Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:25


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 27 Nov 2014, 23:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Karamatina kuća u Zemunu - svedok prohujalih vremena

Karamatina kuća u istoimenoj ulici u Zemunu jedna je od najstarijih i najlepših u tom delu grada. Podigao je zemunski trgovac Kuzman Jovanović, davne 1764. godine.

Slika

Rodonačelnik porodice Karamata, Dimitrije, doselio se u Zemun iz Katranice u Egejskoj Makedoniji (sada Pirgi u Grčkoj), zajedno sa bratom Anastasom. Odmah po dolasku u Zemun, braća su počela da se bave trgovinom stoke u kojoj su bili veoma uspešni i stekli zavidan imetak. Iako poreklom Cincari, ubrzo su se „posrbili" i zajedno sa ostalim zemunskim trgovcima podigli su 1785. godine pravoslavnu kapelu u Eperšeju kod Požuna.

Dimitrije je 1772. godine kupio kuću, danas spomenik kulture, od Kupine, udovice Kuzmana Jovanovića, za tada zavidnih 4.000 forinti. Ubrzo je ukrasio prvim portretima u ulju na ovim prostorima. Slikar Georgije Tenecki je sva tri naručena portreta (Dimitrija, njegove supruge Marije i bratanca - Anastasovog sina) uradio 1785. godine, a trideset godina kasnije likove još nekih članova porodice Karamata na platno je preneo Pavel Ćurković. Zbirka porodičnih portreta, počev od Dimitrija, predstavlja dragocene primerke srpskog slikarstva 18. i 19. veka.

Jovan, sin Dimitrijev, dozidao je 1827. godine sprat na srednjem delu kuće i renovirao čitavu građevinu. Svi delovi kuće, uključujući i prizemlje, jedinstveno su povezani fasadom u stilu klasicizma. Stara barokna kapija na istočnom delu kuće zamenjena je novom, za kola i pešake, i iznad nje je označena godina kada je rekonstrukcija izvršena.

Slika

Grb u čast caru

Kuća porodice Karamata svedok je nekoliko istorijskih događaja, a u njoj su boravile i mnoge značajne ličnosti.

U vreme Austrijsko-turskog rata 1778/89. godine kuća je ustupljena austrijskom feldmaršalu Laciju, koji je u njoj osnovao vojni štab. U posetu su mu ubrzo došli austrijski car Jozef II i njegov nećak, prestolonaslednik Franc I, da bi videli kako se osvaja veliki i utvrđeni Beograd. U čast caru, Dimitrije Marković iz Novog Sada uradio je na tavanici velike sobe (salona) reljef dvoglavog orla u drvetu, koji i danas ukrašava taj deo kuće.
Usledila je i poseta feldmaršala Laudona sa štabom Glavne austro-nemačke vojske Srbiji, odnosno Turskoj.

Tokom Srpskog pokreta, revolucionarne 1848/49. godine, u kući je boravio srpski patrijarh Josif Rajačić sa nekolicinom članova „Glavnog narodnog odbora Vojvodovine Srpske". Zbog velikog pritiska Mađara, nastao je ustanak Srba u Vojvodini. Kako bi pomogao svom narodu, patrijarh je pokušavao da iz Zemuna uspostavi vezu sa Beogradom. Knez Aleksandar Karađorđević izašao mu je u susret poslavši srpske dobrovoljce pod vođstvom Stevana Knićanina. Atanasije Karamata je učestvovao u radu pomenutog odbora da bi kasnije postao i njegov kasir, što bi danas bio položaj u rangu ministra finansija.

Gosti kuće bili su i naš veliki prosvetitelj Vuk Karadžić i njegova kćerka Mina, dok su čekali dozvolu za prelazak u Beograd.

Vekovi i vladari su se smenjivali, a Karamatina kuća je ostala kao svedok prohujalih vremena. Zbog izuzetne istorijske, umetničke i dokumentarne vrednosti, porodični portreti, kao i cela kuća, 1950. godine stavljeni su pod zaštitu države.

Nešto više o istoriji, događajima u kući i detinjstvu rekao nam je akademik Stevan Karamata, jedan od njenih sadašnjih stanara.

- Moj otac Ozren bio je oficir kraljevske vojske i Drugi svetski rat proveo je u nemačkom zarobljeništvu. Po završetku rata jedva se zaposlio, ali je uvek posvećivao mnogo pažnje i vremena mom bratu Kosti i meni, a posle i unucima. U predratnom periodu u našoj kući je bilo mnogo više proslava i društvenih okupljanja. Dolazili su ljudi različitih nacionalnosti i političkih uverenja, ali su njihovi razgovori i diskusije uvek bili u duhu međusobne tolerancije. Iako su moji roditelji bili brižni i pažljivi, u našoj porodici se uvek znalo „gde je deci mesto", pa smo tako prilikom proslava imali naš, mali odvojeni sto. U to vreme od pomoćnog osoblja u kući imali smo kuvaricu i baštovana, a nas decu odgajale su i podučavale guvernante. To su bile dve austrijske učiteljice pre rata, a u ratnim godinama jedna „domaća" Nemica - priseća se on.

U drugoj polovini devedesetih godina 20. veka deo kuće bio je ustupljen Klubu matične kulture Zemuna.

Kuća je nedavno ponovo renovirana i svojim izgledom i dalje ukrašava staro jezgro Zemuna, a u njoj i sada žive članovi čuvene i ugledne porodice Karamata.



srbijuvolimo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 28 Nov 2014, 00:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beograd: Deo Doma Jevrema Grujića - privatni muzej

Deo Doma Jevrema Grujića, spomenik kulture i simbol starog Beograda u kome je 1912. godine tajno potpisan savez sa Bugarskom mogao bi već sledeće godine da postane privatni muzej

Slika
Dom Jevrema Grujića

BEOGRAD - Deo Doma Jevrema Grujića, spomenik kulture i simbol starog Beograda u kome je 1912. godine tajno potpisan savez sa Bugarskom, a 55 godina kasnije otvorena i prva diskoteka, mogao bi već sledeće godine da postane privatni muzej.

Sedam generacija stvaralo je zbirku koju danas čini više od 500 umetničkih predmeta i retka arhivska građa, a osim slika Arsenija Petrovića, Uroša Kneževića, Uroša Predića, Paje Jovanovića i drugih, legat Doma čine i originalni primerci stilskog nameštaja od 16. do 20. veka, predmeti od porcelana, keramike, srebrnine, diplomatska prepiska, fotografije sa evropskih dvorova, kao i prepiska Kralja Milana i kraljice Natalije...

Gradonačelnik Beograda Beograda Siniša Mali, obilazeći dom Jevrema Grujića, rekao je danas novinarima da grad želi da podrži inicijativu vlasnika da deo kuće pretvori u Muzej koji će moći svi da posete.

On je podvukao da taj legat ne predstavlja samo spomenik kulture već pravu riznicu srpske istorije i srpske kulture, ukazujući na činjenicu da je u njoj izloženo više od 500 umetničkih dela koja je "sedam generacija sakupljalo".

"Ono što mi želimo da uradimo kao grad jeste da podržimo inicijativu vlasnika ovog doma da deo kuće pretvori u muzej koji će moći svi da posete. Videćemo na koji način to možemo da uradimo, da li kroz javno-privatno partnerstvo ili donacije, ali sam siguran da bi jedan ovakav projekat omogućio Beogradu da bude atraktivniji", rekao je Mali.

Gradonačelnik je primetio da bi možda i neki drugi naslednici mogli da slede primer Grujićevih potomaka, ukazujući da najveći broj predmeta koji se nalaze u tom Domu do sada nije bio izložen.

Mali je izrazio nadu da će deo kuće biti obnovljen tokom sledeće godine posle čega će Beograđani, građani Srbije i strani turisti moći da se upoznaju sa predmetima koji su deo istorije.

Jedan od potomaka i vlasnik Doma Lazar Šećerović rekao je novinarima da će muzej biti i neka vrsta kulturnog centra, koji će građanima da pruži drugačiju sliku Beograda i Srbije.

"A sada dozvolite da malo maštamo, recimo 1. maj iduće godine, gradonačelnik Siniša Mali, a možda i premijer seku vrpcu, otvara se Muzej, stavljamo bronzanu ploču", našalio se sa novinarima Šećerović, ukazujući da vlasnici žele što pre da bogatstvo koje postoji u Domu pruže na uvid ljubiteljima istorije i kulture.

"Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda i Centralni institut za konzervaciju nam pomažu u revitalizaciji ovog objekta. Zavod je predložio da podnaslov ili glavni naslov bude Muzej diplomatije i avangarde, jer sedam generacija naših predaka su bile diplomate i radili su na vezama koje smo imali tokom tih godina sa evropskim državama, sa Amerikom i sa Kanadom", rekao je Šećerović.

Aleksandar Conić, takođe jedan od potomaka, izrazio je zahvalnost gradonačelniku jer je, kako je naveo, prepoznao "veliku stvar koju porodica pokušav da uradi", kao i da uspeva u tome zahvaljujući Zavodu za zaštitu spomenika i Centralnog insituta za konzervaciju.

"Želimo da naša kolekcija bude izložena za dobrobit cele nacije, da se vide odnose koje smo imali sa evropskim i svetskim zemljama u 19. i 20. veku, da pokažemo da smo bili uspešna evropska zemlja što smo i danas, i što ćemo biti i u budućnosti", rekao je Conić.

On je istakao da je Dom nedavno posetio jedan od najvećih svetskih stručnjaka za rehabilitaciju kutlurnog nasleđa, koji je predložio da se Dom Jevrema Grujića nađe na listi Svetskog muzejskog fonda.

Dom Jevrema Grujića je spomenik kulture od velikog značaja i predstavlja simbol starog Beograda. Podignut je 1896.godine za istaknutog srpskog državnika i ustavobranitelja Jevrema Grujića, ministra pravde u vladi Kneza Mihaila, diplomatskog predstavnika u Carigradu i osnivača liberalne stranke.

Najstarija vrednost u Domu Grujića je ikona Jovana Krstitelja iz 18.veka sa kojom je Mirka, ćerka Jevrema Grujića, prešla Albaniju.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 18 Mar 2015, 23:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Dom Jevrema Grujića - Muzej diplomatije i avangarde

Pred balkanske ratove 1912. u donjem salonu je potpisan tajni sporazum sa Bugarima iz koga je proistekao Balkanski savez za oslobođenje svih južnih Slovena od Turaka. Jedno vreme je bilo belgijsko poslanstvo. Pred kraj Drugog svetskog rata kako nije bilo dovoljno bolnica, bila je tu i partizanska bolnica

Slika
Unutrašnjost kuće krije brojne dragocenosti i "mala gospođa" - Jelenka

KRAJEM maja ili početkom juna Dom Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici krajem maja ili početkom juna postaće muzej. Kako za "Novosti" kaže jedan od Grujićevih naslednika Lazar Šećerović zvaće se "Dom Jevrema Grujića - Muzej diplomatije i avangarde". Tako će ova kulturno-istorijska riznica moći na nov način da svedoči o tome koliko su bile jake evropske veze tadašnjeg srpskog građanskog društva, koliko snažni njegovi uticaji na kulturu i politiku zemlje.


- Muzej diplomatije, zbog toga što je diplomatija bila poziv sedam generacija muških potomaka ove kuće, a avangarde, jer su se u Svetogorskoj 17 mnoge stvari dogodile prvi put - objašnjava naš sagovornik.

Jevrem Grujić je jedan od prvih naših studenata koji odlazi u Pariz. Osnivač je Liberalne stranke. U njegovoj privatnoj kući prvi put se dogodio istorijski dogovor: pred balkanske ratove 1912. u donjem salonu je potpisan tajni sporazum sa Bugarima iz koga je proistekao Balkanski savez za oslobođenje svih južnih Slovena od Turaka. Između dva rata bilo je ovde francusko humanitarno društvo "Kap mleka". Jedno vreme je bilo belgijsko poslanstvo. Pred kraj Drugog svetskog rata kako nije bilo dovoljno bolnica, bila je tu i partizanska bolnica u parteru naše kuće - podseća Šećerović i dodaje: - Avangardno je i to da se pred kraj 20. veka celokupna opozicija okupljala u parteru. Naša kuća je burno ušla i u 21. vek.

U kući je 1967. osnovana i diskoteka, prva od Trsta do Vladivostoka. Ona je najavljivala revolucionarnu 1968, dah slobode, hipi pokret.

HERBEZOVO SREBRO

TEODOR Herbez čiji se portret, koji je uradio Miloš Tenković, čuva u Domu Jevrema Grujića, po završetku studija i doktorata u Padovi radio je u Rusiji kao visoki činovnik celu deceniju. Na poziv knjaza Miloša dolazi u Srbiju. Došavši pred knjazov konak u Kragujevcu sa tovarom koji je nosilo 10 mazgi pozva, kako je zapisao Milan Milićević, gospodara da vidi šta je sa sobom doneo: "Pogledaj gospodaru moje srebro, koje je ovde pred tobom. Ja sam ga sve pošteno zaradio u Rusiji. Razgledaj ga i zapamti dobro sve što imam, a nemoj posle da kažeš da sam ga kao tvoj popečitelj zaradio putem pljačke!".
Ne manje važno - kuća Jevrema Grujića je i prva kuća koja je naprečac stavljena pod zaštitu 1961, godinu dana po osnivanju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, i to na inicijativu najistaknutijih intelektualaca i stvaralaca Beograda, pošto joj je pretila opasnost da bude srušena kako bi se napravio parking za Atelje 212 čija izgradnja je počinjala.

Ono što je javnosti malo znano je podatak da prava priča o kući Jevrema Grujića, koja je podignuta 1896, počinje nekoliko decenija ranije i to u Kragujevcu!

Naime, dok je u Beogradu stolovala žena knjaza Miloša - Ljubica (koju je narod zvao "velika gospođa"), u Kragujevcu je gazdovala "mala gospođa" - Jelenka. Kad je "romansa" sa knjazom počela da bledi, Miloš je udaje za Hercegovca, svog ministra finansija Teodora Herbeza koji je doktorirao pravo u Padovi. Naravno, knjaz je svoju nekadašnju ljubav "ispratio" u brak sa pozamašnim mirazom. I, danas se na njenom portretu u Narodnom muzeju može videti biserna ogrlica sa 38 redova, koja je vredela kao 50 kuća u ondašnjem Beogradu. Ali, dobila je i niz poseda od kojih je jedan bio i onaj između današnje Svetogorske i Hilandarske ulice. Upravo to imanje biće miraz Jeleni - usvojenoj ćerki Jelenke i Teodora Herbeza kojom će se 1856. oženiti Jevrem Grujić.

(Sutra: U službi otadžbine)


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 18 Mar 2015, 23:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jevremov dom u službi otadžbine

Dom Jevrema Grujića uskoro postaje muzej diplomatije i avangrade (2): U kući u Svetogorskoj ulici okupljala se slavna imena politike i kulture

Slika
Mesto gde se krojila i srpska istorija / Foto Z. Jovanović

OD desetoro dece, Jevrema i Jelene Grujić, samo troje je dočekalo starost - Stana, Miroslava zvana Mirka i sin Slavko. Ali, Jevremovu lozu nastavila je ženska linija i to ćerka Stana. Od nje se linija unuka i praunuka i čukun-unuka Jevrema Grujuća nastavlja kroz porodice Ćurčić, Protić, Milojević, Naumović, Šećerović i Conić. Tako su se zapravo u Dom Jevrema Grujića, taj specifičan porodični, ali i srpski politički, građanski i umetnički arhiv sabrali značajni akteri društvenog i političkog života kneževine i kraljevine Srbije, a potom i kraljevine Jugoslavije. Kuća Grujić čuva i Jeleninu venčanicu, najstariju sačuvanu u Srbiji.


Ali, ovaj dom u Svetogorskoj je bezmalo kao "samostalna osoba", koja ima svoje "pamćenje" - arhivu, sećanja, uspomene. Podignuta 1896. po planovima arhitekte Milana Kapetanovića i sama jeste svojevrsni artefakt. Bila je jedna od prvih izgrađenih na tadašnjoj periferiji, van šanca. Ugostila je i ispratila mnoga slavna imena politike i kulture, ranjene i oporavljene. Tu su se potpisivala tajna akta, poput saveza sa Bugarskom 1911-1912. Zaključio ga je Milan Milovanović, diplomata i predsednik Vlade Kraljevine Srbije, koji je tu živeo i umro. Njen "stas" je sačuvani spomenik građanske arhitekture u Beogradu 19. veka: dostojanstvena jednospratnica, zidana u duhu akademizma. Ali, na njoj su vidljivi i uticaji neorenesanse, zahvaljujući oslikanom frizu pod krovnim vencem i uz prozore, dok je raspored sličan onom u domu porodice Veljković. Reprezentativne prostorije su u parteru, a na sprat, gde su saloni za intimnije društvo, vode mermerne stepenice. Pokućstvo koje se ovde čuva i koristi, svedoči da se u to vreme, kada se gradilo u duhu evropskih zemalja, u Srbiji nije proizvodio nameštaj. Otuda u sobama visokog građanskog društva, pa i u kući Jevrema Grujića - bidermajer, italijanski barok, stil Luja 14, neoklasicizam, stil Adam, art-deko.

Slika

Poreklom seljak iz okoline Aranđelovca, Jevrem Grujić je gimnaziju završio u Beogradu. Zahvaljujući stipendiji školovanje je nastavio u Nemačkoj, pa u Parizu. Kad se oženio Jelenom, već je bio jedan od najuglednijih pravnika u kneževini Aleksandra Karađorđevića. Pod Milošem Obrenovićem i dalje napreduje i tada počinje njegova diplomatska karijera u Istanbulu. Bio je poslanik i u Londonu, a dok je službovao u Parizu njegov sin Slavko završavao je najviše škole u Versaju i diplomirao i doktorirao prava na Sorboni.

Prva diplomatska misija Slavka Grujića odvodi u Atinu gde sreće Amerikanku Mejbl Danlop Gordon, kojom će se oženiti. Sa njom će proći London, Rusiju (u kući se čuva i poklon Romanovih - tabakera i muštikla optočena dijamantima). Ali, Mejbl je bila ta koja je bila posvećena humanitarnom radu. U teškim vremenima u Srbiji, tokom Prvog svetskog rata, pisala je za američke i engleske novine otkrivanju istine o narodu iz koga je poticao njen suprug. Njenom i Slavkovom zaslugom Karnegijeva fondacija za mir je finansirala 1927. izgradnju Univerzitetske biblioteke, koja danas nosi ime "Svetozar Marković". Humanitarnim radom bavila se i Jevremova ćerka Mirka, koja je bila i prva dvorska dama kraljice Marije Karađorđević i obavljala manje diplomatske misije, u koje ju je slao kraljevski par. Ali, to je posebna priča o služenju otadžbini.


GRESI IZ MLADOSTI

TOKOM studija prava u Parizu Jevrem Grujić je sa drugom Milovanom Jankovićem napisao delo "Južni Sloveni ili narod srpski sa Hrvatima i Bugarima - pregled njihovog istorijskog, političkog i društvenog života". U njemu je, pod uticajem liberalizma i kao budući osnivač Liberalne partije, kritikovao stanje građanskih prava u Srbiji pod Aleksandrom Karađorđevićem. Knez je to protumačio kao propagandu za povratak Obrenovića i ukinuo mu stipendiju. Ipak, Jevrem će završiti studije, a po povratku u zemlju, upravo će deci kritikovanog kneza držati časove francuskog.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 19 Mar 2015, 00:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Plemenita loza Grujića

Dom Jevrema Grujića uskoro će postati prvi privatni Muzej diplomatije i avangarde (3): Srbija im je bila ispred ličnog interesa

Slika
Iz foto albuma Doma Jevrema Grujića

DOM Jevrema Grujića trebalo bi da kao muzej diplomatije i avangarde otvori vrata publici krajem maja ili početkom juna i to uz obećanu finansijsku podršku grada Beograda. Stalna postavka bi se menjala s obzirom na veliku količinu i raznovrsnost materijala. Dragocenosti su se tu sakupljale više od jednog veka - od Grujića, preko porodica Ćurčić, Protić, Milojević, Naumović, pa do Šećerovića i Conića.


Kad muzej bude otvoren pažnju će sigurno privući zbirka oružja iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, sa puškama hajduk- Veljka Petrovića i Tanaska Rajića - koju nam pokazuje Nikola Tomašević, rođak i tehnički sekretar Doma Jevrema Grujića. Reč je o kolekciji Stevana Ćurčića za kog se udala Stana, najstarija Jevremova ćerka. Na velikoj izložbi balkanskih zemalja u Londonu 1907. ova zbirka dobila je zlatnu medalju i povelju. Oružje je pripadalo čoveku koji je u Beču izdavao časopis "Srbadija", bio osnivač i vlasnik "Beogradskih novina". Stevan Ćurčić bio je pravni stručnjak koji je na poziv kneza Nikole, 1905, napisao prvi crnogorski ustav.

Stana i Stevan su imali dve ćerke. Milica se udala za bankara Dragutina Protića i nisu imali dece. Ali, zahvaljujći Guti, kako su ga u porodici zvali, danas je u Domu Jevrema Grujića i "Moderna Kirka", ženski polu-akt iz 1912. koji je bankar kupio u Pragu. Druga ćerka Jelena se udala za diplomatu Milana Milojevića i nastavila lozu Grujića sa ćerkama - Milicom i Milenom.

Milena se udala za diplomatu Milivoja Naumovića, pa je tako u Dom Grujića ušao potomak Nauma Krnara, prvog Karađorđevog političkog savetnika, stradalog iste noći kad i njegov vožd. Unuk Naumov - Milivoje Naumović, diplomirao je prava na Sorboni i sa Milenom izrodio Borana i Miljanu. Druga se ćerka, Milica, takođe udala za diplomatu - Vukašina Šećerovića.

Budući muzej imaće 500 do 600 predmeta, bez arhive, koja se čuva na tavanu i koju čeka detaljno sređivanje. Među slikama, kojih ima više od 125, dominiraju porodični portreti. Tu su dela naših najvećih slikara Stevana Todorovića, Paje Jovanovića, Uroša Predića, Miloša Tenkovića, Zore Petrović, Vlaha Bukovca... ali i skulpture Đoke Jovanovića, antičke kopije, barokne skulpture svetaca iz druge polovine 17. veka.

Svi ovde sabrani predmeti svedoče o nastojanju da se kneževina, potom kraljevina Srbija i konačno kraljevina Jugoslavija afirmišu. Delalo se za dobrobit otadžbine i verovalo se u moral. O tome govori ovaj muzej - o Srbima patriotama i Evropljanima istovremeno. To je, dakle, muzej o veku kad se volela Srbija i stavljala ispred ličnog interesa!


JABUKE I ŠEĆER

Porodica Šećerović potiče od Jefte Kujundžića, hajduka koji je bio glasnik između Petra Petrovića Njegoša i Karađorđa. Jednom prilikom Jefta je vladici doneo Karađorđevo pismo i nekoliko jabuka, koje je vožd uz njega pratio. Obradovan vestima vladika reče: "Ove su mi jabuke slatke ko šećer, a ti si mi Jefto, slađi od šećera!". Tako je Kujundžić dobio nadimak Šećer a njegovi potomci postadoše Šećerovići.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 21 Feb 2016, 22:11
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kuća porodice Šonda

Slika

U Kosovskoj ulici u centru Beograda od skora se ističe zgrada na broj 5, gde je zasjala nova sveža fasada. Reč je o porodičnoj kući braće Šonda. Sagrađena je 1929. godine u stilu akademizma.

Došli su u Beograd iz severne Grčke iz planinskog mesta Klisura. Nušić u beleškama o Zerkeu pominje radnju Nikole Šonde na uglu današnje Uzun - Mirkove i Kralja Petra. Nikola je bio otac trgovca i bankara Mihaila Šonde. Neka istarživanja, navode Kostu - Konstantina kao oca budućeg kralja čokolade. Kad se najstariji Nikolin - Kostin sin Mihailo vratio sa studijskog boravka u Švajcarskoj, otac mu je 1902. godine podigao fabriku čokolade, bombona, keksa i leda. Projekat je potpisao građevinski inženjer Leon Talvi. Fabrika na uglu Solunske i Cara Uroša u dva navrata je doziđivana, a 1922. godine, po projektu Teodora Pobude i kasnijoj doradi fasade Alfreda Maja, dobijen je moderan izgled širokog platna fasade iznad koga se diže fabrički dimnjak. U Šondinu fabriku danas je useljena jedna modna kuća. Fabrika je Mihailu Šondi donela bogatstvo. Prema izvodu iz finansijskog izveštaja za 1903. godinu imala je promet od 128.087 dinara, a troškove 54.200 dinara. Stari Beograđani, koji su probali Šonda čokoladu tvrde da je bila lošeg kvaliteta. Mihailo Šonda 1911. godine podiže bioskop „Kolseum“ sa 500 sedišta, muzikom uživo i ćevapima.

Porodična kuća u Kosovskoj ulici imala je prizemlje, koje se davalo u zakup za radnje, sprat za prijeme, drugi sprat za stanovanje, a na trećem je živela posluga. Dva naglašena trougla na fasadi podsećaju na timpanon grčki hram, što valjda svedoči o helenskom poreklu porodice. U ovoj zgradi živeo je Mihajlov siromašni brat, samo akcionar njegove fabrike. U arhivu se čuva plan izgradnje po kojem je zgrada na broju 3 trebalo da bude skoro iste veličine kao i susedna, kuća velikog brata. Događaji koji su usledili izbrisali su Šondin brend i porodični trag. Ostala je grčka fasada Kosovske 5.


glassrbije

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Jedna kuća – jedna priča  |  Poslato: 02 Jul 2016, 22:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
DOM SVETOG SAVE

Slika

Nalazi se u Ulici cara Dušana broj 13, na Dorćolu. Na ovom istom mestu, kako tvrde pojedini istraživači, postojao je, suo tempore, čuveni karavansaraj Mehmed-paše Sokolovića s bezistanom, podignut još osamdesetih godina XVI veka. Dolaskom Austrijanaca 1717, taj karavansaraj je načelno rekonstruisan u baroknu palatu princa Eugena Savojskog, koja je spaljena 1739. a njeni ostaci konačno uništeni prilikom regulacije Dušanove ulice 1882. i kopanja temelja za Svetosavski dom.

Dvospratno zdanje podignuto je u kratkom periodu od 1889. do 1890. kao dom ili pansion za smeštaj srpskih dečaka van Srbije. Tome je doprinelo „ustalaštvo" Društva Svetog Save (osnovano 1886. po zamisli književnika i političara Svetomira Nikolajevića), sa programom „onako beskonačnim, a po prostoru onako beskrajnim" - „da širi prosvetu i neguje nacionalno osećanje i vrline u srpskom narodu". Patriotsko-prosvetni ciljevi bili su na umu članovima Društva i kada su, blagosloveći njegove temelje, zamišljali budući Dom kao pribežište i „košnicu" nauke i prosvete, kao „kulu svetilju na uzburkanom moru srpskoga rodoljublja" ili pak „simvol duhovnoga jedinstva vasceloga Srpstva". Za takav cilj, čini se, nije bilo teško naći priložnike, tim više što su simpatije kraljevske porodice Obrenović - Milana i mladog Aleksandra, neskriveno bile na strani Društva koje je sebi uzelo u zadatak da pomaže nacionalno ugrožene Srbe u Južnoj Srbiji (Kosovu i Metohiji i Makedoniji) i Bosni i Hercegovini. Pored darodavaca kralja Aleksandra Obrenovića, trgo¬vca Krsmanovića, industrijalca Đorda Vajferta i drugih, svoj dobrovoljni prilog dao je i sam autor Jovan Ilkić besplatno projektujući i nadzirući gradnju reprezentativne građevine. Za svoj patriotski trud odlikovan je Svetosavskom medaljom.

Slika

Zgrada je u kompozicionom pogledu uobličena u duhu neorenesanse, ali se na njoj oseća snažan utkaj srpsko-vizantijskog stila bliskog autoru sa njegovih studija kod danskog arhitekte nastanjenog u Beču - Teofila fon Hanzena. Utoliko je ona jedna od prvih profanih građevina u Srbiji podignuta sa namerom da se evociraju stilski obrasci starosrpske crkvene arhitekture. U svom prvobitnom obliku Dom je zamišljen kao dvospratni objekat u fasadnom nizu Ulice cara Dušana sa glavnom fasadom prema ovoj ulici, kao i sa bočnom, koja je kasnije zazidana, prema Ulici braće Baruh.


Centralnost je takode bila podvučena središnjim ulazom — svojevrsnom aluzijom na portike vizantijskih crkava, izborom fenetracije^ (bifore i kvadrifore), kao i blagom isturenošću središnje fasa-dne lamele po vertikali. Imitacija kompozitnog, složenog zidanja u najvišim partijama objekta, a pre svega primenjena ornamentacija, imaju posve intencionalnu vrednost, upućujući na njihovo drevno, starosrpsko, a u biti, romantičarsko poreklo. Ornamentalni korpus građevine dopunjen je i značajem brojnih amblema i grbova koji su, kao simbolički prikazi zemalja u kojima žive Srbi, sa umešnošću i velikom heraldičkom preciznošću, razastrti po fasadi. Premda je likovnost fasadnog zastora, između ostalog, bila zasnovana na različitom tretmanu svake etaže, projekat dogradnje sprata izveden po planovima Petra Bajalovića 1923, konsekventno je sledio i poštovao Ilkićevu prostomu i plastičko-dekorativnu zamisao. Simetričnost i kompozicija fasade nisu bili narušeni, premda je namesto piramidalnog postavljena lučna atika sa natpisom a arkadni friz restituisan i preseljen sprat više.



Dom svetog Save je bio oštećivan u oba rata. U njemu je, i pored prvobitne izvorne namene i imena, u meduratnom razdoblju, privremeno bila smeštena Četvrta ženska realna gimnazija (od 1933), a u neko doba i predratna Komanda Beogradskog žandarmerijskog puka, dok se posle Drugog svetskog rata u zgradu uselila Viša ženska škola, kasnije Fizički i Učiteljski fakultet.
Građevina ima suteren, prizemlje i tri sprata.


beogradskablog

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 23 Okt 2016, 22:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Najstarija zgrada u Beogradu

Kuća koja se nalazi na Dorćolu, u Ulici cara Dušana 10, predstavlja najstariji sačuvani stambeno-poslovni prostor u glavnom gradu.

Slika

Ova kuća i još identičnih šest zdanja sagrađene su u vreme austrijske rekonstrukcije Beograda u razdoblju od 1724. do 1727. Kuće su izgrađene prema Regulacionom planu beogradske varoši pukovnika Nikole Doksata de Moreza u nekadašnjoj Dugoj ulici.

Prvi vlasnik bio im je Elijas Flajšman, remenski majstor i savetnik u opštinskom veću, koji se doselio u Beograd nakon austrijskog osvajanja grada 1717. Iz tog razloga, mnogi kuću u današnjem broju 10 nazivaju „Flajšmanova kuća“, koja je bila druga u nizu od Kalemegdana. Po povratku Turaka 1740. ovih sedam zdanja bila su jedna od retkih građevina iz austrijskog doba koje su ostale sačuvane. Međutim, mnoge istorijske neprilike koje su zadesile grad do 1930. dovele su do toga da je do danas „preživela“ samo jedna od njih sedam.

Kuća predstavlja baroknu građevinu sa lučnim svodovima i sastoji se od podruma, prizemlja i sprata. Prizemlje je izgrađeno od kamena i opeke, a na strani prema ulici nalazi se glavni ulaz i dva bočna otvora za lokale. Tokom 19. veka dograđen je i sprat sa potkrovljem na kome je bilo smešteno četiri stana. Glavni ulaz vodio je kroz tunel do zidanog stepeništa u dvorištu, koje je vodilo na trem sa koga se ulazilo u hodnik na spratu. Dubok i vodom potopljen podrum prostire se ispod cele zgrade, a isti je zaintrigirao pažnju javnosti tokom Drugog svetskog rata.

Tadašnji stanovnici ove kuće viđali su često kako Nemci dolaze u ovaj podrum kako bi iskopavali tunele, koji su danas zatrpani, polusrušeni i potopljeni mutnom vodom. Misterija koja je ostala do današnjeg dana je nepoznat razlog zbog kog su ovi tuneli kopani. Prema legendi koja se priča, ovi podzemni tuneli koji vode prema Savi povezuju Beograd i Zemun ispod reke, ali zbog njihove nepristupačnosti nije bilo mogućnosti da se to istraži. Poslednja rekonstrukcija ove građevine bila je 1932. od kada potiče sadašnja krovna konstrukcija sa nadzidanim fasadnim vencem.

Danas kuća u Cara Dušana 10 predstavlja spomenik kulture koji se nalazi pod zaštitom grada i države. Konstruktivni sklop je sačuvan u celini, dok krov potiče iz vremena poslednje obnove. Prvobitna funkcija kuće bila je stambeno-poslovna, što je ostalo do dan danas tako. U prizemlju se nalaze dva lokala, a na spratu se nalaze dva stana i dva poslovna prostora. Iako je kulturno dobro, kuća se danas nalazi u oronulom stanju, a najveći problem stanarima prethodnih godina predstavljao je krov koji prokišnjava što je uzrokovalo otpadanje maltera sa njega.

Iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
Zanimljiva je činjenica da je najstarija kuća u Beogradu proglašena za spomenik kulture 1981. godine, a to je 20 godina posle donošenja prvog rešenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda o utvrđivanju Doma Jevrema Grujića za spomenik kulture. Iako je kuća u Dušanovoj 10 bila evidentirana u Zavodu brzo po njegovom osnivanju, trebalo je izvršiti njenu identifikaciju i praćenje njene sudbine od vremena nastanka, kroz proučavanje i analizu kartografskih i pisanih izvora iz razdoblja austrijske okupacije 1717-1739. godine, planova Beograda iz 18. i 19. veka i fotodokumentacije sa kraja 19. veka, što je podrazumevalo istraživanja u bečkim i carigradskim arhivima, kao i analizu postojećeg stanja objekta.


danas

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 28 Okt 2016, 21:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KUĆA PORODICE NAJDANOVIĆ

/Sava mala - Beograd /

Slika

Među malobrojnim starim kućama u Savamali koje su se održale posle regulacije ovog dela grada 1834. god. nalazi se i ova kuća sagrađena verovatno pre 1830. god. Ona predstavlja redak primerak stare varoške kuće Beograda iz prve polovine XIX veka sa svim odlikama balkanske arhitektonske tradicije. Zidana je u bondruku sa ispunom od opeke, fasade su jednostavno rešene sa erkerom kao dominantom na centralnoj uličnoj fasadi i doksatom u dvorišnoj. Sprat je služio za stanovanje, a u prizemlju je bila kafana. Za kafanu je vezano ime Petra Kočića koji je u njoj napisao svoje prve književne radove. Zbog toga je jedno vreme kafana nosila ime "Kafana Petar Kočić".
Porodica Najdanović je kuću kupila 1893. Kuća Najdanovića je reprezentativan tip kuće koja je bila rasprostranjena u gradovima Srbije u prvoj polovini XIX veka, a danas sačuvana samo sporadično. Izuzev po starini i arhitekturi ova kuća je od značaja i za razvoj urbanizma Beograda, s obzirom da predstavlja jednu od repernih tačaka nekadašnje Savamale u kojoj se nalaze začeci moderne urbanizacije.

Slika

Slika

Kuća porodice Najdanović se nalazi u Beogradu, u ulici Gavrila Principa 35, ima status spomenika kulture.

Posle regulacije ovog dela grada 1834. godine, kuća porodice Najdanović je jedna od retkih koja se uklopila u nove planove u tadašnjoj Savamali. Sagrađena pre 1830. godine, kuća predstavlja redak primerak stare varoške kuće Beograda iz prve polovine 19. veka sa svim odlikama balkanske arhitektonske tradicije.

Zidana je u bondruku sa ispunom od opeke, fasade su jednostavno rešene sa erkerom kao dominantom na centralnoj uličnoj fasadi i doksatom na dvorišnoj. Sprat je služio za stanovanje, a u prizemlju je bila kafana. Za kafanu je vezano ime Petra Kočića koji je u njoj napisao svoje prve književne radove. Zbog toga je jedno vreme kafana nosila ime „Kafana Petar Kočić“. Porodica Najdanović je kuću kupila 1893. godine i predstavlja reprezentativan tip kuće koja je bila rasprostranjena u gradovima Srbije u prvoj polovini 19. veka, a danas sačuvana samo sporadično. Izuzev po svojoj starini i arhitekturi, ova kuća je od značaja i za razvoj urbanizma Beograda, s obzirom da predstavlja jednu od repernih tačaka nekadašnje Savamale u kojoj se nalaze začeci moderne urbanizacije.

Slika
Crtež Luke Mladenovića,1939. godine.

Slika

Slika

Slika

Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Beogradske kuće  |  Poslato: 13 Feb 2017, 18:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Beogradske priče: Blago čuvano u Jevremovom podrumu

Dom Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici je muzej srpske elite prošlog doba. Značajan deo kolekcije poharan u Prvom svetskom ratu, pa je, sluteći novi sukob, porodica zazidala umetnička dela duboko ispod zdanja

Slika

POSTOJI kuća u Beogradu koja bi sama mogla da ispriča noviju varošku istoriju. Zidovi jednog zdanja pamte tajno potpisivanje sporazuma između Srbije i Bugarske 1912. godine kojim je otpočeo balkanski rat i konačno oslobođenje od Otomanske imperije, tu je bilo smešteno belgijsko poslanstvo između dva rata, partizanska vojna bolnica tokom oslobođenja 1944. godine... Posle rata u ovoj zgradi bila je prva diskoteka u Beogradu, legendarni disko klub "Kod Laze Šećera"...

Pričamo o Domu Jevrema Grujuća, u Svetogorskoj ulici, pored Ateljea 212, zdanju koje je postalo prvi privatni muzej u ovom gradu.

- Najstarija vrednost u ovom muzeju je ikona Svetog Jovana Krstitelja iz 18. veka, koja je prešla Albaniju sa našim herojima u Prvom svetskom ratu - počinje pripovedanje za "Beogradske priče" naš domaćin Lazar Šećerović, jedan od nasledika ove ugledne porodice. - U kući je verovatno i najraskošnije venecijansko ogledalo u Srbiji, urađeno u rokaj stilu iz 1775. godine.

Ali bolje je redom...

Rakić i Dučić

- ISTAKNUTI srpski državnik i diplomata Jevrem Grujić podigao je ovu kuću za svoju porodicu 1896. godine - kaže Šećerović. - U njoj su održavani balovi u 19. i 20. veku na kojima se okupljala gradska elita, ali i diplomatski susreti koji su bili neobično dragoceni za tadašnju mladu srpsku državu. U porodični dom Grujića kraljica Marija dolazila bi nenajavljena i mimo protokola, dok su velikani poput Milana Rakića i Jovana Dučića bili redovni i intimni porodični prijatelji.

Dom Jevrema Grujića je spomenik kulture od visokog značaja, a još jedan kuriozitet predstavlja činjenica da je to prva zgrada zaštićena od Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda 1961. godine i jedina članica Evropskog udruženja istorijskih kuća.

- Ovo mesto krasi jedinstvena umetnička kolekcija koju čini više od 400 umetničkih predmeta - nastavlja Šećerović. - Nažalost, ovde je samo mali deo kolekcije koji je sačuvan samim čudom. Najveći deo poharan je tokom Prvog svetskog rata.

Slika

Kada je, najzad, protutnjalo i zlo Velikog rata, porodica Grujić je izvukla težak nauk. U susret novom velikom ratnom sukobu najveći deo umetničke kolekcije dosetljivo su zazidali u podrum kuće. Mnogo godina kasnije potomci su srušili ovaj zid i pred njima se ponovo našla neoštećena duhovna riznica ovog grada i naroda. Izlišno je razmišljati šta bi se dogodilo sa porodičnim blagom da su nemački okupatori naslutili šta se nalazi ispod zdanja.

Naš domaćin je jedan od naslednika ove porodice, i sa širokim osmehom i velikim ponosom pokazuje delove različitih kolekcija. Dela likovne umetnosti potpisali su velikani Arsenije Petrović, Uroš Knežević, Stevan Todorović, Uroš Predić, Paja Jovanović... Primerci stilskog nameštaja potiču iz doba od 16. do 19. veka...

- U muzeju su izloženi delovi čuvene zbirke oružja Stevana Ćurčića, jednog od navećih kolekcionara u Srbiji - dodaje naš sagovornik. - Među njima su najdragoceniji komadi oružja iz Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Posmatramo puške čuvenih junaka Hajduk Veljka Petrovića i Tanaska Rajića iz 1807. godine, svesni da gledamo direktno istoriji u oči.

Odmah pored su retke novine, porodična biblioteka, fotografije... Pred posmatračem je prvo izdanje "Gorskog vijenca". Pored je prepiska kralja Milana Obrenovića i kraljice Natalije. Pisma kneza Mihaila Obrenovića... Srpska i gradska prošlost smeštena u vitrine.

Slika

Umalo srušena

ŠETNjA među izloženim eksponatima posmatrača vraća direktno u srž beogradske elite u prošlosti, ali i svih pretnji i udara koje su izdržali. Pred nama je najstarija sačuvana venčanica u Srbiji, iz davne 1864. godine, koja je pripadala Jeleni Grujić, ženi Jevrema Grujića.

Odmah pored vidimo škrinju za liker, poklon kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović Stevanu i Stani Ćurčić, portrete Jevrema i Jelene Grujić, u impresivnim ramovima delo su Steve Todorovića, dok je veliki Paja Jovanović poklonio porodici portrete Milana i Jelene Milojević. Koliko je blizak prijatelj ovog doma bio veliki slikar, govori i činjenica da je slike potpisao sa - Čika Paja.

- Kuća je preživela mnoge duhovne i materijalne udare, a poslednji je učinio da "vaskrsne" i ustoliči se u svojoj veličini - zaključuje Šećerović. - Šezdesetih godina Bojan Stupica planirao je da sruši kuću, kako bi na njenom mestu ponikao Atelje 212. To je izazvalo povelik revolt kod grupe profesora i intelektualaca koji su o ovoj nameri izvestili Jovana Sekulića, stručnjaka koji je tek bio postavljen na mesto novoosnovanog Zavoda za zaštitu spomenika.

Tako je prvo delo ove ugledne institucije bila zaštita upravo Grujićevog doma.

Slika

DIPLOMATSKA KARIJERA

U istorijskim spisima vezanim za karijeru Jevrema Grujića očitavaju se i svi burni događaji iz srpske istorije.

Novinski prostor je skroman kako bi dodirnuo sve važne delove njegove biografije, ali da pomenemo makar da je studirao prava na Hajdelbergu i Sorboni, da je bio prvi sekretar Svetoandrejske skupštine 1858. godine i autor Nacrta zakona o Narodnoj skupštini, još u Miloševoj vladi bio šef diplomatske službe, ministar inostranih i unutrašnjih poslova...

U vladi kneza Mihaila vodio je Ministarstvo pravde, posle ubistva kneza bio je diplomata u Carigradu. Posle Berlinskog kongresa opet je bio ministar spoljnih poslova, pa poslanik u Carigradu, Londonu, Parizu i Briselu...



večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 64 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker