Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:26


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 28 Feb 2013, 18:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Израњање римског Београда

Недавно, приликом радова на трамвајским шинама поред Калемегдана, светлост дана угледали су делови римског утврђења стари 1.800 година. На основу спроведених истраживања поуздано су утврђени главни правци комуникација унутар тог града, позиције североисточног бедема, главни елементи инфраструктуре. Ископана су и бројна крупна питања о односу данашњег према римском Београду. Ако праве одговоре на њих не да ова генерација, за следећу ће већ бити касно

Slika

Још у основној школи, већина наших ђака учи да се на месту Београда налазило значајно римско утврђење под називом Сингидунум. Али, ни након више од 150 година истраживања његови остаци нису потпуно доступни туристима, или другим знатижељницима историје Београда. Након Другог светског рата, под изговором незаустављивог прогреса престонице наших „народа и народности”, већина археолошких остатака прекривена је бетоном и асфалтом, или, у најбољем случају, поново затрпана и остављена за нека „боља времена” (какав је случај са римским купатилом у Студентском парку). Пре две недеље, након уклањања трамвајских шина поред Калемегдана, светлост дана угледали су делови римског утврђења стари око 1800 година. Вест је убрзо постала ударна у бројним штампаним и електронским медијима, а све већи број Београђана и туриста је пре уласка у Београдску тврђаву застајао да погледа римске остатке и покуша да добије додатна објашњења од археолошке екипе на терену.

Slika

– У вишемиленијумској историји људског живота на ушћу Саве у Дунав, посебно се издваја период антике – каже за Националну ревију др Стефан Поп Лазић, стручњак Археолошког института у Београду, руководилац овог истраживања, шеф великог тима археолога, студената и радника ангажованих на ископавању. – Присуство римске цивилизације се бележи још почетком I века наше ере. На великом праисторијском гробљу на Карабурми и Роспи Ћуприји откривени су и каснији гробови, који у себи садрже римске предмете из I века. Али, први период настанка римског Сингидунума везује се за долазак римске војске на простор данашњег Београда. За сада је непознаница која је прва римска војна јединица запосела ово подручје. Скромни остаци војног логора истраживани у Кнез Михаиловој број 30 упућују на то да је крајем I века изграђена улица која је могла представљати главну унутрашњу комуникацију. Њен правац одговара позицији данашњих улица Косовске, Васине и Узун Миркове.

Slika

Из тог периода, када се римске трупе боре преко Дунава против дачке краљевине, потичу и најстарија римска гробља са подручја Београда – појашњава Поп Лазић. Гробови спаљених покојника, са остацима посуда, лампи, новцем и другим предметима који се датују у сам крај I и почетак II века, откривени су у Цинцар Јанковој улици. После победе над Дачанима и формирања римске провинције Дакије, Легија IV Флавијева Феликс се трајно стационира у Сингидунуму. Тада подиже камено утврђење чији се остаци налазе непосредно испод данашње Београдске тврђаве и Калемегдана. Тај велики логор, површине од чак 20 хектара, протезао се од Библиотеке града Београда (у чијој Римској дворани су и данас видљиви остаци југоисточне капије), па све до северозападног бедема Горњег града.
– Граница се на североистоку налазила у близини Павиљона „Цвијета Зузорић”, а испод Савског шеталишта откривен је југозападни бедем – наставља др Поп Лазић. – У унутрашњости логора, низови легионарских барака испуњавали су простор у близини бедема. Између њих се протезала улица која је омогућавала приступ бедемима и кулама, а у средишту је био штаб, где су доношене војне одлуке, анализирана ратна дејства и обављани административни послови. Посебна зграда била је намењена похрањивању намирница за војнике. Једна таква, из периода позне антике, откривена је у Горњем граду, испред Сахат капије.

ЖИВЕТИ СА СИНГИДУНУМОМ

Slika

На основу истраживања у другим легијским логорима на територији Римског Царства, зна се да су остали простор заузимала купатила, болнице и магацини.
Изван логора су три одбрамбена рова отежавала упад непријатеља и освајање бедема, наставља Поп Лазић. Бројне камене кугле сведоче да су приликом одбране коришћене бацачке справе. Мачеви, остаци штитова, оклопа, копаља и стрелица илуструју какву је опрему у свакодневној борби користио римски легионар.
– Кроз југоисточну капију излазило се двема улицама у цивилно насеље (municipium Singidunum). Зграде цивилног насеља покривале су простор од данашњих Улице краља Петра до Трга Републике, од Косанчићевог венца ка Сави и од Господар Јованове ка Дунаву. То невелико насеље имало је све елементе којима су се дичили римски градови. Форум (главни трг) налазио се у близини зграде Народне банке Србије у Улици краља Петра. Чувена римска купатила била су у данашњем Студентском парку и испред Филозофског факултета. На ободима града, код Народног позоришта и у Господар Јовановој улици, откривене су радионичке пећи за производњу керамике. Уз улице на излазу из града настајала су гробља.

Slika

Управо одатле потичу бројни надгробни споменици. На некима од њих остали су очувани натписи са именима становника Сингидунума, њиховим занимањима, годинама живота, друштвеним положајем. На основу тога знамо да су неки антички Београђани живели чак 90 година.
– Најновијим истраживањима, спроведеним приликом реконструкције трамвајских шина, поуздано су идентификовани главни правци комуникација, позиције североисточног бедема, као и главних елемената инфраструктуре логора – додаје др Поп Лазић. – Од раније је познато да је непосредно уз бедеме била улица којом се прилазило шетној стази на бедему и улазима у куле. Паралелно са том улицом били су водоводни и канализациони канали. У једном од њих је 1973. откривен мач из прве половине III века, јединствен налаз у овом делу Царства. Поред велике грађевине у североисточном делу логора, која је могла служити као војничка болница, откривена је грађевина у близини једне од главних улица у логору. Та зграда имала је огромна врата, од којих је остао велики праг, дугачак 4 метра. У њу се улазило преко трема украшеног малим црвеним опекама, поређаних у облику рибље кости. Даље се ходало преко пода од посебног малтера који није пропуштао воду. Вешти римски градитељи умели су да куће загреју системима подног грејања. Остаци овог система откривени су у југозападном делу грађевине. На жалост, овај део зграде знатно је оштећен приликом ранијих грађевинских радова. По свој прилици, значајни остаци римског Сингидунума и овога пута ће остати испод модерне градске инфраструктуре.

***

Slika

О будућим истраживањима

У представљању и ревитализацији римског Сингидунума, људима би најпре требало показати локалитете који се налазе на данас слободним површинама, као што су терме у Студентском парку и на Платоу код Филозофског факултета, као и вила на Косанчићевом венцу – каже др Стефан Поп Лазић. – Потом би требало обрадити све будуће грађевине које ће бити откривене приликом подизања нових зграда. На жалост, један такав локалитет управо је уништен код Библиотеке града Београда, пошто није примењен принцип уклапања античке у модерну архитектуру. Међутим, за будућа истраживања преостаје читав простор Калемегдана. Испод парка су низови грађевина из периода од почетка II до краја IV века. Чекају археолошка ископавања, али и приказивање широј јавности у склопу историјског комплекса Београдске тврђаве. Првенствено треба истражити и приказати велике локалитете као што су Доњи град и Калемегдан, где је очувана античка архитектура. Сва ова места имају велики потенцијал као туристичке дестинације у Београду. Треба само мало добре воље за компромис.

***

О властима и инвеститорима
Оснивање Јавног предузећа „Београдска тврђава”, пре неколико година, требало је да манифестује јасну намеру београдских власти да боље и систематичније брину о споменичком наслеђу – каже др Поп Лазић. На жалост, њима ни данас изгледа није јасно да истраживања на археолошким локалитетима отварају могућност за атрактивну презентацију те баштине.
– Наша сарадња са инвеститорима и извођачима радова постоји утолико што су они спремни да археолозима пруже основну техничку подршку. Међутим, ми смо за њих само нужно зло.

***

О угрожености

– Степен угрожености римског Београда је максималан, утолико пре што се налази испод града у развоју – каже др Поп Лазић.  – Свака нова изградња директно угрожава остатке из претходних периода. Када би Београђани навикли да живе поред античких налазишта, као житељи Солуна или Сремске Митровице на пример, све би било лакше.


nrevija

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:34
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Datumi razaranja Beograda – svetska prestonica koja je najviše puta rušena

Turistički vodiči po Beogradu u svojim prezentacijama pominju podatak da je Beograd svetska prestonica koja je najviše puta razarana u istoriji sveta. Datumi razaranja Beograda

Nećemo ići u daleku prošlost već od Hristovog rođenja kada je Beograd pod vlašću varvarskog plemena Singi.

Slika

91 g. Singidunum je rimski vojni logor sa IV Flavijevom legijom.

441. Huni ruše Singidunum.

posle 450. Singidunum je pod vlašću Sarmata.

oko 470. Istočni Goti proteruju Sarmate iz grada.

488. Gepidi osvajaju Singidunum.

504. Goti zauzimaju grad , ali mirovnim ugovorom…

510. … grad pripadne Vizantiji.

535. Vizantijski car Justinijan I obnavlja Singidunum.

584. Avari osvajaju i razaraju antički Singidunum.

592. Vizantija ga je povratila.

596. Avari ruše bedeme grada, ali je vizantijska vojska zadržala grad.

oko 630. Sloveni osvajaju Singidunum.

827. Bugari preuzimaju vlast nad tvrđavom.

878. Javlja se grad sa slovenski imenom – BEOGRAD .

896. Ugarska vojska napada Beograd.

971. Vizantija osvaja Beograd , a od Vizantije … 976. … preuzima ga car Samuilo.

1018. Car Vasilije II ruši makedonsko carstvo i Beograd opet postaje vizantijski.

1071. Ugarska opseda Beograd.

1072. Vizantija preuzima Beograd .

1096. Ugarska vojska razara Beograd ali ga je Vizantija zadržala.

1127. Mađarski kralj Stevan II ruši Beograd i njegovim kamenom gradi Zemun.

1154. Vizantijski car Manojlo I uzvraća istom merom. Ruši Zemun i beogradskim kamenom ponovo gradi Beograd.

1182. Ugarska napada i pljačka Beograd.

1185. Vizantija povratila Beograd – diplomatskim putem.

1230. Beograd je u sastavu Bugarske.

1232. Grad pripada Ugarskoj.

1284. Srbski kralj Dragutin dobio je od ugarskog kralja vlast nad Beogradom , i tako Beograd po prvi put postaje SRBSKI.

1316. Kralj Milutin oružano osvaja Beograd.

1319. Ugarski kralj osvaja i spaljuje Beograd.

1382. Protivnici ugarske krune – braća Horvati – osvajaju Beograd.

1386. Ugarska je povratila Beograd.

1403. Despot Stefan Lazarević dobija od ugarskog kralja vlast nad Beogradom. Obnovio je tvrđavu i gradsko naselje i učinio ga SRBSKOM PRESTONICOM.

1427. Ugarska preuzima Beograd.

1440. Turska napada Beograd, ali će grad (uz velika razaranja) biti odbranjen.

1456. Ugarska i krstaška vojska odbraniće Beograd od turske vojske. Grad je razrušen.

1521. Ugari predaju Beograd Turcima.

1688. Austrija preotima Beograd od Turaka.

1690. Turci isteruju Austrijance iz Beograda .

1717. Austrijska vojska osvaja Beograd .

1739. Turci vraćaju Beograd.

1789. Austrijanci su ponovo u Beogradu , ali ga …

1791. … ustupaju Turcima mirnim putem .

1806. Srbski ustanici zauzimaju Beograd koji postaje centar nove Srbije.

1813. Turci ponovo zauzimaju Beograd.

1830. Sultanov hatišerif o autonomiji Srbije.

1867. Mihailu Obrenoviću predati ključevi Beograda.

1878. Na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost Srbije.

1882. Srbija postaje Kraljevina , a Beograd prestonica.

1914. Austrijska vojska ulazi u Beograd i ostaje samo tri meseca, da bi … oktobra 1915. … ponovo ušla i ostala tri godine.

1918. Prvog novembra Beograd opet postaje Srbski, ali decembra iste godine postaje jugoslovenski.

1941. Nemci bombarduju Beograd 6. i 7. aprila, i 12. aprila ulaze u njega tako razrušenog.

1944. Amerikanci bombarduju Beograd.

1992. Beograd postaje glavni grad – Savezne republike Jugoslavije

1999. Nato bombarduje Beograd.

2003. Beograd postaje glavni grad – Državne zajednice Srbije i Crne Gore.

od 21. maja 2006. Beograd je ponovo glavni grad Srbije.

————————

I kako despot Stefan Lazarević – “Srbski Nostradamus“ reče: “ŠTA ĆE S NAMA BITI DO POŠLjETKA“


baštabalkana

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Singidunum

Slika
Slika: Singidunum i Skordisci

Singidunum u najstarije doba

Beograd, prestonica Srbije, jedan je od najstarijih gradova Evrope. Smešten na ušću Save i Dunava bio je privlačan mnogim narodima i kulturama od najstarijih dana do danas. Pretpostavlja se da je lokacija na kojoj se danas pruža bila stalna naseobina već od srednjeg palolita.



Na njegovoj teritoriji pronađene su lobanje kako ljudi, tako i Nenadertalaca koji su ga nastanjivali u davnom kamenom dobu.
Arheološki ostaci otkriveni u Vinči, danas prigradskom naselju Beograda, pokazuju da je u periodu od 5000. do 3000. godine pre nove ere tu cvetala Vinčanska kultura, naslednica ranije stračevačke kulture. Bronzano doba bilo je svedok opadanja ove kuluture, dok se tek u gvozdenom dobu lokalitet Beograda opet pojavljuje kao važniji centar.

U VI veku pre nove ere na Balkanu su počela velika pomeranja najpre Tračko-Cimerskih, a zatim i Skitskih plemena koja se nigde nisu zadržavala dovoljno dugo da bi osnovali stalnu naseobinu. Več u IV veku pre n.e. Balkan je bio dom mnogim plemenima: Dardancima, Tribalima, Dako-Getima, Autarijatima i Ilirima u užem smislu te reči.
Pred kraj IV veka Kelti počinju da se nastanjuju na Balkanskom poluostrvu i dolaze u sukob sa ovim starobalkanskim plemenima. Skordisci su bili jedno od tih Keltskih plemena koji su na mestu gde brdo strateški nadgleda spajanje dve velike reke prvi podigli stalnu naseobinu zaštićenu primitivnim utvrđenjem. Po prvi put, 279. godine pre n.e., pominje se Singidun - prvo ime Beograda.


Slika
Slika: Singidunum

Mišljenja su još uvek podeljena o pravom značenju imena Singidun. Doduše, izvesno je da drugi deo reči dun(om) označava utvrda odnosno tvrđavu na keltskom. Sa druge strane mišljenja o značenju reči singi se razlikuju - po jednima ona se prevodi kao okrugla što bi značilo da singidunum označava okruglu utvrdu, dok drugi smatraju da ona vodi koren od Tračkog plemena Singi koji su naseljavali ovu lokaciju pre dolaska Kelta.
Bez obzira na etimologiju izraza singidun ostaje činjenica da je veoma malo ostataka sačuvano iz ovog perioda, pre dolaska Rimljana.

Ono u šta smo sigurni za ovaj period potiče od iskopavanja keltskih grobnica i zasnovano je na dokazima koji su u njima pronađeni. Međutim, pored ovih, materijalnih ostataka, ono što je daleko više uticalo na kasniji duh Singidunuma jeste Keltska kultura koja će biti vidljiva i kasnije, u vreme kada će Singidunum biti Rimska utvrda.

Singidunum - rimski grad



U II veku pre nove ere Rim osvaja Makedoniju, koja je kao provincija osnovana 140. pre nove ere. Već tada postavlja se pitanje zaštite njenih severnih granica koje su bile izložene brojnim napadima varvara.
Prvi poraz Rima spominje se 141. g. pre n.e., zatim sledi niz keltskih upada negde oko 120. godine pre n.e. Gaj Porcije Katon koji izlazi u susret Keltima doživljava poraz. Međutim 106. godine pre n.e. Marko Minucije Ruf slavi pobedu potukavši Skordiske na „njihovim planinama“. Nakon toga zabeležena je 85. godine pre n.e pobeda Sule, slavnog vojskovođe Rimske republike, a zatim se pominje i pobeda Lucija Kornelija Scipiona Aziagena, nakon koje su Skordisci primorani da ostanu u granicama svoje zemlje. Nakon toga pa sve do 16. godine pre n.e. nema vesti o Skordiscima, kao da su potpuno nestali..
Međutim, tokom I veka pre n.e. Rimljani su pored Skordiska bili suočeni i sa mnogim drugim plemenima koja su se međusobno borila za prevlast, ali istovremeno ugrožavala i Rimski prestiž i njihove interese na ovom području. Reč je o Dardancima, Mezima, Tribalima i Bastarnima.
Rimljani su u ovo doba svoje ekspanzije, naime u poznom periodu Republike oklevali da teritoriju pobeđenih naroda uključe u Rimsku državu. Međutim, već dugo ozbiljno ugrožavani od napred pomenutih plemena, Rim pokreće niz vojnih kampanja počevši sa pobedom Marka Licinija Krasa (unuk jednog od trojice Trijumvira) 29. i 28. godine pre n.e nad Mezima i Bastarnima.
Sledi vojna kampanja budućeg imperatora Tiberija koji kampanju vodi u svojstvu Avgustovog legata u periodu između 13. i 9. godine pre n.e. Pohod se završava pokoravanjem Panonanca sa obe strane Save i stvaranjem provincija Dalmacije i Panonije, da bi se več 15. godine nove ere od određenih delova teritorije ove dve provincije stvorila provincija Mezija, koja odgovara današnoj teritoriji Srbije. Singidunum je pripadao provinciji Mezij. Za vreme imperatora Dometijana Mezija će biti podeljena na gornju i donju. Singidunum postaje deo gornje Mezije i važan za odbranu severo-istočne granice rimskog carstva.
Na značaju dobija iznenadno 86. godine n.e. kada postaje sedište IV Legije nazvane Flavia Felix. Nju je 70. godine opremio Vespasian prethodno raspustivši bivšu IV Legiju Macedonicu koja je dve godine ranije podržala Vitellija tokom građanskog rata. IV Flavijeva legija biće smeštena delom u Sirmiumu i Viminacijumu, ali najvećim delom u Singidunumu, prevashodno zbog izuzetno bitnog strateškog položaja koji je on zauzimao nadgledajući sa brda tokove Dunava i Save. IV Flavijeva legija će biti ovenčana slavom učešćem u Trajanovom pohodu kojim je pokorio Dačane, izrazito ratoborno pleme severno od Mezije. Pokoravanje Dačana i stvaranje provincije Dakije biće poslednja teritorijalna ekspanzija Rima.
Dolaskom IV legije, koja je brojala 6000 ljudi Singidunum dobija na značaju. Prvo rimsko utvrdjenje bilo je zemljano-palisadnog tipa, ali je ono krajem II veka zamenjeno utvrdjenjem zidanim od kamena. Kastrum (vojni logor) je zauzimao danasnji prostor Gornjeg grada i parka Kalemegdana, zavrsavajuci se na jugu kod danasnje Pariske ulice. Uz vojni logor razvijalo se i civilno naselje, koje se od kastruma pruzalo prema jugu i jugoistoku, ali i na podrucju danasnjeg Donjeg grada. Tamo gde je danas Studentski trg u to vreme se nalazio rimski forum oivičen javnim kupatilima i drugim javnim zgradama. Singidunum će neprekidno rasti sledećih nekoliko vekova.
Sredinom II veka n.e. Hadrijan Singidunumu daje status municipiuma, koji će u sledećih sto godina proživeti period mira, stabilnosti i kontinuiranog rasta.
Međutim, krajem II veka n.e. počinje opadanje moći Rimskog carstva. Prva provincija iz koje se Rim povlači jeste Dakija, koju 270. godine nove ere Aurelijan napušta pod pritiskom Gotske invazije. Singidunum se opet nalazi na granici Carstva. 395. godine Rim će se podeliti na istočno i zapadno carstvo, da bi nakon toga usledile mnogobrojne varvarske navale.
Tokom ranog srednjeg veka, rimski pogranicni gradovi bili su napadani i unistavani u prodoru varvarskih plemena sa severa. Preostalo stanovnistvo Singidunuma naslo je utociste u razorenom kastrumu, koji je na brzinu obnovljen materijalom porusenih objekata. Oko tog jezgra razvio se utvrdjeni grad na granici Istocnog rimskog carstva - Vizantije, koji je bio cesta meta ratobornih Huna, Sarmata i Gota, a nesto kasnije i Slovena. Singidunum će biti osvojen i opljačkan od strane Huna 441. godine. Vizantija će 454. godine n.e povratiti grad da bi ga od nje osvojili Sarmati. Njih proteruju Ostrogoti nakon čega ga osvajaju Gepidi, samo da bi ih Ostrogoti nakon par godina proterali. Već 488. godine ponovo postaje vizantijski grad. Početkom VI veka (512. godine), vizantijski car Anastasije u njegovu neposrednu okolinu naseljava germanska plemena Herula, da bi ga oni odbranili od ratobornih Gepida. U ruševinama ranijeg rimskog grada, na zapadnoj strani Donjeg grada, nađeni su tragovi materijalne kulture Germana. U vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana I, 535. godine, grad je iznova podignut i opasan moćnim bedemima. Tako Singidunum ponovo postaje sjajan i velike hvale dostojan grad. Po svoj prilici grad je po prvi put bio vezan sa Taurunumom na suprotnoj obali.
Krajem VI veka, dok su Vizantijci bili zauzeti ratovima po Africi i Aziji, pred zidinama Singidunuma pojavljuju se mongolska plemena Avara, a za njima i prve slovenske grupe. Posle dve opsade Avari i Sloveni osvajaju grad. Brojni su vizantijski istorijski izvori o toj opsadi i konačnoj propasti Singidunuma.


Doseljavanje slovena



Oko 630. godine na ovo područje se doseljava srpski živalj. Posle toga, više od dva i po veka nema pomena o njemu. Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad, jer on više nije imao položaj graničnog utvrđenja. On se tada nalazio unutar šireg prostora Balkanskog poluostrva koji su Sloveni već osvojili. I pored toga, arheološki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu i njegovoj okolini. Ponovni pomen grada, i to pod slovenskim imenom BEOGRAD (Beli grad - verovatno po zidinama od belog krečnjaka), srećemo tek u IX veku, tačnije 16. aprila 878. godine, u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu-Mihailu, o smenjivanju beogradskog hrišćanskog episkopa Sergija. Kasnije se taj naziv sreće u različitim varijantama: Alba Graeca, Griechisch Weissenburg, Nandor Alba, Nandor Fejervar, Castelbianco, Alba Bulgarica;
Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smenjuju razne vojske i osvajači. Do Beogradu su najpre došli Franci koji su pod Karlom Velikim uništili Avare. Na ruševinama Taurunuma osnivaju franačko naselje Malevila, da bi slovenizacijom kasniji naziv bio Zemln (Zemun). Franačku vladavinu zamenjuju Bugari, a njihovu Mađari. Krajem X veka, u vreme velike Samuilove države, Beograd je po ko zna koji put promenio gospodara. Posle propasti Samuilove drzave, vec 1018. godine ovde je uspostavljena vizantijska granica na Dunavu, a Beograd je postao znacajno vojno uporiste. Pocetkom XII veka u danasnjem Gornjem gradu izgradjen je vizantijski kastel sa stalnom vojnom posadom, a krajem istog stoleca, pomeranjem severne vizantijske granice ka jugu, ova oblast dolazi u posed Ugarske. Tokom XI i XII veka, oko Beograda se otimaju suparničke sile: Ugarska, Vizantija i Bugarska.
Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaški pohodi na Istok ostavljajući svoj rusilački pečat na njemu. Posle krstaških najezda iz 1096. i 1147. godine, pod vođstvom Fridriha Barbarose 1189. godine kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaša video je Beograd u ruševinama. Koliko je grad stradao možemo suditi po upoređivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji je u opisu "Itinerera carigradskog puta" iz 1154. godine pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i živu varoš sa mnogim crkvama.


singidunumonline

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Istorija Beograda

Slika

datiraju još iz vremena praistorijske Vinče, 4.800 godina pre nove ere.

Sam Beograd su osnovali Kelti u 3. veku pre nove ere, pre nego što je postao rimsko naselje Singidunum. Slovensko ime "Beligrad" prvi put je zabeleženo 878. godine.

Beograd je glavni grad Srbije od 1403. godine i bio je prestonica raznih južnoslovenskih država od 1918. pa do 2003, kao i Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006.

Grad leži na ušću Save u Dunav u centralnom delu Srbije, gde se Panonska nizija spaja sa Balkanskim poluostrvom. Broj stanovnika u Beogradu prema popisu stanovništva iz 2002 je iznosio 1.576.124. Najveći je grad na teritoriji bivše Jugoslavije i po broju stanovnika četvrti u jugoistočnoj Evropi posle Istanbula, Atine i Bukurešta.

Grad Beograd ima status posebne teritorijalne jedinice u Srbiji sa svojom lokalnom samoupravom. Njegova teritorija je podeljena na 17 gradskih opština, od kojih svaka ima svoje lokalne organe vlasti. Beograd zauzima preko 3,6% teritorije Republike Srbije, a u njemu živi 21% stanovništva (ne uključujući Kosovo i Metohiju). Beograd je takođe ekonomski centar Srbije i središte srpske kulture, obrazovanja i nauke.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:55
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Singidunum

Slika
Flavius Iovanus, Rimski imperator iz Singidunuma (levo) i praistorijska figurina iz Vinče (desno)

Područje na ušću Save u Dunav je bilo stalno naseljeno od vremena srednjeg ili kasnog paleolita. Lobanje neadertalaca i ljudi koje su pronađene na ovom području datiraju iz kamenog doba. Ostaci Vinčanske kulture, neolitske kulture koja je cvetala duž reke Dunav između 6000 i 3000 godina pre nove ere, su pronađeni i dobili ime po Vinči, predgrađu Beograda.

Period pre rimljana

Od oko 600. godine pne. do 4. veka pne. velika seoba tračkih plemena, koju su pratila skitska plemena, je počela da se širi Balkanom, iako oni nikad nisu ovde osnovala stalno naselje. Prvi tragovi primitivnog utvrđenja dolaze iz 3. veka pne, sa naseljem Skordiska, keltskog ili tračko-keltskog plemena, koji su odabrali strateško uzvišenje na susretu dve reke za mesto stanovanja. Ime Singidun je prvi put spomenuto 279. pne. Drugi deo reči ove reči je keltska reč dūn(on) koja znači naselje, ograda ili utvrđenje. Reč je sačuvana i npr. u imenu Londona (od Lundūn). Za singi- postoji nekoliko teorija, od koje su dve najpoznatije da ta reč znači krug, otuda kružno utvrđenje ili je ono dobilo ime po Singima, tračkom plemenu koje je naseljavalo ovo područje pre dolaska Skordiska. Malo je tragova ostalo od spomenika iz ovog perioda istorije, osim grobnica ratnika u kojima su pronađene vredne predmeti. Znatni keltski kulturni uticaji utkani su u duhovnu kulturu stanovništva Singidunuma, koji su delom preneti i pomešani sa rimskim antičkim kulturnim elementima.

Rimsko doba

Rimljani su započeli sa osvajanjem okoline Singiduna tokom 1. veka pne. 75. pne. Gaj Kvint Skribonije Kurio, prokonzul Makedonije, je napao unutrašnjost Balkana sve do Dunava u pokušaju da otera Skordiske, Dardance, Dačane i druga plemena. Rimljani su imali uspeha tokom ove kampanje, ali su ostali na kratko, ostavljajući područje van rimske kontrole. Malo je poznato o ovim operacijama ili kada je ovo područje organizovano u provinciju Meziju. Region nije stabilizovan sve do vremena Oktavijana Avgusta, kada je Marko Licinije Kras, unuk Cezarovog saveznika iz vremena Prvog trijumvirata i tadašnji prokonzul Makedonije, konačno stabilizovao region preko kampanje koja je počela 29. pne. Mezija je zvanično organizovana u provinciju malo pre 6. godine nove ere, kada je prvi put spomenut njen guverner Kecina Sever. Singidunu je romanizovano ime u Singidunum. On je postao jedno od najvažnijih naselja Mezije, koji se nalazio između Sirmijuma (današnja Sremska Mitrovica) i Viminacijuma (današnji Kostolac), koji su po značaju prevazilazili Singidunum, a preko reke Save se nalazio Taurunum (današnji Zemun) u Panoniji. Singidunum je postao važno strategijsko mesto duž Vie Militars, važnog rimskog puta koji je povezivao tvrđave i naselja duž Dunavskog limesa ili granice.

Singidunum je dostigao svoj vrhunac dolaskom Legije IV Flavije 86. godine Ova legija je izgradila kvadratni kastrum (utvrđenje), koje se nalazilo na Gornjem gradu današnjeg Kalemegdana. Kastrum je na početku bio opasan zemljanim nasipima, ali je uskoro utvrđen kamenim zidovima, čiji se ostaci mogu videti na današnjem severoističnom delu Gornjeg grada. Legija je takođe izgradila most preko Save, koji je spajao Singidunum sa Taurunumom. Legija jačine 6000 ljudi je postala najvažnija odbrana protiv stalne pretnje Dačana sa druge strane Dunava. Još jedan korak koji su Rimljani preduzeli u jačanju Singidunuma je bilo naselje za veterane legije poerd tvrđave. Vremenom je veliko naselje nastalo oko kastruma. Grad je imao pravougaonu osnovu, a njegove ulice su se sekle pod pravim uglom. Neke osnove ovakvih urbanih elemenata sačuvane su i danas, što se vidi po položaju ulica Uzun Mirkove, Dušanove i Kralja Petra I. Studentski trg je bio rimski forum, okružen termama (koje se otkrivene tokom 1970ih) i takođe je sačuvao orijentaciju koju su Rimljani dali Singidunumu. Drugi ostaci rimske kulture kao što su grobnice, spomenici, skulpture, keramika i novčići su pronalaženi u selima i gradićima u okolini Beograda. Car Hadrijan je Singidunumu da o status municipijuma polovinom 2. veka.

Vizantija i varvari

Moć Rimskog Carstva je počela brzo da opada krajem 3. veka. Provincija Dakija, koja je osnovana nakon dugih i uspešnih Trajanovih pohoda, je počela da propada zbog pritiska Gota. Do 270, car Aurelijan, suočen sa iznenadnim gubicima mnogih provincija i velikom štetom koju su načilila varvarska plemena, je napustio celu Dakiju. Tako se Singidunum još jednom našao na granici propadajućeg carstva, kao jedno od poslednjih velikih utvrđenja koje može da izdrži narastajuću opasnost od varvara. Godine 395, nakon smrti Teodosija I, Rimsko Carstvo je podeljeno na dva dela, a Singidunum je ležao na severoistočnoj granici Istočnog Rimskog Carstva (koje će kasnije biti poznatije kao Vizantijsko Carstvo). Mezija i Ilirik su pretrpeli velike štete od uzastopnih upada Huna, Ostrogota, Gepida, Sarmata, Avara i Slovena. Huni su zauzeli i razorili Singidunum 441, prodajući njegovo rimsko stanovništvo u roblje. Tokom narednih 200 godina, grad je menjao gospodare nekoliko puta:

Vizantijsko Carstvo je povratilo grad nakon uništenja Huna 454.
Sarmati su osvojili grad ubrzo nakon toga.
Ostrogoti su osvojili okolinu grada i isterali Sarmate 470.
Gepidi su napali grad 488.
Ostrogoti su ponovo osvojili grad 504.
Vizantijsko Carstvo je povratilo grad 510. prema mirovnom ugovoru između Konstantinopolja i varvarskih plemena.

Vizantijski car Justinijan I je obnovio Sngidunum 535, vrativši tvrđavi i gradu njihove nekadanju vojnu važnost. Grad je živeo u kratkom mirnom periodu od oko 50 godina, ali je opustošen sa dolaskom Avara. Vizantijsko Carstvo je povratilo grad 8 godina kasnije, ali ga je konačno izgubilo u prvoj polovini 7. veka kada su Avari opustošili i zapalili Singidunum. Oko 630. Sloveni su se naselili u područje oko Singidunuma. Do ovog vremna, grad je izgubio svoju važnost kao pogranično utvrđenje, a Avari i Sloveni, koji su dominirali područjem, su ga uveliko ignorisali. Grad će se ponovo pojavati pod slovenskim imenom Beograd, zbog boje kamenja od kog je sagrađen, u pismu koje je papa Jovan VIII napisao 16. aprila 876. bugarskom knezu Borisu Mihajlu. Sa novim imenom, Beograd će na kraju povratiti istu stratešku važnost koju je imao tokom svoje istorije, ali više neće biti spominjan pod imenom Singidunum.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 29 Okt 2014, 23:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Vinčanska kultura

Slika

Vinčanska kultura predstavlja mlađeneolitsku i ranoeneolitsku kulturu Evrope (između prvih vekova 5 milenijuma pre nove ere i prvih vekova 4 milenijuma pre nove ere), koja se prostirala od srednjeg Potisja na severu do Skopske kotline na jugu i od reka Usore i Bosne na zapadu do Sofijskog basena na jugu, odnosno obuhvatala je teritorije današnje Srbije, Rumunije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Vinčanska kultura je bila tehnološki najnprednija praistorijska kultura u svetu. Najranija metalurgija bakra u Evropi potiče sa vinčaskog lokaliteta Belovode u istočnoj Srbiji.

Nazvana je po lokalitetu Vinča - Belo brdo, koje se nalazi na desnoj obali Dunava, u selu Vinča, 11 km nizvodno od Beograda. U toku iskopavanja, koje je započeo 1908. profesor Beogradskog univerziteta dr Miloje Vasić, otkriveni su ostaci osam neolitskih naselja, od kojih najstarije naselje pripada periodu srednjeg neolita i starčevačkoj kulturi.

Svaki od nataloženih slojeva, koji obeležava pojedine faze života u Vinči, sadrži prave riznice najraznovrsnijih predmeta: oruđe i oružje od kamena i kosti, posuđe za svakodnevnu upotrebu, bogato dekorisane ritualne vaze, veliki broj antropomorfnih i zoomorfnih figurina izuzetno upečatljive stilizacije, nakit od raznih vrsta retkih i skupocenih materijala i bezbroj drugih predmeta izrađenih u samoj Vinči ili pribavljenih iz udaljenih oblasti - iz srednje Evrope, donjeg Podunavlja ili sa Mediterana.

Otkriveni predmeti danas se mogu videti u Narodnom muzeju u Beogradu, Muzeju grada Beograda i Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu. Vinčanska kultura prostirala se na teritoriji većoj od teritorije bilo koje neolitske kulture u Evropi. Pojedina njena naselja premašila su veličinom i brojem žitelja ne samo sva istovremena neolitska naselja, već i prve gradove znatno kasnije nastale u Mesopotamiji, Egeji i Egiptu.

Uspon vinčanske kulture vezan je za uspostavljanje razmene dobara njenih nosilaca sa susednim oblastima i utemeljenjem metalurgije bakra.Propast vinčanske kulture prouzrokovao je prodor novih zajednica iz pravca današnjih oblasti Bugarske i Rumunije, tokom prvih vekova 4 milenijuma pre nove ere.

Generalnim urbanističkim planom razvoja Beograda, priobalni pojas Dunava u zoni Vinče proglašen je Arheološkim parkom. Pored arheološkog nalazišta, Vinča je poznata i po manastiru Vavedenje iz XV veka, kao i Institutu za nuklearna ispitivanja "Vinča".

Za organizovane turističke posete Arheološko nalazište "Belo brdo" otvoreno je tokom cele godine. Turistička organizacija Beograda organizuje redovne obilaske nalazišta.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beograd u srednjem veku

Slika

Singidunum su osvajali mnogi osvajači, poput Huna, Sarmata, Ostrogota i Avara - pre dolaska Slovena oko 630. godine nove ere. Prvi zapisi o slovenskom imenu Beograd datiraju iz 878. godine, za vreme vladavine Prvog bugarskog carstva. Grad je ostao predmet razmirica između Vizantije, Mađarske i Bugarske naredna četiri veka.

Grad konačno prelazi pod vlast Srba kao deo Srema 1284. godine. Prvi srpski kralj koji je vladao Beogradom bio je Stefan Dragutin (1276-1282), vladar Kraljevine Srema, kog je dobio na poklon od svog zeta, mađarskog kralja Ladislava IV. Nakon velikih gubitaka u Kosovskom boju 1389. godine, Srpsko carstvo počinje da se raspada i njegovi južni delovi velikom brzinom prelaze u ruke Turaka Osmanlija. Ipak, sever je dugo odolevao. Srpski despot Stefan Lazarević dobio je Beograd od ugarskog i rimskog kralja Žigmunda Luksemburškog, nakon što je postao njegov vazal. Godine 1403. Stefan Lazarević je proglasio Beograd svojom prestonicom. U narednom periodu, Beograd je doživeo veliki uspon. Ponovno su utvrđene stare zidine grada, zajedno sa zamcima, a crkve i tvrđave obnovljene, što je pomoglo da grad odoleva navalama Turaka čak 70 godina.

U ovo vreme, Beograd je postao utočište mnogim balkanskim narodima koji su bežali od vlasti Osmanlija. Veruje se da je broj stanovnika u ovo vreme dostizao i 40.000-50.000. Tokom vladavine Đurađa Brankovića, veći deo despotstva dospeva pod tursku vlast, međutim, Beograd dolazi pod zaštitu mađarskih kraljeva. Turci su želeli da pokore Beograd jer im je predstavljao prepreku u daljem napredovanju ka centralnoj Evropi. Napali su 1456. kada se odigrala čuvena Opsada Beograda gde je hrišćanska vojska pod vođstvom Sibinjanin Janka uspešno odbranila grad od turskog napada.



bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beograd pod Turcima - Beogradski pašaluk

Vojska pod vođstvom Sulejmana Veličanstvenog, 28. avgusta 1521. je osvojila Beograd od Mađara, što je označilo pad grada pod Otomansko carstvo. Turci Osmanlije nakon toga naseljavaju srušen i spaljen grad, postepeno ga pretvarajući u kitnjasti orijentalni grad, čija je panorama sa mnogobrojnim munarama izdaleka oduševljavala mnoge evropske putnike tog doba. Oko 1571. godine u Beogradu je bilo 27 naselja (mahala). Grad je 1594. zahvatila velika srpska pobuna (Banatska pobuna) koju su Turci uspeli da uguše, spaljene su mnoge crkve, relikvije i mošti Svetog Save na Vračaru. Upravo zvog toga je ovo mesto odabrano za gradnju Hrama Svetog Save.

Slika
Beograd u XVI veku

Sledećih 150 godina grad je bio miran, a bio je i važno sedište okruga (Smederevskog sandžaka, poznatog i kao Beogradski pašaluk), povezan sa Istambulom Carigradskim drumom. Privukao je mnoge trgovce i stanovnike — Turke, Jermene, Grke Rome i ostale. Prema osmanlijskom putopiscu Evliji Čelebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine, Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih 21.000 nisu bili Muslimani. Postao je više od običnog grada, sa islamskom arhitekturom, javnim kupatilima i mnogim novim džamijama. Beograd je već koncem 16. stoleća, po svojoj lepoti i veličini, u mnogome nadmašivao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dela Otomanskog carstva. Kako saznajemo iz Putopisa Evlije Čelebije, u vreme kada je on boravio u Beogradu 1660. godine, u gradu je bilo čak sedamnaest derviških tekija u kojima su se izučavala dela velikih sufijskih mislilaca. Pretpostavlja se da je bio zastupljen veliki broj derviških bratstava, uključujući bajramije, melamije, bektašije, halvetije, gulšenije, kadirije, hindije, mevlevije, nakšibendije, rifaije, sadije, sunbulije, šabanije, šazilije i ušakije. Isti Putopis nam prenosi da su u Begradu, u vreme Otomanskog carstva, postojale 273 islamske bogomolje, džamije i mesdžidi. Najvećom i najlepšom smatrana je Batal džamija, koju su putopisci upoređivali sa Aja Sofijom. Nalazila se na mestu današnje Savezne skupštine, a pored nje je bilo groblje na kome su sahranjivani viđeniji Turci.

Slika
Austrijsko osvajanje Beograda: 1717 Eugen Savojski, za vreme Austrijsko-Turskog rata 1716-18

Beograd je tri puta od Turaka osvajala Austrija (1688—1690, 1717—1739, 1789—1791), a Osmanlije su ga ponovo zauzimale, uz velika razaranja. Beograd postaje ”Darol-džihad” – Mesto ratova, kako su ga Osmanlije tada nazivale. Tokom ovog perioda, grad su zahvatile dve velike seobe Srba, u kojima su se stotine hiljada Srba, predvođenih patrijarsima, povlačili zajedno sa Austrijancima u Habzburško carstvo 1690. i 1737—39, gde su se naselili u današnjoj Vojvodini i Slavoniji.

Nakon turskog poraza pod Bečom, septembra 1688. godine, Austrijanci su zauzeli Beograd. Prilikom prvog austrijskog osvajanja (1688-1690) mnoge džamije su porušene, a one koje su preostale, pretvorene su u hrišćanske crkve. Nakon toga, za vreme ponovne kratke osmanlijske vladavine (1690-1717.) mnoge džamije su obnovljene, a neke su iz temelja izgrađene. Kada je vojska Austrijskog carstva (u čijem su sastavu bili vojnici raznih narodnosti: Nemci, Francuzi, Italijani, Švajcarci, Portugalci, Španci, Mađari i drugi), pod zapovedništvom nadvojvode Evgenija Savojskog po drugi put osvojila Beograd (1717-1739) porušili su minarete džamija beogradske tvrđave, kako bi panorama grada izgledala više evropska. Mnoge džamije su pretvorene u crkve raznih hrišćanskih redova koji su došli zajedno sa vojskom i doseljenicima: trinitarci, franjevci, jezuiti, minoriti i Jermeni katolici. Ostale sačuvane džamije su upotrebljene za vojne magazine, trgovine i nastambe. Tada u Beogradu nije ostalo muslimanskog stanovništva, jer su se povukli usred najezde. Posle pobede nad austijskom vojskom 1739. godine kod Grocke, Osmanlije su ponovo zagospodarile Beogradom, i njime vladale narednih 50 godina (1739-1789. godine). Za to vreme su popravili mnoge oštećene džamije i povratili u prvobitno stanje mnoge pretvorene u crkve. Prema nekim savremenicima, u Beogradu je 1780-tih godina bilo 50-ak džamija. U toku velikih borbi za Beograd 1739. godine, stradalo je oko 30 džamija. U planu Beograda, kojeg je izradio austrijski potporučnik Bruš 1789. godine, ucrtano je 15-ak džamija. Taj se broj džamija uglavnom održao do Prvog srpskog ustanka.

U Prvom srpskom ustanku tokom borbi za oslobođenje Beograda 1806. godine, mnoge džamije su stradale, a one preostale bile su pretvorene u bakalnice, u nekim su držane svinje, jedna je bila pretvorena u pravoslavnu crkvu, a neke su određene turskim ženama za stanovanje. Ustanici su držali grad od 8. januara 1806. do 1813, kada su ga ponovo zauzele Osmanlije. Povratkom Osmanlija dolazi do obnavljanja nekih oštećenih džamija. Srpske vlasti su 1836. godine popisale džamije u Beogradu, i u tom spisku se nalazilo 16 džamija. Iseljenjem "turskog" življa iz Beograda 1867. godine (među kojima je veliki broj bio slovenskog porekla) započeo je žalosni kraj beogradskih džamija. Kako navodi Feliks Kanic ”gde kad bi noću slučajno eksplodirale mine rušeći džamije koje su ometale regulaciju”. Danas je jedina preostala Bajrakli džamija na Dorćolu.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Glavni grad Kraljevine Srbije

Od 1817. bio je prestonica Kneževine Srbije (sem u periodu od 1818—1841, kada je Kragujevac bio glavni grad). Prestonicu iz Kragujevca u Beograd je premestio Knez Mihajlo Obrenović. Kad je Srbija stekla potpunu nezavisnost 1878. i postala Kraljevina Srbija, Beograd je opet postao ključni grad na Balkanu koji se veoma brzo razvijao. Međutim, uprkos izgradnji železničke pruge do Niša, ukupni uslovi u Srbiji bili su kao i u ostalim pretežno poljoprivrednim zemljama, a Beograd je 1900. imao samo 69.100 stanovnika. Ubrzo, 1905. broj stanovnika se povećava na preko 80.000, a na početku Prvog svetskog rata 1914. i do 100.000, ne računajući Zemun koji je tada pripadao Austrugarskoj.

Slika
Knez Mihajlova ulica početkom XIX veka

Nakon Prvog svetskog rata i okupacije od strane Austro-Ugarske i nemačkih trupa, Beograd je doživeo brz razvoj i značajnu modernizaciju kao prestonica nove Kraljevine Jugoslavije. Malo je poznata činjenica da je Beograd tada imao prvi budistički hram u Evropi. Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka, broj stanovnika se popeo na 239.000 do 1931. zajedno sa zapadnim predgrađem Zemunom, koji je ranije bio u Austrougarskoj. Do 1940, broj stanovnika je bio oko 320.000, priraštaj stanovništva između 1921. i 1948. je iznosio približno 4,08 % godišnje.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: BEOGRAD - hronika srpske prestonice  |  Poslato: 30 Okt 2014, 00:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beograd u prvom svetskom ratu

Slika
Zgrada u ulici Kralja Petra razorena tokom bombardovanja 1915.

Atentatom Gavrila Principa na Franca Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju u Sarajevu 28. juna 1914. počeo je prvi svetski rat, a većina borbi na početku se odigrala u okolini Beograda.

Austro-Ugarski monitori su granatirali Beograd 29. jula 1914, 30. novembra ga zauzima general Oskar Poćorek, a potom srpske trupe pod komandom Vojvode Putnika vraćaju grad. Posle teških borbi koje su se vodile između 6. i 9. oktobra 1915. godine i u kojima je razoren veći deo grada, Beograd zauzimaju Nemačke i Austro-Ugarske trupe pod komandom Feldmaršala Augusta fon Mekenzija.

Grad su oslobodile srpske i francuske trupe 5. novembra 1918. godine pod komandom Maršala Luja Franše d'Epereja i prestolonaslednika princa Aleksandra.


bginfo

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 35 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker