Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:25


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 11 Dec 2016, 18:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (5)

Radnici pretukli škrtog poslodavca

To su učinili još 1882. jer im je, pre svega, zakidao na zaradama, a potom ih nije redovno isplaćivao

Slika

Trgovac beogradski, Alimpije Savić, oglašava: "Molim braću Srbije da se čita svuda i na sve strane - tražim plemenitog momka sa lepim rukopisom koji je vičan i prepirci, svađi i advokatluku, da se javi uredništvu ovog lista. Momak treba da je vičan da vodi trgovačku firmu i ide po sudovima, pijacama i espapskim dućanima i da je vičan u divanu sa ljudima..."

U srpsku prestonicu su sve češće i sve masovnije stizali kojekakvi "vrači", lekari i nadrilekari. Stizali su sa zapada, najčešće iz Beča, Pešte i Pariza. Nudili su razne svoje "iscelitelske" usluge, a Srbija posle vekovnog turskog ropstva, za to je bila "obećana zemlja".

"Lečim padavicu, grčeve, fras i nervozno stanje duše", tako reklamira svoju medicinsku veštinu izvesni medikus dr Š. Albert. "Lečim radikalno svojom vlastitom medicinom i oprobanim sredstvima sve grehove iz mladosti. Plaća se tek pošto se bolna osoba izleči. Lečenje može da se obavlja i preko pisama. Samo opiši šta te, gde i od kada boli, pa ću ja pismeno da odgovorim šta ti je i koje meleme po mom receptu da piješ i upotrebljavaš..."

A zašto su se građani ljutili na vojnike?
U nekoliko mahova su artiljerci kraljeve vojske gađali iz topova u Makišu, ali o tome prethodno nisu obaveštavali građanstvo, pa je to u varoši stvaralo veliku pometnju i paniku, jer su građani, čuvši pucnjavu, pomišljali da je Austrougarska preko Save topovima napala Srbiju.

Zbog toga je "ministar vojeni" doneo odluku da se za svaki "egzercir" obaveštava stanovništvo prestonice putem novina o tome kad će se i kako "gađati u nišan":

"Ovim g. komandant artiljerijskog pauk javlja da će sve četiri baterije Prvog puka izvršiti gađanje iz topova osmog ovog meseca u Makišu. Ovo se javlja građanima da se ne uzbuđavaju i da budu obazrivi. Posebno je opasno bez potrebe u vreme gađanja lutati šumama makiškim..."

Često su predmet oglasa bili konji, kola, krava muzara ili ždrebna kobila, a to ovako čini izvesni Đurić, 4. avgusta 1882. godine:
"Prodajem dobra doratasta konja, po 15 šaka visokog, za tegljenje i jahanje vrlo sposobna, sa jednim parom finih gospocskih hamova, jedne damske karuce šarene sa federima i jedna prosta jaka kola. Interesenti mogu upitati u Upravi fondova varoši beogradske. Konj i nuđeni espap mogu se razgledati ceo dan u Đeninoj štali na Terazijama iza Kasine".

U to doba naročito je teško živeo radnik - nadničar. Nadnica mu je bila izuzetno mala. Iznosila je ondašnjih jedan i po dinar, a koliko je to - može se videti iz ovog poređenja: kilogram hleb koštao je po beogradskim "lebarama" (tako su se u ono vreme zvale pekare) 30 para: međutim, da nevolja bude još veća, poslodavci su radnicima zakidali na nadnicama.

O tuči, koju je sprečila policija i o tome izvestila "javno mnenije" - tuči između radnika i poslodavaca, 8. avgusta 1882. javlja "Videlo" (vest je stigla iz policije):
Radenici koji kopaju tunel na pruzi Beograd - Niš, na deonici kod Rače, napali su i pretukli svoje poslodavce što su im uporno zakidali na nadnicama i nisu redovno isplaćivali zarađeno. To je izazvalo opštu ujdurmu i bes među radenicima, preduzimačima i ćeramdžijama. Posle tuče radenici nisu hteli da nastave posao na kopanju tunela dok im se u celini ne isplati obavljeni posao; dobili su garanciju da im gazde neće zakidati na malim nadnicama i da će se zarađeno na vreme isplaćivati".

Istog dana je u oglasu izašao i ovaj neobični testament koji je izvesna Beograđanka, Jevdokija Trišić, overila na nadležnom mestu i dala da se "čuje svuda":
"Odmah, čim umrem, a se na mojoj kući, u Prepeličinom sokaku, zazidaju sva vrata i svi prozori. Da u kući ostane sve onako kako je bilo dok sam u njoj živela. Neka moj leš počiva na krevetu na kome sam svoj život provela. Tek kada prođe deset godina, mogu se odzidati vrata i prozori i onda po želji koristiti kuća i plac, a moje kosti se mogu baciti na smeće. Tada će mi biti sasvim svejedno..."

Međutim, u novinama nema tragova kada je Jevdokija Trišić umrla i da li je testament ispunjen baš onako kako je to ona želela.
Podanik strane države, izvesni Johan Fajfer, ovako reklamira svoju robu.

"Poštovane mušterije, senzacija u veštini i brzini brijanja! Samo za tri minuta bolje se obrijete nego što će to u Beogradu najveštiji i najbolji berberin učiniti brijačem 'dijamant', francuski patent i francuski proizvod".

Nikola Krupniković, iz Male Krsne, na zajam daje 1000 dukata uz određenu kamatu, a Valjevac, Petar Lekić, javlja "svakom poštenom Srbinu". "Dajem 500 dukata gospodi radikalima i njihovim novinama "Samouprava" ako dokažu da lažem..."

I Beograđanka, Milica Dimitrijević, potpisuje ovakav oglas: "Otvorila sam amam u Donjem gradu, odvojeno za ženskinje i odvojeno za muškinje. Kupanje staje 20 para, a u amamu ima još svakojake druge zabave i dobre masaže po želji. Moj amam radi do rane zore pa do mraka".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 11 Dec 2016, 18:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (6)

Ženidba preko oglasa

Stranice štampe bile su pune pretećih oglasa

Slika

A evo zašto su se javno, putem novina, posvađali zet i tast: "Mojoj ženi Mariji, ćeri Radovana Barlovca, trgovca iz Beograda, koju iz moje kuće otpuštam zbog njezinog neverstva sa ovdašnjom gospodom oficirima, a uskoro ću i bračnu parnicu podneti kod ovdašnjeg duhovnog suda, pa neka niko ništa, na moje ime i moj račun ne daje, jer mu neće priznati".
U potpisu oglasa: "Milan Tomić, trgovac".

Međutim, već posle pet dana u "Videlu" izlazi ovaj odgovor tata zetu - utuk na utuk:
"Milan Tomić, trgovac iz Smedereva, kao što je po svojoj lakomislenosti i glupavosti otpustio svoju ženu sa kojom ima četvero dece, tako on po svojoj lakomislenosti i gluposti, a uz sve to i pokvarenosti, može javno sramotiti svoju ženu a moju ćer, kao što čini u 129. broju "Videla", a ko je od njih dvoje nevernik i preljubnik to će nadležni duhovni sud oceniti.

Međutim, što se kredita tiče, to moja ćer nema potrebu da traži od bilo koga, jer mnogo više imovine ima na svoje nego na ime ovog mog nepoštenog i nevaljalog zeta koga se javno odričem. Moja ćer je iz moje kuće otišla sa velikim mirazom". U daljem čitanju novina ne zna se koliko je svađe dugo trajala između zeta i tasta i kako se završila - pomirenjem ili je u celom slučaju poslednju reč dao duhovni sudija, a to znači - crkva: razlaz!

Nije bilo kioska

Međutim, ovi oglasi, istovetni, ponavljaju se pet puta u pet različitih prestoničkih novina, da se obostrana porodična bruka čuje što dalje...

Ali, kao što se zna, tiraži tadašnje štampe bili su mali. Novine su se rasturale "prenumerantima" putem spore i loše organizovane pošte i neposrednom prodajom, koja je bila najgore rešenje. Nije bilo kioska kao danas, nego je prodajna mreža bila: dućani, kafane, duvandžinice, knjižare. Međutim, u to vreme se u prestonici stvorio i jedan naročit običaj - davanje novina na veresiju! To je novinama donosilo ozbiljne gubitke, pa svi listovi, u isto vreme, mesecima, objavljuju ovakav oglas:

"Poštovani čitatelji! čast svakom - veresije više nikom! - Obaveštavaju se gospoda naše mušterije da više neće moći na veresiju dobijati naše novine. Svoje dugove niko ne plaća pa je to Uredništvu zadalo znatne gubitke i dovelo do finansijskog bankrota..."
Ženidba preko oglasa nije otkriće našeg vremena. čim se masovno pojavila štampa i reklamiranje "svakovrsnog espapa" putem oglasa, počela je da se na isti način traži i bračna sreća, a ovako to, na primer, putem "Samouprave", čini jedan krojač:
"Mlad Srbin koji je odskora završio krojački kurs Bečke akademije, želi da upozna gospođicu radi sklapanja braka i vođenja krojačke radnje u mome odsustvu. Poznanstva se mogu obavljati preko celog dana u kući proke Ćurčije, Živojinova ulica broj 1.".

Ne zna se da li je ovaj "lovac na sreću" zbilja našao sreću, ali iza njegovog uokviren je ovaj oglas:
"Jedna gospođica rodom iz Pariza, Francuskinja, želi da daje časove iz francuskog jezika i lepog ponašanja u svakoj gospodskoj beogradskoj porodici, a za nagradu traži stan i hranu. Upitati u Uredništvu lista".

Ne zna se ko je bio naivniji - kradljivci ili pokradeni - kada se danas na stranicama stare štampe mogu pročitati i ovi pozivi: jedan građanin poziva lopova da mu vrati oteti sat:
"Ja sam pre neki dan bio u kafani 'Jelikićeva bašta', sporoću Male pivare, kod gaje kafedžije, a u isto vreme bilo je još nekoliko gostiju. Tom prilikom, oteo mi je Kosta Ristić, mlekadžija, sinovac Marka Cvetkovića, mlekadžije na Dorćolu, sat na lopovski način. Zato ga opominjem preko novina da mi vrati ukrađeni sat, a ako to ne učini, tužiću ga nadležnoj vlasti!"

I finale ovog spora ostao je u javnosti nepoznat: da li je lopov pretnju preko novina uvažio ili ga ona nimalo nije uplašila. A stranice štampe, često su bile i poligoni preko kojih su građani pretili jedni drugima, pozivajući se pritom na policiju, vlast i sudove.

Poziv ženi

Srbija je u devetnaestom veku konfekciju i štofove najviše uvozila iz Nemačke, Engleske, Mađarske i Austrije. O tome u oglasu pod naslovom: "Redak događaj", izvesni trgovac Dim.M. Ilić obaveštava svoje, naravno, uvek "cenjene" potrošače:
"Našao sam i kupio u Beču jevtinog a pritom vrlo fino izrađenih žaketa od štofa brinskog, štajerskog i pervijena svilom postavljenih. - Imam pantalona raznih boja i veličina za puniju i vitkiju gospodu, prsluka od belog i žutog piketa za pranje ujedno i od štofa vunenog, a i svilenih imadem po želji. Espap će stići lađom do 1. septembra ove godine, a prodavaću ga cenjenim mušterijama sa sasvim malom hasnom..."

A puškar prestonički, Milan Jovanović, poziva svoju odbeglu ženu da se što pre vrati u "bračnu zajednicu":


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 11 Dec 2016, 23:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (7)

Otvaranje škole modernog tanca

Nalazila se u kvartiru u kući g. Andrejevića kod Toskine česme

Slika

Moja žena Kata odbegla je od mene pre dve godine, a još ni danas ne znam kuda je i sa kim odbegla. Tražio sam je po Srbiji, raspitivao se, ali i bez vajde! Pa, pošto se do dana današnjeg meni nije vratila, to joj na ovaj način javljam da se mojom ženom više neće zvati, niti ću je ja više po svetu tražiti i pozivati!"

Srpska prestonica se punila i kojekakvim "učiteljima modernog tanca" i tako se "evropeizirala".

Jedan "tancer" reklamira svoje umeće:
"Otvaram školu modernog tanca kod 'Zlatnog Praga'. - Oni učenici i učenice koji se mogu u školu zapisati za idući kurs, neka se izvole obratiti g. Karlu Francu, koji se navodi u kvartiru u kući g. Andrejevića kod Toskine česme".

U Beogradu se uveliko pilo, pored drugih, i čuveno "Plzensko" pivo:
"Na znanje ljubiteljima piva da smo počeli u Velikoj beogradskoj pivari 'Uroš' da točimo plzensko pivo . Dobra čaša duploga merca košta 15 para dinarskih. Svako veče svira srpsko pevačko i tamburaško društvo, a kafana radi od 6 uveče..."

A jedna stanodavka ,koja u isto vreme objavljuje svoj oglas i potpisuje ga sa "baba Mileva Živković", ovako otkazuje svojoj stanarki:
"Na ovaj način otkazujem gospođici Čarapićevoj kvartir zbog lošeg vladanja i ne plaćanja kirije. Od Đurđev-dana kvartir će biti slobodan pa ko želi nek izvoli - javiti se u duvandžinicu 'Dud' kod Velike pijace sproću vile đenerala Beli-Markovića".

Opasni zubar

Slovoslagač u Zadruzi štamparskih radnika, izvesni Luka Milosavljević, u "Samoupravi" od 8. septembra 1882. godine u privatnom pismu, koje objavljuje list, javlja građanstvu o mukama koje je pretrpeo kod beogradskog zubara g. Jovana Pavlovića:
"U ponedeljak 3. septembra otišao sam kod g. Jovana Pavlovića, zubnog lekara, da mi izvadi dva zuba. Pre nego mi je g. Pavlović počeo vaditi zube, ja sam ga zamolio da gleda, ako je moguće, da što manje bolova bude, jer sam slab, pošto bolujem više od 2 meseca, našto me g. Pavlović uveravaše da se ni najmanje ne bojim, jer u njegovim alatkama za vađenje zuba ima elektrike koja otklanja bol.

G. Pavlović uze klešta i stavi ih na zub, razbi ga, pa posle jedan po jedan kratak stade vaditi, a bilo ih je 3. Čitateljima ostavljam da procene kakve sam bolove mogao pretrpeti . No to se svrši, poče da mi vadi i drugi zub, i mene udari kleštima po gornjoj vilici, i ovo se ponovilo 5-6 puta. Najzad g. Pavlović poče da menja svoja klešta i pošto je sa svima probao i zub mi potrzao, izjavi: 'Nisam u stanju da ti, gospodine, izvadim zub. Žao mi je...

Čitatelji iz svega mogu da vide kakve sam bolove morao da podnesem i kakve sada još osećam zbog neveštine g. Pavlovića, pak sam smatrao za dužnost, da ovo stavim publici do znanja i sačuvam je od ove opasnosti iako g. Pavlovića u prestonici bije glas kao najboljeg zubara. - Kad sam već zub ostavio u vilici i s najvećim bolovima kući pošao, zatim upitam g. Pavlovića šta sam dužan, a on reče: dužan sam osam dinara. Zar za jedan zub?! - to je nečuveno i da li to sme da bude tako? Em svojim neznanjem osakati čoveka, te mu još i 8 dinara za jedan izvađeni zub naplati..."
Na istoj (zadnjoj) strani nanizani su oglasi.

Stolar Nikola Trifković:
"Izrađujem šarene mrtvačke sanduke svih klasa i ukrasa, onako kako želi mušterija odnosno pokojnikovi ukopnici, a pravim i ograde za groblja. Napominjem da su moji sanduci znatno jevtiniji i od novosadskih i od peštanskih. - Svi narudžbe - Trifković kod Toskine česme".

Trgovac Vasilije Stefanović:
"Na znanje čestitom građanstvu: čast mi je ovim učtivo do znanja staviti da sam u kući g. Todora Manojlovića otvorio pomodno - manufakturnu trgovinu. Istu sam snabdeo u velikom izboru raznim espapom za ovu sezonu, a uveren sam da ću poštovano građanstvo kako s dobrim i jevtinim espapom tako i s dobrom poslugom zadovoljiti. Dođite u moju trgovinu i uverite se. Trgovina se nalazi u Krivoj ulici, ispod vile ministra policajnog g. Miće Garašanina. S osobitim poštovanjem..." Katarinaa Ilijević, Spasova ulica 2, ovako se oglasom obraća "prestoničkom ženskinju":

"Javljam poštovanoj ženskoj publici da mogu učiti njihovu žensku decu šnajderaju, t.j. krojenju, šivenju, vezenju itd. ženskih haljina i razne druge muške i ženske odežde, a kod mene mogu iz šnajderaja držati i razne kondicije. Plata za kondicije je 12 dinara na nedelju, a za učenje kod moje kuće, na mome 'singeraju' 6 dinara na nedelju..."

Prve lebarnice

Tek su se u drugoj polovini 19. veka u Beogradu počele otvarati pekare koje su se zvale "lebarnice". Dotle je svako domaćinstvo mesilo i peklo hleb u kući.

Jedan od prvih prestoničkih "lebara" bio je izvesni Sima Proviđalo koji uporno u štampi reklamira svoje pekarsko umeće:
"U lebarnici, u mojoj kući, na Maloj pijaci, i u mojim lebarskim filijalama kod Jeremija Milovanovića, bakalina, kod Londona', pa kod Jovana Damjanovića u Gospodskoj ulici, a na Starom pijacu imam na prodaju leba od tri sorte i tri umerene cene: 30,35 i 40 para oka. Prve dve cene su za leb od srpskog crnog brašna, a zadnja cena je za leb od belog brašna Prečanskog. Jamčim za solidnost i kvalitet espapa..."


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 11 Dec 2016, 23:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu(8)

Delim džabe svilene bube

Kosta Velikić: Želim da se ova korisna rabota ukoreni i u našem Otačestvu

Slika

U istom broju "Samouprave" objavljeno je i "Otvoreno pismo" grupe beogradskih kafedžija koji ovako mole izvesnog svog poslanika Blagoja Božića:

"Gospodine poslaniče, poradi kod gospodina ministra da se ukinu u Srbiji na točenje pića i krčme, jer mi krčmari više ne možemo da izdržimo taj teret poreski. Brate Blagoje, ako ovo uradiš za nas meandžije, i budući će te naraštaji blagosiljati i pominjati i spomenik ti dići na javnom mestu".

U potpisu: "Unapred zahvale mehandžije beogradske".

U novinama je sve više oglasa kirajdžija:
"Jedna kuća izdaje se pod kiriju od 1. maja. Ima 4 sobe, forthauz, podrum, drvarnik, kujnu, štalu za konje i kola, kokošarnik i sve druge udobnosti. Voda je u avliji, pred pragom (česma), pa ko je zainteresovan da se javi u Kosovsku ulicu 29. Gospođi Persidi Jovanović".

"Izdajem pod kiriju dve sobice s nameštajem i to za ozbiljne samce. Naode se u Ulici Knez - Laze numera 6. Javiti se tetka Jeleni Marković ili upitati u meani Đoke Popovića".

A Kosta Velikić svoj neobični espap narodu" deli besplatno iz rodoljubivih razloga":
"Na sve četiri strane javljam braći Srbljima da sam iz Sviljanca doneo u prestonicu nekoliko kilograma svilene bube koju zainteresovanim delim besplatno, jer želim d se ova korisna rabota ukoreni i u našem Otačestvu. Ko oće ovim da se zanima, neka se obrati u Kasini na Terazijama kafedžiji Jeremiji od koga će svilene bube dobiti".

I projektanti stižu sa zapada u Beograd, a izvesni Franja Nekvasil, koji uz svoje ime piše: "arhitekta i inženjer", javlja "poštovanom građanstvu":
"Izrađujem za umerenu nagradu planove za proste kuće, arhitektonska zdanija i ekonomne i industrijske zgrade. Takođe izgotovljujem prethodne predračune, a primam se i za podizanje svakojakih zgrada bilo po mojim bilo po tuđim planovima kao što garantujem i za druge radove spadajuće u građenje kuće. Stan mi je u Savskoj ulici numera 9, a u kući g. Trifkovića. Ko želi nek izvoli..."

A izvesni Miloje Gajić, "zemlodelac" iz sremskog sela Obrež, u strahu d neće naslediti očevinu, "ovaj oglas daje svetu na javnost":
"Moj otac Gaja Gajić, zemlodelac iz Obreža, od koga sam ja, kao njegov sin, odelit pre četiri godine, zadržao je pri deobi za sebe znatno imanje, kako u pokretnosti tako isto i u nepokretnosti, i sad, kako čujem od komšija na sokaku, hoće da testamentom pri sebi zadato imanje na moga brata mlađeg Miladina dodeli, a mene od istoga da odbije kao da ja nisam njegov sin no pastorak.

Pa zato sada i kao pravi naslednik svoje očevine, a bojeći se ovog pregovora očevog oko pisanja testamenta, ja ovim putem dajem ovaj oglas svetu na javnost da moj otac pisao testament ma na koga ili ga ne pisao, za mene nikakva obaveza nije, već po smrti očevoj ja i moj brat Miladin delimo očevinu na dve ravne časti kao što dva brata i jesmo, i kao što mi na to i sam zakon daje puno pravo. Imanje uvek od oca prelazi na njegove naslednike. Tako je od vajkada bilo i tako će biti".

Nekada je selo Žarkovo bilo daleka periferija prestonice. U jesen 1882. godine policija donosi izveštaj o velikoj nesreći koja se tamo zbila:
"Mati gazda Jove Pejića, težaka, počela je bila da baja jednom teletu koje je bilo bolesno i u kuću uvedeno. Pri ovom bajanju starica upali luč, iako je to bilo u podne; no kako je kuća bila krovinom pokrivena, to plamen od luča dohvati do krovine, i za čas se stvori veliki požar, potpirivan jakom košavom. Snahe dotrčaše te izneše dete sa kolevkom, a zatim brzo odoše da iz ostalih odaja iznose stvari, jer požar bivaše sve veći i veći, pa i njima pretijaše opasnost. Starica se ražali za svojim starim talirima koji su uvek bili pod jastukom, uleti u kući, no tu je dim zahvati, uguši i tako ona postade žrtva ovog požara. - Sutradan, pošto se požar stišao, našli su samo kosti od nesrećne žene. Gazda Jovi su izgorele dve zgrade, kuća sa svim pokućstvom i oko 1000 oka žita, sve u vrednosti od 1000 dinara..."

U dodatku policijskog izveštaja i ova rečenica: "Slučaj nesrećni iz Žarkova iznosimo na javnost kao primer građanima da oprezno postupaju sa vatrom koja, kao što se vidi, može svakome doneti veliko zlo".

Policija je morala da se bavi i saobraćajnim udesima i vazda upozorava fijakeriste prestoničke kao i jahače na konjima da budu oprezniji i sporiji u vožnji ulicama koje su bile popločane turskom kaldrmom, ali se, u prkos upozorenju, desio ovaj slučaj:

"Juče, 12. oktobra, u Beogradu, pored kafane 'Ruski car', jedan fijakerista tako je besno jurio svoje konje, da je zakačio jedno dete i na zemlju ga oborio, pa se sada ne zna da li će preživeti pozlede. - Okolni gledaoci tvrde da je fijakerista dete pregazio, jer je s takvom brzinom jurio da nisu ni videli kad je dete pogaženo..."

Slika

Uz policijski izveštaj sledi i ovakav komentar "Samouprave":
"Toliko puta svraćana pažnja policije i mesne policajne vlasti ovakve i još groznije prebrze vožnje pojedinih varoških fijakerista, pa pošto se ovakvi sudari fijakera i deližansa događaju, mi smo uvereni da se na naša upozorenja u štampi niko od nadležnih ne osvrće... Naročito neka gospoda, evropski konzuli, imaju taj običaj, da uvek ulicama prestonice jure svoje konje u galopu kao d su na konjskim trkama po sred najživljih ulica, što stalno preti novim nesrećama. Ovome jednom treba stati na put i reći gospodi konzulima da po varoši svoja kola i jahaće konje po srpskoj prestonici lakše voze ili jašu. Treba ih upitati da li tako čine po Parizu, Beču ili Pešti..."

"Obrenovčani su se hvalili da u njihovom naselju nema pohara i hajdučije, ali je to bilo samo prividno.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 11 Dec 2016, 23:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (9)

Traži se dojkinja, zdrava i mlečna

Upitati u trgovini Manojla Klidisa, Knez - Mihailova 36

Slika

Ni jedno mesto u Srbiji, i niko, nije mogao da bude siguran i zaštićen bilo gde od te napasti koja ne razjeda samo našu Kraljevinu nego i svako mesto na kugli zemaljskoj", kaže se u "Samoupravi" od 29. oktobra i dodaje: "Kada iz policije stiže vest...:

"Noću, između 24. i 25. o.m. napali su nepoznati razbojnici na kuću u kojoj se nalazi dućan g. Pijade Čelebona. Razbojnici su na šest mesta ranili g. gazdu iz kubure, a zatim su ga naterali d im otvori kasu iz koje su oteli oko 200 dukata gotova novca i sav ženski skupi nakit... Od strane policije preduzete su energične mere da se razbojnici pohvataju. I do sada su dvojica uhvaćeni, a g. Čelebon je prepoznao jednog od njih koji je u društvu sa ostalim poharnicima njegov dućan napadao, uhvatio ga za prsa, doveo do kase da mu je otvori sa cevi kubure na temenu..."

Novine su pratile vremenske mene - prognozu, ali ne u današnjem smislu. Tako se, na primer, za leto 1883. kaže "da je bilo izuzetno beskišno i suvo, a žita su prerano sazrela i s naporom požnjevena; rod je bio osrednji".

U informacijama koje se odnose na lokalne prilike se kaže:
Istukao radikala

Svuda zavladala nesnosna vrućina pa se mnogo pije pivo i ide na kupalište na Savi i Dunavu, dok mnogi građani i fijakerima i pešice odlaze na po ceo dan da se ladaju u šumama po Topčideru".

A jednog građanina muči muka o kojoj ovako oglašava: "Traži se dojkinja zdrava i mlečna pošto je majka novorođenog deteta presušila u mleku. Dobro se plaća. Upitati u trgovini Manojla Klidisa, Knez - Mihailova 36".

Građani su nalazili različite razloge za svađe, tuče i svakojake međusobice. Policija je hapsila, razvađala, mirila. Tipičan je primer svađe između Mihajila Conića, koji j osuđen na deset dana zatvora, i Đoke Dimitrijevića, pa svoje "čitateljstvo" o tome obaveštava "Samouprava":
"Vredno je opisati svađu i tuču između ovdašnjih građana Đoke i Mihajila. Oko 11 sahata pre podne Conić je stajao pred kafanom Krste Jovanovića, a Đoka je išao od Terazija i iznenada je napao Conića, uhvatio ga za ruku, opsovao mu mater radikalsku i rekao: 'Ti si onaj što zvoni svaki put klepetušom kada se ja sa familijom ovuda šetam'. Conić mu je rekao da to nije istina; da on ne zvoni klepetušom, pa mu na psovku odgovori psovkom: opsovao mu je majku naprednjačku...

Rasprava se završila u policiji u terazijskom kvartu. Policija je našla da je Conić kriv, jer su još tada naprednjaci bili na vlasti, a pravilo je glasilo: ko je na vlasti - njegova je pravda i pravo!"

Iz Grocke stiže jedan oglas i jedna vest:
"Dajem na znanje Gročanima i okolini: - Ko ima spor sa sudom, a nužna mu je za to pomoć, može s obratiti potpisanom pisaru koji je stupio u ortakluk sa g. Čedom P. Markovićem, javnim pravozastupnikom za varoš beogradsku. - Sirotinja će dobijati nužan pravni savet besplatno".
U potpisu oglasa: "Pera Đ. Rančić, pisar gročanski".

U to doba je u Srbiji bilo strogo zabranjeno širenje načela socijalističkog i komunističkog (Krivični zakon 92. i 103), "jer je to opasno za srpsku državu".

Komunista u apsu

Međutim, iz ovog sela sa periferije Beograda stiže:
"Ovih dana se u Grockoj pojavio jedan mladić. Kapetanu se učinio veoma sumnjiv da narod zavodi u pravcu socijalističkom i komunističkom, pa ga je, sa svojim pandurima, bez mnogo pitanja i objašnjenja, dobro pretukao sa 50 šiba po goloj zadnjici, a zatim ga zatvorio u aps i držao ga tamo bez leba i vode šest dana. Mladić se čudio zašto ga apse i tuku i kune se da ne zna ni šta je to socijalizam i komunizam...Ali, ni kapetana ni pandure nije mogao uveriti u svoju nevinost".

Trgovac Luka Đorđević javlja "svim zemlodelcima" Srbije da je u Savamali, na obali Save, otvorio "dućan u kome se navodi celokupan espap potreban zemlodelcima", a iz Vajfertove pivare stiže vest da se u "prestonici, ali i širom Kraljevine ovog leta pilo mnogo piva, i da potrošnja sve više raste".

"U Topčideru je počeo letnji kurs u gađanju iz pištolja i puške. Ovaj bi korisni sport trebalo uvesti u celoj Srbiji radi jačanja odbranbene moći našeg Otačestva..."

Dugo je preko štampe, ali i u parlamentu, vođena prepirka i svađa kome da se dodeli da u Srbiji ima monopol na rasturanje i prodaju soli. Posle mnogih žučnih rasprava, pravo da prodaju ovaj "espap" dobile su Italija, Rumunija i Austrija. Uz ovu polemiku na stranicama ondašnje štampe vođena je i "naučna rasprava". Tvrdilo se da dobro osoljena jela i kod "muškinja" i kod "ženskinja" utiču na seksualnu moć i povećavaju želju za razmnožavanjem. Ova moć se, kaže se u tekstu, jednako povećava i u selu i u varoši...

Naravno, ovde je bila u pitanju manje "naučna istina", a više ono što se zove - trgovačko- propaganda, jer je trebalo što više soli prodati. U pomenutom razdoblju industrijska roba sve masovnije je stizala na tržište Srbije, posebno ona iz Evrope, a to se najbolje vidi i u oglasu trgovaca Braće Bajić:

"Imamo na prodaju sve vrste zemlodelačkih mašina. Prvi prodajemo 'Majer trijer' za čišćenje šenice; prodajemo teške vetrenjače nemačke izrade; kome treba mogu kod nas nabaviti razne sorte vršaćih mašina sa konjima i lokomobilom, parnih mlinova stabilnih i sa lokomobilom i 1 ili 2 kamena i drugih alatki najbolje kakvoće i izrade strane. Robu prodajemo plaćanjem odmah ili na duži poček..."



glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 12 Dec 2016, 00:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (10)

Tuča beogradskih odbornika

Đoka Nešić i Kosta Taušanović potukli se pa dali ostavke

Slika

Posle letnjih ferija opet se u svim prestoničkim novinama 1883. oglašava Karlo Franc, koji uvek uz svoje ime dopisuje i zanimanje: "učitelj modernog tanca":

"Čast mi je dostaviti poštovanoj publici i mojim dosadašnjim učenicima da sam se pre nekoliko dana vratio iz Beča, gde sam se usavršavao u izučavanju najboljih i najelegantnijih salonskih igara. Osobito obraćam vašu pažnju na Veliki mazur, Menuet, Gavot i Ker. - Škola tanca počeće da radi 1. oktobra o.g.. Molim da mi se obratite u stanu g. Andrejevića, preko puta Pozorišta".

A ispod ovog, štampan je još jedan oglas: "Prodajem dva dobra konja bez rovaša i falinke sa amovima i kolima. - Zainteresovani mogu da upitaju u Ruskom Caru g. Ćosu".

Međutim, vesti o tučama u Narodnoj skupštini između poslanika različitih partija, koje stižu iz policije u ono vreme, nisu bile ni retkost ni iznenađenje. Najnovija je ova:

"Đoka Nešić i Kosta Taušanović potukli su se za vreme sesije beogradskih odbornika, pa su kasnije podneli ostavke. Tuča je izbila sa vladinim odbornicima", a Beograđanin Mile Živković "šilje otvoreno pismo g. Stevanu Ješiću pobegavšem u Požarevac" ove sadržine:

"Pošto si napustio krišom moju kuću u Abadžinskoj ulici 24. a nisi mi do sada kiriju platio, to ti ovim putem otkazujem zakup iste kuće kao špekulantu i neurednom platiši. Napravljeni dug od kirije zatražiću sudskim putem..."

U novinama tog vremena često se piše o hrani, a vazda je važilo pravilo: država bogata hranom jaka je i neuništiva država. O tome ovako piše grupa zemlodelaca ("Samouprava", 30. septembar 1883) pod naslovom "Zašto je leb u Srbiji mnogo skup?":

Sve njive posejati

"... sve njive moraju se dobro stajskim đubrom nagnojiti, pa zatim na vreme uzorati i zasejati, a ne kao do sada, jer, na primer, u Pomoravlju najbolja zemlja neobrađena leži, u korov i travu zarasla, koja ište vrednu i radenu ruku... Uz to, predlažemo da se smanji državne globa na leb i hranu i da se zemlodelci u našoj državi više poštuju. U nas je mnogo činovničkih usta koja leb jedu, malo je onih sa budakom i motikom, a za skup leb treba kriviti i varoške lebare, jer od nas jevtino žito uzimlju pa ga varoškoj gospodi preko pečena leba prodaju tri puta skuplje uz svoje špekulativne radnje koje država ne sprečava..."

I, dok se za hajdučkim družinama čine brojne pandurske i žandarmske potere oko Valjeva i Obrenovca, dotle razbojnici, "ajduci, aramije i svaki drugi pljačkaš i lopov" usred Beograda čine nesmetano šta im je želja, o čemu svedoči ovaj policijski izveštaj:

"Iznenada je ušao u dućan braće Karapešića jedan nepoznat čovek da pazari levorvere. Pošto je izabrao dva najbolja i najskuplja levorvera i jedan nož-bodež, on domah levorvere napuni i zaište od momaka espap da plati . Kada mu je momak kazao cenu, on upita momka poznaje li ga. Momak odgovori da ga ne poznaje. Nepoznata mušterija onda reče da je on glavom i brdom Vasa Janković, ajduk od koga u strahu drhti pola Srbije, i dodade da on ima običaj da nigde nikom, za bilo kakav espap, ne plaća račune. - I dok je momak otišao u susednu prostoriju da to saopšti gazdi koji je sa ženom leškario na krevetu, ajduk je već bio izašao iz dućana. Gazda je zgrabio svoju kuburu i potrčao za ajdukom, ali je ovaj već bio umakao i niko nije mogao da ga stigne. - A da li je to zbilja bio čuveni ajduk, lako je pogoditi..."

Međutim, iz policije su stizali i izveštaji koji su bili vezani i za nesrećne ljubavi i to one, sa tragičnim krajem. Jedan takav je objavljen na stranicama novina 5. oktobra 1883. godine:

" U Beogradu se prošle subote desio jedan vrlo žalostan slučaj: ćerka kafedžije Laze, koji drži kafanu 'Dva Talijana' zavolela je jednog momka i htela da se uda za njega. Međutim, mati njena nikako joj nije htela odobriti udaju za ovog momka. A u subotu devojka sama, krišom, odbeže kući mladićevoj. Devojku je to mnogo razljutilo što je majka kudila momka da nije njena prilika jer je mnogo siromašan. Onda je uzela očev levorver i sebi dva metka ispalila u stomak. Rana je bila vrlo velika i nesrećna devojka je posle nekoliko trenutaka umrla".

Na kraju "crne hronike" dodaje se: "Eto šta čini roditeljska nepromišljenost od svoje dece!"

U policijskim dosijeima mnogo je svedočanstva vezanih za nedela, pohare, pljačke, ubistva i potere za hajducima koji su se namnožili i razmileli širom Srbije, posebno u vreme opšte međupartijske borbe za vlast, u razdoblju od 1880. do 1900. godine.

Ajduci Petar i Milja

O jednoj takvoj poteri, na osnovu policijskih prijava, piše prestonička štampa 17. oktobra 1883. godine:
"Prekjuče, vezane u kvrge, doteraše iz vlaške u Beograd jednog čoveka i ženu, pod imenom čuvenog ajduka Petra Marjanovića iz Kobiljeva i njegove ljubavnice, ajdučice Milje. Oni su bili odavno uhvaćeni u Turn-Maureli, držani tamo u zatvoru, dok se vodila prepiska o identifikaciji ličnosti i njihove krivice. Jedan pisar sreski iz Golubca poslat je bio u Vlašku da ih prepozna i, kako pričaju, on je potvrdio kod rumunske vlasti da su to zaista čuveni ajduk i ajdučica, Petar i Milja...



glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 12 Dec 2016, 12:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (11)

Bosna na prodaju

Gostionica "Bosna", na Maloj pijaci, nudi se po umerenoj ceni

Slika
Kafana Hajduk Veljko

Međutim, svi oni koji su vezane u kvrge videli čoveka i ženu, niko nije mogao izričito da tvrdi, jer, prilikom hapšenja u Vlaškoj, uhvaćeni pri sebi nisu imali dokumenta da su baš to Petar i Milja.

Doveli su ih u Beograd da ih tu oštećeni prepoznaju i da im se u prestonici za učinjena nedela sudi. U prepoznavanju su mišljenja bila podeljena: jedni su tvrdili da su baš to te ličnosti, dok su drugi sumnjičavo drmali glavom, kada baš tada, od Požarevca, stiže novi policijski izveštaj da su tamo izvršene nove pohare i pljačke i da su to učinili - Petar Marjanović i njegova ljubavnica, ajdučica Milja...

... Uskoro je razrešena i tajna oko uhapšenog i dovedenog para iz Vlaške: bili su to neki kočijaš Zarije i njegova preljubnica, udata žena, obadvoje iz Požarevca. Žena je odmah iz beogradske apsane puštena kao nevina, a Zarije je zadržan jer se sumnja da je u kafani "Kod Cige" pre godinu dana napravio veliku tuču i učinio veliku poaru..."

A za tražene i "lovljene" osobe po Srbiji - Petra i Milju - dodaje sve u novinama napomena.

"Za ovim ajdukom i ajdučicom, njegovom ljubavnicom, godinama su činjene potere i razapinjane zamke i klopke, ali njih je bilo vrlo teško uhvatiti, jer imaju širom Srbije mnogo pouzdanih jataka, a naročito među vlastima i istaknutim vođama radikala, naprednjaka i liberala. Sam Petar je vrlo opasan, lukav i nepoverljiv. Kazuje se da nikom ne veruje osim svojoj vernoj ljubi, ajdučici Milji i pušci od koje se nikada ne odvaja".

Farbar Franc

Evo još jedne žrtve krađe koja moli lopove da mu vrate ukradene stvari. On se poziva na "lopovsku savest i sentiment". U oglasu piše:
"Prošle godine šarena kola, a ove godine, 6. jula, konja ukradoše od mene nepoznati lopovi bez obzira što sam siromašni učitelj. Konj je dlake dorataste, srednje veličine, osam godina star, ima običaj da juriša na nepoznatog čoveka kada je u slobodi. Nema nikakvih drugih rovaša. - Mole se kradljivci ili kradljivac da mi vrate konja, a onaj ko prijavi kradljivce od mene će dobiti dobar bakšiš. Panta Vojnović, učitelj stublinski kod Obrenovac".

A Vasu Toskića je naterala nevolja da počne rasprodavati u prestonici svoju nekretninu:
"Gostionica 'Bosna', na Maloj pijaci, u kući Paranosovoj, koja je sada iz temelja prerađena i po jevropskom ukusu udešena, a poznata širom Beograda pod imenom 'Bosna' sada se prodaje. Cena je umerena...".

U isto vreme, na istoj strani, objavljena su i ova dva oglasa: "Na znanje mojim prijateljima: Pošto su me iz Niša isterali kao oficira, došao sam u Beograd da rešim neke svoje stvari, više nisam u vojenoj službi. - D. M. Lukić, isterani oficir".

A Franc Bond, farbar na Varoš-kapiji: "Uzimam slobodu javiti poštovanoj publici da svake vrste vune i štofova farbam u razne farbe, po želji mušterija. Iz unutrašnjosti roba na farbanje može se poštom za prestonicu šiljati".

"Od pre dva-tri dana vrzma se po Beogradu nekakav čovek koji sebe naziva 'doktor' i tvrdi da može svakog izlečiti od svake boljke. Ovaj čovek o sebi priča svakojake basnoslovne priče. Rasčulo se to po varoši pa narod kao sumanut, sa svih strana, nagrnuo kod njega. Svet neuk i sujeveran trči za njim kao za kakvim svetiteljem i prorokom, uveren da mu ovaj 'doktor' može pomoći u bolesničkoj nevolji..." tako stoji u policijskom izveštaju.

A u kafani "Hajduk Veljo" došlo je do velike tuče i pucnjave u kojoj su učestvovali i čuvari reda i mira - panduri Petar i Živan - koji svom starešini vračarskog kvarta podnos izveštaj zašto su i oni, pored gostiju, pribegli oružju: "Pijana grupa radikalaca pevala je pesme protiv Kralja, Dvora i sadašnje naprednjačke vlasti i izvikivala svakojake uvredljive parole... Pokušali smo to d sprečimo, ali nas niko nije slušao, onda smo počeli najpre da pucamo u plafon, tada su i oni potegli svoje potajne levorvere i zapucali. I došlo je do tuče i velike gužve. Nije se pucalo više, ali su počele d rade pesnice i štapovi..."

U isto vreme je Uredništvu "Samouprave" stiglo pismo sa Umke. Napisao ga je pisar Marko Nikolić koji je u to vreme važio za najpismenijeg činovnika ove varošice i koji je, kaže se u dodatnom komentaru Uredništva, već imao sa priznanja i sve najviše platne razrede.

Evo kako izgleda Nikolićeva "pismenost" u kojoj je pomešana Vukova i crkvena azbuka, Vukov i crkveni pravopis:
Nikolićevo pismo

"Poštovani gospodine Radoe, ja sam onoga dana ošo u Beograd a sinoć sam došo. Kako kući dođo zatekao Vaše Poštovano Pismo, vido šta pišete, a vrlo dobro znam u kakvom se Ne Strpljenju, ali u takvom istom stanju i ja bio, kazao sam Marku Leontijeviću d se kod Vas uveri i da Vam odmah kaže šta se u stvari, a ako vam on nije kazo, evo ja ću Vam kazati o čemu je stvar.

Zaista veliko neraspoloženije na Vladu zbog izbora Rankovog Rašinog Pašićevog i sviju Oni iz Okružja i oni su 16 uveče sahata da Odstupe, ali su ih sabili Prijatelji i dali im razlog da se Treba Boriti, i od te je misli odstupljeno. Sada se ostalo da se otvori Skupština. Govori se da Radikali neće da dođu i u tom slučaju Skupština će se razići. U tome slučaju vlada će Študijerati šta joj Valja dalje rabotati.

Pop Radoe uz Kralja

... Naš pop Radoe teo je da odustane od partie, ali Jasam to odbio te sada i on oće da Bude Nuz Vladu i Kralja. Ako bi bilo što Novog Takovi Boga javi mi jer vrlo dobro znaš da me to interesuje kao i Samoga Vas.

Šaljem ti želanije da si zdrav i da u veseleniju dočekamo pobedu naše Partie i tada da se Pristupi Rezonovanju. Treba da pišete i tražite da se udari na Rašu, Božu i Peru i da se što pre uklone sa vlasti i d se tamo postavi naš čovek Jeremija.

Na Ubu staništa uza se imade samo nekoliko kmetova, a on bi Prodro, al zabadava kad Njegovom glupošću i nepismenošću nije umo da zadobije oko sebe ljude. Umka, dobroželanije od Tvog iskrenog Marka Nikolića, pisara ubskog".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 12 Dec 2016, 15:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (12)

NEMA ZAJMA PIJANICI ILIJI

Žena dotičnog opominje svakoga da ne kupuju stvari od njega Uz objavljivanje ovog pisma u „Samoupravi“ sledi napomena: „Ovo je pismo glavom Marka Nikolića, pisara prve klase sreza posavskog...

Slika


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 12 Dec 2016, 15:13
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (13)

Otvoreno pismo ministru "vojenom"

Kafedžiji Risti soldati popili 20 oka vina i nisu platili

Slika

Cvija Broćić, nestao je jedini moj brat, kalfa abadžijski, koji je u Loznici okrugu podrinjskom kod g. Andrije Uroševića, abadžije ondašnjeg zanat abadžijski radio. Moga brata Cvije nestalo je o Đurđevdanu ove godine. Uzalud ga do sada tražih i prizivah. - Ovim molim svakog brat Rišćanina, ako što o Cviji zna d ami pismom javi poštom preko Veselina Tucakovića, gostioničara u Užicu. Cvija je star 23 godine, naočit momak, crnjši, srednjeg rasta, na glavi ima turski fes, a odežda je na njemu seljačka. S poštovanjem".

Bila su često i ovakva "otvorena pisma". Ovo piše Rista Anastasijević, kafedžija, "lično na ruke d se preda" ministru "vojenom".

"... u utorak, 22. novembra, kod mene su došli srpski soldati sa svojim komandirom koji su bili na vojnoj vežbi i poteri za razbojnicima i ajducima oko sela Mišlenovca. Oni su mi u meani načinili grdnu štetu: polomili krevete i stolice, polupali stakleni escajg... Svu su mi hranu pojeli i piše popili, preko 20 oka vina. Kada sam im tražio da plate račune prilikom polaska, oni su me, umesto plaćanja, dobro pretukli o čemu celo selo može da posvedoči. Molim sada vojenog ministra da pošalje komesiju da ovo izvidi i da mi plati štetu, jer se ovako ne sme ponašati jedna narodna srpska vojska koju mi ranimo i oblačimo..."

"Idem u zatvor"
U novinama nema tragova da li je ministar uvažio kafedžijinu žalbu, poslao "komesiju" i nadoknadio pričinjenu štetu, ali uz ovo "otvoreno pismo" stoji i ovakav, redak i neobičan oglas izvesnog građanina Koste Martinovića, koji za sebe kaže d je po zanatu "kamenjar" (valjda: kamenorezac):

"Ovim javljam mojim prijateljima na svim stranama gde ima Srblja d počinjem izdržavati četveromesečnu kaznu zatvora u Požarevcu, u kaznenom zavodu. Zato umoljavam sve da pisma, upućena na mene, šilju tamo, u Požarevac, preko g. Steve Milićevića, knjižara tamošnjeg. U Beogradu, 2. novembra 1883. godine".

I prodavci duvana su imali svoj esnaf, pa javljaju da će u "nedelju, 5. dekembrija o.g. esnaf držati svoju godišnju sesiju kod 'Zlatnog Praga' radi savetovanja kako se odupreti zlom stanju našeg duvandžijskog esnafa, jer država na duvan udara sve veće globe i poreze..."

Iz još jednog esnafa stiže vest četiri dana posle one o duvandžijama:
"Družina novinara srpskih položila je na spomenik knjazu Mihailu venac na kome je pisalo: 'Onom vladaru koji je rekao: - Zakon je najveća volja u Srbiji!"

A izvesni građanin prestonice, Đoka Nešić, u oglasu iskazuje ovakvo svoje političko iskustvo: "Bio sam člen naprednjaka, pa liberala; sada sam člen radikala, ali se uveravam da i oni kao i dve prethodne stranke lažu i obmanjuju narod, pa zauvek napuštam i njihove redove. Od sada neću da pripadam ni jednoj stranci!"

Ali tako ne misli i Damjan Broćić koji 2. "dekebrija" 1883. godine oglašava u "Videlu":
"Hteo sam da stupim u družinu napredne stranke pa molim Glavni odbor da me uvrsti među svoje članove, jer nalazim da danas u ovom nesrećnom vremenu po Srbe i Srbiju napredna stranka prvo mesto u Kraljevini zauzima i najviše radi na narodnom boljitku. Obećavam da ću stalno za svoju stranku raditi i s njenim rukovodstvom u svezi biti".

Međutim, dva dana kasnije, u istim novinama, u rubrici "Izjave" (lične i privatne vesti) objavljuje još jedan oglas adresiran na "protivnički tabor":
"Dajem ostavku na členstvo u radikalnoj stranci, jer sam se predomislio i priključio naprednjacima. Čuo sam u narodu da su pošteniji od radikala koji rade na tome da sve u sunovrat bace i privatnu svojinu u Srbiji ukinu..."

A iz policije vest:
"Obaveštavamo cenjeno građanstvo da se palilulski kvart preselio u nove prostorije, prema Ulici dva bela goluba, u kuću udove Stakićke, preko puta kafane Joce Markovića, bašti, desno."

Oglasi i reklame onog vremena delovali su uverljivo i sugestivno na onoga kome su upućivane. Često su bile nemušte i nerazumljive, ponekada banalno i navine, ali uvek originalne, autentične; uvek su govorile i o onome ko ih piše i oglašava. Bile su njegova slika i prilika. I trudile se da budu kulturne i učtive prema onome kome su upućene. U drugoj polovini devetnaestog veka u Beogradu i Srbiji učio se "zapadni bonton"; mušterije su uvek: cenjene, poštovane, štovane, ljubezne...

Naravno, bilo je oglasa i "kićenih", "poetičeskih", rečitih, kakav je, na primer, ovaj iz "Malih Novina", koji potpisuje Mija Jagodinac, u ono doba (devedeset godina HúH veka) veoma popularni i čuven violinista; on ovako "Zove na svoj koncerat" (baš tako piše):
"Beograđani, štovana braćo i sestre, ljubezni prestoničani, hoćete li da čujete slavuja u gori, odnosnog trubača, veselog gajdaša ili srpskog tamburaša, ili, pak, nevinog ovčara s frulom (sve na violini) dođite 'Kod Ujedinjenja' da vas proveselim i zabavim, je sam kratko vreme ovde u prestonici..."

Stigli šeširi

I ortaci iz Knez Mihailo, trgovci Milovanović i Božić veoma se trude da u svojim oglasima budu originalni i novi:
"Znatel' šta je u prestonici novo? Dobili smo ogromnu količinu najnovijih muških i ženskih šešira u svim pomodnim fazonima kao i cilindara. Tako isto smo snabdeveni i sa obućom muškom, ženskom i dečijoj, najbolje kakvoće, svih boja i a umerenom cenom..."


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Priče iz starog Beograda  |  Poslato: 12 Dec 2016, 15:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Stari Beograd u novinskom oglasu i policijskom zapisu (14)

Komičar Babić traži pomoć

Gospođa koja je greškom dobila tuđu bundu - da vrati

Slika
Crkva Ruzica i Cudotvorna Kapela Svete Petke, Beograd 1930

I Crkva se oglašava: "javljamo poštovanom građanstvu: "Zbog budućeg praznika biće Gradska glavna kapija na Veliki petak i subotu otvorena celu noć radi celivanja ikona u Ružici crkvi. Hram će biti cele noći otvoren, a prolaz kroz kapiju slobodan. U interesu svet crkve Ružice, ovo se obznanjuje poštovanom građanstvu radi znanja..."

Tog proleća 1886. godine, popularni komičar i artista toga vremena, izvesni Babić, u svim prestoničkim novinama, a najčešće u "Dnevnom Listu" oglašava ovako:
"Molim svoje prijatelje i obožavaoce da večeras ne zaborave i ne propuste ovu krasnu priliku da Srbina svoga odlikuju sa dobrovoljnim prilozima i bogatom posetom, jer je Babić dosta globe platio, valja i njemu dati dokaza da ima Srba patriota i dobrotvora. Koji pak ne bi mogao doći, moli se da svoj prilog pošalje uveče na kasu, na koje Babić mnogo računa, i čist prilog koji padne, štampaće se u novinama...

Početak predstave je tačno u pola deset uveče, a ulaznica je po osobi 60 para dinarskih. Žao mi je ali besplatne za ovu predstavu ne važe nikome. U nadi da će rezultat biti dobar, sa toplom željom, poziva vas blagodarni Babić..."

Nema u štampi podataka kakav je odziv bio Beograđana, ali je desetak dana kasnije (21. maja) u "Domovini".

Zbogom, braćo!

"Babić komičar danas putuje u Pariz na novu komičarsku praktiku, da uči umetnost boljih od sebe. Pa svakom priložniku i dobrotvoru svome veliko hvala, i velim: ZBOGOM BRAĆO I SESTRE SRBIJI DO SKOROG VIĐENJA!"

U istom listu ("Domovina"), Radoje Lazarević, iz sela Radovica (kod Palanke), oglašava, pun gneva:
"Ovdašnji liberali su me odredili da bez mog znanja napišu kako ih ja predstavljam na izbornoj listi za izbor narodnih poslanika, koji će biti 14. septembra ove godine. Ja liberal nisam niti želim da ih zastupam. Ovo im putem oglasa javljam da znaju. Naprednjak sam bio i kao člen te stranke do groba ostajem. Ja sam ozbiljan domaćin a ne prebeg i prevrtljivac. Stranke ne menjam kao gaće i košulje..."

Izvesni trgovac Tanasije Mladišić javlja "Srbljima na sve četiri strane" da mu je iz porodičnog domaćinstva odbegla venčana žena Marija, pa ukoliko napravi bilo kakve troškove na njegov račun, da te troškove neće priznati ni pod "kojim moranjem".

Na istoj strani Pantelija Jovanović iz Savamale prodaje ždrebnu kobilu o kojoj navodi i ove "biografske" podatke:
"Kobila je mlađa, naše je rase, stara je 5 godina. Leo je vaspitana i poslušna. Spremna je i za jahanje i za vuču, visoka 162 santimetra. Tvrdim uz svedoke i pod garancijom da nema nikakvog rovaša i falinku. Ko je voljan da je ima neka se javi uredništvu".

Oglasi o kupovini i prodaji domaćih životinja bili su u novinama svakodnevno "štivo". Naročito su se prodavali i kupovali konji "bez rovaša i falinke", što čini u "Malim Novinama" izvesni Petar Ivić: "Prodaju se dva paripa i jedna kobila, sposobni z sve raste seljačkih poslova, ali i za vojenu službu. Zainteresovani neka se jave ovom listu".

Tražile su se i nudile"dobe i mlečne dojkinje". Ovako stoji u oglasu od 13. aprila 1887. godine:
"Jedna dobra dojkinja, zdrava i mlada, Nemica iz Zemuna, traži mesto dojkinje u kakvoj odličnoj beogradskoj porodici. Ko želi neka upita Tošu Palmaša na Velikoj pijaci".

Slika
Na snimku su patrijarh srpski Varnava i Milosav Stojadinović, potpredsednik Opštine grada Beograda, ispred stare Kapele Svete Petke, snimljeni 1931. godine.

Novine su u pravom smislu bile "sedma sila" bez obzira na njihov mali tiraž. Novinama se pretilo i preko njih "terala pravda".
Evo dva primera iz Malih Novina:
Prvi: "Ko je od gospode na zabavi Streljačkog društva odneo šešir sa slovima NMT neka ga donese uredniku Malih Novina. Ne uradili li to, odmah će mu se izneti ime u javnosti i biće oglašen kao kradljivac tuđih stvari..."

Drugi: "Gospođa koja je u garderobi, na Streljačkoj zabavi, dobila greškom tuđu bundu, može u uredništvu da dozna gde je njena. Ukoliko to ne uradi, onda će joj se ime izneti na javnost!"

Naše davne pretke mučila je još jedna nevolja; kako se odvići od kapljice, alkoholizma. Iz oglasa se vidi da je pijanstvo ne samo u prestonici nego i širom Kraljevine uzimalo sve većeg maha, pa su se reklamirali razni melemi, a to čini Milan Petrović, melemar i "narodni lekar", (tako oglas potpisuje) na ovaj način:

Nemački espap

"Od pre tri dana dobio sam travu koja svakoga, bez razlike ODBIJA OD PIĆA, ko preko mere bekrija, pa bilo to muško ili žensko, i to sa garancijom; obratiti se za travu dolepotpisanom..."

Građanin prestonice Kosta Dimitrijević oglasom javlja da prodaje "nemačkog espapa" koji j nabavio u Lajpcigu - "dobre samare za konje, dobre bunde odasragana, razne postave za odela srpskog i nenečkog kroja. Moja radnja u Beogradu neprekidno radi već 40 godina i dobrome znaju moje mušterije. Nalazim se u Mininoj ulici..."


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 99 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker