Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 07:58


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 11 Jan 2017, 13:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Građani, slede nam Nekršteni dani! Do Bogojavljenja ove stvari nikako ne smete raditi!

Od danas pa sve do Bogojavljanja 19. januara traju "Nekršteni dani".

Slika

Reč je o verovanju koje je od davnina jako i duboko utkano u svest našeg naroda, pa će vam stariji i danas objasniti da je ovo period godine kada Isus Hrist još uvek nije bio kršten i da je zbog toga i danas u ovo doba zemlja otvorena da mrtvi izlaze, a zajedno sa njima i đavoli i razni drugi demoni.

Ove nečastive sile vladaju od trenutka kada se smrkne pa sve dok ne zapevaju prvi petlovi. Zbog toga, narod kaže, preko noći nikako ne treba izlaziti iz kuće. Onaj ko se usudi da putuje nakon zalaska sunca, kaže predanje, neće dobro proći, a ako neko baš mora da izlazi trebalo bi da sa sobom nosi beli luk, krst ili neki oštar metalni predmet.

Slično, u nekim krajevima Srbije još se i danas pažljivo pazi da u Nekrštene dane žene nikako ne predu, ne tkaju i ne peru. Napolju se ne ostavlja ništa belo, a naročito se brine da van ne ostane dečja odeća jer bi zle sile bajalicama i urocima mogle preko stvari da naškode deci.


Slika
FOTO: Tanjug/Ilustracija

Po nekim selima, naročito u Vlaškim krajevima, krije se čak i svetlost iz kuća tako što se na prozore stavljaju zavese ili spuštaju roletne. Noću se ne pije voda jer predanje kaže da se demoni uvlače u kućne posude i tu vrebaju neoprezne.

Narod kaže da Nekršteni dani nisu dobro vreme za rađanje. Veruje se da će dete koje dođe na svet između Božića i Bogojavljanja biti bolešljivo i nesrećno. Da bi se mališani "odbranili od uroka", stari su smislili ovo – deca rođena u Nekrštene dane moraju svake godine u tom periodu da sa sobom nose posebnu košulju, tkanu na kaminu.

Ako vas sve ovo rastužuje i čini nespokojnim, ne brinite! Kako bi "odagnao bedu i smanjio muku" u ovom sumornom periodu, narod je smislio i "protivlek" za Nekrštene dane – nekada su po selima i gradovima u Srbiji na sve strane išle maskirne povorke koje su predstavljale duhove, čudovišta i mrtve pretke. Ovi koledari su se kretali od kuće do kuće i tražili priloge: slaninu, jaja, meso, brašno, mleko, rakiju i vino...

Slično zapadnoj Noći veštica, nakon skupljanja ovih ponuda čitave porodice bi se okupljale oko trpeze i uživale u hrani i piću. Nekršteni dani uvek su mrsni, a ne posti se čak ni sredom ni petpkom. Samo je Krstovdan dan za post, a on pada neposredno uoči Bogojavljanja. Veruje se da će graja, muzika i smeh oterati nečastive sile. A uz hranu, piće i "čašicu razgovora" svaki strah i muka se lakše podnesu i briže prođu.


bktvnews

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 13 Feb 2017, 20:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
MOLITVENI ČIN

SUTRA JE SVETI TRIFUN: Uradite samo jednu stvar i naći ćete LJUBAV SVOG ŽIVOTA!


Pravoslavni vernici i Srpska pravoslavna crkva sutra obeležavaju Svetog Trifuna, a legenda kaže da je svetac imao čudotvorni dar lečenja i da je njime uspeo da “od zlog duha” izleči ćerku rimskog cara Gordija.

Slika

Ukoliko želite da nađete ljubav svog života treba da uradite sledeće:

Uđite u dvorište crkve, ili sopstveno dvorište u ponoć, bacite semenke (može od suncokreta) preko vašeg ramena izgovarajući sledeće:

"Raspršavam ove seme zaljubljen/a,

Ovo seme posejaću u ljubavi,

Ti, koja si moja prava ljubav,

Dođi po mene i ostani dok raste,

Baš kao i moja ljubav prema tebi"

Slika

Srpska pravoslavna crkva, verujući u čudnu moć molitvenog zastupnistva svetog mučenika Trifuna, ustanovila je naročiti molitveni čin, koji se vrši sa njivama, baštama ili vinogradima. Sveti Trifun se smatra zaštitnikom poljskih useva.

Veruje se da posle ovog dana zima polako počinje da popušta – to Sveti Trifun na svoj praznik pobode u zemlju ugarak i sneg počne da se topi. Sveti Valentin nikako ne može biti zamena za svetog Trifuna jer je reč o dva potpuno različita sveca.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 06 Mar 2017, 14:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Pogača i so kroz vekove čuvaju goste

Kako je nastao narodni običaj koji je postao i deo državnog protokola. Poruka domaćina da su dobrodošli i da im se ništa loše neće desiti

Slika

PRILIKOM posete tročlane delegacije BiH premijeru Aleksandru Vučiću, prvi čovek srpske vlade ih je dočekao sa hlebom i solju. I kada je Goran Radmanovac, poslovni čovek iz Rusije, otvarao Fabriku peleta u rodnom Brusu, pozvao je u goste Tomislava Nikolića. Prvog čoveka Srbije u dvorištu fabrike dočekala je učenica Maja sa hlebom i solju. Nikolić je odlomio parče pogače, umočio u so, poslužio se i zahvalio Maji. Radmanovac je bio presrećan, jer je domaćinski dočekao visokog gosta.

- Za nas ljude sa sela pogača je duša kuće, simbol porodične sloge i dobrote. A so je simbol našeg blagostanja i bezbednosti za našeg gosta. Ko ne nudi gostu hleb i so, taj nije gostoprimljiv i ne deli sa njim sve dobro - objasnio nam je svoj gest domaćin Goran Radmanovac.

Doček gostiju sa hlebom i solju nije samo narodni običaj. U vreme Karađorđevića postao je deo državnog protokola. Kada su nam dolazili u posetu, pogaču i so su probali i kraljica Elizabeta i Džimi Karter, Angela Merker...

- Hleb i so gostima ne nude samo Srbi, već i svi slovenski narodi, Rusi, Bugari, Makedonci, pa i Hrvati. Ovaj običaj nastao je u desetom veku kao deo crkvenog rituala, da bi tokom 19. veka prerastao u masovni narodni običaj, koji se primenjivao na porodičnim i esnafskim slavama. U prošlom veku uvršćen je u državni protokol i time postao deo zvanične političke prakse Srbije - objašnjava Vesna Marjanović, kustos Etnogrfaskog muzeja u Beogradu.

Etnolozi primećuju da su hleb i so u davna vremena, kod Latina, Helena, Indusa, a potom u vreme Vizantije i posebno pojavom hrišćanstva, kod svih naroda imali mitsko značenje, jer je od njih zavisio ljudski život i jer se u njih verovalo.


SLANA LjUBAV
KAKO srpski običaji nalažu, u vreme venčanja nevesti se dodeljuju dva hleba da ih drži ispod miške kao znak plodnosti. Mladenci se u kući dočekuju sa solju. Mladoženji se na koleno stavlja malo soli, koju zajedno sa mladom poliže. Da bi je više voleo, mlada mladoženji sipa malo soli za vrat.
- Hleb i so su bili simbol paganskog srpskog i slovenskog boga Radogosta. U narodnoj mitologiji hlebom se uspostavlja ravnoteža između čoveka i nevidljivih sila koje ugrožavaju njegov život ili on služi kao čarobno sredstvo za ostvarivanje ljudskih namera. Prva funkcija najčešće se ostvaruje darivanjem hleba, a druga se zasniva na mogućnosti da hleb može prenositi neka svojstva za koja se smatra da mogu delovati na onoga koji dođe u dodir s njim - smatra etnolog Ljubinko Radenković.

Ova mitološka osobina hleba najbolje je iskazana kroz lik i poruke Isusa Hrista, koji je besedio svojim učenicima: "Ja sam hleb živi, vi jedete telo moje" i "Vi ste so zemlje. Imajte so u sebi i mir imajte među sobom!"

Kod Srba hleb i so su dobili i svetovnu tvar, koju slave sa Svetim Andrejom Prvovenčanim, koji se kunu rečima: "Tako mi kruva i soli!"

- Hleb i so su kod Srba uvek imali kultno značenje. Žito, hleb i slavski kolač su bili beskrvna žrtva demonu, koja se darivala pretku ispod praga ili neznanom gostu, da bi se zaštitili od nečasnih sila. Nekada je taj hleb pripreman za svetkovine sa nenačetom vodom, a danas se pravi sa najboljim brašnom i svetom vodicom. So, koja je bila vredna kao zlato, a imala funkciju čuvara hrane od raspadanja, simbol je zaštite porodice, ali i bogatstva i moći familije. Kad Srbi gosta dočekuju sa hlebom i solju, oni mu poručuje da je dobrodošao i da mu se ništa loše neće dogoditi u njihovoj kući - kaže kustos Vesna Marjanović.

Istražujući srpske običaje u boljevačkom srezu, etnolog Savatije M. Grbić je zapisao da "kad se postavlja trpeza, valja da se prvo metne na sovru hleb i so, pa tek onda kašike, viljuške i jelo".

Slika

- Hleb i so su od davnina predstavljali simbol gostoprimstva kod Srba. Smatralo se da svaka, pa i najsiromašnija kuća, uvek raspolaže hlebom, solju i vodom - "da ima čime da dočeka putnika namernika". Zato se do danas zadržao običaj da se gost posluži prvo solju i hlebom, pa tek posle ostalim "što je Bog dao, a domaćin spremio". Kad se može, za gosta se sprema najukusniji hleb - pogača. Pogača se obično ne seče, nego se lomi, jer nož simboliše svađu u kući - priča Grbić.


BRATSKA SOFRA

SEOSKE sofre su i početkom 20. veka imale izdubljene slanike, tako da je so bila sastavni deo stola za ručavanja. Kada su se braća delila i napuštala porodicu, sofra sa tim urezbarenim slanicima se sekla napola tako da svakom bratu pripadne po jedan slanik.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
sav@
Post  Tema posta: Običaji i verovanja za Uskrs  |  Poslato: 13 Apr 2017, 18:50
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Feb 2017, 23:32
Postovi: 23

OffLine
Slika
Slavimo Veliki četvrtak: Žene treba obavezno da zapale sveću, evo i zašto!

Osim poznatih običaja koji se tiču rada i obreda, supružnici čitave strasne nedelje treba da se suzdržavaju od intimnih odnosa

Pred nama je Vaskrs, a nedelja pre ovog velikog hrišćanskog praznika poznata je kao strasna nedelja, tokom koje se strogo praznuje i posti.

Po crkvenom predanju, naziv velika ova sedmica je dobila zbog toga što je u ovoj nedelji Isus Hrist učinio velika dela. Isus je uništio smrt, pobedio greh i skinuo prokletstvo sa ljudskog roda, čime mu je otvorio put ka raju. Naziv “strasna”, ova nedelja je dobila, jer su u ovim danima pojačane molitve, bdenja, kao i post.

Interesantno je da ovaj naziv potiče još iz toga što se, prema narodnom predanju, u istočnoj Srbiji i Leskovačkoj Moravi u ovoj nedelji, supružnici suzdržavaju od bračnih obaveza.

Običaji i verovanja za Uskrs: Šta treba raditi na ovaj praznik za dobrobit cele porodice!

Slika

Na Kosovu postoji naziv i strašna nedelja, jer se farbaju vaskršnja jaja od kojih se prvo zove strašnik. Ono je značajno, jer po narodnom verovanju, može da odagna strah i razbije gradonosne oblake. Ova nedelja je radna i u njoj se vrše velike pripreme za najveći praznik, Vaskrs, kada se ništa ne radi.

Veliki četvrtak

Ovaj dan je u potpunosti posvećen ratarstvu. Svi radovi su zabranjeni osim sejanja lubenice. Verovalo se da će lubenice, ako se poseju na ovaj dan, biti napredne. Takođe su rađene obredne radnje oko stoke, kako bi bila zdrava, jaka, kako bi se množila i davala mleko.

Na ovaj dan, žene odlaze na reku gde pale sveće, koje pričvršćuju na malim daskama, i puštaju ih niz vodu. Ovaj ritual posvećen je dušama mrtvih.

Podmlađuje, uništava otrove i tumore: Šta se dešava u telu kad postite!

Slika

Veliki petak

Na ovaj dan, prema jevanđelju, desilo se veliko stradanje Isusa Hrista. Ovo stradanje se naziva još i iskupnina, jer je Isus time iskupio ljudske grehe.

Veliki petak se još naziva i “petak stradanja”, a podrazumeva najstroži post. Na ovaj dan farbamo jaja, ali postoji i niz običajnih radnji.

Jedan od običaja je da se stočnoj hrani doda crveno jaje, kako bi stoka napredovala. U nekim krajevima, na ovaj dan, se ide u lov na rakove, dok se negde love zečevi za čiju se krv smatra da ima delotvornu moć kod nerotkinja.

U banatskim selima bio je običaj da se u crkvama čuva Hristov grob. Uglavnom su to radili muškarci koji su završili vojsku, a smenjivali su se sve do Vaskrsa.

Uskršnja magija na stolu: Kako da ofarbate jaja u dugine boje! (FOTO, VIDEO)

Slika
Lorenzo Venetian Resurrection(Vakrsenje), 1371

Izvor:stil.kurir.rs

_________________
"Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio,to znači da više nisi vredan mog vremena"
Carls Bukowski


Vrh
neno
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 04 Maj 2017, 22:20
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 10 Feb 2017, 19:00
Postovi: 771

OffLine
OBREDNO – RELIGIJSKE RADNJE U SRBA

Obredno – religijske radnje su kod nas najviše zastupljene u ruralnim sredinama. Stanovnici ovih mesta pomoću magijsko – religijskih radnji, žele da utiču na prirodne i natprirodne sile, ali i na društvene činioce: da se obezbedi život, plodnost, zdravlje ljudi i stoke, da se osiguraju najpovoljniji atmosferski uslovi za plodnost polja, da se obezbede uzajamno blagonakloni kontakti sa natprirodnim silama, da se zajednica ljudi i okolnog sveta održi kao celina.
Radnje koje su korištene u tu svrhu vršile su se u akutnim, kriznim stanjima, kada bi se čitava zajednica osetila ugroženom, kada zapreti opasnost čitavom njenom opstanku, ili ciklično, određenim danima tokom godine. Vršilac radnje može biti pojedinac (predstavnik sela, koji deluje u ime čitave zajednice), grupa meštana, ili čitava ruralna zajednica.

Slika

Tako za plodnost i izobilje u našem narodu i dalje postoji zavetina, oračka ili ovčarska slava, koledari, lazarice, kraljice.Zavetinu ili seosku slavu praznuje čitavo selo. Selo se zavetuje, svečano obeća da će slaviti neki praznik u godini i tog dana važi apsolutna zabrana rada za sve članove. Praznuje se najčešće u proleće, ili leti. To je vreme kada je kiša najpotrebnija poljima. Veliku ulogu u ovom obredu ima sveto drvo ili zapis koje se nalazi u ataru sela, a uz njega se obično nalazi i veći kameni krst. Zapis je tabuisano drvo, ne sme da se seče ili skrnavi na bilo koji način. U selima u kojima nije bilo crkve, zapis je zamenjivao bogomolju. Na dan zavetine obredna povorka sačinjena od muških članova seoskog domaćinstva polazila je od crkve ili glavnog zapisa, noseći ikone, krstove i barjake. To je litija koja je obilazila kružno oko sela i obnavljala ranije urezane krstove na zapisima i tako stvarala magijski krug koji treba da štiti njegova polja i stanovnike. Na svom putu, povorka nastoji da pređe preko neke vode, gde kvase krstove i barjake, a u nekim mestima čak nastoje da žrtvuju i samog sveštenika tako što će da ga obore i okupaju u vodi. Nesumnjivo je da se ovde radi o obredu sa izrazito paganskim i hrišćanskim elementima. Učesnici litije stalno mole boga za kišu. Nastavak rituala sastojao se od toga što ženski učesnici obreda kite zapis cvećem i obraćaju mu se kao živom božanstvu. Zatim se pristupa obrednom klanju žrtve (ovce) koju kolje domaćin slave, a potom sledi kolektivna sakralna gozba.
U kolektivnim obredima, pored živih, simbolički učestvuju i mrtvi. Živi od njih očekuju naklonost i pomoć, pa im po živim članovima šalju muziku, igru i hranu.

Oračka slava praznuje se na dan sv. Simeona Stolpnika (1. septembra) i predstavlja kolektivno seosko blagosiljanje semena u južnoj Srbiji. Ovčarska slava održava se na početku proletnje ispaše i teži osiguranju plodnosti, mlečnosti i zdravlja ovaca. Zajednica se služi obrednim rekvizitima kao što su vatra, bilje, voda, kolektivna trpeza, magijski krug, ritualna golotinja (kada žene ulaze među stoku sa zadignutim suknjama, što predstavlja utuk protiv zla ili je ostatak orgijastičkog ponašanja kojim se želelo uticati na plodnost stoke.Koledari, lazarice, kraljice (ili rusailje) predstavljaju obredne povorke od po nekoliko maskiranih ili naročito odevenih učesnika. Najčešće vreme njihovog delovanja je zimski ili letnji period. Obrednom igrom i pesmom obezbeđuju plodnost i napredak svakoj kući koju posete. Vikom, zvonjavom i oružjem gone zle sile i demone iz sela. Kao magijski rekvizit koriste drveni falus – simbol plodnosti.

Poklade – crkveni i narodni praznik uoči početka božićnjeg posta. Čine ih maskirane povorke koje pevaju, dok ih seljani daruju mesom, slaninom, kolačima, ali najčešće jajima. Učesnici povorke najčešće predstavljaju vesele svatove koji pevaju uz smeh i šalu. Po pravilu ih čine seoski mladići, a ređe i devojke. Slični običaji postoje među Srbima u Popovom polju u Hercegovini i u Vojvodini. Tamo sela obilaze povorke „mačkara“- po licima nagaravljeni muškarci, odeveni u stara i pocepana odela. Narodna verovanja povezuju period poklada sa povećanom opasnošću od zlih sila i veštica, od kojih se narod štitio na simbolične načine, recimo belim lukom ili paljenjem obrednih vatri („olalija“). U Homolju, kod vlaškog stanovništva, postojao je običaj preskakanja ovih vatri i igranja oko njih. Na Kosovu su neke pokladne povorke simbolizovale svate Kraljevića Marka.Na tzv. bele poklade postoji običaj da se gata, naročito pomoću jaja.

Dodole, german i bacanje utopljenika u reku javljaju se u akutnim, kriznim situacijama seoskog društva. Dodole su poznate kao magijski obred za kišu, leti, u vreme suše. Otkopavanje i bacanje u reku utopljenika (ili bacanje krsta s njegovog groba) odn. obredno žrtvovanje figure „german“, imalo je isti smisao.

Tu su još rituali zaštite vatrom koja je stvarana trenjem drveta o drvo i primenjivana u situacijama kao što su zaraza stoke i ljudi, pa i u određene dane u godini – Blagovesti, Petrovdan, Ivanjdan… Magijski krug – zaštitni krug stvaran brazdom oko sela u vreme kuge ili kao redovna preventiva svakog proleća uoči Đurđevdana. Slični su i provlačenje kroz „babine košulje“, u stvari kroz „obruče“ takve isečene košulje izatkane u posebnim okolnostima.
Obredno – religijska mesta su najčešće: dvorište, kuća, ulica, polje, voda, groblje, raskršće, zapis, crkva sa portom. Od ličnosti koje vrše obred su to sveštenik, „domaćin slave“, „oblačar“ (kolektivni zaštitnik sela od gradonosnih oblaka), a značaj uloge žene u obredima je svakako manji, nego u muškaraca.

Slika

Tu su i društveno – represivne mere protiv onih članova koji narušavaju obredno – religijski život svoje zajednice. Kao jedna od najreprezentativnijih formi izdvaja se proklinjanje koje je nekad bilo u nadležnosti seoskog suda (sačinjen od svih kućnih starešina predstavljao je izraz javnog mnjenja svih žitelja sela). Proklinjanje je kao moralna kazna bilo izraz kolektivnog osuđivanja poznatih i nepoznatih prestupnika. Sadržavalo je poziv višim silama da unište dom, čeljad i svu imovinu prestupnika. Izvodilo se kolektivno: svi stariji muškarci iz svih kuća sakupljali su se na nekom uzvišenom brdu ili raskršću i tu kleli prestupnika. Kolektivne sankcije su preduzimane i protiv mrtvih, pa se ovde izdvaja ubijanje vampira, surove mere protiv veštica… Seljani koji nisu redovno postili post, ili su radili na praznike, kažnjavani su telesnim kaznama ili davanjem voska crkvi. Pravo zajednice da kazni svoga člana proisticalo je iz pripadnosti kolektivu.



Preuzeto sa: Nikola Pavković, Etnološke sveske I


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 12 Okt 2017, 15:11
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
DANAS JE MIHOLJDAN: Evo kakvi su običaji

Srpska pravoslavna crkva obeležava danas praznik svetitelja i velikog podvižnika hrišćanske vere Kirjaka Otšelnika, ali je i u srpskom narodu ovaj dan poznat nevezano za ovog sveca - kao Miholjdan.

Slika

Danas je umnogomo neobičan dan.

Miholjdan kao praznik vekovima unazad obeležavaju na isti dan (12. oktobra po Gregorijanskom i novojulijanskom kalendaru a 29. septembra po starojulijanskom), katolici, pravoslavni i protestanti širom Evrope. Po tome je ovaj datum jedinstven među hrišćanima raznih kongregacija.

Neko indirektno "opravdanje" za ime u pravoslavnom kalendaru je spominjanje osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, ali je verovatnije (osporavano) tumačenje koje je dao Vuk Stefanović Karadžić u svom "Riječniku".

Tamo je srpski reformator kazao da je Miholjdan u narodu primljen pod uticajem katoličke crkve (jer Svetog arhangela Mihaila SPC slavi 20. novembra - Aranđelovdan), koja je naročito imala snažno delovanje na Srbe koji su od Turaka izbegli u Austro-Ugarsku, te da je prećutno i Srpska pravoslavna crkva prihvatila ovaj običaj.

Mišji dan
Današnji dan se naziva i mišji dan. Veruje se da će miševi i druge poljske životinjice uginuti na današnji dan ako dotle u svoja skloništa nisu dopremili hranu za preko zime. Shodno tome Miholjdan se smatra i danom posle kojeg treba polako početi sa pripremom zimnice.
Još po nečemu današnji dan nije kao drugi.

Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, kada se "zabranjuje ovo ili ono", narod kaže da na današnji dan baš treba raditi - ali ne u kući.

Taj običaj potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali poslednji poljoprivredni radovi pred početak zime, tako da su sve snage bile uprte u te poslove, a oni kućanski mogu da sačekaju i zimsko vreme.

Postoji i verovanje da se na Miholjdan ne treba venčavati.

I ovo je verovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.

U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja, a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi uvredili sveca.

Srpski narod veruje i da su rođeni na ovaj dan posebno nadareni i da će imati mnogo sreće u životu.

Prema narodnom verovanju, tek posle Miholjdana nastupa prava jesen, iako ona kalendarski već uveliko traje. Oktobarski topli dani vezani za ovaj narodni i verski praznik poznati su kao Miholjsko leto, ali je ono izostalo ove godine.

Uz Miholjdan su vezane i velike Zadušnice i svi hrišćani na sam dan slave ili u subotu posle nje, odlaze na groblje da upale sveće svojim precima i preminuloj rodbini.

O SVETOM KIRIJAKU
Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog veka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.

Vlaške Tetke i miholjska magija
Prema navodima etnologa Mileta Nedeljkovića (“Srpski običajni kalendar”), najzanimljivije svetkovine na Miholjdan zabeležene u jugoistočnoj Srbiji i Rumuniji. Žitelji Dunavske klisure, okoline Donjeg Milanovca, Majdanpeka, Negotina, i njihovi susedi iz Moldavije i Vlaške, na Miholjdan praznuju i takozvani Tejkindan, posvećen ženskim demonima Tetkama (tri starije žene u crnini koje donose velike epidemije poput gripa, boginja, kolere...).
Čitajući Sveto pismo, vrlo rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gde je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.

Boravio je u više manastira, posvećen hrišćanskoj veri i boreći se protiv jeresi.

Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovek, iako je ceo život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gde su monasi jeli jedanput dnevno, i to po zalasku sunca.

Kirijaka su monasi poštovali kao iscelitelja i utešitelja bolesnih i nevoljnih. Poživeo je 109 godina i upokojio se 557. godine u pustinji, gde je proveo starost i poslednje godine života.

U pravoslavnom kalendaru se na ovaj praznik pominje i osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.

Sveti Kirjak je zaštitnik i slava mnogih srpskih domova. Slavi se u Boki Kotorskoj kao zaštitnik pomoraca, a u pojedinim srpskim selima održavaju se zavetine i organizuju litije.


mondo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 21 Nov 2017, 14:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SLAVIMO ARANĐELOVDAN! Evo koji su narodni običaji vezani za ovaj praznik!

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 21. novembra slave veliki praznik Sabor Svetog Arhangela Mihaila, koji je u narodu poznatiji kao Aranđelovdan. U crkvenom kalendaru označen je crvenim slovom

Slika

Arhangel Mihailo vođa je nebeskih vojski koji se uvek javljao na mestima na kojima se javljala i Bogorodica, tako da predstavlja nebesku silu i zaštitu na zemlji.
Prvi među arhangelima Arhangel Mihailo na ikoni predstavlja se kao borac - vojvoda, sa mačem ili kopljem u ruci, a narodno verovanje smatra da on dolazi i uzima ljudske duše, kad je kome kucnuo čas. Na ikoni se ponekad predstavlja kako je pobedio Denicu, okovao ga verigama i stao mu nogom za vrat. On se smatra čuvarem vere pravoslavne i borcem protiv jeresi. Aranđelovdan je druga slava po zastupljenosti među Srbima, odmah posle Nikoljdana.
Narodna verovanja i običaji

Mnoga su narodna verovanja o ovom anđelu. Kažu da on obilazi sve bolesnike i ako stane kod nogu - nije dobro, a ako je kod glave - bolesnik će ozdraviti. Slavi se u jesen, a po narodnom verovanju to je zato što kad su sveci delili uloge, Arhangel Mihailo dobio je jesenje i zimsko vreme - vreme zime i zimskih teškoća.


informer

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 11 Jan 2020, 20:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ZABORAVLJENA ISTORIJA: I SRBI SU NEKADA BOŽIĆ SLAVILI 25. DECEMBRA

Srbija od pre jednog veka bila je potpuno drugačija zemlja od one koju danas poznajemo - živelo se skromnije, pričalo se o sada davno zaboravljenim temama i ljudima, poštovali su se neki drugi običaji... Ipak, Božić je za vernike uvek bio centralni događaj sezone. Jedina razlika je bila u tome što se, prema zvaničnom kalendaru države, on nije proslavljao 7. januara već 25. decembra!

Slika

Pre Drugog svetskog rata Srbi nisu mnogo marili za Novu godinu. Istina, ona je bila poznata, ponegde se i obeležavala, ali je bila u senci mnogo važnijeg, centralnog događaja sezone – Božića.

O ovome najbolje svedoče novine od pre jednog veka koje 1. januara činjenicu da je upravo nastupila “nova godina” pominju stidljivo, nikada na naslovnoj već tek na 4-5 strani. O “dočeku Nove godine” bez kakvog se ovaj praznik danas ne može zamisliti, nema ni govora!

Postojala je još jedna razlika u odnosu na današnje vreme – pre Prvog svetskog rata, država i crkva su vreme računale po istom, julijanskom kalendaru, pa je Božić proslavljan isključivo 25. decembra!

Slika
NASLOVNA STRANA PRAVDE OD 25. DECEMBRA 1904. GODINE

Za ovaj praznik štampani su specijalni brojevi novina za naredna 2-3 dana, prepuni čestitki, prazničnih oglasa i reklama za moguće poklone, a štampa obično nije izlazila 25. i 26. decembra. U ovim prazničnim brojevima, Božić su narodu čestitali kralj i patrijarh, a bilo je i oglasa viđenijih građana kojima su oni upućivali najlepše želje svojim kolegama i prijateljima.

Uvođenje novog, gregorijanskog kalendara dogodilo se odmah posle Prvog svetskog rata, 1919. godine. Kako Srpska pravoslavna crkva nikada nije priznala ovaj kalendar ona je nastavila da obeležava praznike na dotadašnji način, pa je ova godina postala prva kada se dogodilo da se Nova godina u Srbiji slavila pre Božića. Ovo se zadržalo sve do današnjih dana.

Slika
PRAZNIČNI BROJ PRAVDE OD 25. DECEMBRA 1907. GODINE

Da razjasnimo, Božić pre 1919. jeste bio 13 dana posle gregorijanske proslave (kao i danas), ali je “crkveni” i “državni” kalendar Srbije bio jedinstven pa je datum bila isključivo 25. decembra (danas ga proslavljamo 25. decembra po julijanskom kalendaru koji koristi SPC i 7. januara po gregorijanskom kalendaru koji koristi država Srbija).

Sudeći po novinskim naslovima i oglasima iz onog doba, ovo je izazvalo priličnu zabunu. Negde u to doba i proslave Novih godina postaju sve češće, dok se Božić i dalje pominje, ali stidljivije. Međutim, 13 dana razlike nastale zamenom kalendara ostale su “problem” sve do današnjih dana.

Iako su od tada praznična izdanja štampana isključivo za 6. 7. i 8. januar, među oglasima je moguće pronaći reklame za doček “nove” nove godine, “srpske” nove godine, kao i za oba Božića.

Vremenom se proslava Božića potpuno pomerila na 7. januar dok je doček Nove godine do današnjih dana ostao “dupli”.


istorijskizabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 11 Jan 2020, 21:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ZAŠTO SRBI ZA BOŽIĆ JEDU BAŠ SVINJETINU? RAZLOG JE GENIJALAN, A POTIČE JOŠ IZ TURSKIH VREMENA


Dobar deo Srba će vam reći da je za njih "dok ne probaju lava, svinja kraljica životinja". Ovo naročito važi za vreme oko nove godine i Božića jer se za ove praznike trpeza ne može zamisliti bez svinjskog pečenja. O tome, kako je došlo do ovoga, zapravo postoji veoma zanimljiva priča.



Slika

Od 15. veka pa sve do ponovnog sticanja nezavisnosti u 19. veku, Srbi su živeli pod turskom upravom. U ovom periodu age i begovi imali su pravo da u bilo kom trenutku ušetaju u kuće srpskog stanovništva i traže hranu za sebe i konje, kao i druge potrepštine.

U slučaju kada bi domaćin odbio neki zahtev, Turci bi se svetili celoj porodici, a neki od slučajeva strašnog zuluma zapamćeni su do danas.

Upravo u ovo vreme, priča kaže, rodio se i običaj da Srbi za Božić jedu svinjsko pečenje.

- Postoji legenda da su Srbi, kako bi ih Turci za ovaj veliki praznik ostavili na miru, počeli da pripremaju svinjetinu i to na ražnju, u dvorištu, ispred kuće, da svi vide i osete. Kako je Turcima bilo zabranjeno da jedu ovo meso, a čak I da uđu u dom gde se svinjetina sprema, morali su da za BožIć zaobiđu srpske domove - kaže za istoričar Stanislav Sremčević i dodaje da su Srbi, dok su jeli jagnjetinu za praznike često ostajali bez nje jer bi im je Turci otimali.

Sa svinjskim pečenjem, Srbi su obezbedili da Božić provedu u miru i bez neželjenih gostiju, a vremenom se, prema predanju, običaj proširio i na ostale velike hrišćanske praznike.

- Verovatno je da u pričI ima malo istine jer su Srbi i u drugim slučajevima nalazili načina da “izvdraju” turskim osvajačima. Iako je nju danas nemoguće potkrepiti istorijskim izvorima, svakako je reč o simpatičnoj božIćnoj legendi – zaključuje Sremčević.

Zato kada danas sednete za prazničnu trpezu i na njoj nađete svinjsko pečenje, uz čašicu (ili dve) ispričajte prijateljima i porodici priču o svinjetini, Srbima i Turcima. Sve ćete nasmejati i gozbu nastaviti u dobroj atmosferi.


istorijskizabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KORENI - običaji i tradicija kod Srba  |  Poslato: 11 Jan 2020, 22:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SRPSKA BOŽIĆNA NEDOUMICA: SVI MISLI DA ZNAJU, ALI ŠTA KAŽE TRADICIJA – DA LI POLOŽAJNIK MOŽE DA BUDE ŽENA?

Na Božić, u rano jutro, u svaki srpski dom došao je specijalni gost, prva osoba koja je na Božić prešla preko praga i, po verovanju, donela radost, sreću i zdravlje u kuću - položajnik. Reč je muškog roda, ali šta kaže tradicija - da li polažajnik može da bude žensko?

Slika

Polažajnik je ritualni gost, prvi posetilac koji dolazi u kuću na Božićno jutro i, veruje se, donosi domaćinstvu sreću, rodost i bogatstvo. On ukućanima čestita praznik, prilazi ognjištu i grančicom badnjaka džara vatru govoreći: “Koliko varnica, toliko srećica. Koliko varnica toliko parica. Koliko varnica toliko u toru ovaca. Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca. Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja. Amin, Bože daj”.

Položajnik simbolički predstavlja Mudrace koji su prema legendi pratili zvezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek, koji na Božić, i za celu narednu godinu donosi sreću kući u koju je ušao.

Crkva ne nalaže striktno da polažajnik mora da bude muškarac, ali u narodnoj tradiciji to uglavnom jeste tako. Veruje se da “ko vam prvu i kuću uđe za Božić, takva će vam cela godina biti” pa je “poželjno” da polažajnik bude jak, zdrav i moćan muškarac. U nekim krajevima ta uloga može da se poveri i dečaku, naročito u domaćinstvima u kojima se očekuje da mlada zatrudni ili da se starima donese zdravlje.

Sa druge strane, tradicionalna uloga za žene njih je vezivala za dom – vredne domaćice bile su te koje spramaju ručak za Božić i dočekuju goste, a ne idu iz kuće. One zato nisu mogle da budu simbol snage, ni mudrosti, pa su samim tim i “ispadale” sa liste polažajnika.

Ipak, u nekim krajevima Istočne Srbije ulogu polaženika obavljale su upravo devojke ili žene za koje se smatralo da su srećne. Njihovim dolaskom u kuću na Božićno jutro i domaćin i njegova porodica bi sebi obezbedili sreću.

Bilo da vam je bitan pol polažajnika ili ne, on treba da ispuni drugu, mnogo važniju “ulogu” – bitno je da je reč o čestitoj i dobronamernoj osobi koja porodici u čiji dom dolazi želi mir, sreću i blagostanje. Ukoliko vam takva osoba zakuca na vrata, dočekajte je “kako dolikuje”, sa mnogo ljubavi i radosti… a ostalo i nije toliko važno!


istorijskizabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 40 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker