dorćolci vode oko njegove današnje teritorije. Svaki Dorćolac, i gornji i donji, može u pola noći da navede pregršt argumenata za odbranu svog stava, ali islim da je danas važnije da se udružimo u zajedničkoj odbrani Dorćola od modernizacije koja ubija njegov duh sa obe strane Dušanove ulice - priča Dorćolac Bogoljub Petrović (65).

Iako se na gornjem Dorćolu nalazi Studentski trg, Univerzitetski park, simbol gornjeg Dorćola je Ulica Strahinića bana, i to ne zbog svoje nekadašnje lepote i mira koji je pružala Beograđanima.

- Skoro niko iz kraja ne izlazi u kafiće u ovoj Silikonskoj dolini. Džipovi parkirani nasred ulice kojima ni policija ne može ništa, ljudi bez manira, a sa pištoljima za pojasom i bezlične lepotice koje jure ovakve tipove, postali su sinonim za ovaj kraj, a on zaslužuje mnogo više - priča mladi Dorćolac Miloš Milenković (32).

Umesto nizom kafića, gornji Dorćolci ponosni su na zgradu Narodnog pozorišta, na Bajrakli-džamiju, na Čukur-česmu.

I gornji i donji Dorćolci branili „Lokija”
PLJESKAVICA - Iako će donji Dorćolci gornjima zameriti nedostatak komšijske solidarnosti, borba za opstanak najpoznatije ćevabdžinice u gradu, popularnog „Lokija“, dokazala je suprotno. „Loki" je 20 godina bio simbol Dorćola. Nije bilo izlaska u grad koji se nije završavao kod „Lokija”. „Vlasti su nekoliko puta pokušale da ga sruše, a građani su se svaki put okupljali u znak protesta. Ako je solidarnost odlika Dorćolaca, donji mogu samo da uče od nas”, priča Milenković.



Slika

Urbanističko jezgro grada


CENTAR - Jedan od najznačajnijih delova gornjeg Dorćola je Studentski trg i prostor oko njega. Na ovom mestu nalazi se Kapetan-Mišino zdanje, jedna od najlepših zgrada iz 19. veka u kojoj je danas smešten Rektorat Univerziteta u Beogradu


Slika
Univerzitetski park nekada se zvao Pančićev park

Preko puta Rektorata nalazi se Univerzitetski park, koji se nekada zvao Pančićev park. U doba Turaka tu se nalazilo groblje, da bi na istom mestu polovinom 19. veka bila sagrađena jedna od najpoznatijih beogradskih pijaca, tzv. Velika pijaca. Pijaca je ukinuta tridesetih godina 20. veka, ceo prostor pretvoren je u park, a sa Kalemegdana je prenet Spomenik Dositeju Obradoviću, koji ga i danas krasi.


Posle Drugog svetskog rata odmah do parka otvoren je Prirodno-matematički fakultet, a transformacija ove zgrade najbolje svedoči o bogatoj istoriji Dorćola i celog Beograda. U toku rata u zgradi PMF-a bila je čuvena policija „Glavnjača”, u kojoj su mučeni budući logoraši. Pre toga na tom mestu bila je srpsko-turska policija, još ranije džamija, pre džamije franciskanski manastir i crkva, a pre toga dvor sultanovog namesnika i samih sultana.



Slavne komšije

Slobodan Jovanović
INTELEKTUALAC U Siminoj 25 živeo je jedan od najumnijih srpskih intelektualaca Slobodan Jovanović.

Milan Rakić
PESNIK U Gospodar Jevremovoj 37 živeo je Milan Rakić, jedan od najvećih srpskih pesnika.

Meša Selimovć
PISAC U Gospodar Jovanovoj 39 Meša Selimović je proveo poslednjih devet godina života i u njoj je i umro 1982. godine.

Stevan Mokranjac
KOMPOZITOR Kuća Stevana Mokranjca, najslavnijeg srpskog kompozitora, nalazi se u Dositejevoj 16.

Nikola Pašić
POLITIČAR Kuća Nikole Pašića u Francuskoj 21 potvrda je elitnosti ulice i elitnosti celog kraja u ondašnjem vremenu.



24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 13 Dec 2012, 13:15
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Mom Voždovcu ću pokloniti bioskop


Jedan od poznatijih Voždovčana mlađe generacije jeste i Stevan Filipović, reditelj nagrađivanih filmova “Šejtanov ratnik” i “Šišanje”. Poznat i kao strastveni lokalpatriota, Stevan kaže da ne postoji drugi deo grada u kome bi mogao da živi jer je na Voždovcu pustio korenje.

Slika

KORENI - Iako je moja generacija odrastala u burnom vremenu, izložena užasima devedesetih, detinjstvo provedeno ispred bioskopa i u dvorištu Geološke škole za mene je od neprocenjive vrednosti - priča Filipović.

Slika

Stevan je jedan od vodećih aktivista koji apeluju na vlasti da ponovo otvore bioskop “Voždovac”, dok jednog dana, kako kaže, sam ne zaradi dovoljno da bi mogao da ga otkupi i pokloni svojim komšijama.

Kraj u kome je komšija bitniji od rođaka


Slika
Voždovac od Autokomande do Trošarine

BLISKOST - Voždovčanima se nazivaju, pre svih, stanovnici kraja koji se proteže od Autokomande do Trošarine, ograničen Kumodraškom ulicom sa leve i Bulevarom oslobođenja sa desne strane. Svako poistovećivanje sa naseljima Dušanovac, Lekino brdo ili Kumodraž za Voždovčane je - nedopustivo. Sredinom kraja prolazi Ulica vojvode Stepe, najuži i po mnogima najružniji bulevar u gradu.

Ono što možete videti na Voždovcu, ne postoji ni u jednom drugom delu grada. Ovde su fasade zgrada okrečene u svim mogućim bojama, glavne saobraćajnice isključivo služe za parkiranje automobila, a dom za maloletne delinkvente naslonjen je na obdanište. Ljudi jedni o drugima znaju sve do trećeg kolena unazad, a kult komšiluka ovde je na posebnoj snazi.


Slika

- Ono što nas svakako razlikuje od većine Beograđana je činjenica da nas nov način života i svakodnevne obaveze nisu otuđile. Komšija je ovde bitniji faktor od rođaka jer uvek prvi pristiže u pomoć - kaže Petar Maksimović.

Ovde se ajvar i slatko od dunja pripremaju kolektivno, a Nova godina slavi isključivo na ulici.

Voždovačke „proklete avlije”


Slika

AUTENTIČNO - Ulica vojvode Stepe uvek je bila prepoznatljiva po starim i niskim dvorišnim kućama. Poslednjih godina autentičan izgled potpuno je izmenjen izgradnjom novih zgrada koje su, na zaprepašćenje mnogih Voždovčana, zauvek promenile i uništile jedinstvenu atmosferu ovog kraja. Neznatan broj preostalih kuća, među investitorima nazvan “prokletim avlijama”, uspeo je da se odupre novom vremenu.


Uzduž i popreko



Crkva Svetog cara Konstantina i Jelene
(Jove Ilića 123)
Podignuta još 1903. godine, da bi nakon brojnih prepravki i proširenja dobila sadašnji izgled tek 1970. godine. Unutrašnjost crkve oslikao je Milić od Mačve, čiji su rad mnogi vernici tada proglasili za jeres. Slobodni renesansni stil i freske ukrašene čuvenim „letećim balvanima“ učinili su voždovačku crkvu jedinstvenom.


Pekara „Sima“
(Vojvode Stepe 329)
U ovoj pekari staroj više od jednog veka mogu se kupiti najbolji hleb i lepinje u gradu. Spolja neugledna i zapuštena, pekara „Sima“ je decenijama simbol Voždovca, o čijem kvalitetu najbolje svedoče dugački redovi kupaca i opojni miris hleba koji se neprekidno širi većim delom ulice.


„Stepin Vajat“
(Vojvode Stepe 2)
Roštilj koji vole podjednako i "grobari" i "delije", “Stepin vajat” je istovremeno nezaobilazna stanica brojnih Beograđana koje put nanese na Autokomandu. Ovde se kupuju pljeskavice koje vraćaju u život posle burnog noćnog provoda i zbog kojih vas nikad ne mrzi da izađete iz tramvaja nekoliko stanica ranije.


Korpar „Levač“
(Vojvode Stepe 48)
Jedna od desetak preostalih zanatskih radnji kojih je nekada bilo duž cele Ulice vojvode Stepe, „Levač“ je decenijama prepoznatljiv simbol Voždovca. U ovom jedinstvenom ambijentu u kojem je vreme stalo polovinom prošlog veka, majstori mogu da od pruća ispletu sve - od metle do fotelje.


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 13 Dec 2012, 13:20
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Ovde je Sale ubacio prvu trojku - ostalo je legenda

Ako u okolini starog Merkatora pitate bilo kog prolaznika gde se igra najbolji basket na Novom Beogradu, svi do jednog će reći - na „ranču”. Teren, koji svojom veličinom i istorijom razbija sivilo solitera u Bloku 2 i sa koga konstantno dopire nesmetana buka, „ranč” je decenijama najprepoznatljiviji simbol ovog novobeogradskog kraja.

Slika
Pobede na „ranču" vrede kao osvajanje Svetskog prvenstva: Nove generacije basketaša nastavljaju tradiciju slavnih komšija


RANČ - Ovde su Jarići načinili svoje prve košarkaške korake, Moka Slavnić je igrao dva na dva, a Aleksandar Đorđević pogađao je prve trojke. Mnogobrojne generacije su tokom tradicionalnih „vestern obračuna” na „ranču” maštale da će jednog dana svojim odlučujućim koševima donositi pobede Partizanu, Zvezdi, Bulsima ili Sakramentu, a Đorđević je jedan od retkih koji je uspeo da ostvari svoje dečačke maštarije.

Sale je oduvek veličao „ranč” i govorio o njegovom značaju kako za njega tako i za sve stanare kraja oko starog Merkatora. Žalio se kako „kao klinac nije mogao ni da priđe glavnom košu od starije ekipe”, sa kojom se često i obračunavao na terenu, jer su pobede na „ranču” vrednovane u to doba kao osvajanje svetskog prvenstva.


Slika

Legenda, tradicija i teren i danas žive, a neki novi klinci maštaju i obogaćuju košarkaške veštine na ovom „svetom mestu”.


Život između dve „Jugoslavije”

STIL - Kraj oko starog „Merkatora" jedan je od najstarijih na Novom Beogradu, a kako kažu njegovi žitelji: „nalazi se na pljuc od svega”.


Slika
Stari Merkator

U neposrednoj blizini Zemuna, Dunavskog keja, ali i Starog grada, raskrsnica kod Pozorišta za decu nekada je bila centar svih kulturnih dešavanja u ovom delu grada. Stanari okolnih zgrada vole da istaknu da su odrastali družeći se na ulici, između dve „Jugoslavije”, bioskopa i hotela, kao i u neposrednoj blizini Dunava, do koga danas stižu „avenijom brze hrane”.

Ne mogu a da se ne osvrnu na večiti rivalitet koji neguju sa „Fontanom” i paviljonima, kao i neizostavno batinanje koje je morala da doživi svaka generacija iz „Zrenjanina” i „Lenjina”. Posebno su ponosni na to što je njihov kraj uspeo da očuva lični pečat u vremenu masovne izgradnje i preuređenja Novog Beograda.

- Novi Beograd se drastično promenio i izgradio poslednjih godina, ali je naš kraj donekle uspeo da sačuva prepoznatljiv izgled, kao i mnogobrojna mesta koja su decenijama njegovi simboli - kaže Katarina Ćurčić, stanarka Bloka 11C.

U njihovom kraju se igraju basket i fudbal, „bleji” ispred „Kineskog zida”, a „Atomsko sklonište” uvežbava i svira u atomskom skloništu.

UZDUŽ I POPREKO
„Orandž hil”
(Aleksinačkih rudara 1)
STUDIO Oni koji su umesto basketare izabrali gitaru, u ovom kraju takođe imaju svoj mali „Orandž” svet. Smešten u atomskom skloništu u sredini bloka, u „Orandžu” se decenijama uvežbavaju akordi i vokali. A tako je i danas.

Kineski zid
(Bulevar Mihajla Pupina)
ZGRADA Iako nije najduža na Novom Beogradu, lamela u Bloku 8 dobila je naziv „Kineski zid”. Ona je glavni orijentir u ovom kraju, pa čak i mnogi Beograđani koji ne žive u ovom delu grada znaju o kojoj se zgradi radi.

„Duško Radović”
(Goce Delčeva 1)
POZORIŠTE Prostor nekadašnjeg kultnog bioskopa „Jugoslavija”, srećom, nije doživeo istu sudbinu kao većina bioskopskih zgrada. Danas je tu Pozorište za decu „Duško Radović” koje verno čuva duh kulture ovog kraja.


Slika

Avenija brze hrane
(Goce Delčeva 27)
ŠIŠ Među skoro dvadeset prodavnica u ulici koja povezuje stari „Merkator" i Zemunski kej, nalazi se kultno mesto za koje znaju gotovo svi Beograđani. Nepregledni redovi najbolje svedoče da se isplati čekati klopu iz „Šiša”.


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 18 Dec 2012, 13:17
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Gardoš otima titulu Skadarliji

„Bog je šest dana stvarao svet, a onda se popeo na Gardoš i napio”, rečenica je koju ponosno izgovaraju stari zemunski boemi, a koju su oberučke prihvatili mladi širom Beograda i preselili kafanski život iz Skadarlije na Gardoš.


Slika

BOEMIJA - U toku dana ovaj deo grada je mrtav, jer osim šetnje do Kule, nema mnogo sadržaja. Kada stanovnici Gardoša, pretežno stariji ljudi, legnu da spavaju, Gardoš oživi, jer se u njega sjate mladi iz svih krajeva grada - priča mladi Gardošanin Milan Miljković (26).

Slika
Gardoš svake noći oživi kada se u njega sjate mladi iz svih delova grada

Sa obe strane uskih vijugavih ulica nalaze se lepe, stare porodične kuće sa ukrašenim prozorima koje iza visokih kapija kriju neke od najlepših zemunskih kafana. Među najstarijima su „Šaran”, koji postoji od 1896, i „Salaš”, retke kafane u koje i danas zalaze stariji zemunski boemi, koji čekaju da im „riba direktno iz Dunava uskoči u tanjir”.

Slika

Živopisnu boemsku raspravu za kafanskim stolom zamenilo je celonoćno veselje mladih uz starogradsku i cigansku muziku, pa su male zemunske kafane poput „Tri kuma debela“, „Kod bake“, „Ona“, „Gonak“, vikendima prepune. U Čunarskoj ulici postoji i kafić koji radi samo nekoliko sati u toku nedelje i koji je uvek prepun. Gardoš nije poznat samo po tamburašima. U restoranu „Tri lađara” rođen je jugoslovenski džez. Tu su svirali, i još ponekad sviraju utorkom uveče, neki od najboljih džez muzičara sa ovih prostora.

Slika
Čuveni zemunski orijentir

Kula - simbol Gardoša i Zemuna


VIDIKOVAC Skoro 120 godina stara kula nije najstariji objekat u Zemunu, ali je ipak najprepoznatljiviji simbol, ne samo Gardoša već i Zemuna. Kako bi obeležili hiljadugodišnjicu boravka u Panoniji, Mađari su 1896. godine podigli ovaj i još šest spomenika na krajnjim granicama svoje tadašnje države i u Budimpešti. „Kula je u narodu dobila ime po mađarskom junaku Janošu Hunjadiju, koji je umro na Gardošu, ali 440 godina pre zidanja kule. Hunjadi je sa svojom vojskom uspeo da porazi Turke, a dok je slavlje zbog pobede još trajalo, preminuo je od kuge”, kaže istoričar Branko Najhold. Sa kule puca možda najlepši pogled na Zemun i Beograd.

Od siromašnog do elitnog kraja

ISTORIJA - Danas se Gardoš smatra najelitnijim delom Zemuna, ali je dugo bio siromašan kraj u kome su stanovali isključivo ribari, lađari i ostali ljudi čiji je posao bio vezan za reku.


Slika

- Na ovom mestu niklo je prvo naselje na teritoriji Zemuna, još pre 7.000 godina. Sama reč Gardoš ne znači ništa, sva utvrđenja ljudi su nekada zvali Grad, a kako Mađari nisu mogli lako da izgovore tu reč zbog dva susedna suglasnika, preimenovali su ga u Gardoš - priča istoričar Branko Najhold, autor mnogobrojnih knjiga o Zemunu.

Zemunci su uvek na Gardoš gledali kao na loš kraj, u kome je živeo siromašan svet koji se bavio ribarstvom i živeo u malim kućama od naboja.

- Ulice na Gardošu i dalje nose stara imena, poput Stare, Visoke, Tesne, Čunarske, Veslarske, a na mestu malih kuća poslednjih decenija niču vile sa bazenima, čime se uništava ambijentalna celina Gardoša - priča Najhold.

Isprepletenost vijugavih ulica ogleda se u primeru Visoke ulice koja ide sa donje i sa gornje strane, ali se nigde ne spaja.

- Tesna ulica je bila toliko uska da u njoj nisu mogla dva čoveka da se mimoiđu. Ona danas postoji u planovima, ali je proširenjem jedne kuće potpuno zatvorena - objašnjava Najhold i dodaje da se Sinđelićeva ulica kada padne sneg pretvara u najstarije sankalište u gradu.




Da li ste znali?


Crkva Svetog Nikolaja
... najstarija je sačuvana pravoslavna crkva u gradu; sagrađena je oko 1745. godine
Keltski konjanički grob
... otkriven u 19. veku na mestu današnje Hariševe kapele
Veliki rimski sarkofag
... datira s početka naše ere i propada u gradskom parku jer građani misle da je žardinjera, pa u njega bacaju đubre
Sulejman II veličanstveni
... boravio je na Gardošu u 16. veku dok su Turci osvajali Beograd
Biljana Popović
... jedina žena u Srbiji i okruženju i jedna od retkih u svetu koja se bavi izgradnjom violina živi na Gardošu
Žrtve rečne nesreće
... najveće mirnodopske, koja se dogodila pre 60 godina kada je zbog nevremena potonuo brod „Niš”, sahranjene su na groblju na Gardošu
Tunelima ispod save
... prema legendi nekada su postojali tuneli kojima se ispod Save moglo stići od Kule na Gardošu do Rimskog bunara na Kalemegdanu


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 24 Dec 2012, 11:39
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Carstvo grafita na Pašinom brdu

Ako poželite da se u Beogradu na jednom mestu vidite s knezom Mihailom, Marlijem, Sizlom ili Korleoneom, morate da zaobiđete široke fensi bulevare i da se prošetate starim i strmim ulicama Pašinog brda.

Slika

GALERIJA - Zahvaljujući grafiterima Deroksu i Masteru, lica filmskih, muzičkih i sportskih legendi smeše se sa zidova i goste koji dolaze u kraj ostavljaju bez teksta.

Urbanizacija ovog kraja ne ogleda se u velelepnim zdanjima i rušenjima svega što je staro i dotrajalo, već isključivo u čuvanju i ulepšavanju postojećeg. Među krivcima ovakvog poretka su i dvojica mladih umetnika čije briljantno umeće svake godine udahne novi život nekoj od ulica njihove „republike“.


Slika

- Na Lekinom brdu grafiti se poštuju i unapred se zna da nijedan neće biti pregažen - priča Deroks i ističe da se još nije desilo da su imali problema s vlastima, osim u početku s pojedinim starijim komšijama.

Njihovi grafiti potpisani su sa LHS, što je skraćenica od Leka’s Hill State.

Odnos lokalnog stanovništva prema grafitima najbolje se može opisati činjenicom da gotovo ne postoji lokal koji, umesto neonske i skupe reklame, nema ulični crtež. Čak je i vlasnik lokalnog auto-servisa teška srca srušio deo zida na kojem su bili likovi Maradone i Morisona.


Slika

- Toliko se potresao zbog rušenja da nam je obećao novi zid i sav potreban materijal. Na proleće bi trebalo da popravimo nekoliko starih grafita, a u planu je i izrada novih - najavio je Deroks.

Na mnogim fasadama još ima grafita iz devedesetih, mnogi su izbledeli, ali ih Deroks i Master restauracijom uspešno čuvaju od zaborava.

Bez pasoša nije bilo ulaska na Lekino brdo

REPUBLIKA - Pašino, nekada Lekino brdo jedno je od 28 beogradskih brda koje se proteže na južnoj strani grada, iznad Dušanovca, prema Kalenić pijaci i Crvenom krstu. Nekada periferija, a danas jedan od elitnijih krajeva u gradu, Pašino brdo se nalazi na teritoriji dve beogradske opštine, Vračar i Voždovac.


Slika

S obzirom na to da u kraju preovladavaju niske dvorišne kuće, prisustvo tople i porodične atmosfere koja vlada na njegovim ulicama jedan je od glavnih aduta tog naselja. Visok procenat stanovništva ovde živi generacijama, a druženje se odvija na starinski i pomalo zaboravljen način.


- Na Lekinom brdu omladina se ne doziva mobilnim telefonima i SMS-ovima. Dovoljno je samo da se izađe na ulicu i obiđu neka od glavnih sastajališta u kraju na kojima uvek ima nekoga - kaže Milan Milosavljević.


Izražen lokalpatriotizam i urban duh kraja ogledaju se i u činjenici što su mladi stvorili jedinstven i prepoznatljiv brend „LHS“ (Leka’s Hill State), pod čijim imenom su jedno vreme pravili i garderobu. Za njih Lekino brdo je samostalna republika, u koju, kako kažu, jedno vreme nije moglo lako da se uđe.


- Poznata je priča iz devedesetih da je starija ekipa stajala na obodima kraja i vršnjacima koji su dolazili sa strane tražila pasoš na uvid - priseća se Milan Milosavljević.


Slika
Simbol Brda: Hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg

Da li ste znali?


Pašino brdo
...potiče još iz vremena Prvog srpskog ustanka, kada su ustanici, daleko izvan grada, na jednom izvoru sustigli beogradskog Sulejman-pašu. Nakon Drugog svetskog rata, brdo dobija ime po Aleksandru Rankoviću Leki, nekadašnjem prvom čoveku Udbe, za koga se pričalo da se tokom okupacije skrivao upravo na ovom brdu.

Opština
...nekada je bila samostalna, da bi se sredinom prošlog veka spojila sa opštinom Voždovac. Tadašnji žitelji Lekinog brda opštinsko pripajanje su veoma teško prihvatili jer su Voždovac smatrali seoskim naseljem.

Trolejbus 22
...nekada „jedanaestica“, kratko je bila i druga kružna linija u gradu. Saobraćala je od Kalemegdana, preko Slavije, Crvenog krsta, Kruševačke i Dušanovca, odakle se, preko Autokomande vraćala na Slaviju i Kalemegdan.

Bioskop
...nekada se nalazio na ćošku Trebinjske i Grčića Milenka, pored čuvene pekare „Klas“. Zgrada je danas napuštena, a plato Kocka glavno je okupljalište mladih.

Hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg
...neprocenjivi simbol Lekinog brda koji se nalazi u parku preko puta okretnice. Iako je gradnja planirana još pre Drugog svetskog rata, hram je tek pre nekoliko godina sazidan.


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 16 Jan 2013, 09:57
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Ovde su „potonuli“ mnogi boemi

Iako je Skadarlija oduvek bila najpoznatija beogradska boemska četvrt, sredinom prošlog veka ova laskava titula pripadala je prostoru između zgrada „Politike“, Radio Beograda i Opštine „Stari grad“. U žargonu, ovaj kraj nazvan je Bermudski trougao jer su se u njemu nalazile tri kafane koje su decenijama bile svratište mnogobrojnih beogradskih boema.

Slika

TROUGAO - Bermudski trougao su činili „Šumatovac“, „Pod lipom“ i „Grmeč“, a veruje se da je tu „potonulo“ najviše srpskih pi saca, novinara i glumaca.

- Živeti u ono vreme u okolini „Bermudskog trougla“ bio je poseban prestiž. Čitav beogradski društveni život odvijao se na platou ispred „Politike“, pa čak i kada Trg i Knez Mihailova ulica utihnu, ovde je bilo živo - priseća se Ljubomir Alimpijević.

Krajem pedesetih godina, otvaranjem Ateljea 212 ovaj kraj postaje simbol avangarde. Atelje je otvoren 1956. u čitaonici stare zgrade „Borbe“ u tadašnjoj Ulici Lole Ribara 21. Prva upravnica Mira Trajlović želela je da otvori pozorište koje će svojom organizacijom i repertoarom biti avangradno i jedinstveno u tadašnjem Beogradu. Čitaonica je tada imala samo 212 mesta, zbog čega je dramski pisac i kritičar Borislav Mihajlović Mihiz novo pozorište nazvao Atelje 212.

Samo deceniju kasnije ovaj kraj dobio je i prvu diskoteku „Kod Laze Šećera“. To je bila prva i jedina diskoteka na potezu od Trsta do Vladivostoka, kako se tada govorilo, a otvorena je u Svetogorskoj 17, na mestu gde se i danas nalazi klub „Šećer“.


Svakodnevni sudar sa elitom
PRIVILEGIJA - Žitelji ovog kraja imaju privilegiju da se s kulturnom elitom svakodnevno sudaraju na ulici, a da, na primer, autograme kompletne postave „Riblje čorbe“, ispisane na salveti „Šumatovca“, imaju još od najranijeg detinjstva. Takođe, uvek su se nalazili na čelu redova, bilo onih nekadašnjih ispred „Jugotona“ kad stignu nove ploče ili kad se na blagajni Doma omladine pusti ograničen broj karata za vrhunski koncert.

Večiti rivalitet s Dorćolcima i ekipom s Tašmajdana


CENTRAŠI - Beograđani koji žive na prostoru između Trga Republike, Skupštine Srbije, Tašmajdana i Dorćola svoj kraj oduvek nazivaju kratko - centar. Iako je taj pojam daleko širi od nekoliko ulica, žitelji ove četvrti kažu da nikada nisu osetili potrebu da svoj komšiluk nazovu drugačije.


Slika

Svesni da mnogima idu na živce zbog svoje urođene prepotencije i potenciranja na prestižnom gradskom poreklu, žitelji ovog dela grada tvrde da se upravo među njima kriju retki predstavnici pravih Beograđana. Zbog toga nije iznenađujuće što ih ekipa sa Taša gleda ispod oka, dok Dorćolci jedva čekaju da im objasne koliko je njihov kraj dosadan i nebitan.


- Imam mnogo prijatelja na Dorćolu koji često vole da opletu po mom kraju, za koji kažu da čak nema ni svoje dostojanstveno ime. Komentare „Živiš u predgrađu Dorćola, šta ima novo na dorćolskoj padini“ čujem svaki put kada se sretnem sa nekim od njih - kaže sa osmehom Nikola Lalić.


Bezazlen rivalitet koji neguju sa ostatkom grada ovi centraši smatraju prirodnim i neophodnim, jer je odrastanje u njihovoj četvrti neuporedivo s bilo kojim drugim, iako će za većinu Beograđana večno ostati samo šaka uobraženih šminkera. Da su bili uporniji, verovatno bi i kafanski muzičari širom Beograda naučili da pevaju “Drinka, Drinka, ponos moj...”. Možda se u njihovom kraju nalaze mnogobrojne institucije od vitalnog značaja za Beograd, ali jedna je Drinka - ona što ih generacijama uspešno drži na okupu.

Uzduž i popreko



Kinoteka
Muzej jugoslovenske kinoteke otvoren je 1952. u prostoru bioskopa „Kosovo“ u Kosovskoj ulici 11. Preko 50.000 projekcija prikazano je na platnu Kinoteke, a stariji Beograđani i dalje se sećaju vremena kad su se redovi protezali unedogled.


Muzej automobila
Nalazi se u Ulici majke Jevrosime 30 na mestu nekadašnje prve javne garaže u Beogradu. Njegov osnivač je aktuelni ministar kulture i kolekcionar Bratislav Petković, čija zbirka sadži pedeset vozila od kojih je najstariji „Maro Gordon“ iz 1897. godine. U muzeju se čuva i mnogobrojna građa u vidu starih vozačkih dozvola, saobraćajnih propisa, fotografija...


PTT muzej
Nalazi se u Ulici majke Jevrosime 13, a otvoren je još 1923. Mnogobrojni eksponati datiraju iz 19. veka, a mogu se videti i telegrafski aparati, uređaji za prenos slika, kao i filatelistička kolekcija. Muzej poseduje makete poštanskih kočija, vagona i jedrenjaka koji su služili za transport.


Dom omladine
Izgrađen je 1964. kao jedan od proizvoda omladinskih radnih akcija. Gotovo pola veka je kultno mesto na kome se promoviše omladinska kultura, održavaju koncerti i filmski festivali. Plato ispred od 2011. nosi ime Milana Mladenovića, frontmena grupe EKV, koja je mnogim generacijama jedan od simbola ovog zdanja.


24 Sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 01 Feb 2013, 10:22
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
[srce.gif] [srce.gif] :D MOJ KRAJ :D [srce.gif] [srce.gif]

Dobra za noćni provod, loša za život


Savamala je donedavno bila „nevidljiva“ gradska četvrt, samo prolaz na putu od jednog do drugog mesta. Ovaj najstariji urbanizovani kraj Beograda smešten je uz desnu obalu Save i obuhvata prostor oko Karađorđeve ulice, Brankovog mosta i Ulice Gavrila Principa, a posle dugogodišnjeg sna i sivila, napokon je počeo da oživljava.

s

REKA - Deo pored reke pretvoren je u novi centar noćnog života, sa desetak popularnih klubova načičkanih od Brankovog mosta do Karađorđeve. Počeo je da radi prvi srpski dizajn inkubator „Nova Iskra”, obnovljen je park Luke Ćelovića i pokrenuta inicijativa za podizanje spomenika ovom slavnom beogradskom neimaru, održan je Mikser festival i zakazan je sledeći, lagumi su otvoreni za posetioce...
Ipak, za ljude koji žive na ovom mestu, poput rođenog Savamalca Miroslava Marinkovića, pretvaranje Savamale u centar noćnog života nije donelo ništa dobro, jer je ona i dalje jako zapuštena.

- Kao da nam nije dovoljno bučno zbog tranzitne Karađorđeve, kao da nije dovoljno prljavo zbog kamiona, od kako su otvoreni mnogobrojni klubovi ne možemo da spavamo od buke. Mi se trudimo da poboljšamo ovo mesto za život, pa sam ja inicirao postavljanje česme na sav(amal)skom keju, ograde uz prugu i table na kojoj piše „Savamala“. Sad radimo na tome da na keju postavimo sprave za vežbanje - priča Miroslav.


Poznati klubovi Savamale

- „Brankow” (Crnogorska 10)
- „Mladost” (Karađorđeva 44)
- „Apartman” (Karađorđeva 43)
- „Čorba kafe” (Braće Krsmanović 3)
- KC „Grad” (Braće Krsmanović 4)
- „Playah“ (Karađorđeva 43)
- „Mamolo” (Braće Krsmanović 5)
- „Boem” (splav ispod Brankovog mosta)


s
Nacrtao prvi mural u gradu 1968: Savamalac Miroslav Marinković

On je 1968. naslikao prvi mural u Beogradu - olimpijske krugove, a pre 20 godina, kada je Beograd ušao u kandidaturu za OI 1992, ispod njega je doslikao još jedan sličan.

s

(ovde sam stalno kao dete kupovala bombone, kisobrane, svilene, cucule itd. :D)



Da li ste znali?
LAGUMI Na prostoru od Brankovog mosta do Kalemegdana danas ima 13 laguma, koji su postali prava turistička atrakcija. Deo ture „Podzemnim Beogradom” je i lagum u Karađorđevoj 31 koji je pretvoren u vinski podrum.

SLATKO U Savamali se nalazi najstarija bombondžinica „Bosiljčić“ koja radi od 1936. godine, jedina od 100 sličnih radnji koliko ih je bilo u predratnom Beogradu.

USTANAK Srpski ustanici pod vođstvom Karađorđa kreću 1806. iz Savamale da oslobode Beograd od Turaka. Kretali su se putem koji će dobiti ime po njihovom vođi - Karađorđevom ulicom.

POZORIŠTE U zgradi Carinarnice, koja je srušena u II svetskom ratu, 1841. odigrana je prva pozorišna predstava u Beogradu.


ZAVERENICI U kafani „Zlatna moruna“, koja je bila smeštena na uglu Kameničke i Kraljice Natalije, Gavrilo Princip i drugi članovi „Mlade Bosne“ isplanirali su ubistvo Franca Ferdinanda.


MUZEJ Manakova kuća, građena oko 1830, jedan je od pet preostalih primera balkanske arhitekture u Beogradu, a danas je depadans Etnografskog muzeja.


Nismo u stanju ni da okrečimo Lukina dela



ZABORAV - Jedan od najbogatijih beogradskih trgovaca i graditelja Luka Ćelović, posle sticanja velikog bogatstva nije pobegao iz Savamale, nego je na ovom mestu stvorio elitni deo grada u kome je gotovo svaka zgrada spomenik kulture. Do danas, on nije dobio ni spomenik, ni ulicu, samo park koji je poznat kao centar prostitucije.


s
Obožavaoci Savamale: Igor Đajić i Aleksandar Šamanić

- Žalosna je činjenica da mi nismo u stanju decenijama ni da okrečimo ono što je Ćelović sazidao za svega nekoliko godina, već puštamo da ovo neprocenjivo blago propada iz godine u godinu - kaže predsednik društva Savamala Aleksandar Šamanić.


Od svega pomenutog još strašnije je, kažu, to što „ovaj veliki čovek do danas nije dobio ni spomenik, a kamoli svoju ulicu u gradu u kome je proveo gotovo čitav svoj život i kome je kao zadužbinu Beogradskog univerziteta ostavio sve što je stvorio”.


Zato Mikser festival, Društvo Savamala i Beogradski pokret u saradnji sa opštinom Savski venac pokreću inicijativu za postavljanje spomenika Luki Ćeloviću, a konkurs za idejno rešenje biće raspisan u februaru.


Jedna od najlepših zgrada je i zgrada Geozavoda koja ubrzano propada, jer je za njenu rekonstrukciju potrebno 11 miliona evra. Prva dva sprata relativno su sređena, a nemar vlasnika ogleda se u poslednjem spratu koji je prepun ptičjeg izmeta, izlomljenog nameštaja i izgužvanih papira i nacrta.

Grešni život Beograda
PROSTITUCIJA - Na ovom beogradskom međuprostoru dugo se odvijao i grešni život grada oličen u prostituciji, čiji se epicentar nalazi u „Picinom parku”, manje poznatom pod nazivom Park Luke Ćelovića. Tokom devedesetih u ovom parku su počeli da rade i transvestiti među kojima je bila i poznata Merilinka, junakinja filma Želimira Žilnika „Dupe od mramora” koja je ubijena 2003. U blizini se nalazio i prvi porno-bioskop i prvi srpski seks šop, a tu je i Ekonomski fakultet ispred koga su dugo „operisali” poznati beogradski šibicari.


(cela ekipa, sibicara, prostitutki, tranvestita i lopava koji se inace okupljaju u poznatom parku su sasvim ok ljudi. Ko ih ne poznaje taj moze reci da su losi, to su ljudine i pored svog posla koji rade.
Secam se prostitutke koja je bila izbeglica iz Bosne, uciteljica, zbog stanja koje je zadesilo nasu zemlju postala je uziteljica sexa ali ne svojom voljom. I danas se secam njenih reci koje je nama deci govorila, kada pobegnemo sa casa i provedemo to vreme u kaficu "Zutac kod Miska" koji je bio u parku, "Deco ucite jer bez skole nema nista".
Pocetkom 2000. godine bilo je tesko nabaviti lekove, secam se dobro da ti isti sibicari su mi pomogli da dodjem do leka, iz Austrije, a bio mi je potreban za bubreg.
Bez obzira na njihov poso koji ni malo nije dobar oni su ljudi koji pomognu kada zatreba.
Inace taj kraj mi mladji zovemo Stayga a stariji Savamala)


24 sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
Truth and Pain
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 01 Feb 2013, 10:45
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 04 Jul 2012, 21:49
Postovi: 946

OffLine
Rasadnik umetnika i sportista

Među mnogobrojnim poznatim Beograđanima koji su potekli sa asvalta Žičke, Mileševske i Ulice vojvode Šupljikca, najviše je sportista i umetnika, a jedan od njih je i muzičar Nikola Čuturilo Čutura. Uprkos dugogodišnjem boravku u inostranstvu, titulu ponosnog Krstaša Čutura nikada nije zamenio nekom drugom.

s
Vozarev drveni krst je '30-ih godina 20. veka zamenjen kamenim

GRANICA - Krst je kraj koji se izdvaja prvenstveno svojom geografijom - nalazi se blizu centra, a opet dovoljno daleko. Oduvek je važio za urbaniji deo Vračara, s kojeg su potekli mnogi poznati sportisti, muzičari i slikari - priča Čutura.

Krstaši su veoma strogi po pitanju granica svoga kraja i nimalo nisu tolerantni prema onima koji pokušavaju da svoj ćošak lažno predstave i svrstaju u njihov komšiluk. Dakle, Crveni krst se nalazi na teritoriji dve opštine - Vračar i Zvezdara - između Čubure, Kalenića, Liona i Pašinog brda.


s
Beogradsko dramsko pozorište

- Iako je Krst iz mog detinjstva nestao sa starim kućama, golubarnicima i mnogim Krstašima koji su ga silom prilika zauvek napustili, on je za mene i dalje neiscrpna umetnička inspiracija - kaže Čutura, koji živi na relaciji Velika Britanija - Beograd.

s
Kafana „Kajmakčalan“

Krstaši su posebno ponosni na činjenicu što se u njihovom komšiluku nalazi prvo gradsko pozorište, osnovano posle Drugog svetskog rata. Beogradsko dramsko pozorište osnovano je 1947. a između ‘50-ih i ‘70-ih godina prošlog veka nazivalo se i Savremeno pozorište, koje je svojim avangradnim repertoarom pariralo Ateljeu 212.

Kao i većina beogradskih naselja, Krst je sa godinama menjao svoj izgled, ali su stari Krstaši vešto uspevali da očuvaju jedinstven duh i odole navikama i običajima koji su stizali sa došljacima.


s
Krivi toranj Crkve Svetog Antuna

Poslednjih godina Krst je poprimio epitete boemske četvrti zbog velikog broja kafana, među kojima su najpoznatije „Kajmakčalan“ i „Večiti mladoženja“.


Krst za Svetog Savu, a ne za „Crveni krst“
VOZAREVIĆ - Prvi srpski izdavač i osnivač prve srpske knjižare „Biblioteka varoši beogradske“ Grigorije Vozarević krajem 19. veka je posedovao imanje na mestu današnjeg parka i trolejbuske okretnice. Verovao je da su upravo tu spaljene mošti Svetog Save, pa je na njemu podigao drveni krst. Tridesetih godina prošlog veka, umesto dotrajalog krsta, podignuto je spomen-obeležje od crvenog kamena po kojem je čitav kraj dobio naziv. Komunistička vlast trudila se da prikrije osnovni simbol krsta, dovodeći ga u vezu s Prvim svetskim ratom i organizacijom „Crveni krst“.




Radnički nam doneo 20 medalja sa OI



PONOS - Sportsko društvo Radnički sa Crvenog krsta nalazi se u Ulici vojvode Šupljikca, a osnovano je još pre Drugog svetskog rata. Bravari, mehaničari, stolari i drugi radnici osnovali su društvo koje je vremenom postalo sinonim za najbolje i najkvalitetnije takmičare u malim sportovima.


s
Neiscrpna inspiracija: Nikola Čuturilo

Radnički se razvijao munjevitom brzinom, da bi se već polovinom prošlog veka obrazovali rukometni, košarkaški i ragbi tim, kao i kuglaška, rvačka, biciklistička i bokserska sekcija. Godine 1951. društvo dobija stadion s tribinama da bi danas brojao više od 3.000 članova i 13 klubova. U zbirci ima 20 olimpijskih medalja, 29 na svetskim i 51 na evropskim prvenstvima. Među uspešnim sportistima koji su potekli iz Radničkog su i bokser Toma Hladni, košarkaši Milun Marović i Srećko Jarić, rukometašica Svetlana Kitić, Dušan i Piva Ivković, košarkaški treneri...


24 sata

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=b04ShbtaNnc


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Volim svoj kraj  |  Poslato: 05 Feb 2013, 10:55
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Ovde proleće najlepše miriše

Iako se uspešno oprobala u mnogim profesijama, novinarka i umetnica Mirjana Bobić Mojsilović, po opredeljenju je uvek bila - Beograđanka. Odrasla je na Dorćolu, a poslednje dve decenije živi na Neimaru, naselju jedinstvenog ambijenta i mirisa, čije je magnolije i ruže svakog proleća podsete zašto je baš ovaj kraj idealno mesto za njen dom.

s
Meimar

RUŽE - Otvorena, strastvena i bez dlake na jeziku uvek je naglas govorila ono što joj trenutno leži na duši, argumentovano braneći svoje stavove. Na isti način govori i o lepotama svog kraja, ali i s istim besom zamera onima koji u taj kraj dolaze da bi rušili i uništavali.

- Šetnja Neimarom i danas izgleda kao šetnja netaknutim Beogradom. Nažalost, mnoge dragocenosti i lepote zamenjene su višespratnim čudovištima, ali je duh taj koji će večno ostati neuništiv - priča Mirjana.

Na Neimaru se i najobičniji odlazak do pijace, kako kaže Mirjana, ubrzo pretvori u ispijanje kafe u obližnjem kafiću, sa nekim od prijatelja ili poznanika koji se u svako doba mogu sresti na ulici. Ovdašnji ljudi su pristojni i među njima nije zavladalo otuđenje i nezainteresovanost, koja je mahom obuzelo mnoga beogradska naselja.


s
Mirjana Bobić Mojsilović

- Na Neimaru je uvek toplo. Ušuškan je između Karađorđevog i neimarskog parka, Narodne biblioteke i obasjan svetlima Hrama. Proleće ovde najlepše miriše, na ruže i magnolije. Ukratko, sa pomenom njegovog imena odmah pomislite na sve njegove lepote - kaže Mirjana.

Zajedno sa kućama i mnogim starijim žiteljima Neimara, nestao je i prepoznatljiv beogradski rivalitet, koji je ovde negovan najviše sa Čuburcima i Krstašima.

- Nema više tih bezopasnih mangupa koji su podvlačili crte i delili krajeve po osnovnim školama, kafanama i hemijskim čistionicama. Društveno tkivo je promenjeno, došla su neka nova vremena kojima se sve više predajemo, a zaboravljamo na sopstvenu suštinu i prirodu - završava Mirjana Bobić Mojsilović.

Sprečili gradnju u Neimarskom parku



DRAGOCENO - Smešten između Čubure, Karađorđevog parka i Južnog bulevara, naselje Neimar zasigurno je jedno od najlepših u gradu. Beograđani su početkom prošlog veka ovde dolazili na izlete i u lov, da bi nakon Prvog svetskog rata, tadašnja intelektualna elita počela da se naseljava u novoizgrađena velelepna zdanja. Većina kuća su projektovane kao replike evropskih građevina, pa tako i danas šetnja Lamartinovom ulicom deluje kao obilazak manje pariske četvrti.


s
Žitelji Neimara tvrde da je njihov kraj jedan od najlepših u gradu


U centralnom delu naselja smešten je Neimarski park, izgrađen 1933, a od pre nekoliko godina nosi ime čuvene beogradske balerine i borca za mir, Jelene Šantić. Neimar je kroz svoju burnu istoriju bio na meti mnogih agresora, nekada su to bili bombarderi, a danas bahati investitori. Odnos stanovništva prema kraju najbolje se može opisati nedavnim događajem, kada se Neimarom pronela informacija da će se u napuštenom objektu, na rubu Neimarskog parka, otvoriti ugostiteljski lokal. Odlučnost i lokalpatriotizam su tada stavljeni na probu, a građani su se munjevitom brzinom organizovali i svima glasno poručili - Ne damo park!


Retki su Beograđani koji se mogu pohvaliti ovakvom kolektivnom slogom, a upravo zahvaljujući njoj, Neimar uspeva da se odbrani i donekle sačuva svoj dragoceni izgled.




Poznate komšije



ZADUŽBINA Momo Kapor, slikar i pisac, poslednje decenije svog života proveo je u kući u Nebojšinoj 18, gde se danas nalazi njegova zadužbina.


KOŠARKA Radivoj Korać, jedan od najboljih jugoslovenskih košarkaša, živeo je u zgradi u Nebojšinoj 32, na kojoj je postavljena i spomen-ploča.


NAUKA Filozof i član Srpske kraljevske akademije Brana Petronijević došao je u Beograd iz Valjeva početkom prošlog veka. Živeo je u Braničevskoj ulici.


ARHITEKTA Jedan od najcenjenijih srpskih arhitekata Momir Korunović živeo je u Lamartinovoj 8. Projektovao je zgradu Starog Difa, PTT muzej, kao i bombardovanu Palatu pošte na železničkoj stanici.


JEZIK Miloš Moskovljević, ugledni lingvista i jedan od autora Rečnika savremenog srpskohrvatskog jezika, živeo je u Nebojšinoj ulici.


24 Sata


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 68 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker