Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:44


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 30 Jan 2013, 14:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Narodna medicina (1): Hirurgija duše ili teranje đavola

Zaratustra je govorio da svaki lekar ima tri leka - travu, nož i slovo (magiju). Oni brane čoveka od svake bolesti osim smrti.

Slika
Atrakcija sa Zlatibora: Bora Šišović ili Čovek grm

Poznati srpski istoričar medicine dr Vladimir Stanojević napisao je da je bolest starija od života, a lečenje jedno od najstarijih čovekovih zanimanja. Od pamtiveka se narod lečio travama, spremao čajeve, meleme, kapi. Animalna medicina je takođe imala udela u lečenju ljudskih boljki, naročito u srednjem veku i održala se sve do polovine 19. veka, mada se i danas u nekim zemljama u lekovite svrhe koriste: riblje oči, sasušene gliste, zmijska košuljica, sasušeni škorpioni, krila od slepog miša, rogovi, životinjske dlake, mokraća i izmet od ježa, medveđa žuč...



Narodna hirurgija se i danas neguje u pojedinim sredinama, a nekada su hirurzi bili berberi i kovači. Oni su puštali krv, obrađivali rane, vadili zube i nameštali prelome i iščašenja. Magijska medicina seže u najdalju prošlost ljudskog roda. U njoj se nastanak bolesti objašnjava delovanjem natprirodnih sila i demona, a lekari su bili plemenski vračevi i šamani. Osnovni lek magijske medicine je nošenje amajlija, amuleta i talismana, a da bi se čovek izlečio od straha, besova, depresije i danas se gleda u pasulj, baca se užareno ugljevlje ili topljeno olovo u vodu. Najčešći terapijski postupak u magijskoj medicini je egzorcizam - isterivanje demona iz tela bolesnika, koji su od magije preuzele zvanične religije, pa se ovom hirurgijom duše danas bavi - sveštenik.


U Srbiji je pre pet godina ozakonjena primena preparata narodne medicine, ali je potrebna dozvola Ministarstva zdravlja za rad. Jedan od pionira u primeni alternativnog lečenja je dr Vuk Stambolović, koji se i danas zalaže da se priznaju troškovi lečenja alternativnim metodama jer je lečenje jeftino, delotvorno i nema posledica.


Prvi udžbenici medicine bile su popularne lekaruše ili lekarnice, koje su sadržale recepte tadašnjih vidara s obaveznim elementima religiozne i magijske medicine. Tako su recepti za duševna oboljenja bili: bolesniku se obuče košulja od platna i ostavi se izvesno vreme u pećini da bi se rešio đavola koji ga opseda. Sve do 1819. godine u Srbiji nije bilo nijednog diplomiranog lekara. U gradovima su ljude lečili berberi (uglavnom Turci), hećimi (mahom Grci iz Epira), lekari samouci (Grci, Turci i Srbi), a u selima narodni vidari i vidarice.



Za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića počelo se sa dovođenjem lekara iz inostranstva, a dotad se posao narodnog vidara prenosio s kolena na koleno. To su bili: berberi, vračari, bajalnici, travari, ranari, hećimi. U Nišu je najpoznatiji bio Deruni Baba, koji je Mahmud-paši, zapovedniku Niškog pašaluka, predvideo dan smrti. Berberin Salča puštao je krv pomoću pijavica kod glavobolje i stavljao lončiće na stomak i čaše na leđa i grudi kod nazeba. Ćelava Marija lečila je kraste na glavi melemom od čađi i svinjske masti. Kostolomac Stanko je nameštao slomljene kosti. Jedan od najpoznatijih srpskih vidara bio je Hećim Toma, koji je lečio Miloša Obrenovića 1807. od 17 rana zadobijenih prilikom juriša na Užice. Lekovi su bili raznovrsni: luk, zumbul, kupus, strugotine od jelenskog roga, rakija, beli pelin, kantarion, a ponekad je lek bila i mokraća. Izvesni Milosav Zdravković pisao je knezu Milošu: "Čujemo da ima tuna u Kragujevcu sercobolja, no molimo da biste zapojili Gospodara Milana sa jednim vilčanom od jarca mokraće, neka popije, to je utoka tome, no je ono vrlo gorko, ali za ovom malo rakije da poplače usta..."

Akupunktura i meditacija

U Americi i Nemačkoj više od polovine stanovništva koristi neki do vidova tradicionalnog lečenja. U Australiji čak 80 odsto lekara svojim pacijentima preporučuje akupunkturu i meditaciju. Kolika je ušteda u lečenju tradicionalnom medicinom, najbolje pokazuje trogodišnje istraživanje koje je rađeno u Velikoj Britaniji i SAD-u. U Velikoj Britaniji se došlo do rezultata da se ogroman novac štedi na potrošnji lekova, laboratorijskim analizama, manje se pacijenti upućuju kod specijaliste... Na 600 pacijenata koji se leče alternativnom medicinom godišnja ušteda je 21.000 funti.

Opisujući Sarajevo iz 1666. godine, putopisac Evlija Čelebija navodi da su Sarajlije pile surutku od kozjeg mleka jer poboljšava probavu i licu daje rumenu boju. U Bosni se verovalo da bolest dolazi kao božja kazna ili je donose demoni (kod muslimana džini). Bošnjački narodni iscelitelji veruju da na svetu ima oko 3.000 vrsta bolesti, a da samo 1.000 može da izleči zvanična medicina, sve drugo spada u resor duhovne medicine. Bolest se svetom širi preko očiju (urok), vetra (nagaziti na kovitlac vetra), džinova (ograjisati), vode (u čašu se pomokrio džin), zemlje (nagaziti na raskršću)... I danas travari veruju da je vilinski vetar posebno opasan za čoveka, a on je jedini krivac za sva kožna oboljenja (osip, crvenilo, svrab, psorijazu).


Dr Merim Omerhodžić, zaljubljenik u drevnu medicinu, ponovo je oživeo staru metodu lečenja isisavanjem krvi iz organizma (hidžama). On je 2006. dobio odobrenje da primenjuje ovaj narodni recept i postao prvi lekar za lečenje hidžamom u Bosni. Na brojna mesta po telu postave se posudice, a zatim se ispuštanjem vazduha iz njih stvara vakuum, usisana koža puca, što izaziva isticanje krvi. Smatra se da je ta tamna krv ispod kože "prljava", puna toksina koji se na ovaj način eliminiše iz organizma. Postoje naučne studije u svetu koje pokazuju da postoji razlika u sastavu krvi iz prsta i one uzete metodom hidžame.



U Hrvatskoj je postojala izreka "ako bi čoveka stisnulo pa pustio vetar - manje doktoru u kesu". Tako je narod čuvao zdravlje. Opekline su se posipale talogom od kuvane kafe, perut se ikorenjivala pranjem kose prosejanim i prokuvanim pepelom, tzv. lukšijom, a vaške iz kose je tamanio petrolej. Za bolje spavanje i smirenje uzimalo se malo mlevenog crnog maka i čaj od kamiličinog cveta. Duvanom se posipala posekotina, a neki bi se na nju samo pomokrili.


Svako pleme u Crnoj Gori je imalo svog vidara. Vidarstvo u Crnoj Gori nasleđivalo se porodično i nije se smelo naplaćivati jer je to dar od Boga. Iličkovići iz Crmnice bili su najčuveniji narodni vidari rana, preloma i iščašenja. Bili su poznati i po šaranjanju - lečenju otvaranjem lobanje. Krajem 19. veka svim vidarima u Crnoj Gori zakonom je zabranjen rad i ni do danas nije legalizovan.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 27 Mar 2013, 15:59
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Narodna medicina (2): Kad se u čoveka useli strava

Verovanje u onostrane sile i magijske rituale koji pomažu da se uništi zlo odvajkada je prisutno na teritoriji Pomoravlja. Isto je i danas. Čak, čini se da ljudi mnogo više pribegavaju odlasku kod vračara, gatara i žena koje znaju da baju nego što je bilo ranije. Kako su ljudi u materijalnim teškoćama poslednjih desetak godina, prvo čemu pribegavaju da bi im krenulo nabolje je upravo magija.

Slika



U Srbiji i danas postoje žene koje se bave bacanjem ili skidanjem čini, već samo baju protiv raznih strahova. Mušterije su im najčešće deca, koja u snu vrište ili plaču, mada im dolaze i stariji ljudi. Oni ne smeju da izlaze iz kuće, imaju utisak da ih neko neprestano progoni, plaše se ljudi ili imaju neke druge strahove.


Najpoznatija po bajanju protiv strahova i uroka bila je Saveta Arsenijević iz sela Lešja kod Paraćina, koja je preminula pre dve godine. Bajanje je naučila od svoje bake Draginje, a prvi put je bajala kao dvanaestogodišnja devojčica. Bacala je brašno na zid da bi videla koja se figura napravi što je pokazivalo čega se plaši osoba kojoj je bajala. Njena bajalica počinjala je rečima: "Beži, stravo, iz glave, beži, stravo, iz grudi..."


Oni koji se plaše, sada odlaze kod baba Milje iz Buljana kod Paraćina. Nažalost, sada na Peštercu čuva ovce. Ali, mnogi seljani su vodili decu da im baje i koji su rekli da je prilično uspešna. Mnogo mojih prijateljica odlazilo je kod nje jer su im deca plakala u snu i plašila se nečega. Ona bi im bajala tri puta i bacala ugljevlje u vodu. I tako tri puta. Kad dete ispije tu vodu, prestanu strahovi. Ja sam svoje dete vodila zbog alergija. Najpre sam pokušala da nađem lek. Ne znam gde ga sve nisam vodila. Čak i u Tiršovu. Sve analize su pokazivale da je dete zdravo, a alergije nikako nisu htele da se povuku tri godine. Baka Milja mi je dala vodu koju je dete pilo i istrljala sam ga crvenim jajetom. Sve se povuklo i evo već četiri godine dete nema alergije - priča M. V.


Kod baba Milje odlazili su i odrasli koje se plaše da izađu iz kuće, koji su se plašili mase ljudi, sanjali ružne snove zbog kojih su se pribojavali ponovo da zaspu i osobe sa sličnim problemima. Njima je davala vodu da piju i umivaju se, a bosiljkom da trljaju telo.


Ugljevljem protiv uroka


Žene koje baju protiv strahova kažu da i odrasli i deca često dolaze da im baju i protiv urokljivih očiju, ali i uroka od strane najmilijih. Neretko, kažu one, dete ureknu majka ili otac. Zbog toga one u posudu sipaju vodu i bacaju ugljevlje pominjući imena ukućana. Veruje se da je dete urekla osoba pri čijem pominjanju imena ugljevlje padne na dno posude.

Slika

Basma


Bajalica protiv uroka glasi: "Tri letke letoše, na tri kamena stadoše, bele pene pustiše, pa uroci rasturiše. Ajd' uroci niz potoci."


Na isti način radi i baka Gina u Laništu nadomak Jagodine, koja ima više od 85 godina, dok baba Draga iz Glavinaca kod Jagodine strahove otklanja pomoću voska, koji topi u vodi. Ona istopi devet komada voska i detetu stavlja po tri na glavu, grudi i kolena. I tvrdi da svi strahovi nestanu.


- Dok to radim, pričam i bajalicu. Ali, ako je tebi kažem, meni se ona posle ne važi. Važno je i da se ne radi sredom, petkom, nedeljom i crkvenim praznikom. To mi je prenela pokojna Lena, kod koje su mnogi dolazili. Ali i ona mi je rekla da se, kad strah živi u čoveku, on teško ispraća - kaže baba Draga za "Vesti".


Baba Lena joj je pričala da ljudima oslabe nervi, pa onda prosto polude. Tako se dogodilo s jednim momkom koji je verio devojku, ali kada je trebalo da se venčaju, nikako nije pristajao. Roditelji su ga stavili u čeze, vezali ga i tako vezanog doveli kod Lene. Kada je drugi put došao, bilo mu je mnogo bolje. Trećeg puta već je bio normalan, pričala je Lena, koja je ustanovila da se u njega uvukao strah dok je stražario u vojsci.



- Čovek može da precrkne u snu. Eto ja sam pre neke noći sanjala kako su mi pobegle krave koje sam čuvala. Nikako nisam uspevala da ih vratim kući. Muž me je probudio jer sam plakala i ječala u snu - dodaje baka Draga.



Ona još nije odlučila kome će preneti svoje znanje, ali pretpostavlja da će to biti jedna od njene dve kćerke.



Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 27 Mar 2013, 16:04
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Narodna medicina (3): Na tuđoj muci se ne zarađuje

Čuveni kostolomac iz Slatine kod Jagodine, poznat kao Poštar, umeće nameštanja kostiju naučio od svog dede. Danas u celoj jagodinskoj opštini ovo umeće poseduje samo Dragan Sofronijević, prosvetni radnik iz Jagodine, koji je nameštanje kostiju naučio od japanskih karatista.

Slika

- Karateom se bavim odmalena i često mi je iskakalo kada nisam zagrejan, jer postoje neki udarci koji ne odgovaraju skeletu Evropljana. Kasnije sam od japanskih instruktora naučio kako treba vraćati kosti na mesto - objašnjava Dragan.


Pošto je bio prosvetni radnik, kasnije i političar, izbegavao je da to radi drugim ljudima, jer je postojala opasnost da ga proglase za nadrilekara. Ipak, vreme je pokazalo da se ljudi sve češće obraćaju tradicionalnoj medicini.


- Do sada sam imao pedesetak pacijenata od kojih je tridesetak imalo problem s nekim pršljenom na kičmi. Nedavno me je zvala tridesetogodišnja devojka iz Niša, koja je šest meseci bila nepokretna i trpela jake bolove. Bila je kod svim mogućih lekara, koji su joj rekli da samo operacija može da joj pomogne. Na snimku sam video da joj je iskočio pršljen i da se oko njega stvorio otok. Postepeno sam joj vraćao pršljen i ona je sama ustala. Nije mogla da poveruje da je to moguće - priča Dragan, koji za svoju veštinu ne uzima novac jer se na tuđoj muci nikada ne zarađuje.



Energija otklanja bol


- Srećom, nisam ništa slomila, ali sam Draganovu pomoć zatražila zbog ligamenta, koji sam istegla još pre više od dve decenije kada sam se profesionalno bavila rukometom. Lekari mi preporučuju operaciju, ali se toga pribojavam. Noga me nekada toliko boli da ne mogu da stanem na nju. Nakon tretmana kod Dragana, bol prestaje na određeno vreme - priča Miljana Jovanović iz Jagodine.

Od svih povreda najviše mu je ostala u sećanju povreda koleginice karatistkinje, kod koje su koleno i potkolenična kost stajale jedna pored druge.


- Kad je to video, jedan karatista je pao u nesvest. Prvo smo njega povratili, a onda sam ja vratio koleno na mesto. Kad se sretnemo, kaže mi da je koleno nikada nije bolelo, čak ni žigalo.
Dragan kaže da je često ljudima nameštao i palčeve na nogama i rukama, ali koristi i lekovite trave.


- Čaj od rastavića rešava problema sa bubrezima, bešikom i prostatom, što najčešće muči muškarce u poznim godinama. Ova biljka ima jednu kiselinu koja razgrađuje kamen u bubregu ili bešici. Kasnije sam u sastavu jednog švajcarskog leka video baš tu kiselinu. Moji prijatelji najviše traže čaj za prostatu, koji ne samo da rešava te probleme, već i poboljšava seksualne moći, pa ga uzimaju i zdrave osobe - kaže Dragan kroz osmeh.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 27 Mar 2013, 16:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Narodna medicina (4): Trave leče i ugljenisanu kožu

Doktor Dobri Nikolić nikad neće zaboraviti kad se zapalio jedan automehaničar dok je švajsovao automobil u kanalu i pretvorio se u zapaljenu buktinju, negovao ga je 25 dana.

Resized Image - Click For Actual Size



Doktor Dobri Nikolić je pionir u primeni tradicionalne, alternativne medicine na jugu Srbije. Za njega je, od samog početka lekarske karijere, važila maksima da se dobročinstvo uvećava deljenjem. U svom pozivu rukovodio se saznanjem da je bolje biti dobar nego mudar, bogat ili srećan. Ima 76 godina, a više od 50 godina bavi se lečenjem ljudi lekovitim travama, bioenergijom, radiestezijom i onim po čemu je poznat širom Srbije - lečenjem mašću protiv opekotina.


- Prva saznanja o tradicionalnoj medicini stekao sam u rodnom selu Suva Morava kod Vladičnog Hana. To me je tada toliko zainteresovalo da sam kasnije kao lekar pod Hipokratovom zakletvom u svakoj prilici koristio alternativna znanja iz medicine, a sve na dobrobit pacijenata - počinje priču o sebi doktor Dobri.



Zdravo mesto za spavanje


Doktor Dobri se bavio aktivno i radiestezijom, pomoću koje je utvrđivao mesta u kući gde su štetna zračenja.


- Bilo je više slučajeva dece sa gušećim bronhitisom koja su spavala na mestima gde je zračenje bilo štetno. Na tim mestima, ispod kuće, prolazile su jake "žice" vode. Nakon pronalaženja zdravog mesta za spavanje deca bi ozdravila i gušeći bronhitis bi bio prošlost. Nisam samo lečio decu već i starije - priča doktor Dobri.

Kao mlad lekar iz Vranja je prešao u Preševo, po preporuci tadašnjeg ministarstva zdravlja. Radio je na iskorenjivanju tuberkuloze.



- Imali smo izuzetne uspehe u radu, čak sam dobio i ponudu za odlazak na usavršavanje u Švajcarsku. Odbio sam jer sam hteo da lečim svoj narod u Vranju, da se posvetim usavršavanju znanja iz tradicionalne medicine, posebno proizvodnjom masti protiv opekotina. Po povratku u Vranje, radio sam punih 30 godina kao lekar opšte prakse u Simpu, odakle sam otišao u penziju. Početkom 60-ih godina napravio sam, zahvaljujući taštinom znanju, mast-melem koji se odmah pročuo kao izuzetno delotvoran - kaže doktor Dobri.



- Mnoge moje kolege lekari s neodobravanjem su gledale moje travke, ali se nisam na to obazirao. Mnogima je mast pomagala, a bilo je beznadežnih slučajeva.


Oni posebni zauvek su mu ostali u pamćenju. Jednom se mlada majka spremala da okupa bebu, ali joj je novorođenče iskliznulo u kadicu s vrelom vodom. Leđa, noge, genitalije sve je bilo izgorelo, meso se videlo. Doktor Dobri je melemom spasao bebi kožu, tako da nije ostalo nikakvih posledica.



- Bilo je strašnih slučajeva. Nikad ne mogu da zaboravim kada se zapalio jedan automehaničar. Dok je švajsovao automobil u kanalu, curio je benzin i on se pretvorio u zapljenu buktinju. Završio je u bolnici skoro ugljenisan. Tri dana nije bilo poboljšanja. Pošto je znao za mene, izašao je iz bolnice. Koža mu je izgorela potpuno, videlo se meso. Bio je izobličen, naduven, s visokom temperaturom. Tri puta dnevno sam ga mazao melemom. Istovremeno je dolazila i medicinska sestra i davala mu injekcije protiv temperature. Za 25 dana uspeli smo da ga podignemo na noge i obnovimo izgorelu kožu - kaže doktor Dobri.



Za pola veka lečenja pacijenata od opekotina Dobri je samo naplaćivao mast, a nikad rad. Nema tog Vranjanca koji ne poseduje njihovu mast u svojoj kućnoj apoteci.
Doktor Dobri je poznat i po lečenju bioenergijom koju poseduje.

Slika


- Najviše sam izlečio one koji su imali problema s kičmom, razna ušinuća, ukočenja. Potom, lečio sam uspešno glavobolje raznog porekla. Nebrojeno puta su mi pacijenta donesili na rukama, savijenog i zgrčenog, onako kako se ukočio. Ljudi su se znojili, kukali od bolova. Nakon terapije bioenergijom ustajali su na noge - priča doktor Dobri.


Rašlje i bunar


Uz pomoć rašlji i radiestezije doktor Dobri je ljudima ukazao gde ima pijaće vode i gde da kopaju bunare.


- Ponosan sam jer je iskopano na stotine novih bunara s pitkom vodom. Odlazio sam širom Srbije po pozivu i tačno određivao dubinu gde se voda pojavljuje i njen protok u sekundi - kaže doktor Dobri.


Vesti

foto,izbor administratora

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 10 Jul 2014, 16:46
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kako su se lečili naši preci: Od hećima do lekarske diplome

Još u neolitu bilo poznato hirurško otvaranje lobanje, Rimljani kroz zdravstvenu službu uveli javnu higijenu, a Sveti Sava prvi osnivao srednjovekovne bolnice

Slika
Narodna medicina predstavljena u stalnoj postavci

KADA šetaju Knez Mihailovom ulicom, mnogi Beograđani znaju da su u velikom muzeju na otvorenom, gde su vekovima pre njih živele različite kulture, od Kelta, preko Rimljana, Vizantinaca, Turaka, Srba... Pa ipak, jedno saznanje iz Muzeja nauke i tehnike - Odeljenja Muzej Srpskog lekarskog društva, vodi nas u znatno dalju prošlost. Tamo saznajemo kako je predele današnje Srbije drevni čovek nastanio još pre oko 40.000 godina.

Otvarali lobanju

KAKO je za „Beogradske priče“ objasnila Jelena Jovanović Simić, u vreme kasnog paleolita, živelo se u malim, međusobno udaljenim zajednicama, ljudi su se bavili lovom i ribolovom, pa im je ishrana bila pretežno proteinska.

- Nauka koja proučava ostatke tkiva i produkte metabolizma ljudi koji su živeli pre nas - paleopatologija, zajedno sa arheologijom i medicinskom antropologijom daje nam odgovore na neka od pitanja o životu naših predaka - objašnjava Jelena Jovanović Simić. - Tako znamo da je najduži životni vek u ono vreme dostizao do 70 godina, ali je u neolitu, zbog zbijenijih naselja lakše dolazilo do širenja zaraznih bolesti, pa samim tim i značajnog skraćivanja dužine života.

ŠKOLOVANjE

ŠKOLOVANI lekari, uglavnom Italijani, radili su i kao lični lekari srpskih vladara. Kao prvi lekar našeg porekla pomilje se Milicinus, koji je radio u Prizrenu 1354. godine.
Patološke promene na proučenim skeletnim ostacima ukazuju da su drevni ljudi našeg podneblja bolovali od bolesti koje poznajemo i danas, kao što su spondiloza, traumatski artritis, rahitis i skorbut.

- Način zarastanja posle preloma kostiju ukazuje na to da su naši preci znali da treba da miruju posle povrede, kako bi kost bolje zacelila - dodaje naša sagovornica.- Interesantan je i podatak da su još u neolitu, a zatim i tokom metalnog doba, ondašnji ljudi primenjivali jednu od najstarijih hirurških operacija - otvaranje lobanje (trepanacija). Pretpostavka je da su za ovakav zahvat indikacije mogle da budu povrede glave, ali i glavobolje, epilepsije ili mentalne bolesti.

Umeće Rimljana

U doba Rimskog carstva, na našem prostoru postojali su urbani i vojni centri sa razvijenom zdravstvenom službom.

- Posebna pažnja posvećivana je oblasti javne higijene, o čemu svedoče arhitektonski ostaci vodovodnih i kanalizacionih sistema, kupatila i popločanih ulica - dodaje Jovanović Simić. - Lekari su bili uglavnom grčkog porekla i radili su kao vojni, ali i kao lekari u javnoj službi. U tom slučaju su nosili posebnu titulu - arhijatri. Često su bili specijalizovani za jednu oblast medicine.

Iako su se preradom lekovitog bilja bavili „farmakopoli“, lekari su dobro vladali i veštinom spravljanja lekova u obliku masti, pastila (pilula) i melema. U kutijama iz grobova lekara u Viminacijumu (koji je tada bio veći grad od Singidunuma) pronađeni su i lekovi i hirurški instrumenti. To su bili skalpeli, pincete, igle za kataraktu, ali i pilule za lečenje bolesti očnih kapaka na bazi šafrana. Lekari koji su u to vreme radili na našem tlu, očigledno su dobro poznavali učenja medicinskih autoriteta onog doba - Celzusa, Galena i Dioskorida.

Slika
Rimski medicinski instrumenti (poklon akademika Isidora Papa)

Srednji vek

TEMELjE srpske medicine postavio je Sveti Sava osnivanjem prvih bolnica u Hilandaru (oko 1199. godine) i Studenici (1208). Pored manastirskih, u srednjovekovnoj Srbiji postojale su i gradske bolnice, pa je najstarija bila u Kotoru (1326), a u Beogradu je prva ustanovljena u 15. veku.

U manastirskim bolnicama prevođena su medicinska dela nastala u prvim medicinskim školama osnovanim u Salernu i Monpeljeu. Ti „terapijski zbornici“ utemeljeni na učenjima antičkih lekara i filozofa, sadržali su teorijska i prektična medicinska znanja.

Kako objašnjavaju stručnjaci, „Hilandarski medicinski kodeks“, zbog svoje sadržajnosti i činjenice da je pisan narodnim rečnikom, izuzetan je spomenik medicinske kulture i nauke na području Evrope.

- U doba turske vladavine prekinut je uzlet srpske srednjovekovne medicine, pa su tradicionalni postupci postali jedini izbor u borbi protiv bolesti. Lečenjem su se bavili berberi, hećimi (turski: lekar), lekari samouci, vidari... Berberi su najčešće bili turskog porekla i pored svog zanata bavili su se vađenjem zuba, manjim hirurškim intervencijama i „puštanjem krvi“. To su činili tako što bi na kožu stavljali pijavice ili su pomoću volovskog roga vakuumom prvo izazivali hiperemiju, a zatim na tom mestu zasecali kožu nožićima. U varošima su radili hećimi, narodni lekari grčkog porekla, koji su se, pored lečenja rana bavili „nameštanjem“ uganutih zglobova i prelomljenih kostiju.


Slika
Zbirka paleopatologije (poklon prof Srboljuba Živojinovića) - u sredini prikazani načini otvaranja lobanje

- U to vreme znanja su najčešće prenošena usmeno, sa generacije na generaciju, ali su postojale i „lekaruše“. To su bili posebni zbornici, odnosno uputstva za prepoznavanje i lečenje bolesti.

U vreme turske vlasti, za očuvanje zdravlja i ozdravljenje upućivane su molitve svetiteljima, ali se za pomoć obraćalo i hodžama koji su „lečili“ pravljenjem zapisa i amajlija. Od 17. veka veoma je rasprostranjeno i „lečenje“ pomoću vradžbina i magijskih formula.


MUZEJ SRPSKE MEDICINE

MUZEJ srpske medicine Srpskog lekarskog društva osnovan je 1955. godine, inicijativom profesora dr Vladimira Stanojevića, predsednika Sekcije za istoriju medicine i farmacije. Njegovim osnivanjem nastavljena je tradicija prikupljanja i čuvanja medicinskih predmeta u Srpskom lekarskom društvu koja je započeta još 1872. godine. Muzej je 1991. godine pristupio Zajednici naučnih i tehničkih muzeja Srbije, koja pruža stručnu pomoć u oblasti muzejskog rada. Odlukom Predsedništva Srpskog lekarskog društva donetom 2007. godine i ugovorom sa Muzejom nauke i tehnike, Muzej Srpskog lekarskog društva je postao Odeljenje Muzeja nauke i tehnike 2010. godine.

PRVI SRBIN DOKTOR

PRVI Srbin koji je postao doktor medicine bio je Jovan Apostolović (1735-1770), rodom iz Budima.

Doktorsku disertaciju pod naslovom „Način na koji uopšte osećanja deluju na ljudsko telo“ odbranio je 1757. godine u Haleu. U predgovoru disertacije Apostolović kaže da je on „možda prvi i jedini iz slavnog srpskog naroda koji je poklonio svoj duh medicinskoj nauci“ i da će „možda sam ovaj uspeh pokrenuti moj ugledni srpski rod, do sada dovoljno slavan po oružju, da ubuduće takođe bude proslavljen po svojoj književnosti i nauci, koje jednako doprinose i telesnom i duhovnom zdravlju, i da se tako, ne samo mačem, već i naukom, kao što kažu, bori za napredak svoje mile otadžbine“.

RIMSKA HIRURGIJA

U DOBA Rima, odnosno Singidunuma, lekari (arhijatri) bili su često specijalizovani za posebne oblasti. Tako su postojali specijalisti za hirurgiju, oftalmologiju, ginekologiju, dermatologiju...

- Iz tog doba čak je sačuvan pečat jednog rimskog očnog lekara - objašnjava naša sagovornica.


KONSTANTINOPOLj

ZA istoriju srpske medicine posebno je značajna bolnica pri manastiru Svetog Jovana Preteče u Konstantinopolju, koju je izdržavao kralj Stefan Uroš Drugi Milutin, jer je pri njoj 1308. godine osnovana medicinska škola.

Slika


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 29 Okt 2016, 00:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Противу окобоље


Треба напунити водом зелену каленицу, па ту метути дукат, стрторак (цвеће), чубор (цвеће) и видову травицу. Ту каленицу треба метнути да преноћи у кошници са пчелама. Сутра дан, пре сунца, треба очи том водом умити, и болест ће проћи.
Или:
Треба у вече метути пуну зелену каленицу воде да преноћи под седалом где кокошке леже. Сутра дан, пре сунца, кад се кокошке скидају са седала, треба болесник истом водом да умије очи, говорећи : „Како се сада скидале кокошке са седала тако с мене да се скине окобољ" (тако три пута).
Или:
Треба у вече оставити зелену каленицу пуну воде да преноћи на месту где се дрва стоварују с кола, па изјутра рано истом водом умити болесне очи, говорећи: „Како се дрва с кола скидала, тако да се скине окобољ с мојих очију" (тако три пута). — При умивању не ваља се руком повраћати (да ее неби болест повраћала, већ само по једанпут шаком шљепнути.
Или:
У очи среде или петка при сунчевом заласку ваља отићи на оближњу реку (или поток). Ту се треба окренути низ воду и умивајући очи (такође без повраћаја) говорити: „Сунце залази, а мени окобољ пролази" (тако три пута).
(Пољна).


svevlad

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 29 Okt 2016, 00:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Противу зубобоље

Треба набрати шипкиње које треба осушити или испећи, па их стуцати у ситан прах, завити их у цигару и пушити их.
Или:
Набрати гладишевину (гладиш-траву), па је иситнити на ситну парчад и тако метути у џезву с водом да се кува, па оним одваром испирати зубе.
Или:
Узети 2 грама канфора (ћавурије) и 6 грама нишадора, па то помешати у стакло од 0,3 л љуте комове ракије; кад се то све раствори, онда промућкати и држати у устима.
Или:
Метнути у џезву три обичне (кафене) шоље јаког винског сирћета, пола пакла дувана, ситно исецаног луча и кашику соли, па то све промешати, прокувати и одвар у устима држати.
Или:
Пресавити неколико пута ланену крпицу, па исту умочити у врелу воду и држати је на десни болесног зуба.
Или:
Кувати коњски босиљак, па истим одваром испирати уста јутром и вечером — (ово је противу смради из уста и болести нузала — десни).
(Жупањевац — Пољна)



svevlad

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 29 Okt 2016, 00:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Противу главобоље

Болесник треба да се умива јутром и вечери водом у којој је потопљено семе од сунцогледа (сунцокрета).
Или:
Да лежи (т. ј. болесник) на гробници у месној цркви и да простре пода се платно (тежено) израђено у болесниковој кући. Платно не ваља враћати.
Или:
Болеснику треба везивати ладне крпе (које често пута умачу и у сирће) преко чела, да се умива ладном водом и да везује на слепе очи расечене главице црног лука или тање котуриће од кромпира, које треба предходно посолити.
Или:
Тесто од пројивог брашна, наквашено сирћетом треба превијати на чело.
Или:
Болеснику треба трљати чело, слепе очи и врат са ижваканим чешљовима белога лука.
Или:
Треба на чело превијати рен натопљен љутом комовом ракијом.
Или:
На упаљени тамњан ваља добро накадити мокар убурс (пешкир), па тим увити главу преко чела.
(Коњух — Пољна)


svevlad

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 31 Okt 2016, 17:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Противу јектике

Треба истуцати зелено лишће од невена (calendula piperita), па из истог исцедити сок кров чисту ланену крпу. Том соку треба додати још толико чистог „барабанс" зејтина и чисте љуте комове ракије. То све треба добро измешати и у исту смесу метнути једно парче белог тамњана и једну кашичицу ситно истуцаног жутог шећера. (Наравно ако је већа количина смесе, онда ваља више тамњана и шећера.) То ваља пити по једну кашику изјутра наштину редовно за 40 јутара, а уз то треба пити тога и по једну чашу неварене сурутке — и бољка ће проћи.
Или:
За 40 дана пити свако јутро мокраћу од детета испод седам година; и то, мушко да пије мушкоме, а женско женскоме.
(Пољна — Милутовац)


svevlad

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Narodna medicina i lekovi  |  Poslato: 31 Okt 2016, 17:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Кад се који убоде (нарочито у ногу)

превијају и на оно место, где се убо, танак крижић сланине. А ако је трн остао у месу онда мећу на рану зечју маст, која је после мало употребе извуче трн.

Противу пробада или тишње

употребљава се: вода (чиста сипана кроз гркљан од „божићњара" или вода сипана кроз пиштољ или нож, којим је убијен човек, коју треба да пије болесник; вода у којој је стајала ''стрелица" (која се налази код дрвета где је гром ударио) или вода у којој је кисељена вилска ложичица1) (печурка или трут који расте на пању од брескве којом такође болесника треба запајати; борова смола метута на плаву хартију, истуцан рен помешан са сирћетом и зејтином; тамњан помешан са беланцетом од јајета и ситно истуцано лишће са цвећем траве слачице, помешано са пшеничним брашном и винским сирћетом, које се привија на место које боли.



Противу гушобоље


истуче се ситно нишадор и метне у цевку од обзовиног дрвета, па се то дуне (кроз исту) болеснику у гушу. По неки дају болеснику те пије зејтин или гас (!) а при том му мажу грло и врат зејтином или ракијом.


svevlad

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 51 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker