Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
Upoznajte Beograd http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=57&t=1137 |
Stranica 5 od 6 |
Autoru: | Senka [ 05 Sep 2014, 21:44 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
UPOZNAJTE BEOGRAD: Ulica čuvenog srpskog akademika, mirna i tiha, a u centru grada (FOTO) Čika Ljuba, istovremeno i prijatelj vlasti i njen kritičar, čuveni srpski putopisac, književnik, novinar i borac protiv cenzure, "dobio" je jednu od najušuškanijih ulica u centru užurbane i bučne srpske prestonice Iako u samom centru Beograda, ulica koja nosi ime po srpskom akademiku, diplomati, profesoru i književniku Ljubomiru Nenadoviću jedna je od najlepših i najmirnijih u gradu. Znate li ko je zapravo bio čika Ljuba? Unuk kneza Alekse Nenadovića i sin prote Mateje rođen je septembra 1826. godine u Brankovini, kod Valjeva. Gimnaziju završava u Beogradu, nakon čega odlazi u Nemačku, na Univerzitet u Hajdelbergu. Po povratku u Beograd najpre predaje na Liceju, a zatim radi kao činovnik ministarstva i diplomata. Godine 1850. pokreće časopis “Šumadinka”, prvobitno kao porodično-književni list. Kao putopisac, u njemu objavljuje članak “Jedan dan iz putovnja mog po Srbiji 1845. godine”. Foto: Wikipedia – rastko.rs Međutim, ove novine ubrzo dobijaju glas “opasnog, republikanskog” lista. Kao humorist, kivan je na vlasti u Srbiji, jer su suviše ozbiljne i zvanične i sprovode cenzuru nad listovima. Kada donosi beleške iz spoljne politike uvek je na strani naroda, a protiv vladaoca, pa je njegov list pun priča i anegdota o vladarskoj nezahvalnosti i potrebi za laskanjem. Stalno se podsmevajući cenzuri, jednom prilikom priča anegdotu kako je neko pretplatio ”Siroticu Pravdu” na njegov časopis. Međutim, uredništvo joj ne može slati list, pošto ne može da sazna adresu. Iako mu je vlast neko vreme “gledala kroz prste”, jer rođak knjeginje Perside, list je ipak zabranjen jer je počeo “upravo prkositi praviteljstvu našem”. Književnošćiu se bavi još od đačkih dana, a široj publici postaje poznat po zbirkama pesama “Popara” i “Maniti glumac”. Međutim, mnogo su važniji njegovi putopisi, pet knjiga u obliku pisama: “Pisma iz Švajcarske”, “Prva pisma iz Nemačke”, “Pisma iz Italije”, “Druga pisma iz Nemačke” i “O Crnogorcima”. - Svaki čitatelj može držati da su upravo njemu pisana – veli Ljuba Nenadović. Najinteresantnija su, svakako, “Pisma o Crnogorcima”, nastala kao rezultat prepiske sa knezom Danilom. Nenadović, koji je prijatelj i sa Njegošem, duboko se divi crnogorskom čojstvu i junaštvu. On Crnu Goru i Crnogorce posmatra iz kneževe pratnje, pa je zbog toga njegovo prikazivanje odveć idealisano, ali u svakom slučaju zanimljivo. Ma koliko da je Nenadović bio Evropljanin i racionalista, on ne zaobilazi ni vrednosti srpskog patrijarhalnog morala, koje u putopisu o Crnogorcima naročito ističe i opisuje. Vrednost Nenadovićevog rada više je istorijska nego umetnička. Pišući lako i zanimljivo, jezikom neobično čistim i tečnim, on je veoma popularan i mnogo čitan. Za stvaranje čitalačke publike i uobličavanje savremenog književnog jezika njegova je zasluga nesumnjiva. Početkom druge vladavine kneza Mihaila, Nenadović postaje ministar prosvete i i predsednik Društva srpske slovesnosti. Iako često kritikuje srpsku vlast, nije tajna da su on i knez bili veliki prijatelji. Vest, koja 29. maja stiže iz Košutnjaka, da je knez ubijen, Ljubi Nenadoviću posebno teško pada. Sedamnaest godina kasnije, knez Milan Obrenović, koji će kasnije postati i kralj, imenuje ga za redovnog člana Srpske kraljevske akademije. Kao penzioner, Nenadović živi u Valjevu do zime 1895. godine. Foto: Panoramio-Saša Šljukić Ova značajna ličnost srpske istorije ulicu je dobila u samom centru grada. Nimalo slučajno, upravo Čika Ljubina ulica povezuje Pozorišni trg, na kojem je spomenik knezu Mihailu, sa šetalištem koje nosi njegovo ime. telegraf |
Autoru: | Nina [ 05 Nov 2014, 17:16 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
Da li znate kako je nastao naziv “Zvezdara”?! Daleke 1887. na brdu koje se tada zvalo Veliki Vračar otvorena je Astronomska opservatorija sa zvezdarnicom, po kojoj će najpre brdo na kome se opservatorija nalazila, a kasnije čitav kraj i opština dobiti ime Zvezdara. Nekada je Zvezdara bila deo Petog reona koji je obuhvatao pet naselja: Vukov spomenik, Bulbulder, , Pašinu česmu, Zeleno brdo i Zvezdaru. Peti reon je 1953. podeljen na dve opštine: Stari đeram i Zvezdara. medicinska škola na Zvezdari nekada Nekada se ova teritorija nazivala (Veliki) Vračar i pod ovim imenom se spominjala još od dolaska Turaka (1521. godine) i obuhvatala je teritoriju od Mostara do Karaburme. Na ovoj teritoriji je bilo puno vinove loze, vinograda i voćnjaka, a u zapisima istoričara mogu se naći podaci da je bilo i smokava (Bulbulder), dudova (Đeram), a postoje i podaci iz kojih se vidi da je ovde gajena i svilena buba. Prilikom austrijske opsade Beograda 1717. godine koju je predvodio princ Evgenije Savojski, turskoj vojsci u Beogradu u pomoć pošao Numa-paša Ćuprilić, a glavni položaj njegove vojske bio na visu nad Ekmeklučkom mehanom i sadašnjim Malim Mokrim Lugom. Princ Savojski je najpre uništio Ćuprilićevu vojsku, a onda prisilio Beograd na predaju. U rukama Austrijanaca Beograd je bio do 1739, a onda su ga opet zauzeli Turci. Kanic navodi i da su mnogi Beograđani u vreme turskog bombardovanja grada, u junu 1862. godine, bežali ka vračarskim visovima, topčiderskim šumama i vodenicama na Mokroluškom potoku. Na dalekoj periferiji Beograda, u podnožju današnje Zvezdarske šume, u vreme Turaka je bio ekmekluk, tj. izletište sa lepo uređenim kućama i zasađenim cvećem. U kasnijem periodu ovaj deo Zvezdare je bio poznat pod imenom Baba Ružin kraj. U periodu između dva svetska rata, teritorija Zvezdare je bila različito naseljena i izgledala je znatno drugačije nego danas. U toku 30-tih i 40-tih godina 20. veka današnji predeo oko Cvetkove pijace je bila periferija Beograda. U tom kraju su, među srpskim stanovništvom, živeli i Česi, uglavnom muzičari, ali i nekoliko nemačkih i mađarskih porodica, a bilo je i Jevreja i Rusa emigranata. Prednost stanovnika ovog dela Zvezdare je bila ta što je periferija kod Cvetka sa gradom bila povezana tramvajskom linijom. Čuvena "šestica" išla je od Cvetkove kafane jednim kolosekom niz Ulicu kralja Aleksandra. Kod "Liona" su se tramvaji sačekivali, a odatle su ka gradu išla dva koloseka koja su vodila preko Terazija do spomenika knezu Mihailu, gde je bila početna stanica. U Cvetkovom kraju pre Drugog svetskog rata živelo je dosta Kalmika koji su ovde došli sa ruskim izbeglicama posle propasti carske Rusije. Kalmici su mongolsko pleme budističke vere iz regiona Kaspijskog jezera, a ovde su ih, zbog izgleda, nazivali Kinezima. Kaže se da su bili srednjeg rasta, tamne puti, kosih očiju i veoma inteligentni, a žene izrazito lepe. Imali su svoju koloniju na Zvezdari između ulica Deskaševe i Mite Ružića, a pagoda im je bila u Kozarčevoj ulici i naš narod je zvao Kineska crkva. Posle Drugog svetskog rata Kalmici su otišli u novo izbeglištvo, bežeći pred Crvenom armijom. Budistička pagoda uništena je tokom 1944. godine. Početkom prošlog veke na Zvezdari je bila jako razvijena ciglarska industrija, koja je snabdevala građevinare iz celog grada, a neretko i neke delove Srbije. Najpoznatije ciglane bile su "Braća Jaćimović", "Milišić" i "Brunclikova" ciglana. Ova poslednja ciglana nalazila se na širokom prostoru oko današnje Šeste gimnazije u Milana Rakića. Park ispred današnje gimnazije napravljen je na mestu gde su stajale peći (ringlovi) nekadašnje ciglane. Ciglana je bila tako velika da je imala šine ka Hajdukovom stadionu i Bulbulderu, po kojima su se kretali vagoni zemlje. Padina prema Dunavu i Ćalijama služila je za letove bezmotornih letilica. Hm…K’o bi rekao da su na Zvezdari živeli Mongoli, imali svoju budističku bogomolju, da su za vreme bombardovanja Beograđani nalazili zaštitu u Velikom i Malom Mokrom Lugu, da su padine Zvezdarske šume bile „fancy“ izletišta i poligon tadašnjih „ paraglajdera“… blog011info |
Autoru: | Senka [ 13 Jun 2015, 22:33 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
KARAĐORĐEVA KAPIJA USRED BEOGRADA: Godinama je prati neistina po kojoj je dobila ime! Karađorđeva kapija nije posebno poznata, uprkos činjenici da veliki broj ljudi baš kroz nju prođe kada ide ka Gornjem gradu, malo njih zna i kako se zove i po kome nosi ime Kalemegdanski park i Beogradska tvrđava predstavljaju svojevrstan lokalitet koji se posmatra kao muzej na otvorenom, sa brojnim spomenicima važnih momenata u razvoju naše prestonice. Jedan od tih spomenika je i kapija koja nosi ime velikog srpskog ustanika koji se suprostavio turskom zulumu. Karađorđeva kapija nije posebno poznata, uprkos činjenici da veliki broj ljudi baš kroz nju prođe kada ide ka Gornjem gradu, malo njih zna i kako se zove i po kome nosi ime. Nalazi se uz južni ugao Velikog ravelina, nasuprot spoljnoj Stambol kapiji, kada se prođu sportski tereni i prolaskom kroz nju se dolazi do Galerije Prirodnjačkog muzeja. Nastala je sredinom 18. veka, a ime je dobila u spomen na ulazak Karađorđa i ustaničke srpske vojske u tvrđavu početkom 1807. godine. Uprkos verovanju da je Karađorđe upravo kroz ovu kapiju ušao u tvrđavu, danas se pouzdano zna, sa potvrdom planova tvrđave sa starih planova, da je vođa ustanka tada ušao glavnim putem za prilaz tvrđavi, odnosno kroz spoljnu Stambol kapiju. Pravac na kome se nalazi Karađorđeva kapija je druga prilazna komunikacija tvrđave, kojom je nekada bila povezana sa savskim delom varoši, a danas ovaj pravac vodi do Spomenika Zahvalnosti Francuskoj i dalje do Knez Mihailove ulice. Ispred kapije se i danas nalazi rov, jedan od retkih koji nije zatrpan, pa se u kapiju ulazi preko drvenog mosta, kao u vreme nakon njene izgradnje. Kapija sadrži i prostorije za stražu, sa zidanim kaminima. U dekoraciji se ističu dve ptice u plitkom reljefu. Kada se uzme u obzir osnova kapije i način gradnje, moguće je primetiti da je Karađorđeva kapija veoma slična spoljnoj Stambol kapiji. Prema planovima tvrđave sa kraja 18. veka Karađorđeva kapija je zazidana, a most uklonjen, pa je moguće zaključiti da nije dugo bila u upotrebi. Ponovo je otvorena tokom radova na uređenju Kalemegdana posle Drugog svetskog rata, kada je obnovljen i drveni most. telegraf |
Autoru: | Senka [ 02 Jul 2016, 22:10 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
O Terazijama Terazije obuhvataju područje od Sremske ulice do ulice Kralja Milana. Najpoznatiji je beogradski trg. Počeo je da se formira u prvoj polovini 19. veka; četrdesetih godina knez Miloš Obrenović naredio je da se srpske zanatlije, naročito kovači i kazandžije, isele iz varoši u šancu, gde su bili izmešani sa turskim življem, i da svoje kuće i radnje podignu na mestu današnjih Terazija. Ilija Čarapić (sin Vase Čarapića), koji je izvesno vreme bio i predsednik Beogradske opštine, imao je poseban zadatak da ovim zanatlijama deli placeve na Terazijama; ko god je pristao da ogradi plac, dobio ga je besplatno. O postanku imena Terazije istoričar i književnik Milan Đ. Milićević zabeležio je: "Uvodeći vodu u varoš Beograd, Turci su duž onoga đeriza (zidanog vodovoda), koji uzima vodu iz mokroluških izvora, na izvesnim daljinama zidali kule, na koje su vodovodnim cevima izvodili vodu da bi ona dobila viši skok za svoj dalji tok". Jedna od takvih kula bila je postavljena na mestu gde je sada Terazijska česma. Pošto su Turci te kule zvali terazije za vodu, ovaj trg je dobio naziv Terazije. Sve do polovine šezdesetih godina 19. veka na Terazijama su se nalazile, uglavnom, prizemne i jednospratne zgrade. Godine 1860. vodovodna kula je uklonjena i na njenom mestu je postavljena Terazijska česma u znak sećanja na kneza Miloša. Česma je prilikom prve rekonstrukcije trga, 1911. godine, premeštena u Topčider, a ponovo vraćena na Terazije 1976. Značajne promene učinjene su na Terazijama 1911-1912. godine, kada su potpuno preuređene. Sredinom trga postavljeni su pravilni cvetni skverovi, ograđeni niskom gvozdenom ogradom, a na delu prema današnjoj Nušićevoj ulici izgrađena je velika fontana. Krajem 19. i u prvoj polovini 20. veka Terazije su centar društvenog života Beograda; Najpoznatiji hoteli, kafane i trgovinske radnje smešteni su ovde. Od značajnijih objekata, koji su se nalazili ili se i sada nalaze na Terazijama, treba pomenuti hotel "Pariz", sagrađen oko 1870. na mestu gde je danas Bezistan. Srušen je prilikom rekonstrukcije trga 1948. Na mestu gde je danas "Dušanov grad" bila je kafana "Kod zlatnog krsta" u kojoj je 6. juna 1896. održana prva bioskopska predstava. Do hotela "Pariz" bio je stari hotel "Kasina", sagrađen oko 1860. godine, u kojem je 1918. kratko vreme zasedala Narodna skupština Srbije. Ovde su, do 1920. godine, priređivane predstave Narodnog pozorišta. Sadašnji hotel "Kasina" sagrađen je na istom mestu 1922. Na ovoj strani Terazija, između dva rata, nalazili su se kafana i bioskop "Takovo". I danas je na Terazijama hotel "Moskva", sagrađen 1906 u stilu secesije. Godine 1936, na temeljima starog, sagrađen je novi hotel "Balkan". Na mestu male kafane "Albanija" podignuta je 1938. istoimena palata. Pred Drugi svetski rat dovršena je zgrada u kojoj je danas Pozorište na Terazijama, a gde se nekada nalazila čuvena "Šiškova kafana". Svoj definitivni oblik Terazije su dobile prilikom poslednje rekonstrukcije 1947. godine, kada su uklonjeni skverovi, fontana i tramvajske šine. U znak sećanja na petoricu rodoljuba koje su nemački fašisti obesili na Terazijama 17. avgusta 1941. godine, na uglu Trga Nikole Pašića i Terazija podignut je spomenik 1983. beogradskablog,foto izbor administratora |
Autoru: | Senka [ 29 Okt 2016, 00:37 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
TAJNA IMENA PRESTONICE: Zašto se najstariji gradski kvart zove baš Dorćol? Jedna od najstarijih i najmanjih beogradskih opština - Dorćol, ustoličila se kao kulturni centar, zatim kao stecište noćnog života i dnevnog provoda, ali i podneblje koje je svedok burne i bogate istorije naše prestonice. Dorćol u srcu pravih Beograđana uvek nosi posebnu draž i za njega čuvaju posebno mesto - najstarija gradska četvrt seća na kosmopolitiski Beograd koji je spajao sve i svakoga, nije znao za razlike, živeo je u miru, slozi i sa stilom. Dorćol danas zauzima prostor između Beogradske tvrđave, Studentskog trga, Bulevara Despota Stefana Lazarevića i reke Dunav, te se "grana" na gornji i donji. Ipak, stari Beograđani uglavnom za Dorćol priznaju samo donji, onaj "iskonski", a njemu pripada deo između ulice Cara Dušana i Dunava. Raskrsnica između ulica Kralja Petra, Cara Dušana i Dubrovačke je najstarija raskrsnica u ovom kvartu i samo njegovo srce. Po njoj je zapravo Dorćol i dobio ime, jer je to raskrsnica četiri puta, tačnije na turskom "dörtyol". U vreme Turaka pomenuti trgovački putevi vodili su ka Istanbulu, Vidinu, Beču i Duborvniku, te se Doroćol razvijao kao centar trgovine u regionu. U srednjem veku Dorćol je bio centralni deo gradske varoši, a današnja Cara Dušana važila je za glavnu ulicu ili čaršiju, što je i ostala sve do druge polovine 19. veka. Sve najvažnije kuće u gradu nalazile su se baš tu. Prve višespratnice su na Dorćolu nikle još 1717. godina, a jedna od najpoznatijih bila je palata u Dušanovoj ulici. Reč je o višespratnici kneza Aleksandra Virtemberškog, vladara austrijske Kraljevine Srbije, koju su popularno zvali Pirinčana (iskvareno do prinčev han), a njeni delovi opstali su sve do sredine 19. veka. Po povratku pod tursku vlast, višespratnice su rušene ili su ostavljene da propadaju jer ih Turci nisu voleli. Oni su se vratili na zidanje kuća u balkanskom stilu - velikih konaka gde su živeli upravnici beogradske varoši i predstavnici vlasti i strani konzulati... Danas kao primer takve gradnje postoji Muzej Vuka i Dositeja - reprezentativna begovska kuća sa prostranim dvorištem. U godinama koje će doći, stare kuće i uske uličice su polako nestajale, premda i danas možemo "nabasati" na ostatke davnih vremena. Dorćol može da se pohvali kao mesto gde je sačuvana najstarija beogradska kuća - nalazi se u ulici Cara Dušana broj 10, a važi za spomenik kulture. Ova kuća nikla je za vreme austrijske vladavine, a građena je u baroknom stilu pod "palicom" pukovnika Nikole Doksata de Moraza. On je kasnije pogubljen podno zidina Kalemegdana, kako bi se prikrila tačna lokacija tajnih prolaza, podruma i laguma koji su navodno iz kuće vodili u tvrđavu. U kasnijim godinama prizemlje kuće uvek je služilo kao nekakva vrsta zanatske radnje. Najstarija kuća u Beogradu (Foto: Wikipedia) Otkud na Dorćolu Jevrejska ulica? Dorćol je tokom 15. i 16. veka naselio veliki broj sefardskih Jevreja. Upravo Jevrejska ulica i danas seća na trag koji su ostavili na Dorćolu, a na mestu je gde se nalazila jevrejska mahala. O praznicima i važnim prilikama kroz Jevrejsku ulicu prolazile su svečane povorke u kojima su se ponekad nosile relikvije iz obližnje sinagoge. Početkom 18. veka Austrijanci su osvojili Beograd, otpočevši pretvaranje turske kasabe u modernu varoš, i Dorćol je pretrpeo najviše izmena, premda je ostao ustoličen kao vrelo grada. Na ovu teritoriju naselile su se 333 nemačke porodice, unevši u život i poslovanje Dorćolaca sasvim novi duh. Do perioda pre Drugog svetskog rata Dorćol je bio i ostao multinacionalna sredina, kada je rat uništio takvo okruženje, ali je ova četvrt utkala zanavek u sebe taj svetski duh, te su njegova vrata i dan danas otvorena za sve. Dorćol kakav danas poznajemo počeo je da niče u posleratnom periodu, kada su izgrađene funkcionalne, ogromne zgrade potrebne za veliki broj doseljenika. Sportski centar izgrađen je 1974. godine, postavši jezgro opštine i glavno sastajalište mladih. Muzej Vuka i Dositeja (Wikipedia) Dorćol kao kulturni centar Beograda Najstarija gradska opština atraktivna je ne samo Beograđanima, već i turistima, kako zbgo specifične atmosfere i "šarenog" duha koji je ispunjava, tako i jer je poznata kao "fabrika" dobrog provoda, ali je i sinonim za kulturu. Kada počnete da nabrajate insitucije kulture na Dorćolu nećete se brzo zaustaviti - svoje "sklonište" ovde su našli Etnografski muzej, Galerija fresaka, Muzej pozorišne umetnosti, Muzej Narodnog pozorišta, Muzej Vuka i Dositeja, sala i galerija Kolarčeve zadužbine, sedište Beogradske filharmonije. U neposrednoj blizini su i dve najznačajnije državne kulturne ustanove - Narodno pozorište i Narodni muzej. dnevnors |
Autoru: | Senka [ 27 Dec 2016, 00:18 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
Kalemegdan, srce Beograda Naš Beograd je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Grad sa neverovatnom istorijom koja broji više od 10 uništenja i novih početaka. Sa istorijom u kojoj su brojni osvajači čak 12 puta menjali njegovo ime. Koreni današnjeg Beograda datiraju još od pre 7.000 godina, a o tome svedoče brojna arheološka nalazišta iz okoline i sa prostora dveju reka koje protiču kroz ovaj grad. Veoma dobar strateški položaj koji je imao od vajkada omogućio mu je širenje na račun kontrole nad ravnicama. Osim iskopina iz mlađeg kamenog, ovde su otkriveni i predmeti iz starijeg kamenog doba kao što su lobanje neandertalaca i ljudske kosti. Vinča je najvažnije nalazište u okolini iz praistorijskog perioda. Prvi put kao utvrđeno naselje Singidunum, pominje se 279 godine pre n.e., i vezuje za Kelte koji su u to vreme došli na ove prostore. Singi označava okrugli, a dunum grad, verovatno ime potiče od plemena Singi koje su Kelti zatekli osvajanjem ovih prostora. Njihova kultura nije ostavila mnogo snažnih uticaja, pošto im je i vladavina ovde kratko trajala. Keltski prostor Beograda nalazio se na prostoru današnje Karaburme. Od I veka pa sve do V veka nove ere, Beograd se nalazio pod rimskim uticajem, čime je na ovom mestu osnovan prvi rimski logor. Taj prvi logor, kastrum, bio je pravougaonog oblika dimenzija 560 sa 350 metara i nalazio se na prostoru Gornjeg grada sa delom Kalemegdanskog parka. Za vreme vladavine cara Hadrijana, Singidunum dobija status municipija, grada koji ima ograničenu gradsku vlast, odnosno status kolonije. Podelom vizantijskog carstva na istočno i zapadno, 395 godine, ovaj grad ostaje u sklopu Istočnog rimskog carstva, a pošto se nalazio na samoj granici dva carstva bio je jedna od veoma bitnih strateških i saobraćajnih veza među njima. Pod imenom Singidon, beogradska tvrđava takođe spada pod istočno – vizantijsku vlast. Shodno svom položaju koji je omogućavao stalne napade naroda u tranzitnom kretanju zbog raspada rimskog carstva, Singidunum i njegova tvrđava slabo su odolevali napadima, pa su ih Huni pokorili 441 godine n. e. Zauzeli su grad i potpuno ga razorili gde su se zadržali punih 13 godina. Nakon njihovog pokoravanja grad je opet neko vreme bio vizantijski. Zatim su ga osvojili Goti 471 god, ali je nakon 17 godina ponovo pao u vizantijske ruke. Za vreme vladavine cara Justinijana, oko 535 godine, tvrđava biva obnovljena, i tad se njena površina smanjuje na površinu Gornjeg grada. O tadašnjoj tvrđavi govori se kao o veoma bitnoj stvari i gradu koji zaslužuje sve vrste pohvala. Usled odsutnosti Vizantijaca, sa područja Singidunuma zbog ratovanja u Africi, Avari i Sloveni koriste priliku i zauzimaju grad, čime nastupa i konačna propast Singidunuma i kreće slovenizacija ovog dela i doseljavanje srpskog naroda. Sazidana tvrđava od bele cigle, Slovenima nameće ime koje mu zadevaju, ime Beli grad. Tokom par vekova u Beogradu, smenjuju se bugarska, mađarska i vizantijska vlast, a krajem XI veka konačno vizantijci preuzimaju vladavinu obnavljajući kasnoantičke bedeme oko utvrđenja. U vreme krstaških ratova Beligrad je bio i u rukama Fridriha Barbarose, ali uglavnom su nad njim vlast imali Ugari. Prvi put se ovaj osvajački centar kao prestonica Srbije pominje 1404 god, nakon što je sin kneze Lazara, Stefan, dobio grad na upravu od ugarskog kralja Žigmunda, a od vizantijskog titulu despota. On je tokom vladavine obnovio tvrđavu koju su Osmanlije razrušile, čija je obnova trajala sve do njegove smrti. Osmanlije su posle tri opsade pod vođstvom Sulejmana Veličanstvenog, uspele da zauzmu grad i Kalemegdan su nazvali gradsko polje ispred skupštine, a breg na kome se tvrđava nalazila, breg razmišljanja. Turci su ovde na vlasti bili skoro puna dva veka dok Austrijanci nisu preuzeli vlast od njih i počeli renoviranje gornjeg i Donjeg grada, rado radeći na tvrđavi koja je bila jedno od najvažnijih vojnih uporišta. Česta rušenja i ratovanja austro – turske ugrožavale su tvrđavu koja bi se svaki put dizala iz pepela, dok, usled janjičarske vlasti koja je prouzrokovala seču knezova, srpski narod nije povratio svest i pobunio se,1807 godine, kada je pod vođstvom Karađorđa osvojena tvrđava. Godine 1867. Osmanlije predaju ključ grada Mihailu Obrenoviću, a posle ovih događaja tvrđava gubi svoj vojni karakter i prerasta u Kalemegdanski park. Između dva svetska rata park dobija današnji izgled. Ulaze u Kalemegdan čine nekoliko kapija: Stambol (spoljašnja i unutrašnja), Karađorđeva, Sahat, Leopoldova, Zindan, Defterderova kapija, Despotova, Kralj kapija (zapadna), Vidin, Mračna kapija, Kapija Karla VI i Kornorova kapija (zazidana). U sklopu tvrđave ulaze i kule: Kula Jakšića, Nebojšina, Kula Mlinarica, Sahat kula i Despotova. U parku je postavljeno više spomenika, uspomena na prošla vremena, a uređen je sa dosta zelenila i u njegovom sklopu pored svih starih zidina nalaze se zoološki vrt, Vojni i Prirodnjački muzej, Narodna opservatorija, crkva Ružica i Crkva Svete Petke, grobnica narodnih heroja i naravno Pobednik – spomenik koga je izradio Ivan Meštrović kao podsetnik na oslobađanje od osmanlija. Beogradska tvrđava i Kalemegdanski park danas su ne samo šetalište i mesto za uživanje i opuštanje nego centar kulturnih i sportskih manifestacija, koncerata i mesto interesovanja svih koji posete Beograd. Ovo je mesto za uživanje i zabavu sa istorijom koja priča dugovekovnu priču i odoleva vremenu čuvajući tragove naših korena. Ova monumentalna građevina predstavlja centar našeg Beograda, srce grada, koji ne bi bio potpun bez ovih zidina i kula, koje makar jednom u toku dana ne pomenemo ili o njima nešto čujemo! Milan Todorović za srbinside |
Autoru: | Senka [ 12 Jan 2021, 01:19 ] |
Tema posta: | Re: Upoznajte Beograd |
TAJNA STARE GRADSKE ČETVRTI: Sigurno ne znate kako je i zašto DORĆOL DOBIO BAŠ TO IME Jedan od najmanjih i najstarijih delova u gradskoj opštini Stari grad - Dorćol, ustoličio se kao kulturni centar, zatim kao stecište noćnog života i dnevnog provoda, ali i podneblje koje je svedok burne i bogate istorije naše prestonice. Ipak, šta tačno naziv ovog dela Beograda znači malo ko zna! Dorćol u srcu pravih Beograđana uvek nosi posebnu draž i za njega čuvaju posebno mesto – najstarija gradska četvrt seća na kosmopolitiski Beograd koji je spajao sve i svakoga, nije znao za razlike, živeo je u miru, slozi i sa stilom. Dorćol danas zauzima prostor između Beogradske tvrđave, Studentskog trga, Bulevara Despota Stefana Lazarevića i reke Dunav, te se “grana” na gornji i donji. Ipak, stari Beograđani uglavnom za Dorćol priznaju samo donji, onaj “iskonski”, a njemu pripada deo između ulice Cara Dušana i Dunava. Raskrsnica između ulica Kralja Petra, Cara Dušana i Dubrovačke je najstarija raskrsnica u ovom kvartu i samo njegovo srce. Po njoj je zapravo Dorćol i dobio ime, jer je to raskrsnica četiri puta, tačnije na turskom “dörtyol” (Dort = četiri, jold = put). U vreme Turaka pomenuti trgovački putevi vodili su ka Istanbulu, Vidinu, Beču i Duborvniku, te se Doroćol razvijao kao centar trgovine u regionu. U srednjem veku Dorćol je bio centralni deo gradske varoši, a današnja Cara Dušana važila je za glavnu ulicu ili čaršiju, što je i ostala sve do druge polovine 19. veka. Sve najvažnije kuće u gradu nalazile su se baš tu. Prve višespratnice su na Dorćolu nikle još 1717. godina, a jedna od najpoznatijih bila je palata u Dušanovoj ulici. Reč je o višespratnici kneza Aleksandra Virtemberškog, vladara austrijske Kraljevine Srbije, koju su popularno zvali Pirinčana (iskvareno do prinčev han), a njeni delovi opstali su sve do sredine 19. veka. Po povratku pod tursku vlast, višespratnice su rušene ili su ostavljene da propadaju jer ih Turci nisu voleli. Oni su se vratili na zidanje kuća u balkanskom stilu – velikih konaka gde su živeli upravnici beogradske varoši i predstavnici vlasti i strani konzulati… Danas kao primer takve gradnje postoji Muzej Vuka i Dositeja – reprezentativna begovska kuća sa prostranim dvorištem. U godinama koje će doći, stare kuće i uske uličice su polako nestajale, premda i danas možemo “nabasati” na ostatke davnih vremena. Dorćol može da se pohvali kao mesto gde je sačuvana najstarija beogradska kuća – nalazi se u ulici Cara Dušana broj 10, a važi za spomenik kulture. Ova kuća nikla je za vreme austrijske vladavine, a građena je u baroknom stilu pod “palicom” pukovnika Nikole Doksata de Moraza. On je kasnije pogubljen podno zidina Kalemegdana, kako bi se prikrila tačna lokacija tajnih prolaza, podruma i laguma koji su navodno iz kuće vodili u tvrđavu. U kasnijim godinama prizemlje kuće uvek je služilo kao nekakva vrsta zanatske radnje. Početkom 18. veka Austrijanci su osvojili Beograd, otpočevši pretvaranje turske kasabe u modernu varoš, i Dorćol je pretrpeo najviše izmena, premda je ostao ustoličen kao vrelo grada. Na ovu teritoriju naselile su se 333 nemačke porodice, unevši u život i poslovanje Dorćolaca sasvim novi duh. Do perioda pre Drugog svetskog rata Dorćol je bio i ostao multinacionalna sredina, kada je rat uništio takvo okruženje, ali je ova četvrt utkala zanavek u sebe taj svetski duh, te su njegova vrata i dan danas otvorena za sve. Dorćol kakav danas poznajemo počeo je da niče u posleratnom periodu, kada su izgrađene funkcionalne, ogromne zgrade potrebne za veliki broj doseljenika. Sportski centar izgrađen je 1974. godine, postavši jezgro opštine i glavno sastajalište mladih. dnevnors |
Stranica 5 od 6 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |