Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:55


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 30 Jan 2013, 14:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Život na pesku Dunava

Nalazište zaštićeno staklenom školjkom, oplemenjeno zvucima vetra, cvrkutom ptica i žuborom talasa. Amfiteatar pod „kapom“, iščekivanom 40 godina

Slika
Pogled na natkriveno selo

KO pamti preistorijsko arheološko nalazište Lepenski vir u starom ruhu, pod niskim krovom od salonita, poduprtim desetinama drvenih stubova, mračno i nepregledno - nije mogao da ne bude zadivljen savremenom prezentacijom ovog lokaliteta svečano promovisanog pre nekoliko dana.

Ovo središte devet hiljada godina stare mezolitske kulture, koje je „živelo“ do 5500. godine pre nove ere, zapravo je tek sad dostupno posetiocima. Natkriveno i zaštićeno staklenom školjkom koju nosi u belo obojena konstrukcija - delo arhitekata Siniše Temerinskog i Marije Jovin - nalazište je vizuelno povezano sa prirodom i Dunavom, koji mu je dao život. Da bi utisak bio potpun, pod ovom svetlom „kapom“ puštaju se zvuci vetra, cvrkuta ptica, talasa reke hraniteljice...

Projekat nastoji da maksimalno predstavi sliku sela na otvorenom, sa sačuvanim vizurama prema reci. Čelična krovna konstrukcija, kako ističe Temerinski, predstavlja savremenu vezu sa mezolitskim staništima. Naime, arhitektura Lepenskog vira karakteristična je po tome što je poštovala geometrijske principe i građena je po sistemu trouglova. Te trouglove danas ponavlja krovna konstrukcija.

I pre ovog rešenja Marije Jovin i Siniše Temerinskog, rađeni su projekti na osnovu kojih je trebalo da se natkrije lokalitet. Jedno od rešenja bilo je u obliku šatora, drugo u obliku broda, ali svim je bila mana što su noseći stubovi bili pobodeni u samo rekonstruisano arheološko nalazište Lepenskog vira. Sadašnja transparentna „kapa“, koju nosi čelična konstrukcija, pokriva 4.000 kvadratnih metara arheološkog nalazišta i pratećih prostora (amfiteatar, prostor za stalnu postavku, prostor sa računarima za virtuelnu prezentaciju Lepenskog vira i radionice za decu). Posetilac može, sem na Lepenskom viru, da vidi virtuelnu prezentaciju nalazišta i kad stigne kući, jer je na ulaznici štampan kod koji i kućni računar „čita“ i „startuje“ aplikaciju sa trodimenzionalnim prikazom čuvenih lepenskih skulptura.

Posetilac danas, posle četiri decenije, može jednim pogledom da obuhvati celo naselje, sa trapezoidnim kućama, ognjištima i skulpturama isklesanim u velikim dunavskim oblucima - lepencima, i to baš onako kako su arheolozi otkrili ovaj čudesni preistorijski svet bez premca u Evropi. Nalazište deluje kao da su arheolozi načas odložili lopate i metlice kojima su postepeno otkrivali zaboravljenu civilizaciju i otišli na pauzu za ručak.

Do lokaliteta se stiže od ulaznog dela, etnoparka gde je preneto nekoliko originalnih starih seoskih kuća - stazom uz koju je postavljeno nisko osvetljenje da bi nalazište bilo pristupačno i u večernjim satima.

U jednom od najpoznatijih svetskih preistorijskih lokaliteta, prema mišljenju stručnjaka, rođen je i urbanizam, jer je naselje - sa ostacima kuća, svetilištima i „trgovima“ - dobro organizovano na blagoj padini. Pod svodovima „školjke“ koja ga danas štiti rekonstruisane su terase kakve su bile kad se desilo ovo otkriće. Na njih su postavljeni originalni ostaci staništa, hramova, ognjišta, ali, zbog adekvatnog čuvanja, ne i originalni lepenci, već ubedljive kopije koje verno imitiraju boju i strukturu originala. Lokalitet se može sagledati sa gornje galerije, ali mu se može prići sa donjih terasa.

DOBRO NA 57 HEKTARA

Za izgradnju i opremanje centra za posetioce Muzeja Lepenski vir, kao i za završno uređenje lokaliteta, od 2008. do 2011. Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja izdvojilo je više od 342 miliona dinara. Samo arheološko nalazište je deo zaštićenog područja nepokretnog kulturnog dobra Lepenski vir na ukupno 57 hektara, sa izuzetno vrednom i retkom florom i bogatom faunom.
Pod „kapom“ na koju se čekalo 40 godina je i amfiteatar, kao i izložbena muzejska prostorija, u kojoj su, zasada, postavljene takođe kopije skulptura, pa ih posetioci mogu i opipati. U vitrinama se nalaze oruđe, nakit i posude, koji su nađeni prilikom arheoloških iskopavanja Lepenskog vira.

Najveća atrakcija su skulpture, kako one figuralne, tako i one pokrivene ornamentima. Skulpture i žrtvenici bili su zaliveni krečnjačkim malterom u podove kuća, a u pojedinim kućama skulpture su bile postavljene direktno iznad pokojnika sahranjenih ispod poda. Na lokalitetu je otkriveno 136 grobova, ali posetioci ne mogu da vide rekonstrukciju nijednog. Za proučavanje kulture dalekih predaka, bitno je da su pokojnici bili orijentisani paralelno sa tokom Dunava, sa glavom postavljenom nizvodno.

U sali za stalnu postavku spojena je preistorija sa 21. vekom: postavljena je specijalna vitrina sa hologramskim prikazom dveju varijanti lepenske kuće, jer nalazište čuva samo nađene osnove staništa. Nadzemni deo je, po varijanti Dragoslava Srejovića, ličio na šator, a po arheologu Dušanu Boriću, profesoru na Kardifu, stanište je bilo delimično, zadnjim delom ukopano u zemlju na padini na kojoj je i bilo podignuto.

Naravno, Lepenski vir bi trebao da postane i značajno turističko odredište, važna stavka u ekonomskom prosperitetu ovog kraja, prvorazredna atrakcija Srbije, jer danas Dunavom krstare veliki rečni kruzeri koji još ne mogu da pristanu uz obalu.

Uskoro će svi koji budu plovili Dunavom - Koridorom 7, moći da pristanu na Lepenskom viru. Urađen je glavni projekat za buduće pristanište, a izgradnja bi, kako tvrdi Siniša Temerinski, trebalo da počne krajem ove ili početkom iduće godine. Planirano je da tu, pored parkinga, bude izgrađen i objekat za prijem posetilaca, sa restoranom. Projektovana je i naučnoistraživačka stanica sa stanovima za istraživače.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 26 Jul 2013, 06:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Izvor blistave kulture

Lokacija u početku nije obećavala, a onda se na 2.500 kvadrata ukazao novi svet. Blago skriveno ispod naselja zemljoradnika i stočara

Slika
Radovi na lokalitetu 1967. godine

POSLE četiri decenije konačno predstavljen kako mu i dolikuje, Lepenski vir pod monumentalnom staklenom „kapom“ - to svetski jedinstveno čudo arheologije i ponovo otkrivene zaboravljene mezolitske civilizacije i danas deluje kao pojava izolovana u vremenu i prostoru. Kako kažu najveći i najpoznatiji svetski arheolozi i antropolozi, Lepenski vir je najznačajnije arheološko otkriće 20. veka u Evropi i jedno od najznačajnijih u svetu.

U početku teren na desnoj obali Dunava nije obećavao. Nije se moglo ni naslutiti da bi u đerdapskim gudurama istraživače moglo da „sačeka“ kakvo značajno, a još manje atraktivno otkriće. Tu su bili ostaci jednog antičkog utvrđenja i krajem leta 1960. prilikom obilaska lokacije grupa stručnjaka Arheološkog instituta nije naišla na posebno zanimljiv materijal. Uglavnom su nalazili krhotine starčevačke keramike - najstarije kulture mlađeg kamenog doba. Zaključeno je da se radi o omanjem neolitskom naselju na Lepenskom viru koje je bilo siromašno i koje je kratko trajalo.

Lokalitet preuzima arheolog Ljubica Zotović, potom je „nasleđuje“ Dragoslav Srejović, koji se vraća na Lepenski vir 1965. Slika koju je tada zatekao Srejović bila je, kako je sam zapisao, obeshrabrujuća!

Visoke vode Dunava su u međuvremenu razorile i odnele bezmalo čitav zaravnjeni deo uvale, a sa njom i skromne ostatke koje su stručnjaci zapazili pet godina ranije. Sve je ukazivalo da se radi o lokaciji koja nije vredna truda.

Ipak, sve se to dešavalo u dobro organizovanoj državi koja je držala do kulture, nasleđa, koja je istraživala i konzervirala, obnavljala i svetu predstavljala svoje nasleđe velikim i skupim izložbama kakva je bila i ona pariska „Umetnost na tlu Jugoslavije od preistorije do danas“. Pošto se znalo da će nova hidroelektrana „Đerdap“ povisiti nivo Dunava država je izdvojila novac da se istraži sve ono što će završetkom hidrocentrale definitivno biti potopljeno kroz nekoliko godina.

AKCIJA DRŽAVE

 DA bi se ublažili gubici koji će nastati izgradnjom hidroelektrane, a tiču se kulturnog nasleđa, 1964. formirana je Republička komisija za ispitivanje i zaštitu spomenika kulture u Đerdapu koja je, preko Arheološkog institua u Beogradu organizovala plansku akciju otkrivanja i istraživanja nalazišta na ugroženom terenu.
Znalo se da će 1970. godine Dunav u Đerdapu porasti za 12 metara. Privredni prosperitet će potopiti sve što je čovek stvarao vekovima: više neće postojati put koji su izgradile Tiberijeve i Trajanove legije, nestaće složena mreža rimskih i vizantijskih utvrđenja...

Dakle, iskopavanja su ipak otpočela. Jasno, sa ubeđenjem da se pristupa istraživanju krajnje periferije (!) jednog manje značajnog neolitskog naselja, koje je, uz to, i znatno udaljeno od velikih centara starčevačke kulture u panonskoj ravnici i Pomoravlju. Shodno očekivanjima započinju i radovi - otvaraju se dve manje sonde, ukupno se ispituju 52 kvadratna metra.

Ispod nezanimljivih ostataka siromašnog neolitskog naselja tada počinju da se pomaljaju ostaci nečeg što će se, postepeno, pokazati kao trag jedne nove kulture. Do njenih osnovnih sadržaja, od kojih je svaki predstavljao posebno i uzbudljivo otkriće, dolazilo se postupno: 1966. otkopan je veći deo naselja sa impozantnim ostacima arhitekture; 1967. nađene su brojne monumentalne skulpture od kamena; 1968. istražen je deo nekropole. Nalazi na 2.500 kvadratnih metara na Lepenskom viru pokazali su da otkrivena kultura predstavlja potpuno nov sadržaj u evropskoj preistoriji!

ArheoloŠka istraživanja vršena na Lepenskom viru pod rukovodstvom akademika Dragoslava Srejovića pokazala su da je Đerdap područje jedne od najčudnijih i, kako je on naveo, najblistavijih kultura u čijim su okvirima - znatno pre početka neolitske epohe ostvarene forme i iskazane ideje koje zauzimaju istaknuto mesto u opštoj istoriji ljudskog duha. Na Lepenskom viru između šume, kamena i vode ponikla je prva monumentalna umetnost srednje i jugoistočne Evrope i nastali su najstariji oblici organizovanog društvenog, privrednog i religioznog života u Podunavlju.

Da se radi o „najblistavijoj“ kulturi preistorije postalo je jasno 1967. kad su ispod naselja prvih zemljoradnika i stočara iz razdoblja oko 5300-4800. godine pre nove ere otkriveni spomenici koji su iznenadili svet. U sedam sukcesivno podizanih naselja ribolovaca, lovaca i skupljača hrane nađena su brojna planski građena staništa, grobovi koji svedoče o čudnim pogrebnim ritualima, obilje majstorski izrađenih alatki od kamena, kosti i roga, nađen je raznovrsni nakit, pločice sa urezanim znacima i monumentalne skulpture od kamena.

To je značilo da su ribolovačko-lovačke zajednice koje su naseljavale to područje pre 5300. godine pre nove ere prve u Evropi uspostavile složene privredno-društvene odnose, prve ostvarile arhitekturu osobenog stila i prve modelovale monumentalne skulpture od džinovskih oblutaka.

Do otkrića Lepenskog vira polovinom sedme decenije prošlog veka istorija Đerdapa bila je nejasna i kratka. Arheologija i istorija su znale za važnost tog područja samo u vezi sa rimskim osvajanjem Dakije u prvom i drugom veku. Magloviti podaci o putovanju argonauta, oskudni tragovi preistorijskih kultura... utvrđivali su stav da je čovek retko zalazio u područje Đerdapa.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 03 Avg 2013, 23:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Mir iza gvozdenih vrata

Promena klime izazvala seobu iz pećina na peščane sprudove. Na „terasi“ živelo nekoliko porodica

Slika
Tragovi ognjišta

ISTOČNO od Beograda čitavih 150 kilometara, ali i dobra tri sata vožnje uskim drumom - Lepenski vir ostaje nepristupačan i vodenim putem sa Dunava, pa tako, mada danas u reprezentativnom izdanju dočekuje namernike - još predstavlja nedovoljno iskorišćen kulturni i turistički resurs. Upravo zahvaljujući Dunavu to čudesno naselje je i niklo na njegovoj peščanoj obali pre devet hiljada godina.

Tu su, u tom surovom ambijentu ipak postojali povoljni uslovi za život. I danas, sudeći po jedinstvenoj flori tog lokaliteta gde se susreću vetrovi iz Sibira i „široko“ iz Mediterana, opstaju biljke koje nisu preživele u drugim delovima Evrope. I prirodno čudo - veliki vir koji je zahvatao nekoliko kilometara Dunava uz njegovu desnu obalu negdašnjim ribarima je bio pravi „božji poklon“. Naime, u klisuri Gvozdenih vrata, koja je danas zbog izgradnje hidroelektrane pretvorena u mirno jezero „carevao“ je čudesni vir koji je čunove ribara, pošto bi se maticom spustili niz reku - vraćao uzvodno, kilometrima baš do negdašnjeg praistorijskog naselja Lepenski vir.

Ko su ti ljudi koji su svojevremeno svojim umećem - ostacima kuća, skulpturama, oruđem i nakitom nađenim pod debelim slojevima zemlje i mulja zapanjili arheologe, a i danas predstavljaju prvorazrednu atrakciju nad kojom stručnjaci još nisu dali završnu reč. I danas se, uvek iznova, arheolozi i antropolozi, kao i drugi stručnjaci bave novim čitanjem otkrivenih artefakata, ali i novim istraživanjima na lokacijama drugih, Lepenskom viru srodnih naselja kad god se dogodi izuzetno nizak vodostaj na Dunavu.

Dragoslav Srejović tvrdi da je reč o potomcima stare evropske populacije iz razdoblja starijeg kamenog doba. Pred kraj ledenog doba, oko 20 hiljada godina pre nove ere, zajednice ove populacije žive u pećinama u Đerdapu sve do otprilike sedam hiljada godina pre nove ere, kad klima otopljava, pa pećina više nije jedini i neophodni zaklon i stan. Može da se živi i pod otvorenim nebom, u staništu manje solidnom od pećine. Postepeno se ljudi spuštaju ka reci, naseljavaju peščane terase i uslovi takvog života utiču na formiranje novih sistema opstanka, organizovanja života, pa se tako postepeno rađa kultura Lepenskog vira.

Naselje na peščanoj terasi nije moglo da se širi ni prema reci, ni prema klisuri u zaleđu, pa je priraštaj uticao na bolju organizovanost i naselja i života u njemu. To se može pratiti kroz slojeve koje su arheolozi otkrivali.

Najstarije naselje ujedno je i najmanje. Na „terasi“ je moglo da živi po par porodica. Malobrojnost zajednice, ograničenost komunikacija i svođenje ekonomski eksploatisane teritorije na neposrednu okolinu naselja nužno znači da svi članovi zajednice imaju jednake obaveze i ista prava. Zajednica je, kako konstatuje Dragoslav Srejović u tim uslovima neprijateljski raspoložena prema svakom autoritetu i svim individualnim težnjama.

Kad „pukne“ takvo ustrojstvo rađa se mlađe naselje Lepenskog vira, ono kojem se i danas divimo. Stanovnika je na peščanoj terasi više - do dvadesetak kuća i najmanje stotinak žitelja. To uslovljava nova rešenja, organizaciju naselja: staništa se više ne dižu stihijski i proizvoljno, već po utvrđenom obrazcu. U središtu ovog naselja nalazi se i prostrani trg.

NA LISTI ČEKANJA

ARHEOLOŠKO nalazište Lepenski vir je, upravo zbog svoje jedinstvenosti, izmešteno sa prvobitne lokacije, peščanog spruda uz sam Dunav - stotinak metara uzvodno i 30 metara iznad nivoa reke. Tako je spašeno od potapanja, ali to je i određen „hendikep“ na putu da bude stavljeno pod zaštitu Uneska kao kulturno dobro svetske baštine. Ali, kako objašnjava Temerinski, Đerdap je - kao kulturni i prirodni predeo - od 2002. godine na Uneskovoj listi čekanja. Ipak, od proleća 2011. postoji inicijativa da i sam Lepenski vir konkuriše za listu Uneska.
Uvedena je podela rada - više nemaju svi jednake obaveze ni ista prava. Ipak, ovakva podela rada, u uslovima neproizvođačke ekonomije, ne dovodi do bogaćenja pojedinaca. Ako se može govoriti o raslojavanju, ono je uslovljeno upravo određenim sposobnostima pojedinih članova zejednice.

Složenost pogrebnih rituala kojima se poslednjih godina posvećeno bavi arheolog dr Dušan Borić, predavač na univerzitetu u Kardifu, pokazuje da se u to vreme formira društvo u kome neki pojedinci uživaju posebne povlastice za života, ali i trajno poštovanje posle smrti. Pretpostavlja se, s pravom, da se ova hijerarhija mogla zasnivati isključivo na posedovanju onih znanja i(li) sposobnosti koji su imali vitalni značaj za zajednicu.

Lepenski vir je bez sumnje najinteresantnije i najznačajnije naselje među susedima, ali da bi se to vreme bolje razumelo nužno je upoređivati rezultate i nalaze Lepenskog vira sa onima iz Padine, Vlasca i sa Hajdučke vodenice. I na arheološkom nalazištu Padina, koje je istraživao akademik Borislav Jovanović, kao i na Vlascu, nađene su trapezoidne osnove kuća i u njima četvrtasta kamena ognjišta. U najranijem periodu na sve četiri lokacije pokojnici su sahranjivani sa prekrštenim nogama, kasnije paralelno sa rekom i glavom orijentisanom nizvodno. Ali, postoje i razlike...

Na sve četiri lokacije, Lepenski vir, Padina, Vlasac i Hajdučka vodenica, stanovnici su jeli ribu i divljač. A u srednjem neolitu, oko 5900-5500. godine pre nove ere, oni na Lepenskom viru su za razliku od ostalih na meni stavili i domaće životinje i biljke.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 03 Avg 2013, 23:51
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Žrtvenik u svakoj kući

Brdo Treskavac, na drugoj strani Dunava, imalo magijski značaj za čoveka. Lokalitet u zaštićenoj zoni na 57 hektara

Slika
Projektanti Marija Jovin i Siniša Temerinski pod staklenim svodom

ĐERDAP je posve izuzetan prirodni ambijent, jedinstven u Evropi. Klisura duga bezmalo 100 kilometara predstavlja svet za sebe - beskrajno raznovrstan i dinamičan. Na maloj udaljenosti, bilo da se radi o obali ili uzbrdici, o horizontali ili vertikali, brzo se smenjuju tle, klima, biljne zajednice, životinjske vrste. Dok u visoke litice s proređenom hrastovom ili borovom šumom biju vetrovi, u podnožju, pored vode, rastu zelenika, zlatna paprat, maklen i koprivić. Često se već kilometar dalje, takođe kraj vode, nalazi nova ekološka niša, sa drugačijim zemljištem, klimom i živim svetom.

Nigde u Evropi, u okviru jedne zatvorene geografske celine i jednog istog biotipa, se ne nalaze tako brojna i raznovrsna mikrostaništa kao u Đerdapu. Čak se na nedugoj stazi od malog etno-parka do samog arheološkog nalazišta Lepenski vir sada zaštićenog savremenom staklenom „školjkom“, oseća posebnost oblika, šumova, mirisa i boja. Stoga nije slučajno što se arheološki lokalitet nalazi u sklopu zaštićene zone od 57 hektara.

U tom ambijentu, sa dva prirodna neiscrpna izvora hrane - šuma puna divljači i reka bogata ribom - nisu slučajno nikle praistorijske naseobine Lepenski vir, Padina, Vlasac, Hajdučka vodenica... Konačno, Lepenski vir koji je postojao dok taj donji tok Dunava u Srbiji nije pretvoren u akumulaciono jezero - po kom dobija ime i arheološko nalazište koje su proslavile prve monumentalne praistorijske skulpture - predstavlja prvorazrednu mogućnost opstanka. Naime, vir ne samo da predstavlja neverovatan rezervat za ribe već su njime, uz desnu obalu, ribari mogli da se kilometrima vraćaju uzvodno bez veslanja do svoje naseobine koju su nazvali Lepenski vir.

U potkovičastoj osunčanoj uvali na desnoj obali Dunava, dugoj oko 90 metara, danas potopljenom originalnom lokalitetu, počelo je rađanje tog kulturnog, arheološkog čuda. Prekoputa, na levoj obali Dunava, uzdiže se bezmalo 700 metara visoka, gola trapezoidna stena Treskavac, koja je mogla imati mistični značaj za negdašnje stanovnike suprotne obale. Konačno, ono što Lepenski vir čini osobenim, bez obzira na to šta se tu ranije zbivalo, jesu trapezoidna staništa sa podovima od krečnjačkog maltera. Tada nastaju i skulpture od džinovskih dunavskih oblutaka i žrtvenici u obliku ribe, velikog kamenog oka...

MAGIČNA SNAGA BELUTAKA

Žitelji Lepenskog vira opsednuti su belutkom, ali ne bilo kojim - već samo belutkom koji potiče s jednog određenog mesta i koji je posebnog sastava. Oni, kako konstatuje Dragoslav Srejović, previđaju hiljade oblutaka koji su ležali na obali kraj samog Lepenskog vira. Oblutke koje pretvaraju u skulpture nalaze u planinskom ambijentu, u gornjem toku Boljetinske reke, koji je udaljen desetak kilometara od lepenskog naselja. Obluci su „plemenito žute boje, protkani toplim crvenim mrljama“. Tvrdi su, ali zahvaljujući zrnastoj strukturi, bez većih teškoća mogu biti obrađivani.
Arheološki lokalitet Lepenski vir pokriva površinu od oko 2400 kvadratnih metara. Po Dragoslavu Srejoviću, kuće su podizane na zaravnjenim terasama, po dr Dušanu Boriću sa Kardifa, i na osnovu njegovih istraživanja u Đerdapskoj klisuri krajem prve decenije 21. veka - na zakošenim padinama. Tu razliku prikazuju i dve hologramske rekonstrukcije „kuće“ u sali za stalnu muzejsku postavku u okviru novog ruha nalazišta.

Ali u oba slučaja radi se o jedinstvenoj kulturi, bez pandana u Evropi. Ako su i staništa na nalazištu Padina bila trapezoidne osnove kao na Lepenskom viru - što je sasvim logično, tamo ipak nisu nađene skulpture. Lepenski vir, dakle, karakteriše dobro organizovana naseobina. Trapezoidna nastamba sa podom od krečnjačkog maltera, kameni blokovi koje su arheolozi nazvali stolovima, ognjišta, žrtvenici koji imaju razne simbolične oblike, pogrebni rituali...

Svet definisan arhitekturom, svet jasnih granica, tačnih mera, određenih proporcija i stroge discipline - postaje u probuđenoj kulturi Lepenskog vira stvarnost koja, kao i realni svet, aktivno deluje na celinu ljudskog života. Arhitektura definiše osnovne vrednosti, opredeljenja i ciljeve zajednice. Ali je ona i u čvrstom sadejstvu sa skulpturom. Skulptura nije slobodna: vezana je za arhitekturu, fiksirana za određena mesta i potpuno podređena materijalu - oblutku.

Skulpture se najčešće nalaze uz ognjište, na suprotnoj strani od ulaza u stanište, dakle iza ognjišta. Često su postavljene u paru. Ali ako mi danas pridajemo posebnu pažnju likovnoj vrednosti tih dela koja nas uvek iznova fascinira - bilo da su čovekolike ili pokrivene geometrijski isklesanim reljefom - one su za praistorijskog pretka imale sasvim drugo značenje. Skulptura-oblutak je, kako konstatuje Dragoslav Srejović: fetiš, magijski kamen, pupak sveta.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 04 Avg 2013, 00:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Đerdap otvorena knjiga

Magovi odlazili u brda po belutke od kojih će nastati skulpture. Religija poslužila da se u narod uvede red

Slika
Iskopavanje kraj Dunava 1968. godine

DANAS se pouzdano zna da je Đerdap matično područje kulture Lepenski vir, ali ne i njen jedini životni prostor. Istraženo je 12 nalazišta ove kulture od kojih je sedam locirano u samoj klisuri: Lepenski vir, Padina, Hajdučka vodenica, Vlasac, Alibeg, Razvrta i Ikoana. Nizvodno su Bansko ostrvo, Kladovska skela, Korbovsko ostrvo, Veliko ostrvo i Kula.

Petnaestak godina posle jedinstvenih nalaza na Lepenskom viru i prvih objavljenih tekstova vezanih za ovaj lokalitet Dragoslav Srejović dozvoljava da će se „možda pokazatim tačnim“ zapažanje Dejvida Klarka „da na đerdapske lokalitete iz kompleksa Lepenski vir ne treba gledati kao na izuzetno lokalnu adaptaciju, nego kao na ograničeni uzorak nekada raširenog podunavskog mezolita koji se sačuvao zbog svoje neobične lokacije“.. I, s obzirom na konstataciju: „bez obzira kako će u budućnosti biti označene konačne granice...“ Srejović otvara prostor za nova tumačenja veza autohtonog življa i „došljaka“ na koje skreće pažnju dr Dušan Borić u novim istraživanjima.

Već Srejovićeva konstatacija da su „magovi“ i(li) „umetnici“, intelektualna elita ili šamani - svejedno, odlazili u brda po belutke koji će postati skulpture, desetak kilometara od svog naselja na peščanoj obali Dunava demantuje tezu o izolovanosti priobalnog stanovništva skučenog između reke i klisura. U zaleđu se, izvesno, pokazala su to i nedavna istraživanja dr Dušana Borića, dešavalo nešto što su prethodne generacije istraživača prenebregle. A, datovanja novih nalaza na samoj obali u vreme niskog vodostaja sa materijalom iz prethodnih istraživanja novim izotopskim metodama pojasniće i ranije pretpostavljene vremenske „granice“ nastanka Lepenske kulture - pri tom, ne oduzimajući ništa od njene autentičnosti i jedinstvenosti.

Đerdap ostaje otvorena knjiga.

Arhitektura Lepenskog vira u sebi ima nečeg izrazito matematičkog, tvrdio je Dragoslav Srejović. U svim njenim formama oseća se prisustvo konkretnih duži i određenih brojeva. Arhitektonske forme su prožete mistikom brojeva, ali osnovnu meru jedinice nije moguće prevesti na jezik naše matematike. To je modul, sigurno dobijen jednim racionalnim postupkom po kome su izgrađeni mikrokosmos i makrokosmos čoveka Lepenskog vira.

U osnovi arhitekture, staništa na Lepenskom viru, po Srejoviću jeste izgled šematizovanog ljudskog tela.

SVETILIŠTA U KUĆAMA

OGNJIŠTE okruženo „kamenim stolovima“ i žrtvenik zajedno sa skulpturama - formiraju malo kućno svetilište. Skulpture se dele u dve grupe: figuralne i one sa modelovanim arabeskama koje mogu biti geometrijske ili „zmijolike“ - a, obično su i jedne i druge bez naznačenih završetaka. Figuralne skulpture su najčešće izvedene u naturalističkom, ekspresivnom stilu i prikazuju riboliko biće. Najčešće je jasno oblikovana jedino glava, na nekima se pojavljuju u reljefu i ruke i ženski polni organ.
Moglo bi se reći, pozivajući se na Dragoslava Srejovića, da Lepenski vir demantuje stavove anglosaksonske arheološke škole koja zastupa tezu da su svi veliki projekti u društvenom razvitku učinjeni najpre na planu ekonomije. Međutim, arheološka iskopavanja na Lepenskom viru, kao i na Bliskom istoku, pokazala su - kako tvrdi Srejović - da toj takozvanoj ekonomskoj revoluciji prethodi duhovna revolucija. Lepenski vir, njegova arhitektura, skulptura pružaju obilje dokaza o novim (sa)znanjima najpre u oblasti duha koja su bila u službi rituala i religije.

Da bi svi delovi društva solidno funkcionisali, bilo je neophodno potrebno da svaki pojedinac i svaki deo zajednice obavlja svoje dužnosti u određeno vreme i na očekivani način. Drugim rečima, trebalo je uvesti red, a to je bilo moguće jedino restriktivnim merama, određenim autoritetom. Na osnovu arheoloških nalaza dokumenata Srejović zaključuje da je to bila religija.

Do takvog zaključka se moglo doći jer su na Lepenskom viru otkrivena kultna mesta i brojni sakralni predmeti u koje pre svega spadaju skulpture i žrtvenici.

Naravno, kad su pod „jednim praktično sterilnim slojem peska“ otkriveni prvo kameni blokovi duži od metra i široki 30 do 40 centimetara, pa još i zaliveni cementnim krečom u pravougaonik prvo je usledilo iznenađenje, „jer se u praistoriji nije mogla zamisliti bilo kakva konstrukcija od masivnih kamenih blokova“. Zaprepašćenje je možda prava reč kad su nedugo zatim otkrivene i monumentalne ribolike, čovekolike ili skulpture pokrivene samo ornamentom...

Međutim, kultura Lepenskog vira prepoznata je kao izuzetna tek početkom treće sezone iskopavanja na eponimskom lokalitetu 1967. Pronalazak prvih građevina sa trapezoidnim krečnjačkim podovima, kao i prvih oblutaka od peščara sa predstavama ribolikih bića, ukazao je na to da se radi o jedinstvenoj kulturnoj pojavi. Od tada ona ima važno mesto u razumevanju procesa transformacije lovačko-sakupljačkih zajednica Balkana i Evrope.

Pre otkrivanja specifičnih aspekata kulture Lepenskog vira, na Balkanu se gotovo i nije znalo za lokalitete koji prethode periodu ranog neolita, te je stoga ovim velikim otkrićem omogućen uvid u znatno stariju prošlost ovog područja, ali i otvoren niz važnih istraživačkih pitanja.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 04 Avg 2013, 00:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Biserna školjka Dunava

U Đerdapu potvrđeno mešanje različitih kultura obale i zaleđa. Zajednica lovaca, sakupljača i zemljoradnika

Slika
Nalazište pod staklenom školjkom

MONUMENTALNA staklena „školjka“ koja na desnoj obali Dunava pokriva izmešteno arheološko nalazište Lepenski vir, i tako za pokolenja čuva jedinstvenost novootkrivene preistorijske kulture za koju se nije ni slutilo da postoji - krije i sva uzbuđenja i ushićenja koja je lokalitet pre 40 godina izazvao kad je počeo da se pomalja pod slojevima dunavskog peska.

Nešto od te atmosfere biće dostupno posetiocima putem kompjutera postavljenih u novoizgrađenom vizitorskom centru. Ipak, deo stručne i naučne rasprave u vezi sa starošću, odnosno tačnom datiranju lokaliteta, ovde nije u prvom planu.

U vreme dok je Dragoslav Srejović istraživao Lepenski vir, lokalitet Padina i danas istražuje akademik, arheolog Borislav Jovanović. Na Padini i na Lepenskom viru na podovima trapezoidnih kuća nađena je starčevačka, ranoneolitska keramika. Stoga Jovanović Padinu smešta u rani neolit, a Srejović tvrdi da je naselje iz mezolita, te da ostatke treba tumačiti kao umetke iz gornjih, mlađih slojeva.

Da bi u potpunosti, ili s velikom verovatnoćom problemi hronologije bili rešeni, ovim pitanjima počinje da se bavi dr Dušan Borić, tada profesor na Kembridžu, a danas na Kardifu. On ističe kako se mnogo više verovalo keramičko-tipološkim fazama nego radiometrijskom datiranju. Od 1999, Borić se bavi revizijom stratigrafskih odnosa na arheološkim lokalitetima u Đerdapu. Neumorno istražuje zaleđe tražeći veze između obale i kontinenta. Nove nalaze i arheološke nalaze iz ranijih iskopavanja, polovinom sedme decenije, nosi na analize u Kembridž. Artefakti se podvrgavaju najnovijim izotopskim analizama...

Postojeće razlike uglavnom se odnose na upotrebe termina „mezolit“ i „neolit“, kojima se, kako Borić objašnjava, s jedne strane označavaju hronološki periodi, a sa druge - tipovi društva povezani sa marksističkom definicijom određenog oblika proizvodnje. Dakle, mezolit je period lovačko-sakupljačko-ribolovačkog načina proizvodnje, a neolit se dovodi u vezu s poljoprivrednom proizvodnjom.

Iako je savremenim metodama faza trapezoidnih kuća datirana u period oko 6200. godine pre nove ere, mnogi stručnjaci su smatrali da Lepenski vir treba odrediti kao mezolitski, zbog pojedinih odlika kontinuiteta sa prethodnom lokalnom, mezolitskom đerdapskom tradicijom, kao i zbog toga što žitelji trapezoidnih kuća i dalje prevashodno ribare i sakupljaju plodove. Prema arheološkim nalazima može se dokazati njihova veza sa zaleđem koje živi po „normama“ neolita. Upravo u zaleđu su konstatovana prva naselja zemljoradnika i stočara.

Borić stoga za kulturu na obalama Dunava u Đerdapu određuje prelaznu fazu i svojim nalazima dokazuje mešanje različitih kultura obale i zaleđa.

Posao arheologa nije samo da iskopa ostatke ranijih civilizacija, da ih datira što tačnije, već i da objasni što je moguće bolje funkcionisanje zajednica „dalekih predaka“.

Dakle, postavlja se pitanje šta je nagnalo zajednicu Lepenskog vira na takvo elaboriranje prostora oko kamenih ognjišta, koje je zapanjilo i stučnjake, kao i na dalje simboličko izražavanje lokalne originalnosti kroz umetnost oblikovanja džinovskih oblutaka od peščara.

Dr Dušan Borić smatra, što detaljno objašnjava u svojim naučnim radovima, da je uzrok pojave prvih zemljoradničkih zajednica - u okolnim regijama s kojima je zajednica starosedelaca dolazila u kontakt. Ovaj period „mezolitsko-neolitske transformacije“ karakteriše koegzistencija lovaca, sakupljača i „zemljoradnika“ u neposrednoj blizini.

U periodu „transformacije“ na Lepenskom viru - utvrđeno je analizom kostiju - bivaju sahranjeni i savremenici starosedelaca koji se nisu dominantno prehranjivali ribom. To znači da u Đerdap dolaze osobe koje nisu lokalnog porekla, a to je bitna razlika u odnosu na mezolit. Analize izotopa stroncijuma, koje su na arheološkoj građi Srbije sada prvi put primenjene na primeru đerdapskih mezolitsko-neolitskih sahrana, ukazuju da se upravo u periodu transformacije na Lepenskom viru javljaju individue koje nisu rođene u Đerdapskoj klisuri.

U vreme izuzetno niskog vodostaja na Dunavu - 2006, Borić je ponovo na terenu. Istražuje Vlasac i utvrđuje fazu koja se ovde poklapa satrajanjem trapezoidnih kuća na Lepenskom viru. Određeni elementi promenjenih običaja najjasnije se uočavaju kroz ukrašavanje. To upućuje na zaključak da su oni koji su ovde sahranjeni bili uključeni u novu neolitsku mrežu razmene koja se u to vreme formira na Balkanu.

Dakle, nova istraživanja u Đerdapu i zaleđu, kao i primena novih laboratorijskih tehnika na materijalu ranijih iskopavanja, dovode do značajnih pomaka u sagledavanju kulture koju nazivamo Lepenski vir. Odnosno, za lokalnu populaciju se, tokom ovog perioda, ni na koji način ne može reći da je bila izolovana. Lokalni đerdapski ribari aktivno učestvuju u razgranatim mrežama razmene u dobavljanju egzotičnih dobara u koje spadaju, na primer, i školjke, koje se jedino nalaze na ušću reka u more. Ove zajednice u Đerdapu tokom više vekova kasnog mezolita, komunicirale su sa udaljenim područjima, sve dok se u periodu transformacije iznenađujuće mobilne neolitske zajednice nisu našle na kapijama Đerdapske klisure.



(Kraj)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: LEPENSKI VIR - biserna školjka Dunava  |  Poslato: 21 Dec 2016, 21:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je zaista otkrio Lepenski vir

Dnevnik arheologa Obrada Kujovića otvara nedoumice. Pet godina pre Srejovićevih iskopavanja pronađeni tragovi neolitskog naselja. Muzej u Berlinu ima skulpturu koju je basnoslovno platio, a nije iz Đerdapa

Slika
Lepenski vir

DNEVNIK arheologa Obrada Kujovića, koji je u nasleđe dobio arhitekta Hristivoje Pavlović, otvara niz nedoumica o jednom od najznačajnijih svetskih preistorijskih lokaliteta. Naime, u Kujovićevom dnevniku sa izviđanja desne obale Dunava u Đerdapskoj klisuri, od 30. avgusta 1960. godine, piše da su on i apsolvent arhitekture Ivica Kostić kod Lepene prvi otkrili tragove neolitskog naselja. To se kosi sa zvaničnom verzijom po kojoj je dr Dragoslav Srejović 1965. otkrio to preistorijsko naselje, a zatim za neuobičajeno kratko vreme iskopao ostatke neverovatne civilizacije.

Lokalitet je tad nazvan Lepenski vir, i pokazalo se da su njegovi stanovnici pre oko 8.000 godina izveli “neolitsku revoluciju”. Stvorili su prvu evropsku arhitekturu i urbanizam, monumentalnu umetnost, izvršili podelu rada, pripitomili prve domaće životinje i biljke. Lepenski vir je bio dokaz da se evropska civilizacija rodila u dunavskoj uvali u Đerdapskoj klisuri.

On je i dr Dragoslava Srejovića vinuo u zvezde. Izložba skulptura i knjiga o Lepenskom viru izazvali su senzaciju, ali protivno naučnoj praksi, on nije naveo ko je i kada uočio lokalitet. Otkriće je pripisivano njegovoj genijalnoj intuiciji. Nije se znalo za izveštaj Arheološkog instituta iz avgusta 1960, kada je za njega radio Kujović.

- ČIKA Obrad je u Lepenskom viru našao masu izlomljenih keramičkih posuda koje je prepoznao kao trag naselja neolitske starčevačke kulture. To je napisao u detaljnom izveštaju za Arheološki institut, koji je kasnije nestao. Srećom, Kujović je sačuvao svoj terenski dnevnik u kome je 30. avgusta 1960. Lepenski vir prvi put zabeležen kao preistorijski lokalitet - kaže arhitekta Hristivoje Pavlović.

Njemu je Kujović testamentom zaveštao svu svoju arheološku dokumentaciju, jer ga je prepoznao kao posvećenog istraživača Lepenskog vira.

Slika
Obrad Kujović


- Kujović nikad nije sporio zasluge akademika Srejovića u istraživanju i tumačenju lepenske kulture. Njega je povredilo to što Srejović do kraja života nije hteo da pomene imena ljudi koji su otkrili lokalitet i preneli mu saznanja o njemu. Dr Srejović je ubrzo po Kujovićevom otkriću od njega tražio i dobio dodatne informacije - navodi Pavlović.

AKADEMIK je tvrdio da je zadatak istraživanja Lepenskog vira dobio 1965. potpuno slučajno. Kujović je svedočio drugačije:

- Na osnovu izveštaja i ostale dokumentacije, skica, filmova, fragmenata keramike koje sam predao Arheološkom institutu, za ovaj lokalitet saznao je i za njega se zainteresovao Dragoslav Srejović, u to vreme asistent na katedri za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.Godinu kasnije, dok smo sa dr Dušankom Vučković Todorović obavljali arheološka iskopavanja na lokalitetu Veliki Gradac, kod Donjeg Milanovca, Srejović je došao kod mene i izjavio da je zainteresovan za lokalitet Lepenski vir, pa me je zamolio da mu nešto više o njemu kažem. Nisam imao nikakvih razloga da kolegi Srejoviću ne saopštim sva zapažanja i utiske o ovom lokalitetu.

Zvanično, čim je 1965. počeo da iskopava Lepenski vir, dr Srejović je odmah došao do epohalnog otkrića.

- Naselje Lepenski vir nalazilo se oko tri i po metra ispod zemlje i desetak mlađih kulturnih slojeva, koji se obično istražuju polako i pažljivo. Dr Srejović je projurio kroz njih i došao do “srca lubenice”. Smatra da je zahvaljujući intuiciji osetio gde i koliko treba kopati. Ipak, intrigantno je pitanje šta se dešavalo između 1961, kad je Srejović od Kujovića dobio informacije o Lepenskom viru, do 1965, kada je zvanično počelo istraživanje. Tu se ne možemo osloniti na film o iskopavanjima, jer je on naknadno snimljen i odglumljen - kaže Pavlović.

Slika

On je, istražujući neispričanu priču o Lepenskom viru, otkrio još čudnih podataka.

- MUZEJ u Berlinu ima lepensku skulpturu koju je basnoslovno platio, ali ona zvanično ne potiče iz Lepenskog vira. Upoređujući zvanične podatke o broju pronađenih skulptura, uočio sam da se oni ne podudaraju i da se njihov broj smanjivao.

Hristivoje Pavlović
Slika

PRAVI ISTRAŽIVAČI

Dr Dušanka Vučković Todorović iz Arheološkog instituta koja je rukovodila prvom fazom istraživanja Đerdapa potvrdila je Kujovićeve tvrdnje:

- Tačno je da su Obrad Kujović i Ivica Kostić 30. avgusta 1960. istražujući teren od Donjeg Milanovca do Dobre otkrili neolitsko naselje Lepenski vir. Kad su se vratili sa Lepenskog vira i pokazali nam skice novog lokaliteta, keramičke komade i filmove, mi smo u naš dnevnik arheoloških istraživanja upisali njihovo otkriće starčevačke kulture. Srejović je posle nekoliko godina počeo da otkopava i naučno obrađuje ovaj lokalitet - navela je dr Vučković Todorović.

Lepenska skulptura nazvana Adam

Slika


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 43 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker