Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:28


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Resized Image - Click For Actual Size

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:55
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Куварице – дозиднице

Slika

Оне су корисне, лепе и скромне, од белог платна. Првобитна намена им је била да заштите зид изнад шпорета од прљања при кувању а прерасле су у својеврсну филозофију патријархарног друштва. Поруке на њима некад имају васпитни карактер, некада су само шаљиве а некад и шала њихова има браду. Најчешће уз то имају и морални карактер а понекад и дозу патриотизма.

Slika

Све су их везле младе девојке и девојчице, спремајући уз пешкире и држаче за чешаљ, постељину и др., и њих, као део девојачке спреме. Да, наравно, то су већ заборављене, сада и потпуно без сврхе – назиднице или чешће, куварице.

Нису оне одувек становале овде, не, њихова постојбина је западније. Тачније, настале су у Холандији претпоставља се, крајем претпрошлог века, па су наставиле да путују кроз Немачку, Аустрију и Мађарску. Пристигавши у Војводину, врло су лако и то већ почетком прошлог, 20. века „пустиле корење“ по целој земљи на корист и радост домаћица и понос домаћина.

Slika

Најчешће су „труковане“: бело правоугаоно платно се рашири (обично фабрички израђено, врло ретко ткано на разбоју), учврсти папирни шаблон са рупицама па се преко тога поспе плави прах, који кроз рупице, оставља контуре жељеног цртежа који касније девојчице и девојке везу, у правилу, плавим, црвеним, браон или наранџастим концем. Понекад се нека порука извезе мелираним концеп са „пуном шаром“. У почетку су ивице једноставнно украшаване извезеним тачкама и цртама а касније су се са зидова смешиле куварице са обамет бодом у облику већих или мањих цакни.

Е, а чега ту све није било: од љубавно-информативних:

РУЖА БЕЛА И КАРАНФИЛ ОВО ЦВЕЋЕ ЗНА КОГА ЉУБИМ ЈА;

ГОЛУБ СВОЈОЈ ГОЛУБИЦИ ГУЧЕ А ЈА ЧЕКАМ МОЈЕ ДРАГО ЛУЧЕ,

преко бећарских:

СВИРАЈТЕ МИ ДО БЕЛОГА ДАНКА ЕВО ВАМА ЦЕЛА СТОТИНАРКА ЗНАДЕ МОЈА МИЛА АНКА ДА СВЕ ПЛАЋА НАРОДНА БАНКА

СВЕ БИ ЦУРЕ КУВАРИЦЕ БИЛЕ ДА СУ МОМЦИ НА ШПОРЕТУ ЛОНЦИ.

Наравно, било је и васпитних као:

АКО ХОЋЕШ КУВАТ ЗНАТИ УЧИ ПРИЈЕ СУЂЕ ПРАТИ

КАД У КУХИЊИ ВЛАДА РЕД ЖЕНА СЛАДКА КАО МЕД и већ легендарна

КУВАРИЦЕ МАЊЕ ЗБОРИ ДА ТИ РУЧАК НЕ ЗАГОРИ.

Вредне руке су везле и патриотске куварице са нацртаном целом краљевском породицом или уз пригодан цртеж и поруку:

СРБИН ИМА 4 СЛОВА СТАРА САМО СЛОГА СРБИНА СПАСАВА и ЖИВЕО ДОМ КАРАЂОРЂЕВИЋА.

Времена су се сасвим променила те се дозиднице-куварице сада налазе у музејима као реликти прошлости и сећање на некадашњи, скоро заборављени начин живота. Музеј Војводине поседује нпр. збирку од 158 куварица а најстарија међу њима је из 1905.

Погледајте по вашим таванима и старим ковчезима прекривеним патином прошлости, можда се тамо у неком кутку још скрива лепо извезено платно са чежњивом поруком:

ЈОВА РУЖУ КРОЗ СВИРАЛУ ЗОВЕ. ХАЈДЕ РУЖО ДА ЧУВАМО ОВЦЕ“.


srpskoblago

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:56
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 17 Maj 2015, 22:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 10 Jan 2016, 22:55
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vez na srpskom selu, dvoru i u manastiru

Kada ste poslednji put u nekoj kući videli sto na kome je vezeni stolnjak?

Slika

Danas je to prava retkost jer“ njega treba uštirkati,opeglati a i ne uklapa se uz savremeni nameštaj“.

A kada ste videli neku ženu da veze?

A nekada su devojčice odmalena učile da vezu.Vez se smatrao a i danas ga stručnjaci smatraju za najveće dostignuće u narodnoj umetnosti i tradicionalnoj kulturi Srbije.

Svaka vezilja je ,iako su šare koje je vezla bile stare i hiljadu godina, u svoj rad unosila svoja osećanja i davala mu svoj pečat.

Vezilje su najveći deo motiva preuzimale iz prošlosti ali pojedini elementi su, ipak, nastajali i iz njihove veštine, iz njihovih pokušaja da se doda nešto novo. Iako su njihovi radovi nastajali po ugledu na stare radove ,na ponavljanje istih oblika i motiva, oni nikada nisu potpuno isti.
Nisu proste kopije, već su to radovi nastali u stvaralačkom procesu zavisno od vremena , prostora i ličnosti same vezilje.

O tome koliko je vez nekada bio cenjen govore i mnoge narodne pesme i zapisi kao i mnogobrojni tekstilni predmeti koji se čuvaju u Etnografskom muzeju u Beogradu i drugim muzejima.

I u našim narodnim pesmama pominju se lepote vezova, sprave i materijali za vez, đerđef, igla, ibrišim, zlato i ukazuje poštovanje prema dobroj vezilji i osećanjima koja ona unosi u svoj rad.

Postoji zanimljivo predanje da je kod Vezičeva u okolini Požarevca postojala zadužbina Milje vezilje, koja je celog života ostala devojka jer nije htela da se uda za onog za koga je otac izabrao pa je vezla, vez prodavala i od tog novca podigla crkvu prozvanu crkva Vezilja, koja je porušena za vreme Turaka.

Vezlo se različitim materijalima i bodovima, jednom bojom ili u vise boja.

Vezovi su često predstavljali čitave kompozicije a vezom se najčešće ukrašavani ženska odeća (košulje, suknje, čarape, zubuni).

Slika

Osim što je predstavljao ukras na odeći,vez je bio i pokazatelj društvenog statusa, materijalnog stanja,uzrasta i nacionalne pripadnosti.
Svaka oblast je imala svoj karakterističan vez.
U nekim krajevima je bio bogatiji i raznovrsniji pa samim tim i poznatiji.Tako se Kosovo i Metohija posebno izdvajaju svojim bogatim vezom na ženskim košuljama.

Slika
Vez na zubunu(Kosovo i metohija – Lipljan)

Slika
Donji rub ženske košulje iz okoline Niša (pripadao je privatnoj kolekciji odeće i vezova poznate srpske slikarke Nadežde Petrović)

Pored odeće,vezom su ukrašavani i drugi tekstilni predeti u kući kao što su stolnjaci,peškiri,zavese,posteljina.
Dosta motiva je preuzimano iz srednjeg veka i kasnijih razdoblja, pa usklađivano sa narodnim potrebama i mogućnostima.

U severnim delovima Srbije je u motivima prepoznatljiv uticaj baroka dok su u kosovskom vezu prepoznatljivi srpski srednjevni i vizantijski uzori.

U Vizantiji je veština veza bila izuzetno razvijena i cenjena, a vez svilom , zlatnom i srebrnom žicom su dovedeni do visokog umezničkog nivoa.
Naravno, ovi materijali (kojima se vezlo i na kojima se vezlo) bili su privilegija viših društvenih slojeva i sveštenstva pa je u srednjevekovnoj Evropi vez je bio umetnost kojom su se bavile profesionalne vezilje i majstori u okviru crkve i na dvorovima.

Slika

Plašt kneza Lazara (izuzetan primer raskošne srednjovekovne odeće za koju se priča da ga je knez nosio u Kosovskom boju mada je u ovako raskošnoj i vrednoj odeći knez verovatno sahranjen.)

Tako je i u srednjevekovnim srpskim manastirima vez bio posebno negovan.

Vezom se ukrašavala crkvena odeća i razni predmeti potrebni za bogosluženje a vez su radile,kako monahinje,tako i monasi.

Pokrov za mošti kneza Lazara izvezla je oko 1402.god.monahinja Jefimija,žena despota Uglješe Mrnjavčevića koji je poginuo u bici na Marici.

Slika

Zlatnim i srebrnim nitima ona je na crvenoj svili izvezla tekst molitvenog sadržaja kojim se obraća knezu Lazaru,kao svecu sa molbom za pomoć i spas napaćenom srpskom narodu.

Plaštanica kralja Milutina na kojoj se ispod tela umrlog Hrista nalazi ktitorski zapis:”Pomjani Bože dušaja raba svojego Milutina Ureši”(“seti se Bože duše sluge svoje Milutina Uroša”) je takodje izvezena zlatnim i srebrnim nitima na crvenoj svili.

U srednjevekovnoj Srbiji vez je bio sastavni deo obrazovanja uglednog ženskog sveta pa su se vezom bavile devojke i gospođe na dvorovima srpskih vladara i plemića a materijali koje su tada vezilje koristile su isti kao i na vizantijskim dvorovima i manastirima( svilena tkanina, svileni konac i srebrna ili pozlaćena žica) dok su teme za vez uzimane iz ikonografije.

Sa nastankom gradova u Srbiji u 19 veku vez postaje deo osnovnog obrazovanja ženske dece a i posle Drugog svetskog rata vezu su se učili djaci u osnovnim školama kroz predmet domaćinstvo.

Danas je stvarno retkost videti ženu koja veze.
One koje se još bave vezom, rade to pojedinačno ili se udružuju u udruženja koja žele da sačuvaju tradiciju i spremne su da svoje znanje prenesu i mladjima kako bi se sačuvala lepota veza, belog veza, zlatoveza jer uz malo veštine, dosta volje i strpljenja uz pomoć igle, raznobojnog konca i starih “mustri”, stara haljina ili košulja može postati jedinstvena i atraktivna.


niškevesti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 03 Jul 2016, 01:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Pirotski ćilim između tradicije i investicije

Slika

Kolekcionari i trgovci pirotskim ćilimima tvrde da se u porodičnim zaostavštinama mogu pronaći izuzetno kvalitetni primerci, koji se neretko, zbog neupućenosti, prodaju i ispod cene. Nasuprot njima, predstavnici jedinog ovlašćenog proizvođača za tradicionalnu proizvodnju pirotskog ćilima u Srbiji upozoravaju da je reč uglavnom o imitacijama, čijom prodajom se za malo novca dergradira izuzetno vredno kulturno nasleđe.


Na jugu Srbije smatra se da je umešna tkalja stub kuće: ona koja zna da tka mogla je da obezbedi solidan prihod domaćinstvu, a verovalo se da je, kao za razbojem, vešta i u drugim kućnim poslovima. Zato su se dobre tkalje lako udavale, tako bar tvrdi usmeno predanje pirotskog kraja.

Sedenje za razbojem odavno više nije preporuka za nevestu, pa je ćilimarstvo gotovo zamrlo, a pre jedne decenije obnovila ga je ženska zadruga „Damsko srce“. Osnovalo ju je Udruženje za negovanje i očuvanje starih zanata „Grlica“, pet godina nakon što je u Zavodu za intelektualnu svojinu zaštićena geografska oznaka imena „pirotski ćilim“. Udruženje je obučilo za ovaj zanat deset žena sa tržišta rada, kaže njegova predsednica Salvica Ćirić, a zatim im obezbedilo razboje i prostor za rad. Pošto udruženje nije moglo da bude profitno, formirana je zadruga koja je uradila elaborat o proizvodnji i sprovela sertifikaciju kako bi postala ovlašćeni korisnik imena pirotski ćilim, a time i jedini ovlašćeni proizvođač. „Kada neko gleda ćilimarku, čini mu se da ona prilično brzo radi, međutim, kada se radi po elaboratu ona za osam sati ne može da napravi više od 80 kvadratnih centimetara, ma kako bila efikasna organizacija poslova“, objašnjava naša sagovornica.

Slika

Poruka u kombinaciji šara

Tako za godinu dana ispod prstiju ovih veštih žena može da nastane najviše 71 metar pirotskog ćilima, a nekad se proizvede i manje jer su ređi kupci ćilima standardnih dimenzija od 1,5 sa 2 metra. Većina se odlučuje za šustikle ili ćilim veličine suvenira, a izrada takvih, manjih komada, zahteva više vremena – od postavljanja na razboj do simetrije šara. S obzirom da za negovanje tradicionalnog ćilimarstva nema državnih podsticaja i cena ovako izrađenog ćilima je – tržišna. „Pošto nas sa porezima i doprinosima jedna tkalja „košta“ oko 33.000 dinara, a ona pravi oko 80 kvadratnih centimetara za mesec, izračunali smo da kvadratni metar košta 400 evra“, objašnjava Ćirić, što, dodaje, svakako ne može da bude konkurentno u odnosu na cene domaćih i uvoznih tepiha koji se proizvode industrijski.

Međutim, po oceni etnologa, takvo poređenje nije osnovano jer pirotski ćilim predstavlja izuzetno vredno kulturno nasleđe. Postupak izrade zahteva tkanje na uspravnom razboju čije grede se razmiču u zavisnosti od potrebe tkanja, radi se gustom tehnikom klečanja i dobija se ćilim koji ima dva lica, odnosno njegove zgusnute šare i ornamenti su istovetni sa obe strane. Pravi se isključivo od vune stare rase ovaca pramenki i to jedino sa Stare planine. Definisano je da pirotski ćilim poznaje 95 šara i 122 ornamenta, a originalnost se postiže njihovim kombinovanjem. U toj kombinaciji šara je njegova duhovna poruka, čije značenje je podjednako važno i onima koji ga tkaju ali i onima koji žele da ga poseduju.

Po broju oglasa za trgovinu pirostkim ćilimima, moglo bi se zaključiti da je tržište ovog tradicionalnog proizvoda i dalje veoma živo. Ali, po rečima jednog od najčešćih oglašivača koji se predstavlja kao Dobrivoje, to je samo privid jer oglase objavljuju uglavnom isti ljudi. Za sebe kaže da je kolekcionar pirotskih ćilima i njihov dobar poznavalac. Na pitanje kako se kreću cene na tržištu, kaže da se ćilimi veličine 1,5 sa 2 metra prodaju za oko 500 evra, dok oni sa poznatom i često korišćenom šarom, poput razbacanih đulova, ili đulova na direci, u domaćoj radinosti mogu da se nađu i za 150 evra. Dobrivoje je posebno ponosan na ćilim sa utkanom godinom 1913. veličine 13 kvadratnih metara, a koji košta 1.400 evra. „Mislim da u Srbiji trenutno nema više od tri ili četiri kolekcionara pirotskih ćilima. Razlozi zašto ih ljudi sakupljaju su različiti, ali niko ne ulaže u ćilime kao što se ulaže u umetnička dela, jer za njih ne postoji interes na tržištu koji bi opravdao takva ulaganja“, smatra Dobrivoje.

Ko zna šta je pirotski ćilim, ne prodaje ga

Sociolog i pisac Vladimir Stanimirović iz Niša ima zbirku od 100 ćilima, među njima, kako kaže, neke izuzetno vredne. Izdvaja ćilim iz 1901. godine sa utkanim inicijalima tkalje. Sakuplja ih više od dve decenije ali i trguje njima, a među kolekcionarima važi za dobro upućenog i u ćilime i u prilike na tržištu. Tvrdi da sadašnja trgovina ćilimima nije velika, posebno u poređenju sa onom između dva svetska rata, a da su cene na ovom neformalnom tržištu mnogo niže nego kada se ćilim kupuje od tkalja u Pirotu.
„Ćilim od šest aršina, odnosno od tri metra, može da se kupi i za 200 evra, što je nekoliko puta jeftinije od zvanične cene“, kaže Stanimirović, uz opasku da su stari ćilimi u porodičnom vlasništvu ne samo jeftiniji već i kvalitetniji od onih koji se sada proizvode.

Najbolji su oni nastali u drugoj polovini 19. veka, ali i oni s početka 20. veka. Iako grublji po teksturi, manje kreativni u izboru i rasporedu šara, Stanimirović smatra da ni oni koji se prodaju na ćupriji u centru Pirota za 50 evra po metru kvadratnom nisu plagijat, ali su mnogo slabijeg kvaliteta. „Nema mnogo poznavalaca pirotskog ćilima i dešava se da neki vredan komad ode ispod cene, jer ni prodavac ni kupac ne znaju njegovu pravu vrednost. Bilo je slučajeva da naiđu nakupci iz Turske i kupe za malo novca neke vredne komade“. Naš sagovornik objašnjava da vrednost ćilima nije određena samo njegovom starošću već i finoćom prediva, gustinom tkanja, ali i motivom koji je redak. Zato tako široko rasprostranjeni „đulovi“ i nisu na velikoj ceni kod kolekcionara. On smatra da su najbolji komadi nastajali u privatnim kućama, u jedinstvenom izrazu mašte tkalje. Ulaganje u ćilim retko je rukovođeno samo željom da se uloži u nešto vredno, kaže Stanimirović, jer novac dat za ćilime ne može da se vrati. „U svojoj kolekciji imam neke izuzetne komade, i čak i kada bih odlučio da ih prodam, nikada ne bih mogao da za njih dobijem onoliko koliko sam ih platio“.

Slika

Za razliku od kolekcionara i trgovaca, Slavica Ćirić kaže da onaj ko zna šta je pirotski ćilim ne prodaje ga, i ističe da imitacije koje se tkaju prouzrokuju veliku štetu i državnom budžetu i kulturnom nasleđu. „Neupućenom strancu je lako pod firmom pirotskog ćilima prodati imitaciju, ali tako se urušava autentičnost proizvoda koji je poznat i van granica Srbije. Javljalo nam se mnogo prevarenih kupaca nakon što su postali svesni da su kupili falsifikat. To, na žalost, pokazuje da smo spremni da za malo novca degradiramo veliku nacionalnu vrednost.“


Petar Ilijin

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 24 Nov 2016, 16:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 28 Nov 2016, 21:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
PIROTSKI ĆILIM: Srpski brend star 400 godina poznat širom sveta


Tradiconalni zanat koji se već vekovima prenosi sa majke na ćerku u mestima oko Stare Planine, a sa centrom u Pirotu je zanat pravljenja ćilima ili dugačije- tkački zanat. Tkanjem se dobijaju ćilimi, prostirke različitih dezena koje se mogu koristiti kao prekrivači za krevete i klupe, ukrasi za zidove ili tepisi.

Slika
pirotski ćilim

Mada se tehnika pirotskih ćilima ne može sa sigurnošću odrediti, veruje se da je ovaj zanat na naše prostore stigao sa turskim osvajačima, a sam zanat na ovim prostorima razvija se već skoro 400 godina. Razvijanje tkačkog zanata dovelo je do toga da pirotski ćilimi postanu poznati širom sveta.

Ono što ove ćilime čini tako specifičnim je vuna od koje se prave. Na obodima Stare Planine ranije su gajene ovce specifične vrste, poznate kao pramenka. Pored njene vune i sam način izrade ćilima je bio poseban. Naime, tkalje nisu koristile preslicu, već samo vreteno i kudelju. Na taj način dobijala se izuzetno tanka vunena nit, koju su marljive tkalje bojile pomoću lista ili kore oraha, lipe, lukovine i ostalim prirodnim bojama. Uvođenjem industrijskih boja u upotrebu, omogućeno je tkanje ćilima sa većim brojem nijansi.

Veruje se da nijedan ćilim nije isti, da je kao otisak prsta, a svaka tkalja na svom ćilimu ostavlja neku vrstu ličnog pečata u obliku oderđene šare. Najčešće korišćeni oblici su bili jelenak, ptica, plamen, gušter, gugutka, ali i ruže, venci, karanfili i razni drugi cvetovi. Za izradu jednog ćilima potrebno je skoro dva meseca ručnog, mukotrpnog rada, a jedan ćilim obično košta više stotina evra (od 150 pa naviše).

Slika
tkalja

Krajem 19. veka, osnovano je i prvo ćilimarsko društvo i pirotski ćilimi tada prvi put bili izloženi na velikoj svetskoj izložbi u Beču.

Danas pirotski ćilim se smatra brendom naše zemlje i pored toga što se njime danas jedva bavi i tridesetak žena iz Pirota i okoline.

Slika
prepoznatljive šare na pirotskom ćilimu


opanakrs

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: RUKOTVORINE – tradicija i ljubav  |  Poslato: 22 Dec 2016, 03:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
PIROTSKI ĆILIM -UMETNIČKO DELO

Slika

Mnogo se u zadnje vreme priča o pirotskom ćilimu.

Svi mu se dive i govore o njegovoj izuzetnoj vrednosti(osim kada trebaju da ga kupe) a da pri tom ne razlikuju ovaj ćilim od sjeničkog ćilima,ćilima čunkara ,vojvodjanskog ćilima ili ćilima koji se nazivaju pirotskim a gde su najlepše i najsloženije za izradu šare iz pirotskog ćilima pojednostavljene i u izradi i u ornamentici.

Ti ćilimi su izradjeni od debelog,neravnomerno upredenog prediva na redje postavljenoj osnovi pa su i šare mnogo krupnije.Ovakvi ćilimi se mnogo brže rade ali su i lošijeg kvaliteta.

Nekada je svaka domaćinska kuća imala razboj i mnoge žene su znale da tkaju ali nisu sve tkalje tkale ćilime.

Žene koje su tkale ćilime su se zvale ĆILIMARKE i bile su posebno cenjene jer za izradu ćilima je osim zanatskog umeća trebalo imati i umetničkog dara.

Svaki ćilim priča svoju priču svojim simbolima i bojama.U svaki ćilim mesecima tkan,tkalja je utkala i deo svoje mašte i svojih snova.

Slika

Ćilim je sveti prostor .On je pravougaonog oblika koji ima i magijski značaj (četiri strane sveta,četiri godišnja doba,četiri svete planine).

Svaki ćilim ima posebna obeležja u zavisnosti od kraja u kome je nastao.

Pirotski ćilim je karakterističan i zbog vune od koje je izradjen.To je vuna dobijena od autohtone ovce pramenke koja jedina može da se fino i vrsto uprede u tanke i izuzetno čvrste niti samo pomoću vretena.

Ova vuna se bojila prirodnim bojama potapanjem biljaka u kišnicu a u zavisnosti od dela biljke(list,kora,koren) i doba godine u kojem se farba,dobijale su se različite boje i nijanse.

Od biljaka su se koristile :paprika,spanać i zova za zelenu,kantarion za narandžastu,ljuske crnog luka za zlatnožutu a od hrastovih šišarki i lišća oraha se dobijala crna boja.

Kad je vuna ofarbana i upredena namota se u klupčad i onda je sve spremno za početak tkanja.

Ponedeljak se smatrao za dan pogodan za početak tkanja.Obično bi bi u ponedeljak ujutru muškarac iz kuće (zatkavalnik) donosio tkalji bogat doručak u znak srećnog početka a ćilimarka je zatim počinjala sa snovanjem,odnosno sa postavljanjem osnove od bele vune na vertikalan razboju.Mnogo se u zadnje vreme priča o pirotskom ćilimu.

Slika

Svi mu se dive i govore o njegovoj izuzetnoj vrednosti(osim kada trebaju da ga kupe) a da pri tom ne razlikuju ovaj ćilim od sjeničkog ćilima,ćilima čunkara ,vojvodjanskog ćilima ili ćilima koji se nazivaju pirotskim a gde su najlepše i najsloženije za izradu šare iz pirotskog ćilima pojednostavljene i u izradi i u ornamentici.

Ti ćilimi su izradjeni od debelog,neravnomerno upredenog prediva na redje postavljenoj osnovi pa su i šare mnogo krupnije.Ovakvi ćilimi se mnogo brže rade ali su i lošijeg kvaliteta.

Nekada je svaka domaćinska kuća imala razboj i mnoge žene su znale da tkaju ali nisu sve tkalje tkale ćilime.

Žene koje su tkale ćilime su se zvale ĆILIMARKE i bile su posebno cenjene jer za izradu ćilima je osim zanatskog umeća trebalo imati i umetničkog dara.

Svaki ćilim priča svoju priču svojim simbolima i bojama.U svaki ćilim mesecima tkan,tkalja je utkala i deo svoje mašte i svojih snova.

Slika

Ćilim je sveti prostor .On je pravougaonog oblika koji ima i magijski značaj (četiri strane sveta,četiri godišnja doba,četiri svete planine).

Svaki ćilim ima posebna obeležja u zavisnosti od kraja u kome je nastao.

Pirotski ćilim je karakterističan i zbog vune od koje je izradjen.To je vuna dobijena od autohtone ovce pramenke koja jedina može da se fino i vrsto uprede u tanke i izuzetno čvrste niti samo pomoću vretena.

Ova vuna se bojila prirodnim bojama potapanjem biljaka u kišnicu a u zavisnosti od dela biljke(list,kora,koren) i doba godine u kojem se farba,dobijale su se različite boje i nijanse.

Od biljaka su se koristile :paprika,spanać i zova za zelenu,kantarion za narandžastu,ljuske crnog luka za zlatnožutu a od hrastovih šišarki i lišća oraha se dobijala crna boja.

Kad je vuna ofarbana i upredena namota se u klupčad i onda je sve spremno za početak tkanja.

Ponedeljak se smatrao za dan pogodan za početak tkanja.Obično bi bi u ponedeljak ujutru muškarac iz kuće (zatkavalnik) donosio tkalji bogat doručak u znak srećnog početka a ćilimarka je zatim počinjala sa snovanjem,odnosno sa postavljanjem osnove od bele vune na vertikalan razboj.

Kroz tu osnovu će tkalja svojim prstima provlačiti niti potke od raznobojne vune i stvarati svoju priču kroz šare od kojih svaka ima svoje značenje.

Potka koja potpuno pokriva osnovu imala je prvobitno magijsko značenje:da odvajajući sveto od običnog,obezbedi obilje i plodnost i da štiti od zlih duhova.

Šare na pirotskom ćilimu su vekovni simboli a do danas nije razjašnjeno kako su nastale.

Bombe označavaju mušku snagu i ćilim sa ovom šarom se poklanja muškom detetu kad se rodi ili kad krene u školu. Majke su nekada tkale sinovima ovakve ćilimčiće i kad su kretali u teške borbe.

Kondićeva šara sa nasmejanim licima u središtu “ štiti od loših pogleda“.

Đulovi na direci i razbacani đulovi označavaju žensku lepotu.

Mlada koja se spremala za udaju pravila je „svekrvin jezik”(procvetali kaktus) da svekrvine bodlje pretvori u cvetove.

Venac sa vraškim kolenima štiti od loših namera, da đavo prebije nogu.

Dva spojena srca znače početak s ljubavlju i taj motiv se poklanja za rođenje deteta ili za stupanje u brak.

Kornjača ili željka predstavlja kornjaču koja se sporo kreće i dugo živi pa se radila za ćilime koji su se poklanjali novorodjenčadi.

Ono što takodje čini pirotski ćilim posebnim je i to što je to jedini ćilim sa dva lica tako da se može koristiti sa obe strane i to 50 godina sa jedne i isto toliko sa druge strane.Po ovom ćilimu iz poštovanja prema njegovoj lepoti ukućani nikada nisu gazili obuveni.

Slika


Ovi ćilimi su poznati i po tome što imaju nevidljive završetke,odnosno što se potka tako utkivala da se nigde ne vidi ni početak ni kraj utkane niti čemu doprinosi i to što su tkani na vertikalnom razboju pogodnom za čvrsto nabijanje potke,za razliku od

nomadskog,horizontalnog razboja na kome je tkanje mekše i na kome je ograničena širina ćilima.Za razliku od ćilima tkanih na horizontalnom razboju čiji su delovi naknadno spajani,pirotski ćilim se tka iz jednog dela i može biti širok i preko četiri i po metra,kakav je „batal“ koji se čuva u Etnografskom muzeju.

Na svim velikim svetskim izložbama(London,Amsterdam,Brisel,Napulj,Milano,Pariz)na kojima se pojavo,pirotski ćilim je zbog svojih raskošnih šara,tananog tkanja i izuzetnih boja dočekan kao vrhunsko umetničko delo.


starizanati

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 66 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker