Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:37


Autoru Poruka
Dade
Post  Tema posta: Re: Znamenitosti i lepote Srbije  |  Poslato: 19 Sep 2012, 18:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 29 Avg 2012, 20:36
Postovi: 615

OffLine
Srbija: Sve lepote „Đerdapa“


Vožnja brodom pruža panoramski pogled na okolinu i spomenike. U okviru Đerdapske klisure je i Lepenski vir, arheološko nalazište iz preistorije. Broj sunčanih dana u godini jednak je kao u Ulcinju


Slika
Golubačka tvrđava


KADA je Dunav prvo što se ujutru ugleda, nije teško probuditi se rano i ostati ceo dan na nogama da bi se obišla sva blaga ovoga kraja. Grad Kladovo i okolna istočna granična oblast Srbije „vlasnici“ su jedinstvenih lepota Dunava u skoro celom njegovom toku. Od stotinu kilometara, koliko je ova reka dugačka u Nacionalnom parku „Đerdap“, najšira je kod Golupca - 6,5 kilometara. Samo to dovoljan je razlog za posetu Kladovu.

Posle tri sata vožnje kolima od Beograda, pogled odjednom „pukne“ na 6.500 metara širok Dunav, od ostataka Golubačke tvrđave do obronaka Rumunije s druge strane.

To je istovremeno i ulazak u Nacionalni park „Đerdap“. Za leđima ostaje skelet nekadašnjeg rimskog utvrđenja - i, prolazeći kroz Gornji Milanovac, stiže se u Kladovo.

SPOMENICI

ISTORIJA grada dovodi se u vezu s vladavinom rimskog cara Trajana u 1. veku nove ere. Zanimljivo je što su materijalni ostaci tog perioda vidljivi uglavnom s vode, pa se krstarenjem rekom prolazi pored ostataka Trajanovog mosta, srušenog u 3. veku, i Trajanove table uklesane u steni. U okviru Đerdapske klisure je i Lepenski vir, arheološko nalazište iz preistorije.

O periodu turske vladavine svedoči tvrđava Fetislam iz 16. veka, koja se nalazi odmah na ulasku u grad.


Slika


PLOVIDBA

KLADOVO, pored izuzetnog kulturno-istorijskog značaja, poseduje i veliki turistički potencijal. Sam geografski položaj je osnovni preduslov za razvijeni turizam.

Naime, broj sunčanih dana u godini jednak je kao u Ulcinju, pa je duga peščana plaža pravo mesto za turiste tokom leta.

Plaža na svojoj egzotici dobija trščanim suncobranima, a poslednjih godina je i besprekorno čista i adaptirana za posetioce.

Jedna od atrakcija svakako je krstarenje Dunavom, brodom „Đerdap“. U višesatnoj vožnji s broda se panoramski razgleda Kladovo, a zatim se prolazi kroz Mali i Veliki Kazan, najlepši deo klisure, do Tekije. Sa desne strane ostaje uklesana Trajanova tabla, dok se sa leve nalazi rumunski manastir Mrakonija, na samoj reci.

Poseban doživljaj je prolazak kroz prevodnicu hidroelektrane „Đerdap“, jer se tu Dunav sa 34 spušta na nivo vode od 17 metara da bi propustio brodove. Fascinantan je i lik dačanskog kralja Decebala uklesan u steni, sa rumunske strane.

RIBOLOV

DEO opštine Kladovo izuzetno je bogat raznim vrstama sitne i krupne divljači, tako da je ovaj grad jedan od centara lovnog turizma.


Slika


Turistička agencija „Đerdap“ nudi i usluge obezbeđivanja dnevnih ribolovnih dozvola, kao i zanimljivu „školu bućke“ u trajanju od sedam dana.
Manifestacije koje se tradicionalno održavaju su „Kladovsko leto“, u trajanju od juna do avgusta, junska „Đerdapska regata“, zatim prava avgustovska fešta - „Zlatna bućka Đerdapa“, međunarodno takmičenje u lovljenju somova...

Kroz Kladovo prolazi i Međunarodna dunavska regata, a u avgustu je grad domaćin najvećeg etno-festivala u Srbiji.

Kladovo i okolina imaju plodno vinogradarsko tle, zbog čega više vrsta autentičnih vina dolazi iz negotinskog kraja. Jedno od najpoznatijih je „Duša Dunava“, koje posetioci mogu da probaju i na samom brodu u toku krstarenja.

USLUGA NA NIVOU

TURISTI mogu da se smeste u renoviranom hotelu „Đerdap“. Hotelska „ol inkluziv“ ponuda obuhvata smeštaj u vrlo udobnim sobama, „grand rojal“ švedski sto, krstarenje Dunavom, obilazak kulturno-istorijskih lokaliteta i prirodnih atrakcija u radijusu od 75 kilometara. Specijalna ponuda hotela je kongresni turizam.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Nacionalni parkovi Srbije  |  Poslato: 08 Okt 2012, 23:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Nacionalni parkovi Srbije

U svetu je registrovano oko 7.000 nacionalnih parkova ( područja sa većim brojem raznovrsnih prirodnih ekosistema od nacionalnog značaja, istaknutih odlika i kulturnog nasleđa u kome čovek živi usklađeno sa prirodom). Na toj listi su i “Đerdap”, “Fruška Gora”, “Kopaonik”, “Šar planina” i “Tara”.



Slika
Tvrđava Golubac kod Đerdapa

Zbog sve veće ljudske aktivnosti u prirodi, promene njenog izgleda, a samim tim i ugrožavanja biljnog i životinjskog sveta, dovođenja nekih vrsta do granice izumiranja, “rodila” se ideja o osnivanju nacionalnih parkova. Ljudi su počeli da razmišljaju o tome kako da sačuvaju raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, te zaustave brzo izumiranje vrsta.

Kao pojam prvi put se definiše na području Jeloustouna (Yellowstone) u Sjedinjenim Američkim Državama, 1872. godine. U Evropi prvi takav park je osnovan u Švedskoj, a zatim 1909. u švajcarskom Engadinu. Na teritoriji (bivše) Jugoslavije - 1924, u dolini Triglavskih jezera. U međuvremenu su osnovani i drugi nacionalni parkovi sa ciljem zaštite i proučavanja prirodnih celina.

“Ovo su područja sa većim brojem raznovrsnih prirodnih ekosistema od nacionalnog značaja, istaknutih odlika i kulturnog nasleđa u kome čovek živi usklađeno sa prirodom. Namenjen je očuvanju postojećih prirodnih vrednosti i resursa, ukupne predeone, geološke i biološke raznovrsnosti, kao i zadovoljenju naučnih, obrazovnih, duhovnih, estetskih, kulturnih, turističkih, zdravstveno-rekreativnih potreba i ostalih aktivnosti u skladu sa načelima zaštite prirode i održivog razvoja.

U nacionalnim parkovima dozvoljene su aktivnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, kao i obavljanje delatnosti u funkciji obrazovanja, zdravstveno-rekreativnih i turističkih potreba, nastavka tradicionalnog načina života lokalnih zajednica, na način kojim se ne ugrožava opstanak vrsta, prirodnih ekosistema i predela”, kaže jedna od definicija.

Nacionalni park može da zauzima površinu različite veličine: od nekoliko hiljada hektara u Evropi, pa do nekoliko miliona hektara u Americi i Kanadi. U Srbiji je minimalna površina 3.000 ha.

Najveći nacionalni park u svetu danas je Severoistočni Grenland nacionalni park površine 972.000km2 osnovan 1974. Najveći Evropski nacionalni park je Jugid Va (Yugyd Va) površine 18.917km2 u severoistočnoj Evropi na Uralu, koji je ujedno i najveći Ruski nacionalni park osnovan 1994.

Prema podacima iz 90-ih godina prošlog veka na svetu je bilo 1500 nacionalnih parkova ili rezervata, dok je prema podacima Međunarodne unije za očuvanje okoline IUCN (international Union for Conservation of Nature) do 2010. godine registrovano oko 7000 nacionalnih parkova.
Srbija ih ima pet: “Đerdap”, “Fruška Gora”, “Kopaonik”, “Šar planina” i “Tara”. Za upravljanje svakim od njih, osnovano je posebno javno preduzeće.

Svojim ukupnim vrednostima nacionalni parkovi nadilaze granice Srbije i uključeni su u Evropsku federaciju nacionalnih parkova – EUROPARC.

Nacionalni park Đerdap

Slika

Nacionalni park Đerdap reprezentuje jedinstvo prirodne i kulturne baštine Srbije. Priobalni pojas Dunava u Đerdapu bio je nastanjen još u neolitu, a o kontinuitetu življenja svedoče otkrivene arheološke vrednosti – od monumentalne kulture neolita, Lepenskog Vira, preko spomenika antičkog i srednjevekovnog perioda, do savremenog doba. Đerdap, takozvana Gvozdena vrata, hiljadama godina je izazov za putnike, trgovce, ratnike i mirotvorce.

Klisura Đerdapa i prirodno područje uz klisuru, kao prostorna celina, površine 63 608 hektara, sa izuzetnim kulturno-istorijskim vrednostima, značajnim prirodnim ekosistemima po sastavu izuzetne vrednosti i retkosti, objektima izvorne flore i faune i dobro očuvanim šumama prirodnog sastava i izuzetnog izgleda, od 1974. godine stavljeni su pod zaštitu kao nacionalni park.

Istraživanja flore početa su u davnoj prošlosti. Koliko je Đerdapsko područje bilo i ostalo zanimljivo za botaničare – floriste i fitogeografe – svedoči podatak da je Josif Pančić, tokom istraživanja flore Kneževine Srbije, čak 12 puta, u periodu od 1853. do 1876. godine, bio u Đerdapu i njegovoj okolini, uključujući podunavske peščare s jedne i druge strane klisure.

Danas su na ovom području čak 43 vrste biljaka, životinja i gljiva strogo zaštićene, a 124 zaštićene.

Takođe, veliko je bogastvo životinjskog sveta, pre svega zbog očuvanosti raznovrsnih staništa koja daju dobre uslove za opstanak tako velikog broja životinjskih vrsta.

Od Golupca do Kladova, Dunav protiče kroz najlepšu klisuru Evrope. Ovi predeli su i u geološkom, morfološkom i prostornom smislu najinteresantniji i najatraktivniji. Morfološke odlike Đerdapa ukazuju da je klisura nastala sukcesivnim usecanjem Dunava u planinski masiv Karpata, ostavljajući strme i mestimično vertikalne strane koje se izdižu iznad rečnog nivoa i do 800 metara.
Đerdap čine četiri klisure: Golubačka klisura, Gospođin Vir, Kazan i Sipska klisura.

U geomorfološkom smislu pod Đerdapom se danas podrazumeva najveća, najdublja i najlepša klisura Evrope, koja odvaja Banatske planine od planina istočne Srbije i spaja Panonski, sa Vlaško-pontijskim basenom.

Zanimljivo tumačenje nastanka dunavske klisure razvio je Jovan Cvijić koji je pošao od činjenice, da su pre 10 miliona godina Panonski i Vlaško-pontijski basen bili ispunjeni morima iz kojih su izvirivala ostrva (Fruška gora, Avala i dr.). Ova dva mora su bila odvojena niskim Karpato-balkanskim planinskim vencem, a između njih, po trasi današnjeg Dunava, postojala je na nekoliko mesta veza u vidu moreouzina. Kasnije je nivo Vlaško-pontijskog mora počeo da opada, pa se tako prelivala voda iz višeg, Panonskog, u niže, Vlaško-pontijsko, more. Tako je Dunav nasledio osobinu otoke, a tragovi daljeg produbljavanja sačuvani su u vidu Terasa.

Druga grupa naučnika misli, pak, da je dunavska klisura nastala u trenutku kad je počelo da se spušta Vlaško-pontijsko more i tom prilikom se jedna reka uvukla u suprotan sliv, te je tako povukla i obrnula reku iz panonskog sliva u Vlaško-pontijsko more. Tako se formiralo rečno korito budućeg Dunava kroz Đerdapsku klisuru. Da li je ovo pitanje nastanka Đerdapa definitivno rešeno, još uvek se ne zna, ali se njime naučnici i dalje bave.

Nacionalni park Đerdap možete posetiti tokom čitave godine. Uz obilazak atraktivnih vidikovaca, šetnju pešačkim stazama, posetu Vizitorskom centru u Donjem Milanovcu, Nacionalni park Đerdap upoznaćete i kroz Golubački grad, Lepenski vir, Trajanovu tablu i Dianu na Karatašu, suvenire i gastronomske specijalitete tamošnjih ugostitelja.

Fruška gora

Slika
Goran.Smith2/wikimedia commons

Naziv Nacionalnog parka potiče od naziva istoimene planine, (a potiče od reči Frug - "Roman"), te čuva uspomenu na jednu etničku zajednicu koja je davno nestala iz ovih krajeva. Ova usamljena ostrvska planina u Panonskoj niziji, razuđena planinskim i rečnim tokovima, proglašena je nacionalnim parkom 1960. godine.

Zahvaljujući jedinstvenim i veoma brojnim fosilnim ostacima flore i faune, Fruška gora se naziva i "ogledalom geološke prošlosti".

Pašnjaci i plodno zemljište, vinogradi i voćnjaci, ukrašavaju padine i niže delove Fruške gore, dok su površine koje se nalaze na visinama iznad 300 metara nadmorske visine pokrivene gustim, listopadnim šumama. Posebnu vrednost i biser Fruške gore predstavlja 16 pravoslavnih manastira, poznatih po specifičnoj arhitekturi, bogatim riznicama, bibliotekama i freskama. Fruška gora takođe krije i brojne arheološke lokalitete iz praistorijskog i istorijskog perioda.

Flora Fruške gore je veoma raznolika i specifična. Na prostoru uže zone Nacionalnog parka raste oko 1500 vrsta biljaka, među kojima preko 40 ima status prirodnih retkosti Srbije. Od prisutnih preko 30 vrsta orhideja, 18 vrsta je od međunarodnog značaja. Fruška gora je u celini šumsko područje, međutim od nekadašnjih 130.000 ha površine pod šumom danas je ostalo samo 23.000 ha.

Čovek je u prošlosti iskrčio veliki deo šuma na Fruškoj gori, tako da se na ovim, potencijalno šumskim površinama, danas uglavnom nalaze livade, utrine, njive, vinogradi i voćnjaci, a preostale šume uglavnom se nalaze na višim i nagnutim položajima sa izraženim erozionim procesima, i većim delom su obuhvaćene granicama nacionalnog parka.

Životinjski svet Fruške gore veoma bogat je i raznovrstan.

Hidrografska mreža veoma je gusta i relativno pravilno raspoređena. Površinske vode su predstavljene izvorima, vrelima, gustom rečnom mrežom, barama i veštačkim jezerima.

Slika
Manastir Hopovo na Fruškoj gori

U praistorijsko vreme, Fruška gora je bila uglavnom naseljena na priobalju Dunava. U planinski masiv obrastao šumom čovek je zalazio samo radi lova ili traženja privremenog skloništa za vreme opasnosti. U antičkom periodu, za vreme starih Rimljana, Fruška gora se nazivala alma Mons - plodno brdo, što ukazuje da je i u tom dobu bila obrasla šumom i nastanjena sa raznovrsnom divljači.

Ovaj deo Panonske nizije bio je tokom čitave istorije pozornica burnih istorijskih događaja koji su često dovodili do nestanka stare i pojave sasvim nove populacije ljudi. U to doba se učvršćuje crkvena organizacija i Srem dobija episkopiju, a zatim u XIII veku biskupiju. U Banoštru se krajem XII veka osniva benediktanski manastir. Turski upadi u Srem od 1390. i 1392. najavljuju novo nemirno poglavlje istorije.

Od početka srednjeg veka u ove krajeve nadiru mnogi narodi ostavljajući za sobom tragove svojih civilizacija

U novijem periodu od 1941. do 1945. godine čitavo područje Fruške gore predstavlja poprište borbi, skloništa i zbegova. Svedoci o događanjima u ovom periodu su brojna spomen - obeležja od kojih je najznačajniji spomenik na Iriškom vencu.

Manastiri Fruške gore su jedinstvena grupa sakralnih objekata nastala u periodu od XV do XVIII veka. Od 35 izgrađenih manastira do danas je sačuvano 16. Kao kulturne i istorijske vrednosti nalaze se pod zastitom UNESCO-a.

U okviru Informativnog centra radi vodička služba koja je osposobljena da posetiocima drži predavanja, kako u prirodi tako i unutar zgrade uz video projekcije, prvenstveno filmova o prirodi Fruške gore. U Informativnom centru nalazi se prirodnjačka postavka sa eksponatima koji na najbolji način reprezentuju prirodne i kulturne vrednosti Nacionalnog parka.

Kopaonik

Slika

Nacionalni park “Kopaonik” prostire se na najvišim i najočuvanijim delovima planine Kopaonik, koja se uzdiže u središnjem delu južne Srbije. Zaštićen je 1981. na površini od 11.809 ha. Iako počinje na visini od oko 800 m, najveća površina Parka obuhvata centralni i najšumovitiji deo kopaoničkog masiva, prostrani, relativno zaravnjeni predeo visok oko 1700 m, poznat kao Ravni Kopaonik, oko kojeg se dižu Suvo Rudište sa Pančićevim (Milanovim) vrhom (2017 m) na kome je Pančićev mauzolej, Karaman (1934 m), Gobelja (1834 m) i drugo.
Na Kopaoniku je najrasprostranjenija raskomadana šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije. Na višim delovima je četinarska smrčeva i jelova, a po stranama bukova i hrastova šuma.

Kopaonik odlikuju velike površine sa izuzetno vrednim i očuvanim ekosistemima. Ekološka raznovrsnost uslovila je i bogatstvo životinjskog sveta.

Klima Kopaonika obeležena je sa preko 200 sunčanih dana godišnje, zbog čega i nosi naziv "planina sunca". Kopaonik se nalazi na prelazu primorske ka kontinentalnoj klimi. Južni položaj masiva, zaravnjenost i otvorenost terena sprečava dugotrajno zadržavanje oblačnosti nad planinom.

Snegovi sa izvesnim odstupanjima padaju krajem novembra i traju do meseca maja, prosečno 180-230 dana godišnje.

Rudna bogatstva podarila su ime Kopaoniku, gde se od najstarijih vremena kopala ruda. Vulkanska aktivnost i vreli mineralni rastopi su uzrokovali promene na stenama usled visokih temperatura i snažnih pritisaka. Kopaonik nije izvorište velikih reka zbog relativno malih godišnjih padavina, ali zato postoji gusta mreža malih površinskih tokova koji potiču od brojnih izvora sa cele površine ove planine, od kojih su neki sa hladnom vodom, neki su lekoviti sa povećanom radioaktivnošću i mineralizacijom vode.

Povoljni prirodni uslovi ovog planinskog masiva omogućili su razvoj bogatog i raznovrsnog životinjskog i biljnog sveta.

Flora Kopaonika sadrzi preko 1500 biljnih vrsta. Ovaj prostor predstavlja jedan od najznačajnijih centara biološke raznovrsnosti i endemizma Balkana, jer u Nacionalnom parku živi 91 endemična i 82 subendemične biljne vrste.

Na najvišim staništima Kopaonika žive mnogobrojne životinjske vrste, a najznačajniji su sivi soko, zlatni orao, sova, divlja mačka i jelen, planinska ševa, krstokljun, živorodni gušter i druge životinjske vrste.

U regionu planine su poznate Vrnjačka, Mataruška i Sijarinska Banja. U podnožju nalazi se Jošanicka Banja (termalni izvor, 78°C), Lukovska Banja (36-56°C) i Kuršumlijska Banja (38-57°C). Na Kopaoniku postoje i mineralni izvori kao i izvor niskoradioaktivne vode Krčmar na visini od 1700 m i Marine vode na visini od 1950 m.

Zbog povoljne klime, broja sunčanih dana u godini, geomorfološke raznovrsnosti Kopaonik je izuzetno pogodan za razvoj turizma. Kopaonik pruža posetiocima – ljubiteljima prirode, uživanje i lepe doživljaje...
U okviru Nacionalnog parka izgrađen je turistički centar sa sistemom žičara i skijaških terena za alpsko i nordijsko skijanje.

Kopaonik je najveći skijaški centar u Srbiji i nesumnjivo jedan od najlepših centara u ovom delu Evrope. Vrhunski uređeni tereni skijaškog centra Kopaonik pružaju neizmerno uživanje svim kategorijama skijaša, od početnika do skijaša vrhunskih sposobnosti i čine boravak na Kopaoniku nezaboravnim. Poseduje oko 55 km staza uređenih za alpsko skijanje i 12 km staza za nordijsko skijanje. Za ljubitelje noćnog skijanja tu je i osvetljena staza “Malo Jezero”. Više od 70 odsto skijališta pokriveno je sistemom za veštačko osnežavanje. Ovim se postiglo da sezona skijanja traje duže, a skijaši, kako početnici tako i oni malo zahtevniji, mogu biti sigurni da će tokom sezone moći da uživaju u odlično pripremljenim stazama.

Sve staze su veoma dobro povezane sistemom žičara i ski liftova, kapaciteta od preko 32.000 skijaša na sat.

Žičara četvorosed Pančićev vrh tokom čitave zimske sezone, ali i u toku leta, osim skijaša i snoubordera, prevozi i posetioce centra koji se ne bave zimskim sportovima, već panoramski razgledaju centar i bave se brojnim drugim aktivnostima koje Kopaonik omogućava.

Šar-planina

Slika

Šar-planina predstavlja visok južni obod Srbije, prostirući se, u dužini od 85 km, u južnom delu Kosova, ali i severozapadnom delu Republike Makedonije i vrlo malom delu istočne Albanije.

Svoje ime je zaslužila, kako se uglavnom smatra, zbog šarenila planinskog pejzaža, kontrasta i živosti boja kojima ju je priroda oslikala. Kako bi se zaštitile njene izuzetne vrednosti, ustanovljen je Nacionalni park “Šar planina” 1993. u privremenim granicama od 39.000 ha, dok je predviđeno da trajnim granicama obuhvati površinu od oko 97.000 ha.

Glavni greben ove planine je sa preko 30 vrhova visokih od 2500 m, sa najvišim vrhom u srpskom delu planine Bistra - 2652 m. Najviši vrhovi Šar Planine su većim delom godine pokriveni snegom i ledom. Planina ima 39 jezera, 100 većih izvora i 25 većih reka. Moćna snaga leda iz pradavnog ledenog doba, u svojim različitim pojavnim oblicima, izbrazdala je duboke tragove u reljefu Šar-planine, i ispisala istoriju geoprocesa koji omogućavaju proučavanje zemljine kore i rekonstrukciju geološke prošlosti Balkanskog poluostrva i šire. Po raznovrsnosti oblika, sa oko 100 cirkova, Šar-planina predstavlja pravi muzej glacijalnog reljefa pod otvorenim nebom.

Sa kosovske strane planine podignut je veliki ski centar Brezovica, u opštini Štrpce. To je skijalište sa 5 žičara, 5 ski liftova i 16 km staza (900-2,500 m). Nekad veoma dobro razvijeni zimski turizam na ovoj planini, naglo je prekinut 1998. godine.

Šar-planinu odlikuje veliko bogatstvo i raznovrsnost živog sveta, i prisustvo velikog broja reliktnih i endemičnih vrsta. Sa 45% biljnog sveta Srbije, osobenim šumskim zajednicama i vrstama, životinjskim vrstama koje se danas retko nalaze u prirodi, a mnoge su ugrožene u čitavom svetu, Nacionalni park “Šar-planina” sa punim pravom nosi obeležje skloništa za divlji svet koji danas ubrzano nestaje.

Na Šar-planini živi 1800 biljnih vrsta. Najznačajniji su brojni tercijarni i glacijalni relikti, i 339 balkanskih endemita, od kojih su 18 lokalni endemiti, prisutni isključivo na ovom masivu. U Nacionalnom parku živi 147 vrsta dnevnih leptira, 45 vrsta vodozemaca i gmizavaca, oko 200 vrsta ptica i 32 vrste sisara, što ga čini jednim od faunistički najbogatijih područja Evrope.

Vegetacija na planini dijeli se u tri pojasa, do 1,000 - 1200 m rastu sve vrste useva i listopadne šume, iznad tog prostire se crnogorični šumski pojas do visine od oko 1, 700 m, a iznad toga je pojas visokih pašnjaka, koji obuhvataju oko 550 km2. Šar Planina je najveća kompaktna površina u Evropi, pokrivena pašnjacima. Planina je puna stada ovaca koje od brojnih vukova i medveda čuvaju nadaleko poznati psi šarplaninci. Od predatora na planini ima risova i orlova. Padine Šar Planine pune su brojnih sela, u kojima se većina ljudi bavi stočarstvom.

Pored toga što je ovaj nacionalni park po svom prirodnom bogatstvu jedna od vrućih tačaka biološke raznovrsnosti Evrope, on je izuzetno dragocen i kao kolevka srpske duhovnosti, državnosti i istorije. Na ovom području se nalazi 45 crkava i manastira podignutih u periodu od XII do XVI veka. Tu su isposnica i manastir Sv. Petra Koriškog iz XIII veka, crkva Sv. Petke iz XIV veka , crkva Sv. Bogorodice Odigitrije iz XIV veka, manastir Sv. Trojice iz XV veka, ostaci Dušanovog grada i manastirskog kompleksa Sv. Arhangeli iz XIV veka nadomak Prizrena, i drugi spomenici kulture od najvećeg nacionalnog značaja.

Tara

Slika
Uroš Petrović, 'Lampa'

Nacionalni park “Tara” pokriva najveći deo planine Tare, koja se nalazi na krajnjem zapadu Srbije, na samoj granici sa Bosnom I Hercegovinom, u lakatastoj okuci reke Drine, između Višegrada i Bajine Bašte.

Proglašen je za nacionalni park 1981. godine, na površini od 19.200 ha. Područje Nacionalnog parka, zajedno sa Zaovinama i Parkom prirode “Šargan – Mokra Gora”, čini okosnicu budućeg rezervata biosfere Drina. Planina Tara pripada delu starovlaških planina, a njen masiv sačinjavaju Kaluđerske bare, Tara, Aluške planine, Crni vrh i Zvijezada.

Tara predstavlja visoku, znatno skraćenu površ visoku 1000-1200 m, sa koje se uzdižu retki vrhovi visine od 1400 do 1600 m, ispresecanu duboko uklesanim rečnim dolinama. Pored kanjonske doline Drine sa moćnim krečnjačkim odsecima visokim i preko 1000 m, svojom lepotom i divljinom izdvajaju se i kanjoni reka Rače, Brusnice i Dervente, i kao izuzetna atrakcija, vodopadi Mali i Veliki skakavac na reci Rzav.

Planina Tara naročito je poznata po bujnim, gustim, autohtonim četinarskim šumama, koje je čine najšumovitijom planinom Srbije i Evrope. Od preko 1000 biljnih vrsta koliko je tu prisutno, oko 20 su endemičnog karaktera, među njima i carica svih endemita Evrope, Pančićeva omorika.

Pančićeva omorika je relikt tercijara i balkanski endemit koji je preživeo veliko ledeno doba na veoma ograničenim refugijalnim staništima u srednjem toku reke Drine, zbog čega je ovaj prostor jedinstven za očuvanje biološke raznovrsnosti u globalnim razmerama.

Vegetaciju gradi 35 šumskih i devet livadskih zajednica, gde su najzastupljenije mešovite autohtone šume smrče, jele i bukve, a posebnu vrednost čine reliktne i endemoreliktne zajedice omorike, smrče, jele, crnog i belog bora. Pored izuzetnog biodiverziteta flore, na području Tare su i brojna staništa značajne faune. Pančićev skakavac je lokalni endemit kojem je ovo područje jedino stanište.

Dok Drinu i hladne potočne vode nastanjuju retke i plemenite vrste kao što su mladica i lipljan, na području Tare se nalazi oko 130 vrsta ptica, kao što su crna žuna, planinski detlić, leštarka, uralska sova, gaćasta kukumavka, žutarica, mala muharica, kreja lešnikara, itd. Među faunom sisara je posebno značajno prisustvo medveda, vuka, divokoze, srne, vidre, divlje mačke, kune zlatice, kune belice, itd.

Ljudi na Tari danas se bave tradicionalnom planinskom poljoprivredom I stočarstvom, eksloatacijom rveta I seoskim turizmom. U Nacionalnom parku se nalaze i brojni ostaci kulturnog nasleđa. Obnovljeni manastir Rača, nekropole nadgrobnih spomenika iz XIV i XV veka u Perućcu i Rastištu, dragoceni su deo srednjovekovne srpske kulturne baštine.


B92


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Nacionalni parkovi Srbije  |  Poslato: 12 Dec 2012, 20:38
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nacionalni park i planina Tara

"Ja ovako zamišljam raj" izjavio je dr Etkin Klark, direktor Evropske fondacije za zaštitu prirode i nacionalnih parkova, prilikom obilaska nacionalnog parka „Tara" kada je video kako izgleda jedna od najlepših planina u Srbiji - planina Tara.

Slika
Planina Tara - vidikovac sa pogledom na Drinu


Kanjoni, vodopadi, vidikovci, jezera, zeleni vrhovi, bogat i raznovrstan biljni i životinjski svet, stanište mrkog medveda, ekološki očuvana prirodna sredina i kako je opravdano nazivaju, fabrikom crvenih krvnih zrnaca.

Planinarenje, planinski biciklizam, šetnja, kupanje u jezeru, jahanje, kanjoning, avantura, odmor je samo deo onoga što može da vam pruži planina Tara.

Masiv planine Tare nalazi se u zapadnoj Srbiji, u severozapadnom delu oivičen dubokim kanjonom reke Drine, na koji se pruža prelep pogled sa brojnih vidikovaca, “Banjska stena”, “Kozija stena”…

Pored reke Drine, krasi je jezero Perućac kao i Zaovinsko jezero.

Slika
planina Tara i reka Drina photo: Vladimir Mijailović

Dužina planine Tare je 50 km, a širina 22 km i ima prosečnu nadmorsku visinu od 1200 m. Najviši vrh je Kozji rid sa 1591 mnv, a najniža kota 291 m, odnosno visina jezera Perućac. Klima je izrazito planinska, leta sveža,a zime hladne sa dosta snega. Zbog povoljne klime i zabačenosti na planini Tari je opstao relikt i endemit balkanskog poluostrva Pančićeva omorika, kao i mnogi drugi spomenici prirode, blago rečeno živi fosili.

Područje NP Tara obiluje arheološkim nalazištima koja datiraju od neolita do srednjeg veka. Poznate su neke nekropole - stećci u Perućcu, ostatci srednjevekovnog utvrđenja Solotnik i manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina Nemanjića iz 13-og veka.

Slika
Planina Tara jesenji pejzaž


Na planini Tari je obeleženo 18 planinarskih staza sa ukupnom dužinom od 120 km, kao i 27 biciklističkih staza dužine oko 420 km.

Planina Tara ima i brojne kanjone. Prolazak kroz njih je prava avantura, ali uz potrebnu opremu i vodiče. Na planni Tari se nalazi jedan od najekstremnijih kanjona u Srbiji, “Kanjon Zvijezde” ili “Selski potok” sa brojnim vodopadima od 50 metara. Izlazak iz ovog kanjona je krunisan spustom od 500 metara visinske razlike.

Iako obiluje divljinom, planina Tara je planinski turistički centar, sa ugostiteljskim objektima svih nivoa.


baštabalkana

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 46 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker