Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:43


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 17 Feb 2019, 19:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zmajček - Zmaj Ognjeni Vuk i manastir Grgeteg

Priča o jednom manastiru i jednom zmajevitom junaku

Resized Image - Click For Actual Size

Manastir Grgeteg u Sremu, na Fruškoj gori, podigao je 1471. godine despot Vuk Grgurević Branković (poznatiji kao Zmaj Ognjeni Vuk) kao zadužbinu svome ocu, slepom Grguru, jednom od trojice sinova Đurđa Brankovića.

Ovaj manastir, koji smo juče posetili, jedan je od 17 fruškogorskih manastira smeštenih na (srpkoj) Svetoj gori.
Krajem 17. veka manastir je napušten, a u 18. veku je obnovljen u baroknom stilu, tako da sada u njemu, pored ikonostasa, koji je početkom 20. veka oslikao Uroš Predić, možemo videti i slike bilja, tzv. florne slike i Trojeručicu - vernu kopiju hilandarske čudotvorne ikone, o kojoj se ispredaju neverovatne priče, a najpoznatija je svakako ona o njenom nastanku i Jovanu Damaskinu koji se posle odsecanja šake, molio Bogorodici da mu je vrati, što je ona i učinila.

Slika

(fotografija je preuzeta sa Gugla)

Monahinja, koja nam je ispričala zanimljive priče o ovom manastiru i ikoni, govorila je i o tome kako ikona na čudesan način povezuje Svetu goru i Frušku goru, i kako su monahinje iz ovog ženskog manastira svedoci čuda koja se svakodnevno dešavaju pred ovom vernom kopijom, koja je sa Svete gore preneta 2002. godine da trajno ostane zaštitnica fruškogorskih manastira.




Ali ono što je meni posebno okupiralo pažnju posle ove posete, jeste misao o zmajevitim junacima, jer istorija nije ništa drugo nego priča o tome kako smo nešto doživeli ili videli, tačnije naša predstava, koja često naginje mitu i legendi.


Zmaj stupa u ljubavne odnose sa lepim ženama
i iz tih veza nastaju junaci-zaštitnici, čija se sudbina
ne može do kraja razlučiti ni objasniti.

Slika
(slika preuzeta sa Gugla)

Zmajeviti junaci posebno mesto našli su u našoj mitologiji: oni na neobičan način dolaze na ovaj svet i odlaze sa njega, iz njihovih nozdrva modar plamen bije, a njihovi podvizi dobijaju magijski značaj.

Takvi junaci su: Zmaj od Noćaja (Stojan Čupić, junak Prvog srpskog ustanka), Zmaj od Avale (Vasa Čarapić, isto junak iz doba borbi protiv zloglasnih dahija), Zmaj Ognjeni Vuk...


Slika

(Ovaj leptirić, sleteo na moju tašnu, podseti me na duše umrlih koje putuju i priče o njima)

Jedna od pesama o Zmaj Ognjenom Vuku i njegovom poreklu, veli i ovo:

U mog sina slijepca Grgura,
U njega se muško čedo nađe;
Nije čedo čeda kakvano su:
Vučja šapa i orlovo krilo,
I zmajevo kolo pod pazuhom;
Iz usta mu modar plamen bije,
Materi se ne da zadojiti.

Iako kažu da je svojom neobičnom snagom uterivao strah Turcima u kosti i da je ratovao i protiv sjajnog Alije Đerzeleza, te da je i posle smrti nastavljao da bude prava noćna mora za preplašene Turke (koji ga i dalje vide kako galopira), kosovski mit ili priča o neverstvu njegovog pretka, obeležila je i njegovo ime.

U narodnoj poeziji, u jednoj bugarštici, Vuk Ognjeni se imenuje kao vinovnik hriščanskog poraza u Drugom kosovskom boju. Iako oklevetani junak dokazuje da je nevin, ostaje da je "Vuče Ognjeni od koljena nevjernoga".

U prilog tezi da kosovska kletva daleko doseže (iako se ni "nevera" Vuka Grgurevića Brankovića, kao ni izdajstvo njegovog pradede Vuka Brankovića istorijski ne mogu dokazati) sledi i misao, vezana za jednu narodnu poslovicu, koja glasi otprilike ovako:
Kad dedovi jedu kiselo grožđe, unucima trnu zubi...pa makar to "kusanje grožđa" bilo deo legende.


Slika

Tako smo na ovom putešestvuju po našoj prošlosti, podsetili se istorijskog Vuka Grgurevića Brankovića, koji je bio savremenik braće Jakšića, rumunskog vladara Vlada Cepeša , ugarskog kralja Matije Korvina, ali i mitskog Zmaj Ognjenog Vuka , koji nastavlja da se "pojavljuje" u gluvo doba noći i plaši srpske neprijatelje.

Ujedno smo saznali i nešto više o manastiru koji je stradao ne samo u vreme Turaka, već i u našoj bližoj istoriji, kada su ga u vreme Drugog svetskog rata opustošile ustaše, zatim Nemci, i naposletku partizani.

I dan - danas se dešava da na površinu Obedske bare ispliva neko oružje iz srednjeg veka. A šta ako se pojavi i sam Zmaj Ognjeni Vuk i "poseče" glave svima onima koji rade o "glavi" zemlje Srbije:)


fridakalo64.blogspot

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 19 Jan 2021, 18:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
OSAM DECENIJA STRPLJENJA: Neverovatna sudbina crkve Svetog Marka na Tašmajdanu

Bio je 8. maj 1938. godine kada su beogradske novine komentarisale zastoj u izgradnji hrama posvećenog Svetom Marku, na Tašmajdanu. Jednostavno, nije više bilo novca. I tako je, nekako, ostalo do danas, pa je ovo ostala najveća neoslikana crkva u Beogradu.

Slika



Pre toga, još od 1830. na prostoru gde se danas nalazi jedan od najlepših gradskih parkova, postojala je stara crkva koja je nosila isto ime. Ondašnji Beograđani su je zvali i “grobljanska”, jer se nalazila uz Staro groblje, koje je do 1886. zauzimalo prostor današnjeg parka, pre preseljenja na Vladanovac ili Novo groblje.

KRAJEM 1937. GODINE ZAVRŠENI SU SPOLJAŠNJI RADOVI NA NOVOJ CRKVI SVETOG MARKA KOJI SU KOŠTALI 16 MILIONA DINARA. NA POTPUNO DOVRŠENJE CRKVE ČEKAĆE SE DUGO POŠTO CRKVENA OPŠTINA NEMA VIŠE NOVACA ZA DALJE RADOVE – PRECIZNO STOJI U IZVEŠTAJU LISTA “VREME”.

Zatim novinari istražuju kakvi bi načini bili pogodni kako bi ova besparica bila rešena, ali je potom stigao Drugi svetski rat, a hram je zlosrećno prošao paklenu sudbinu, baš kao i oni koji su u spas tražili u veri, a ne u komunističkim zakletvama i vizijama.


Braća Krstić


– Crkvu su, kao što je poznato, projektovale beogradske arhitekte braća Krstić i dali joj izvesnu sličnost sa Gračanicom na Kosovu. Prostor koji ona zahvata iznosi 2.400 kvadratnih metara. Dužina crkve je 60, širina 40, a visina 60 metara. Branko i Petar Krstić zamislili su da crkva može da primi više od 3.000 duša – beleže ondašnji novinari.

Očevici onog doba čude se nepravilnostima koje su praktikovali preduzimači, ili

Car Dušan

Jedan od najvećih srpskih vladara car Dušan počiva u ovom hramu. Budući da ga Crkva nije proglasila svecem, sugrađani će često napraviti grešku i njegove posmrtne ostatke nazvati moštima, što nije tačno, jer se takvim imenom nazivaju samo ostaci svetaca.

“investitori” kako bi to danas kazali. Zidanje je počelo 1932. godine, radovi su tekli normalno i hram je ozidan ciglom. Kada je počelo oblaganje kamenom, izbio je sukob između preduzimača s jedne, i nadzornih arhitekata i crkvene uprave s druge strane.

– Kada do sporazuma nije moglo doći, radovi su prekinuti, a stvar je predata sudu i veštacima da utvrde ko je u pravu – beleže stare novine.

Tadašnji Beograđani su pomislili da će crkvu zadesiti ista sudbina kao Novu skupštinu (današnju), čija gradnja je takođe bila neobično duga.

Posle privremene obustave došlo je drugo preduzeće i radovi su nastavljeni. Izveštači u daljem tekstu opisuju Beograd tog doba, u vremenu kada je prestonica imala nešto više od 300.000 stanovnika.

MORA SE PRIZNATI DA, IAKO JE BEOGRAD POSLEDNJIH GODINA RAPIDNO NAPREDOVAO, IAKO SU IZGRAĐENE MNOGE LEPE GRAĐEVINE, PARKOVI I SPOMENICI, DO DANAS NIJE IMAO NIJEDNOG HRAMA KOJI BI MU KAO PRESTONICI DOLIKOVAO I KOJI BI SVOJOM LEPOTOM MOGAO NA SEBE DA SKRENE PAŽNJU – PIŠU PRESTONIČKI MEDIJI.

Slika

Unutar crkve napravljena je i kripta, a projektanti nisu ni slutili da će, samo nekoliko godina kasnije, u nju bili polegnuti posmrtni ostaci poslednjeg bračnog para Obrenović.

Kralj Aleksandar i kraljica Draga su do tada počivali u pomenutoj, maloj crkvi, hramu koji se nalazio tik uz današnju bogomolju. Požar koji je izbio zbog šestoaprilskog bombardovanja dramatično je oštetio crkvu i potpuno uništio krov, pa su njihovi posmrtni ostaci preneti tokom okupacije u kriptu u kojoj i danas počivaju.

Odmah pored stepeništa koje vodi u ovu podzemnu prostoriju crkva ima i neobičan splet podzemnih kanala. O njihovoj ulozi posebno piše ondašnje “Vreme”.

– Pored kripte, u donjem delu crkve postoje svuda naokolo kanali koji će služiti za sprovođenje toplog vazduha u crkvu. Vazduh će se sprovoditi u ove kanale podzemnim putem iz svešteničke kuće koja se nalazi u Ulici kralja Aleksandra, gde su postavljene potrebne instalacije. Na taj način crkva će se grejati i provetravati toplim vazduhom – navodi se.

Taj hodnik, izgleda, može da ispriča neku svoju priču, ili makar da je nagovesti.

Vekovi i tama


Neka čudnovata sudbina crkve htela je da je umesti baš ovde, pa da već decenijama bude na beogradskom prostoru prepunom simbolike.

Put ka pećinama

Slika


U Tašmajdanskim pećinama devedesetih godina ekipa Rudarsko-geološkog fakulteta, na čelu sa profesorom Nebojšom Vidanovićem, nailazi na tajni prolaz, koji je neko pokušao da probije ka crkvi.

U tom trenutku bilo je u toku statičko ispitivanje ovog podzemnog prostora kojim su Nemci vladali u Drugom svetskom ratu i adaptirali ga u sklonište. Nikada nismo saznali ko je krišom pokušao da probije podzemni put ka crkvi i kriptama, ali je tada nastao hodnik dužine oko deset metara. Taj put vodio bi, po svemu sudeći, ka hodnicima koji opasavuju crkvu.

Negde iznad naših glava pročitan je hatišerif koji je najzad, 1830. godine nagovestio otpuštanje stega turske vlasti. Stari hroničari beleže da su baš na Tašmajdanu spaljene mošti Svetog Save.

Knez Miloš je izmestio prvo srpsko groblje sa Zelenog venca, odnosno današnje Ulice maršala Birjuzova i naredio da upravo ovde, od 1826. godine bude poslednje konačište starih Beograđana.

Staro groblje je iseljeno, ali… po starom “običaju” i čestom nemaru, mnogi su ostali da počivaju ovde, a posleratni dečaci i devojčice pamtili su kako su mnogobrojne rake bile otvorene, a kosti rasute po polju…

Ispod parka danas su tri pećine. Pre njih bila je tu još jedna, koja je ostala zabeležena na starim fotografijama dok je Crkva Svetog Marka bila u izgradnji, ali ona danas više ne postoji. Srušena je, ali je ceo sistem podzemnih prostorija ostao i danas ispod Tašmajdanskog parka.

Za pećine kažu da su još u rimsko vreme, pre oko dva milenijuma, bile kamenolom, a da su ih različiti vladari gradom postepeno širili, vadeći nove blokove. Turci ovom prostoru i nadevaju ime. “Taš” je kamen, a “majdan” rudnik.


dnevno-rs

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MANASTIRI I CRKVE - riznica srpske duhovnosti  |  Poslato: 19 Jan 2021, 18:47
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Otkriven deo stare Crkve Svetog Marka

Slika

Temelji nekadašnjeg hrama i zvonika do njega pronađeni su tačno na mestu gde je 1830. godine objavljen hatišerif turskog sultana o autonomiji Srbije, pronađeni su prilkom laserskog skeniranja postojeće crkve.

- Sveštanici crkve Svetog Marka su nas obavestili, kada su tražili da uradimo lasersko skeniranje nove crkve, da postoje i ostaci stare crkve. Tako smo pored južnog zida nove crkve pronašli temlje stare crkve i zvonika koji je bio odmah do nje - objašnjava za “Blic” Blažo Đurović, vlasnik preduzeća “Monting”. Oni su skenirali jednu od najpozntijih beogradskih crkava, da bi do najsitnih detalja bio urađen računarski model u tri dimenzije.

Slika
Crkva je izgrađena po nalogu kneza Miloša Obrenovića

Nakon ovog otkrića sveštensvo crkve svetog Marka želi da obeleži mesto gde se nalazila stara crkva koja je srušena u nacističkom bombardovanju 6. aprila 1941. Đurović kaže da postoji nekoliko ideja kako to može da se uradi, a jedna je da se postave pločice koje bi pratile linije temelja.

Nalog za izgradnju stara crkva svetog Marka na Tašmajdanu dao je knez Miloš

Obrenović - Miloš Veliki, a odmah posle čitanja hatišerifa 1830. to mesto je bilo ograđeno.

- Jedno zdravlja radi, a drugo dobra poretka radi... preporučujemo vam da odma jednu kapelu u groblju Beograda sazidati date...’’ napisao je Miloš Veliki u svom nalogu za izgradnju crkve, koja završena 1835. Prema sačuvanoj dokumentaciji sazidana je jednobrodna crkva bez tornja duga 21 metar zajedno sa oltarom, a široka 8,80 metara, dok je njena visina iznosila 6,20 metara. Pored crkve izgrađen je i toranj za zvona.

Slika
Izgled hrama sačuvan je na starim razglednicama

Izgradnja nove crkve svetog Marka počela je 1931. i završena je 1940. Od tada je nova crkva svetog Marka bila najveća pravoslavna svetinja u Srbiji do zidanja hrama svetog Save, na mestu gde su otomanski osvajači 1594. spalili mošti ovog svetitelja.

Slika
Grobnica poslednjih Obrenovića

Nova i stara crkva su stajale jedan pored druge do 6. aprila 1941, kada su pale prve bačene bombe na Beograd. Pod nacističkom okupacijom nadzemni ostaci stare crkve su ukolonjeni 1942, a temelji su zatrpani. Nakon dolaska komunista na vlast stara crkva nikada nije obnovljena, niti je obeleženo mesto gde je bila, pa je protekom 73 godine zaboravljena njena tačna lokacija. Sve do nedavno kada su laserskim skeniranjem otkriveni temelji crkve i nove srpske državnosti.


blic

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 89 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker