Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:46


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 20 Maj 2012, 05:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Čarda na kraj sveta u Kovilju

Otvorih Enciklopediju Novog Sada pod "Č" ali Čarda na kraju sveta je samo pobrojana uz neke druge u okolini. A ova, po mom mišljenju zaslužuje svoju odrednicu u Enciklopediji, jer to nije samo mesto gde se jede, pije lumpuje... to je svojevrsna institucija ova naše ravničarske, podunavske, šeretske i bekrijaške kulture.

Slika

''U Kovilju ima čarda, koju zovu "Na kraj sveta"
Boemi joj dali ime, kad su pili jednog leta.
Tu se uvek jelo, pilo, pevalo i veselilo.
Nikom ništa to ne smeta, što je čarda NA KRAJ SVETA!
...
Na ovom mestu su mnogi, sa pesmom čekali jutra,
Tu niko mario nije, šta će mu doneti sutra!"
/Đoka Varenika/

Jedno od tih mesta zove se "Kraj sveta". To zapravo i nije pravi "kraj sveta" već onaj "kraj" kome se svako raduje. Takav kraj sveta poželi svako ko je tu i na tren bio! Mnogi ambasadori, delegacije svetskih zvaničnika, boemi novosadski i beogradski, dolazili su da pojedu čorbu svetskog prvaka čika Pere Varenike. Da pojedu čorbu, da popiju, provesele se i da se ponova vrate.

Čika ili deda Pere Varenike više nema. Na nebeskoj čardi sluša svoju omiljenu pesmu "Duni vetre sa banatske strane" i u društvu svojih poznatih, takođe pokojnih, redovnih gostiju, velikih boema, slikara i pesnika, uživa gledajući nas, koji se "kraju sveta" vraćamo da udahnemo daleke miomirise njegove riblje čorbe, Arkanja i uz pesmu i "dudaru" podsetimo vremena kada je na "bicikli" tu dolazio Mika Antić.

Nije bilo za čuditi se što su tu mnogi boemi jutro dočekivali, a kažu da je Mika Antić jednom i peške otišao do svoje kuće u Kovilju, jer mu je neko sakrio biciklu.
Deda Pera je bio vrcavog duha, onog s kojim se srećemo u vicevima o dobroćudnom Lali, govorilo se za deda Peru da je "deda pun buva, samo iskaču iz njega!" Ponekad se čovek zapita, da li su redovni gosti više voleli deda Peru ili njegovu slavnu čorbu, reklo bi se oboje, a najviše ono čega je bilo samo "Na kraju sveta" i više nigde i više nikad!...

Slika

Slika

Slika

Mnogi gosti vični slikarskom kistu ili pesničkoj reči ostavljali su tragove svog boravka na ovoj čardi. Tako su zidovi salaša ukrašeni i spolja ali i iznutra mnogim slikama i stihovima. Koviljski pesnik Miroslav Koledin napisao je, a akademski slikar Žika Miškov "namolovao" je pesmu na zidu čarde:

Pokraj vode seo panj, uz Arkanj.
Iskočila jedna štuka kao ruka,
Čika Pera brže bolje,
Baš je bio dobre volje
Štučetinu da zakolje.
Ispod potopljenih grana
Snašao se za šarana.
Nešto malo smuđetine
I dunavske sometine.
Za čas puna torba
pa će biti riblja čorba.
Čika Pera bem' mu sveca
U kuvanju nema premca.
Vatra gore, kotlić krčka
U Arkanju neko brčka.
Svira Toza, Pera peva,
Tima s kontrom ne okleva.
Dok Pisari bas udara
Tu se toči i dudara
Oko čarde bagrem cveta
To je život na kraj sveta!

Slika

Oprez, dudara - u glavu udara!'' (Blog B92, autor Normalan1)

Slika

Još iz daleka možete opaziti dve belo okrečene salaške kuće, na čijim zidovima su oslikane velike ribe i još veće sunce, ispisani stihovi i poruka došljaku "Stigli ste na kraj sveta!" Ime i ideju da se ovako šareno i šeretski oslika, dao je svojevremeno poznati koviljski slikar Živojin Miškov.

Slika



Preporučujemo Vam šampionsku riblju čorbu iz kotlića, koju iskusni Đoka Varenika priprema po receptu svog oca Pere. "Početkom šezdesetih, čika Pera je počeo da se takmiči u spremanju riblje čorbe iz kotlića. Posle mnogo pobeda pozvali su ga na međunarodno takmičenje u Beč, gde je 1986. godine pobedio i postao evropski prvak. Od tada je svet počeo da dolazi na čardu. (Ja se baš ne bih složio sa ovim delom teksta - tad su počeli da dolaze oni koji su krenuli tragom te vesti.)

Slika

- Obavezno probajte šarana i soma na ulju, kvalitetno domaće vino i štrudlu. Sve to uz zvuke tamburica i sjaj sveća u predvečerje. Sva riba na meniju je ulovljena istog dana na Arkanju. Nema struje, a samim tim ni zamrzivača. Ljubitelji pecanja mogu iznajmiti čamac kod čika Bege i okušati se u lovljenju soma, štuke, smuđa...

- Dolazili su na ovo mesto, već decenijama, gosti iz celog sveta, među njima poznati umetnici, političari, sportisti... Bilo ih je, kažu, iz 42 zemlje i dobro se i danas sećaju kosmonauta Gagarina koji je sedeo pod stoletnim dudom i jeo riblju čorbu iz kotlića.
Bane Banda (Sajt Kuda Zavikend,com)

Ja se sećam još i Mihaila Talja.

Slika

Dva kilometra od bačkog sela Kovilja, putem pored manastira, na jugoistok, stiže se na mesto odakle se dalje nigde ne može otići. Odatle - pravo, levo i desno šire se staze i bogaze kroz neprohodne močvare i rukavce Dunava, ali se nigde ne stiže. Može samo nazad, na čardu "Arkanj", u ambijent iz 19. veka. Zbog takvog položaja, boemi su smislili da se nalazi "nakraj sveta".

Čarda radi decenijama, a zgrada u kojoj je smeštena stara je blizu dva veka. Na čardi nema struje, a vodom se snabdeva iz bušenog bunara, što joj pruža neobičnu draž. Leti, ispod nadstrešnice od trske i pod krošnjama dudova, a zimi u potkrečenim sobama, naspram svetla fenjera i lojanica, gost ima priliku, uz muziku tamburaša, da se provede - do nezaborava.

Ovde se služe isključivo jela od rečne ribe. Tradiciju je započeo pokojni vlasnik Pera Varenika, a nastavlja njegov sin Đoka. (Da ne grešim dušu, mislim da sada porodičnu tradiciju Varenika nosi Steva.)

Sveža riba iz Dunava u čorbi ili pržena na masti u tiganju, uz vino, rakiju i pivo ohlađene u bunarskoj vodi, privlačili su i privlače znane i neznane goste. Dolaze političari, biznismeni, glumci, ambasadori i drugi stranci sa svih strana sveta. Pored svakodnevne ponude, nude se i retka jela. Ako poruči bar dan ranije, gost može da jede škembiće od soma i belu alasku čorbu. Škembići ko škembići. Samo što su od somovskih želudaca. Sakuplja ih Đoka kada mu ribari donesu rečne nemani od 15, 20, 30 i više kila. Čuva ih u zamrzivaču (nalazi se kod kuće, jer na čardi nema struje), pa kad zatreba isecka na rezance, prokuva, pripremi začine i onda stavi u kotlić i kuva dok ne budu gotovi. Prste da poližeš.
A bela riblja čorba? Kuva se onako kako su to radili nekadašnji alasi. Samo se umesto dunavske koristi bunarska voda. Stavi se osam vrsta ribe: šaran, karaš, deverika, manjov, protviš, krupačica, kesega, mrena, štuka i kao deveti - bandar! Đoka Varenika kaže da je ta deveta riba kao začin, jer pored soli i sveže paprike daje poseban ukus ovoj čorbi. Rezanci ne idu, ali može da se razmuti jedno jaje, što su i ribari radili pre stotinu i više godina, kada su bili u prilici da se dohvate nekog kokošinjca.

Slika
Stari dud je na levoj strani slike.

Ova čarda je jedinstvena i po dudovima koji je okružuju. Najstariji ima dva veka. Ostalih sedam su mnogo mlađi, ali dovoljni da se svakog leta ispeče rakija da gosti mogu da je piju cele godine. Ovde ona izgleda fantastično. Hladna, iz fraklića, uz ljuto-slatko-kiselkasti ukus traži još koji fraklić ili vruću čorbu i domaći mekani koviljski hleb.

Slika
Čamci se ovako drže da se ne rasuše kad se ne upotrebljavaju.

U hladovini dudova, pecanju i veslanju, može da se provede prijatan dan. Stara građevina išarana je panonskim i dunavskim motivima novosadskih slikara i ispisana mnogobrojnim porukama. Jedna od njih slovi: "Ovde su pili i jeli naši očevi, dedovi, pradedovi, čukundedovi, navrndedovi, askurđeli, kurđeli, kurebali i sukurdovi. Danas pijemo mi... Kurajberi!".

Svet danas možda i ima više nekakvih krajeva, ali samo je jedan pravi, kažu Koviljčani - ovaj na Arkanju! (Miroslav Božin - Danas 26. april 2008.)

Slika

Slika

Slika

Ja nikada nisam umeo da bekrijam uz tamburaše; prestao sam da pijem ohohoooo odavno, ali sam Na kraj sveta dolazio, što svojom voljom, što po obavezi.

Ono što je nezaboravan utisak a koji i danas tamo možete okusiti (ako već niste), je atmosfera male polutamne prostorije zadimljene mirisom petrolejki na zidovima, sveća na stolovima, mirisa iz kuhinje i duvanskog dima. Naravno žamor, tamburači i pokoji gost koji se pesmom priključi pa 'iskače' jer ne zna tekst kako ga tamburaška banda peva.

Po toplom vremenu sve je to napolju. Povetarac povremeno donosi miris vode i zvuke rita, a pomalo se i pljeskate braneči se od komaraca.

Slika

Kad nemam neki 'pravi' plan skoknem, i leti i zimi, do ovog mesta spokoja i tišine. Onako, samo da udahnem vazduh Arkanja i osetim mir kad gostiju oko čarde nema. Da okrenem koji krug oko čarde i po koznakoji put iščitam zidove. A i da u mislima vidim kako su i pre vek-dva-tri, a i mnogo ranije, ljudi ovde na vodi bivali i sa njom i od nje živeli.

Slika

A ako pvri put dolazite po mraku - ne očekujte da ćete videti čardu izdaleka.


Preuzeto sa Vojvodinacafea

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 28 Maj 2012, 07:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Etno selo Babina reka

U lazarevačkoj opštini, na samom kraju sela Trbušnica, između Lazarevca (12 km) i Aranđelovca (20 km), nalazi se etno selo Babina reka. Građeno je u poslednjih deset godina, a otvoreno je pre dve godine.

Slika



Imanje Živkovića izolovano je prirodom od svega urbanog. Okružuju ga brda, planine, potoci, reka, šume, a na samo 50 metara od objekata za odmor nalazi se jezero. Može da se peca, šeta po obali ili da se iz obližnjeg restorana posmatra odsjaj na površini vode… Pored jezera protiče potok u narodu poznat kao Babina reka, po kome je ovaj kompleks i dobio ime.

Restoran ima kapacitet od 130 mesta, sa jedne strane je otvoren prema šumi i jezeru, a sa druge strane je dvorište sa kamenim zidinama, drvenim skulpturama i fontanama. Unutrašnjost restorana je jedinstvena, prijatnog ambijenta i poseduje kamin, koji u hladnim danima ovom prostoru daje veoma prijatnu atmosferu. Restoran je ispunjen umetničkim slikama sa motivima Šumadije i fotografijama starih kuća Srbije. Autor je Slaviša Živković, vlasnik ovog etno sela, jedinstvenog po arhitekturi.

Slika

U sklopu kompleksa je uređena bašta sa fontanama i prirodnim hladom, bina za kulturno-umetnički program, parking i suvenirnica, a uskoro će biti otvoren i veliki zavičajni muzej. Tu je i ograđen sportski teren.

Veoma bogat jelovnik prilagođen je ovakvom ambijentu, pa se mogu probati specijaliteti od piletine, svinjetine, junetine i ribe, kao i jela sa roštilja.

Ovde je moguće osetiti potpuni mir i tišinu koju retko gde i kada današnji čovek može doživeti. Atmosfera je kao stvorena za opuštanje i koncentraciju, inspiraciju i odmor. Za tople dane idealan je mini bazen.


DuB

_________________
Slika Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 02 Jul 2012, 09:08
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Pravi raj u "Ivanjičkim konacima"


Nadomak Ivanjice u selu Raščići otvoreno etno-selo. Gosti uživaju u šest luksuznih apartmana, uređenih u etno-stilu, ali imaju klima-uređaj, internet i kablovsku TV


Slika


Ivanjički konaci u selu Raščići obogatili su turističku ponudu ovog kraja. Udaljeni samo pet kilometara od Ivanjice, nalaze se na idiličnom mestu, uzvišenju s kojeg puca pogled na Javor, Mučanj i Jankov kamen, najveći vrh Golije. Izgradio ih je na svom ognjištu Milinko Veličković (40), direktor beogradske TV Metropolis.

„Ivanjički konaci“ raspolažu sa šest luksuznih apartmana. Svi apartmani imaju klima-uređaj, internet i kablovsku TV. U istom dvorištu nalazi se i kuća sa dnevnom sobom, kupatilom, kuhinjom, dve spavaće sobe i velikom natkrivenom terasom. Na raspolaganju gostima su i veliki bazen i etno-restoran, tzv. krčma sa 40 mesta, gde mogu da se hrane i organizuju proslave. Prilaz do konaka je asfaltiran i postavljena je javna rasveta, pa gosti mogu i u noćnim satima da uživaju u šetnji prelepim krajem. Domaćin je u ovaj projekat uložio dosta vremena, posvećenosti, ljubavi i novca, što se vidi na svakom koraku i brižljivo doteranom detalju. Raduje ga što je uspeo u prvobitnoj nameri da uskladi i pomiri tradicionalno sa modernim.

- Uvek me je privlačio etno-stil - kaže Veličković.

- Tako nešto tražio sam kad god sam odlazio na odmor. Kada sam na mestu stare, trošne kuće počeo da zidam drugu, pružila mi se prilika da i ja tako nešto uradim. U početku nisam nameravao da se bavim turizmom, ali kako je gradnja odmicala i moja zamisao se ostvarivala, odlučio sam da u mom rodnom mestu napravim raj za turiste, nešto što bi se razlikovalo od drugih ponuda.

Svako ko jednom poseti „Ivanjičke konake“ oduševi se komfornim smeštajem, uslugom i lepotom predela. Mesto je idealno, pre svega, za ljude iz grada, koji stalno žure, jure, koji su pod stresom. Tiho je i mirno. Ima predivnih terena za šetnju, ali i za vožnju biciklom i kavdriciklima, što je, takođe, u ponudi. Na nadmorskoj visini od 700 metara gosti mogu punim plućima da udišu čist vazduh i uživaju u pogledu na beskrajno zelenilo. S druge strane, nisu uskraćeni ni za jedno savremeno sredstvo (internet, TV, klima, centralno grejanje).

Prema želji gostiju organizuju se izleti do Golije, Mučnja, Javora, obilazak obližnje Hadži-Prodanove pećine, Uvca...


CENE

* Noćenje staje 1.200 dinara

* Noćenje sa doručkom - 1.500 dinara

* polupansion - 2.000 dinara

* pansion - 2.500 dinara

* Za decu do pet godina gratis, do 10 godina - popust 50 odsto


Večernje Novosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 17 Jul 2012, 02:21
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
'DIDINA KUĆA',BAČ

O Baču

Slika

Bač, drevni grad na rečici Mostongi dao je ime celoj regiji – Bačka. Prvi tragovi o Baču datiraju još iz 535. godine, kada ga vizantijski car Justinijan I pominje u svom pismu. 873. godine Bač je bio avarsko utvrđenje, a na prelazu prvog milenijuma u drugi, Bač postaje središte županije, crkveno sedište i kraljevski grad u koji redovno dolaze kraljevi i plemići na zabave i sabore.

Bač je do danas sačuvao svoj šarm, lepotu i bogatstvo kulturne baštine. Franjevačka crkva i samostan jedni su od najstarijih sakralnih spomenika iz Xii veka. U samstanu je bila smeštena prva bolnica na ovoj teritoriji u kojoj su se lečili i križari i hodočasnici na putu u svetu zemlju. Bačka tvrđava iz 14 veka, ostaci turskog kupatila, manastir u Bođanima nezaobilazne su turističke destinacije u opštini Bač.Nezaobilazna tačka u šetnji sarim Bačem je i najstarija apoteka u Vojvodini poznate bačke porodice Gebauer. Posebno je prijatan boravak u prirodi kojom je opština Bač bogata, te pruža mogućnosti neposrednog kontakta sa jedinstvenom florom i faunom i brojnim vodotocima bačkog podunavlja. Ovde posebno treba izdvojiti jezero Provala sa prostranom peščanom plažom, kamping zonom i izletištem, Dunav, kanal DTD sa pešačkim stazama, biciklističku stazu i lovište Plavna sa vizitorskim centrom za posmatranje divljih životinja i foto safari.

Slika

Slika

U SRCU LEPOG I PITOMOG SREDNJEVEKOVNOG GRADA Bača, između Franjevačkog samostana i Župne crkve, smestila se Etno kuća „Didina kuća“. U samom centru grada sa jedne strane, a u pitomoj tišini sa druge strane pruža posetiocima idilačan prizor rečice Mostonge i srednjevekovne Tvrđave. Temelji kuće datiraju još s početka XIX veka. Dograđivana i obnavljana , današnji izgled je dobila prvih godina XX veka. Opremljena i uređena nameštajem i pokućstvom iz tog doba, vraća posetioce u doba topline zidane peći i mirisa majkine kujne. Uz stara i već zaboravljena jela, pića i poslastice, gosti će provesti ugodne i romantične trenutke kraj čardaka ispod đerme u pravom seoskom ambijentu.

„Didina kuća“ raspolaže sa oko 100 mesta na letnjoj terasi i u bašti ispod trske. U letnjem periodu uz posetu organizovanih grupa, kuća je pogodna za organizovanje proslava, seminara, likovnih kolonija, književnih večeri. U hladnim zimskim večerima, sedeći na banku uz toplu zidanu peć, gosti „Didine kuće“ mogu se priključiti raznim radionicama starih zanata, od tkanja, grnčarije, zlatoveza pa do slikanja na svili i staklu.

Zadnji deo dvorišta predviđen je za organizovanje raznih takmičenja – od kuvanja kotlića pa do starih sportova: skakanje u džaku, natezanje konopca, bacanje potkovice u dalj, karike na marike – i za decu i odrasle – a deca do 11 godina mogu da dožive nezaboravne trenutke uz putujuće lutkarsko pozorišete , gde će ih uveseljavati likovi iz poznatih bajki i basni, i to sve na otvorenom.

Vikend u „Didinoj kući“ možete provesti pripremajući zimnicu i obaviti tradicionalnu bačku svinjokolju, a na raspolaganju vam stoji poseban kompleks namenjen baš za ovakve prigode. No, vikend možete provesti i u šetnji i razgledanju opštine Bač, uz gastronomsku ponudu „Didine kuće“ i dobru tamburašku muziku.

Slika


Preuzeto sa 'Etnodidinakuća'

_________________
Slika Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 07 Okt 2012, 03:28
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vrbas: “Zeleni dvor” salaš iz najlepšeg sna

Porodica Stanković već 12 godina dobrovoljno žive bez struje, daleko od stresne svakodnevnice. "Zeleni dvor" otvoren za namernike, koji stižu sa svih kontinenata u potrazi za harmonijom

Slika
Salaš “Zeleni dvor” iz najlepšeg sna

KAJTASOVO - Malo je onih koji bar jednom nisu poželeli da se osame u nekom prirodnom ambijentu, koji pruža sklonište od stresa i svakodnevnih briga. Ipak, ima i onih hrabrih koji su tu želju pretvorili u stvarnost. Sava (53) i Sneža (48) Stanković su pre dvanaest godina prodali stan u rodnom Vršcu da bi kupili kolibu na kraju sveta - u šumici blizu južnobanatskog sela Kajtasovo, kraj mrtvaje reke Karaš. Tu su napravili salaš "Zeleni dvor", u kom žive bez struje, i ne planiraju da se vrate savremenom životu.


Stankovići su se na ovakav korak odlučili tek kada je Sava preživeo dva infarkta, a Sneža moždani udar, kao posledice turbulentnih dešavanja devedesetih godina.

- Tada smo rešili da napustimo sve materijalne stvari i odemo negde daleko. Ne daleko od ljudi, već od mučne svakodnevice. U ovo mesto smo se zaljubili na prvi pogled, a vrata svog doma smo otvorili za sve ljude, kako bi i oni mogli da osete poseban mir koji vlada na našem salašu. I nismo se pokajali - kaže Sava.


KROZ LOKVANjE

Slika

MRTVAJA reke Karaš, koja je prebogata ribom, predstavlja pravu oazu za zaljubljenike u ribolov, dok gošće ne propuštaju priliku da se čamcem provozaju kroz cvetne lokvanje. Ugođaj je još lepši kada reka posle nekoliko metara zađe u gustu stoletnu šumu.

Očigledno je da im je takva promena prijala, jer sada ne osećaju posledice teških bolesti. Svoj skromni dom su postepeno uređivali i proširivali, koristeći isključivo prirodne materijale. Unutrašnje zidove su obložili ciglom i drvenim polovicama, od kojih su napravili i nameštaj, dok se svuda po kući nalazi mnoštvo detalja i umetničkih slika koje su im gosti poklanjali u znak zahvalnosti.

Nisu priključeni na vodovod, jer se nalaze "na kraju sveta", pa su sami iskopali bunar sa pijaćom vodom, a struje ima tek onoliko koliko mali solarni kolektor može da napravi. Večeri uglavnom provode pod svetlom petrolejske lampe i uživaju u zvucima prirode. Čak i hladni zimski dani ovde imaju posebnu čaroliju.

- Ovo je bio naš san - ističe Sneža. - Čovek je veliki onoliko koliko uspe da ostvari svoje snove. Zato svako od nas treba da sanja i da radi na tome. Samo maštati o životu, a provoditi ga onako kako drugi ljudi misle, nije dobro. Treba stisnuti petlju i uraditi to, i živeti samo svoju priču.


A njihova priča je potpuno drugačija od drugih, zbog čega u ovu oazu mira dolaze ljudi iz svih krajeva sveta i iz različitih slojeva društva. Zato nije čudno da baš kod njih vidite glumicu Tanju Bošković kako pere sudove, a uspešne biznismene i doktore kako kuvaju kafu za ostale goste ili beru koprivu od koje će im domaćica spremiti ukusnu čorbu.
- Nemamo napravljen cenovnik niti jelovnik, jer ne želimo da ovu našu priču komercijalizujemo. Naša vrata jesu otvorena za sve ljude, ali ovde sve funkcioniše po principu dobre volje. Ono što tog dana spremimo za nas, damo i gostima. Ako imaju da nam ostave nešto para, dobro je, a ako nemaju, opet je dobro - objašnjava Sava.

Ipak, samo od dobročinstva ne može se živeti, pa ovaj bračni par i na druge načine pokušava da zaradi novac. Sava prodaje ribu koju upeca u mrtvaku reke Karaš, dok Sneža za nadnicu kuva na raznim proslavama i daćama. Imaju živinu i skromnu bašticu u kojoj gaje povrće za svoje potrebe, i to im je dovoljno. Mada, kažu da se ne bi bunili kada bi bilo bolje.


JAJA MORKE I SOK OD ZOVE

BEZ obzira na to da li su neraspoloženi ili bolesni, Sava i Sneža svoje goste uvek dočekuju raširenih ruku i sa osmehom. A gosti se najviše oduševljavaju domaćim specijalitetima, koje banatski Robinzoni sami prave. Kod njih možete da jedete domaći hleb sa raznim semenkama, koji je pečen u zemljanoj pećnici, zatim riblje specijalitete, jaja morke spremljena na razne načine, pitu od divljih jabuka, domaći sok od zove, rakiju travaricu ili liker od šumskih ribizli. Možete da ostanete koliko god želite, čak i da prespavate, jer imaju gostinsku sobu, i ne morate da se najavljujete.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 15 Dec 2012, 21:01
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Etno sela Srbije

Širom zemlje nova-stara sela i gazdinstva nikla su kao muzeji tradicije i seoskog stvaralaštva. Uz moderan smeštaj turistima se nude nezaboravni ukus starine, života srpskog sela od pre stotine godina, zdrave hrane i uživanje u lepotama reka, jezera i planina

Slika

Srbija bejaše do sredine prošlog veka „zemlja seljaka na brdovitom Balkanu“.

Do industrijalizacije, 90 odsto stanovništva je živelo na selu, a više od polovine je šezdesetih godina jelo „žutu proju“. Kad su se u Srbiju uselile vladavina radničke klase i migracije stanovništva „trbuhom za boljim kruhom“, sela su stihijski počela da pustoše. U svetlu građanstva, podjednako su ga se odricali i gospoda i radnici i oni koji su upravo skinuli stajski miris zakoračivši na asfalt.

U vremenu odmora, uz otvorene staze ka svetu, lepote Jadranskog mora, bistrinu jezera i dah planina, selo je bačeno u zapećak. Potom su došle devedesete, godine kraha, cepanje zemlje, sankcije. Srbija, zatvorena, s osakaćenim granicama, nije imala šta turistički da ponudi svom narodu, a i strancima umornim od brzine i betona. Neko se setio prirodnih lepota sela, tradicije i mirisa domaće kujne. „Etno“, kao znak prirode i starine, postala je najčešće pominjana reč u turističkom rečniku. Toliko da se u drugom milenijumu stil uređenja sela počeo seliti u gradove. Drvene ograde su zamenjivale mermerne, ćilimi tepihe, čeze kičaste fontane, a ćeramide betonske staze. Toplina zaboravljenog sela se uselila u gradove, dok ne dođe vreme odmora kad se može pobeći u autentičnu Srbiju – na ognjište predaka. Onu od pre vek, spremnu da dočeka svakog gosta i ušuška ga u mir prirode. Zato su širom Srbije počela da niču etno sela - brvnare se adaptiraju, ali se grade potpuno nove, dobro osmišljene i začinjene „dušom starina“. Postala su pravi trend pružajući mogućnost širokog „zavirivanja“ u zajednički, skromni život srpske čeljadi i jednostavnosti u kojoj su obitavali. Tako današnji turista nostalgiju za starim dobrim vremenima ima gde da izleči i da se smiren i s punim plućima svežeg seoskog vazduha vrati u svakodnevicu.

Muzeji zapadne Srbije

U spasavanju tradicije prvenstveno se iskazala zapadna Srbija. Na „planini od zlata“ , Zlatiboru, staro selo Sirogojno je još pre 30 godina počelo da se adaptira kao muzej pod otvorenim nebom. Pedesetak brvnara sa više od dve hiljade eksponata izloženih u starim okućnicama otvoreno je čitave godine. U svet zaboravljene ili nepoznate postojbine predaka uvodi nas pokućstvo i alati stvarani za prošlovekovne potrebe, krčme čija hrana mami mirisom toplog zavičaja i zanatlije koje starim alatima rezbare i delju drvo, pletu korpe, kuju… U blizini je muzej pletilja nastao kao omaž vrednim ženama zlatiborskog kraja čija se pletiva prodaju širom sveta. U starim zgradama uređeni su konaci oplemenjeni tradicionalnim pokućstvom i ogrejani vatrom iz kamina, a prilagođeni potrebama modernog čoveka. Selo je proglašeno kulturnim dobrom prve kategorije i učlanjeno je u Evropsku zajednicu muzeja pod otvorenim nebom.

I slavni reditelj Emir Kusturica nastanio se na obroncima Mokre gore, na brdu Mećavnik i već šest godina gradi filmsko selo – Drvengrad. Brvnare, crkva, pijaca, galerije slika, bioskop, poslastičarnica i nacionalni restoran su projektovano umetničko iskustvo. U njemu se održava filmski festival “Kustendorf” i mnoštvo seminara. O Drvengradu Kusturica kaže da je “izmislio grad koji izgleda kao da se u njemu uvek živelo”. Zasnovan na poštovanju prirode, čoveka i eko-sistema, Drvengrad je briselska Fondacija za arhitekturu “Filip Rotije” proglasila najboljim arhitektonskim ostvarenjem u protekle tri godine u Evropi.

To su prava sela, ali za razliku od njih postoje i mala gazdinstva. U selu Zlakusa, poznatom po grnčarskoj koloniji, zapatila se “Terzića avlija”. Tipično selo tog kraja sa početka XX veka sa dve stare kuće, mlekarom, bunarom, krčmom, muzejom i letnjom pozornicom priča još jednu priču davnina. U okviru etno udruženja “Zavičaj” rade pevačke grupe, folklorna, grnčarska, tkačka i likovna sekcija. U dvorištu se održavaju razne manifestacije, književne večeri i promocije, slikarske izložbe... U blizini Divčibara, nalazi se domaćinstvo „Gostoljublje“ koje nudi turistima upoznavanje sa radom na selu. Posetioci se mogu oprobati u spremanju zimnice, sakupljanju sena, branju malina, sakupljanju šljiva ili šumskih plodova. Takvih selašca je dosta. Uz „dah Mučnja“ u Katićima, Vrhpolje kod Ljubovije, cvetne trgove Gornje Kravarice kod Dragačeva, sedenje na Lepenici u „Ključu raja“, šetanje po Tari dok se boravi u „Zelenim čardacima“ može se dotaći dašak zavodljive prirode na zapadu zemlje.

Tople boje Šumadije

Slika

Šumadija ne samo da može da se pohvali prirodnim lepotama, već i etno selima koja se gnezde po njoj. Pod Bukuljom se smešta “Divljakovac“ idealan za sve koji žele malo tišine. Sedam tradicionalnih kuća starih više od 200 godina je dopremljeno iz nekoliko okolnih sela. Moravski konaci na izlasku iz Velike Plane stari su samo nekoliko godina, ali su poveliko selo. Od rupa nastalih vađenjem zemlje za ciglanu „Progres“, vlasnik je napravio pravu malu oazu na jezerima. Isprepletena mostićima i poribljena, dobila su restoran, desetak brvnara iz šumadijskog kraja i crkvicu, a potom i bazene za turiste. U restoranu konobari nose narodnu nošnju i vunene čarape. Da li im je vruće u julu? „Pa bilo je vruće i mom dedi, ali ih je nosio“, tvrdi osnivač Dragan Kostjerčević. Tako se dočarava prava srpska tradicija. “Rajski konaci” u Leušićima kod Gornjeg Milanovca nude blagorodni ambijent i tople boje takovskog kraja. I podno planina Goč i Kopaonik nalazi se „Latkovac“. Uz uobičajene turističke izlete tu su i umetničke radionice i dečiji festival „Etnovizija“. Stari vinarski kraj nudi branje grožđa u Aleksandrovačkoj Župi, a turista može da dobije parcelu za obrađivanje čije će plodove poneti sa sobom.

Bajka

Sva etno sela su stvarali oni koji su na vreme shvatili šta će biti okosnica turizma u Srbiji. Svi su uložili puno ljubavi i mašte kako bi prikazali odlike svoga kraja. I gostoprimstvo. Nude se različiti programi, manifestacije, paraglajding, jahanje, splavarenje... Ipak, u sve njih uložene su na hiljade evra, od restauracije pa do opremanja konaka za civilizacijske zahteve - grejanje ili klimu, internet, kupatila uz svaku sobu. Da ništa ne zafali i da odmor bude što potpuniji. Saša Drndarević osnivač „Terzića Avlije“ i Dragan Kostjerčević za Ekonom:east magazin tvrde da sve to još uvek nije isplativo. Zbog velikog posla, ali i krize. „Ovo je crnački posao. Mnogi pričaju o tome, ali treba sve postići“, priča Drndarević dok organizuje Zlakuške dane, dočekuje goste, potom vodi folklor u Bugarsku. „Kad prođe kriza možda će biti isplativije. Mi nismo u gradu koji je živ da bi mogao da donosi profit. Za sada moramo namenski da dovodimo turiste“, veli Kostjerčević. Cilj je dovesti što više inostranih gostiju koji će pospešiti razvoj kraja i promovisati lepote Srbije: britki planinski vazduh, bistre reke, pitku vodu, zaorane njive, miris pokošene trave i tek ubranog voća. Ukus žute proje, kačamaka, jagnjetine ispod sača, čvaraka, rakije i pršute je „bajka“ srpske kuhinje koju će turisti poneti i vraćati joj se kako bi ponovo prošli kroz magični lavirint davnih vremena. I kroz lepote sela Srbije.


B92

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 25 Dec 2012, 12:50
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Terzića avlija

Kad neko ima mašte, volje i energije, pri tom je sklon zanatima, onda se često dešava da igrajući se zarađuje. U jednoj od prethodnih priča o seoskom turizmu Zapadne Srbije spomenuli smo Drvengrad na Mećavniku, u Mokroj gori, a u ovoj vas vodimo u Zlatusu u jedno od najčuvenijih etno sela, u Terzića Avliju.

Slika
Terzića avlija

Na prvi pogled, sve izgleda lako, slatko, možda i naivno, al verujte, iza ovog malog porodičnog gazdinstva stoje godine sajamskih nastupa, hiljade skovanih dasaka, taraba, antikviteta koje su brižno skupljani, organizavani i izlagani.

Slika

Starinska dečja soba

Na gornjoj slici je prikazana slika stare dečije sobe. Ovaj kraj je između ostalog poznat po grnčariji i izradi keramičkog posuđa za kućnu upotrebu, a cena jedne sveže ispečene crepulje košta oko 1200 dinara.

Slika

Nekada su škole izgledale ovako

Za nas malo starije, slika drvene računaljke je i dalje urezana u svesti. Stvarno fantastična ideja da napravi muzejsku jedinicu u obliku stare učionice.

Malo nas je začudila cena rastvorenog soka od maline. Jedna čaša ove slatkaste tekućine košta čak 160 dinara, za šta mislimo da je ipak malo mnogo. Ulaznica je 120 dinara i uključuje posetu svim etno sobama i zavičajnim muzejima.


Slika
Terzića muzej

Na gornjoj slici je prikazan Terzića muzej sa svim eksponatima.

Koristan intervju koji smo našli sa Youtuba,



Što se smeštaja tiče, na raspolaganju su sobe po ceni od 1500 dinara (mada za tačniju cenu proveriti na donji telefon), a ekskluzivnost ove lokacije se ogleda u vrhunskoj domaćoj kuhinji. Pre svega to je pečenje, svinjsko i jagnjeće, kajmak, sir, domaće vino i kuvana rakija i tako redom. Sve po starim dobrim srpskim običajima.

Sam etno kompleks se nalazi na pola puta između Požege i Užica, a dodatna znamenitosti ovog kraja je i obližnja Potpećka pećina.


ttgroup

_________________
Slika Slika


Vrh
Tashke89
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 28 Dec 2012, 17:40

Pridružio se: 28 Dec 2012, 17:33
Postovi: 1

OffLine
Svaka preporuka za etno selo Stanisici, na Gocu. Mesto na koje cu se vrlo rado vracati kad god mogu :)


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 04 Jan 2013, 15:32
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Capriolo salaš

Slika

Nedaleko od Bačke Topole u srcu «panonske kraljice» nalazi se spoj tradicionalnog i modernog, lovački dom i restoran Capriolo. Ovo mesto pruža čarobne uslove za odmor i rekreaciju , uz šetnju oko veštačkog jezera koje je poribljeno egzotičnim ribama, uživanje u mini zoo-vrtu , i vrtu koje odiše zelenilom i stogodišnjim dudom koji mnogim posetiocima služi za relaksaciju i okrepljivanje uz domaću dudovaču. Ovaj salašarski ambijent vam pruža mogućnost da uživate i u moderno opremljenim sobama u kojima se nalaze saune, internet konekcija, kablovski TV, kupatilo sa tuš kabinom. U samom objektu dominira drvo i restoran koji može da ugosti 150 osoba je pažljivo rađen kako bi njegova tekstura ostala sačuvana.
Ljubazno i brzo osoblje može vam preporučiti kao specijalitet kuće topoljski srneći paprikaš koji se kuva na tihoj vatri i kom se dodaje džem od pomorandži. Sva tradicionalna vojvođanska jela se spremaju u zemljanim pećima. Ono šta još salaš Capriolo može da vam ponudi na svom meniu jesu pizze koje se kao i sva ostala hrana služe na prirodnim drvenim pladnjevima. Uz ove razne specijalitete piju se «barack palinka», kao i crna vina iz Eger varoši ili iz Čoke.

Slika

Na Salašu 264 koji je primer spoja modernog i tradicionalnog se nalazi lovački dom i restoran. Ime Capriolo na italijanskom je vezano za Srndaća što asocira lovce da je to pravo mesto za njih a naravno i za sve sladokusce hrane i kuhinje od divljači. Specijalitet kuće je srneći paprikaš a služi se iz kazana. Hrana se služi na drvenim pladnjevima a ljubitelji dobrog vina imaju dobar izbor domacih vina iz okruženja.

Stogodišnji dud zauzima centralno mesto i dominira i pravi veliki hlad. Domaćini se svojski trude da zadovolje goste pa gosti imaju na raspolaganju apsolutno sve što im je potrebno i ambijent gde će se sigurno odmoriti. Sadržaji dečje igralište, sauna i mini zoo vrt će vam biti na raspolaganju a salaš sigurno ostati u dobrom sećanju.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Salaši,Čarde i Etno sela u Srbiji  |  Poslato: 17 Jan 2013, 09:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Sombor: Nude kotlić kao dobrodošlicu!

Vikend čarda "Andrić" u Somboru uvek je dobro posećena. Glavni specijaliteti su riblji paprikaš i pečena riba, pa je ovo prijatno mesto za ručak i večeru, ali i za provod uz muziku

Slika
Čarda "Andrić"

JEDNA od najpoznatijih čardi na severu Vojvodine je ona po imenu "Andrić". Smeštena je na obali Velikog bačkog kanala kod Sombora, pored kupališta "Štrand", a sa radom je počela juna 2003. godine. U prelepom ambijentu može da uživa 40 osoba, dok na otvorenim terasama respoređenim u tri nivoa mesta ima za više od 80 gostiju.

Na meniju su specijaliteti od rečne i morske ribe, a posebno se izdvaja riblji paprikaš, za koji mnogi kažu da je najbolji u okolini. Tu su predjela, salate, deserti, kao i širok spektar alkoholnih i bezalkoholnih pića.


Glavno jelo zbog kojeg gosti najčešće i dolaze jeste riblji paprikaš. Za sedam godina čarda je dostigla visok rejting ribljeg paprikaša, na čemu mogu da joj pozavide i najčuvenije bezdanske i apatinske čarde. Zato je za Somborce, koji odvajkada vole riblji paprikaš i prženu ribu, ova čarda za kratko vreme postala omiljeno mesto...
KAKO STIĆI
ČARDA se nalazi na putu prema Apatinu, s desne strane glavnog puta, iza kupališta "Štrand". Adresa je Kanalska obala bb. Od centra Sombora je udaljena tri kilometra.

Već je postalo pravilo da mnogi gosti iz zemlje i inostranstva, prilikom boravka u Somboru, svrate ovde na riblje specijalitete. Gostima se, osim domaćih, nude i prvoklasna francuska i italijanska vina.

Da je ovo mesto prijatno za ručak i večeru, ali i za provod uz muziku, gost stiče utisak već pri ulasku u dvorište čarde. Dočekuju ga venci paprika, kotlići u kojima se kuva paprikaš i prijatan miris ovog jela.

U bašti, na samoj obali kanala, u ambijentu vode i zelenila, gost se oseća izuzetno prijatno. Zidovi i pod u unutrašnjem delu čarde urađeni su od cigle sa velikom peći, koja zimi zagreva salu.


Rado posećene čarde smeštene su, inače, u ravničarskom prostoru severa Vojvodine. Sa zapada su omeđene rekom Dravom, a sa istoka granicom Srbije i Mađarske. Kraj obuhvata obe obale Dunava, bogate ribom, ogromnim kompleksom šume, kanalima, plemenitom divljači.

Slika


INFO

* Porcija pečenog šarana je 600 dinara, smuđa 800, koliko je i porcija lignji.

* Porcija paprikaša košta 750 dinara

* Informacije: 025/483-055


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 50 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker