Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:50


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 14 Sep 2012, 23:59
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
EXploziv 13.09.2012 - Povratak drekavaca?



Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 01 Okt 2012, 01:59
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Takovo: Misterije na svakom koraku

Na vrhu Ovčice 50 masivnih nadgrobnih ploča od kamena kakvog tu uopšte nije bilo. Sa vidikovca na Galiču puca poglen na pola Srbije

Slika


VISORAVAN Galič iznad Takova i visovi oko nje, sa kojih se jasno vidi pola Srbije, obećana zemlja su za arheologe, jer vrve od neistraženih tajni življenja nepoznatih civilizacija, jer tu još nije vršeno nijedno istraživanje. Meštani često izoravaju ili u šumama nalaze rukotvorine, oružje i alatke za koje je pouzdanim analizama potvrđeno da datiraju iz starijeg kamenog doba, a mnogo ih je i iz kasnijih stoleća.

Sa Galiča, koji pripada opštini Gornji Milanovac, za bistrih dana bez izmaglice vide se daleki horizonti. Ukrug, u daljini strše vrhovi Goča, Golije, Čemernog, Medvednika, Avale, Kosmaja, Bukulje... Obližnji Rudnik, Ostrvica, Suvobor, Rajac, Vujan, Ovčar, Kablar kao da se mogu dohvatiti. Baš ta strateška prednost odredila je da ovaj prirodni vidikovac u svim prohujalim vekovima, još zamotanim u neprozirne velove tame istorije i misterije, bude stanište civilizacija od paleolita nadalje. Ali, kojih sve?


Neki meštani, nalazači artefakata iz preistorije, libe se da ih javno pokažu, neki ne.


PRVA SRPSKA ŠTAMPARIJA?

U STARIM spisima stoji da je upravo na Galiču, verovatno uz rečicu Peralo i lekoviti izvor Mlačac, uz Mrkšinu crkvu, čiji se temelji više ne razaznaju, radila prva srpska štamparija! U gradu Galiču, obnovljenom na ruševinama prastarog grada, koji su oko 1100. razrušili i spalili Vizantinci. Iz galičkog brda Kremen još vire bedemi, verovatno ostaci predstraže dvorca davnog srpskog vladara ili nekog velmože. Poneki zarasli kameni ostaci nalaze se oko Kuršumovog i Ćosovog vrela, Maminog bunara, izvora Svinjčine, rečica Dičine, Drenovice... Mnoge porodice na Galiču i oko njega imaju svoje sačuvane rodoslove.

- Ovu kamenu sekiru od belog krečnjaka našli smo kad smo probijali put kroz moju šumu Uglješicu, ispod starog grada Galiča. Ovlašćeni kustosi su analizom C-14 utvrdili da pouzdano pripada starijem kamenom dobu. Slična, ali od crnog kremena iz tog doba, nađena je pod vrhom Kamenita. I tako redom. Dokazi su to življenja pračoveka na ovom tlu. Šta li još kriju Uglješica, Kajinovac, Brekinja, dolina Jelenjača, Stolice i drugi delovi Galiča? Pradavne rukotvorine, ali i ljudske kosti, često se nađu na Beloj zemlji. Neki je zovu Belo groblje, jer je bilo nečije groblje sa spomenicima od belog kamena, ili magnezita, koji su davno razneti. Prastari predmeti nalaženi su i u okolnim zapuštenim rudnicima - objašnjavaju slikar Radojko Solujić (59), Dragiša Dragojević (73) i Pero Mihailović (77), najstariji žitelj Galiča.

Ništa manje zagonetan nije ni vis Ovčica, nalik na oštru piramidu. Koja li je (pra)davna civilizacija navrh nje ostavila tragove svog postojanja - 50 kamenih masivnih nadgrobnih ploča? I to od kamena kakvog na Ovčici uopšte nema! Postavljane su horizontalno, bez ijednog uklesanog epitafa, simbola ili znaka.

- Naši davni preci su mnogo znali o Galiču i pripovedali s kolena na koleno. Ali, ni oni nisu znali ko je na vrhu Ovčice sahranjivan i kada. Pre dve decenije pored tog čudnog groblja kopane su jame za bandere. I na mestu gde nema kamenih ploča nađen je grob, ljudske kosti, ali ne i predmeti u grobu po kojima bi se naslutilo kojoj civilizaciji pripadaju ovi grobovi. Da ih iskopavamo, nećemo nipošto! Em je to svetogrđe, em nismo ovlašćeni za to - pričaju meštani zaseoka Mihajlovići, pod Ovčicom.

I podbrežje ove prirodne strme akropole, čiji vrh je pradavna nekropola, motiv je kao iz nestvarnog sveta. Tuda divlja rečica Glogovac nastaje od 30 brzih potoka. Njeno korito je zapanjujuće kamenito, kao da je davno popločano, a nije, valjda.

Nizvodno, hiroviti Glogovac i stabla izvaljuje. Skrovitost ovog lokaliteta i stalnost vode su, bez sumnje, opredelili nama još nepoznate pradavne žitelje da se oko Ovčice nastanjuju. Ali zašto da se baš navrh nje sahranjuju, a ne u podnožju? Do Ovčice su Lastve, konfiguracijski sličan vrh, na kojem nema grobova.

- I za vedrih dana često se na Ovčici i oko nje magla stvori niotkud, iznenada. Još kao deci taj vis nam je uvek bio privlačan - svedoče Solujić, Dragojević, Mihailović i ljudi iz zaseoka Mihajlovići.

Nenadane magle i Ovčica začas se spajaju u jedno - u neprozirni veo istorijske tajne, koju taj vis i uopšte sav Galič kriju stolećima, možda milenijumima.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Misterije Srbije  |  Poslato: 04 Okt 2012, 02:57
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rekvijem za srpske mitove

Srpski mitovi i legende možda nisu popularni kao oni grčki, ali da su nas malo proslavili, vala jesu

Tesla

Malo koji narod može da se pohvali da su se nedaće i ratne muke kroz koje je prolazio desile samo zato što je „nebeski narod". I da će mu sve biti plaćeno samo kad jednom kolektivno nestane. Možda baš zbog toga retko kojoj naciji su se sopstveni mitovi toliko olupali o glavu kao nama.Da li smo krivi što nas je lako ubediti da smo, recimo, uvek pobednici u ratu, a gubitnici u miru? Zašto je važno da smo jeli kašikama dok su ostali po Evropi jeli prstima, što je donekle tačno? Kako je moguće da ovih dana bude podgrejan još jedan mit tako što osvane vest da su naslednici čuvenih Tarabića, proroci iz Kremne, unapred zeznuli sve srpske analitičare jer su znali da će Tomislav Nikolić pobediti na izborima?
Na sreću, malo ko mimo granica Balkana zna za naš mit o Srbima kao narodu najstarijem. Ubedismo sebe i u tu priču, doduše, nakratko. Dosad je valjda i bogu, koji nam je dao mandat na nebesima, jasno da to nije tačno.Prema rečima istoričara Nebojše Jovanovića, osim kosovskog mita, koji je i u duhovnom i u umetničkom smislu za svako poštovanje jer nam je do 19. veka čuvao identitet i nadahnuo obnovu državnosti, od ostalih smo imali više štete nego koristi. Da počnemo, kako je i red, od zlatnih kašika.

Mitovi


- To da smo mi Srbi jeli zlatnim kašikama i viljuškama, dok su neki drugi jeli prstima, potpuno je netačno. Evropska istorija i stepen njene civilizacije kroz Grčku, Rim, Vizantiju, Franačku državu, Karolinško carstvo bili su na visokom nivou mnogo vekova pre nego što su se Srbi doselili na Balkansko poluostrvo u 7. veku. Na srpskom dvoru tek u 13. i 14. veku počinje da se, pod uticajem Vizantije, primenjuje pribor za jelo i to u primitivnom obliku - kaže Nebojša Jovanović.U srednjem veku, srpski vladari su gajili raskoš u dvorskom ceremonijalu, ali je i to bilo umereno i daleko od običnog naroda. A u vreme srpskog carstva, od 1346. do 1371. godine, Srbija je samo stigla da u nekim detaljima oponaša domete evropske civilizacije. Ipak, činjenica je da je i u Vizantiji i u zapadnoevropskim državama sirotinja zaista jela prstima, ali je isto bilo i kod nas.
- Pitanje zašto je važno to što smo jeli zlatnim kašikama potpuno je bespredmetno, jer je duboko netačno. U vekovima koji su usledili posle propasti srpske srednjovekovne države 1459. u ropstvu pod Turcima, stvaran je mit poput odbrambenog mehanizma, da su i Srbi nekada imali svoje carstvo, neko svoje „zlatno doba", pa se tome dodavalo sve što je predimenzioniralo stvarnu moć i realnost srpske države - objašnjava Jovanović.

Sa druge strane, mit o slavnom srpskom carstvu u jednom momentu jeste bio važan, ako ni zbog čega drugog, onda zbog samopouzdanja naroda u teškim vremenima. I svest o tome da se od turskog ropstva jednom moramo osloboditi. I kroz naoko banalan detalj, pribor za jelo, provlačila se državotvorna ideja srpskog naroda. Iz tog ugla, možda je i pomoglo da se u konačnom ishodu u 19. veku Srbija zaista i oslobodi i postane nezavisna evropska država.Što se tiče „naroda najstarijeg", na to ne treba ni trošiti mnogo reči, posle svega. Jovanović kaže da je dovoljno zapitati se zašto onda nema nikakvih materijalnih tragova naše civilizacije pre 7. veka dok su na ovim prostorima tutnjale civilizacije kao što je helenska, rimska i vizantijska.- Ta priča je svakako štetna i to najviše po nas same. Drugi narodi i ne znaju za tu tezu, a ako bi je i čuli verovatno bi se nasmejali, kao na dobru šalu - konstatuje Jovanović.A za kosovki mit, zbog kog su nam se mnoge komšije popele na glavu, Jovanović kaže da jeste težište srpske istorijske svesti. Vuk Stefanović Karadžić je zaključio da Srbi celokupnu svoju istoriju dele na vreme do Kosovske bitke i posle nje.

Mitovi

- Ima u tom mitu i sjajnog romantičarskog zanosa, ali u dobrom delu i istorijske istine. Zbog turskog povlačenja sa bojnog polja, u hrišćanskoj Evropi zvonila su zvona slaveći pobedu nad „nevernicima". Vojnički, bitka je zaista dobijena u korist Srba, ali političke posledice posle te bitke, u kojoj je stradala sva srpska vlastela i formiran vazalni odnos prema Turskom carstvu, učinile su da se bitka u potonjoj istorijskoj svesti počne doživljavati kao vojni poraz i kao „propast carstva srpskoga" iako je postojalo još 18 godina posle bitke - govori on.Taj „najkrupniji događaj" srpske srednjovekovne istorije opevan je u najlepšim pesmama koje je ispevao sam narod (Kosovski ciklus) i u njima se ne slavi poraz, kako se to pogrešno tvrdi, već se tuguje za državom koja je izgubljena, napominje Jovanović. Najveća greška u Kosovskom mitu je ta što se, tragajući za krivcem, zalutalo, pa je za poraz okrivljen Vuk Branković, jedini koji je posle bitke na Kosovu nastavio da se bori sa Turcima, sve dok ga konačno nisu zarobili i bacili u tamnicu u Jedrenu 1392. godine, u kojoj je i umro.- Kosovski mit je najpresudnije uticao na očuvanje državotvorne svesti kod srpskog naroda i u Srbiji i u Crnoj Gori, kao uverenje da je oslobođenje Kosova i srpskih svetinja na njemu božanska pravda. Ili, kako je pevao Nikola I Petrović Njegoš: „Onamo, namo, na razvalini/carskoga dvora vragu ću reć/S ognjišta milog bježi mi, kugo! / Zajam ti moram vratiti već!" - govori Jovanović.

Najveći heroji bili su zmajevi

Srpska mitologija, ona starovekovna, prepuna je zmajevitih ljudi. Najveći srpski heroji bili su zmajevitog porekla, a među njima su i Vuk Grgurević (Zmaj Ognjeni Vuk), Vasa Čarapić (Zmaj od Avale), Stojan Čupić (Zmaj od noćaja). Stefan Lazarević bio je dete Zmaja od Jastrepca. U pesmi „Carica Milica i Zmaj od Jastrepca", narodni pesnik kaže: Car-Lazare, srpska kruno zlatna! /Kad me pitaš, pravo ću ti kazat/Svašta dosta u dvoru našemu/Nego ima godinica dana/Kako je se zmaje navadio/Navadio Zmaje od Jastrepca/Te dolazi na bijelu kulu/Te me ljubi na bijeloj kuli".

U principu, Srbi bi trebalo da se ponose svojim mitovima, kao i svi drugi, ali problem je u tome što su najčešće iskorišćeni u dnevnopolitičke svrhe. Takav je slučaj i sa kremanskim proročanstvom, za koje Jovanović kaže da nije lažno, ali da je na osnovnu verziju tog teksta nevelikog obima svaka vlast dopisivala rečenice kojima je dokazivala da je proročanstvo predvidelo upravo njih na vlasti.
- Popularnost Kremanskog proročanstva oscilira u srazmeri koliko ga koja vlast eksploatiše i krivotvori - objašnjava Jovanović.Ispada da od mitova, koji čine veliko bogatstvo naroda, ne treba bežati, jedino što Srbi imaju osobinu da utrčavaju u krajnost koju im neka vlast ponudi. A dugo trajanje naših mitova koji su uzimani zdravo za gotovo može se objasniti i činjenicom da istorija predstavlja relativno mladu naučnu granu u Srbiji.Prema rečima istoričarke Branke Prpe, srpska naučna istoriografija počinje od sveštenika Ilariona Ruvarca, čoveka koji je prvi počeo da demitologizuje srpsku istoriju. A to je već bio kraj 19. veka. Tek kada je Ruvarac odlučio da se obračuna s epskom poezijom kao istorijskim izvorom, nauka je preuzela kormilo.- I inače su sveštenici, kao najobrazovaniji ljudi tog vremena, imali prosvetiteljsku funkciju. U periodu romantizma pre Ruvarca, epika i mitovi imali su svoju funkciju, pre svega u afirmaciji jezika - kaže Branka Prpa.Naša sagovornica konstatuje da istorija jeste polje slobode, ali da je nemoguće o njoj imati mišljenje, kao što je to u Srbiji često slučaj. Jer je istorija nauka i o njoj postoji znanje. Zbog kasnog razvoja nauke, mitovi su bili plodno tlo za svakakve manipulacije i bujanje mašte, što je bilo najpogodnije za razne političke elite.

- Politička elita kod nas ne bavi se proučavanjem istorije, nego njenim brisanjem. Računanje vremena počinje od njih. Inače, mitovi su jako zanimljivi, ali kada krenete da manipulišete njima, činite sebi lošu uslugu - upozorava Prpa.Prpa u mitu o zlatnim kašikama vidi veliku grešku, iz jednostavnog razloga što bi, kada je taj period razvoja Srbije u pitanju, pre trebalo isticati činjenice, a to je da su Srbi u 8. veku, kada je počelo opismenjavanje, bili jedan od retkih naroda koji se time može pohvaliti.
- To je strašno važan podatak i to je ono na šta treba da budemo ponosni - ističe Prpa. Ona takođe napominje da je velika nepravda učinjena Vuku Brankoviću, koji je u svesti Srba do današnjeg dana ostao izdajnik, jer je on zaista jedini koji je nastavio da se bori protiv Turaka. Sa druge strane, Marko Kraljević je poginuo u Bici na Rovinama na strani Turaka. Takođe, u boju na Kosovu učestvovala je i vojska kralja Tomislava, kao i drugih evropskih naroda koji su se ujedinili u borbi protiv Turaka.- Što se tiče priče da smo unazađeni zbog 400 godina pod turskom vlasti, ni to nije sasvim tačno. A problem je i u tome što nemamo dovoljno podataka, zato što malo naših istoričara zna turski. A carigradska arhiva je prepuna pisanih dokumenata iz tog vremena za proučavanje - predlaže Prpa.

LEPA SRPSKA REČ

Lampir, lapir, jedogonja, vjedogonja...

Srbi su zadužili svetu kulturnu baštinu jednim mitskim bićem koje i dan-danas budi maštu, a posvećene su mu tone knjiga i kilometri filmske trake. U pitanju je, naravno, vampir. Vampir je biće koje je nastalo u slovenskoj mitologiji. On je duh umrlog ili leš koga je oživeo zao duh ili đavo. Osim izvorne reči, koju su prihvatili svi svetski jezici, Srbi imaju i druge nazive za krvopiju - lampir, lapir, vukodlak, jedogonja, vjedogonja, upir. Stari Sloveni smatrali su da ako se telo mrtvog čoveka ne spali, njegova duša ostaje zauvek zarobljena na ovom svetu i neće naći mira. Mrtvi su spljivani na velikoj lomači da bi duša otputovala na onaj svet.


NaŠa sagovornica napominje da je srpski seljak u vreme turske vladavine bio slobodan čovek, za razliku od drugih evropskih kmetova. Postojao je, naravno, kuluk, kao vrsta poreza koji se plaćao godišnje. Jedna od osnovnih osobina osmanske despotovine bio je vrlo uređen birokratski sistem, koji su Turci nasledili od vizantije.- Turci su imali i razvijen sudski sistem, a sultan je jednom nedeljno primao podanike koji su mogli da mu se požale na nešto. Tako da ni priča „kadija te tuži, kadija ti sudi" nije baš tačna - objašnjava Prpa.Negativno sećanje na vladavinu Osmanlija potiče iz 18. veka, kada u turskoj carevini nastupa period anarhije. Turci nisu rušili srpske crkve, a loše je bilo to što su samo ljudi islamske vere mogli da žive u gradovima. Njihov greh je bio u tome što su ukinuli autokefalnost srpske crkve i prebacili ingerencije na carigradsku patrijaršiju.- Ne treba zaboraviti da su mrežu gradova u Srbiji napravile upravo Osmanlije, ne računajući stare srpske gradove kao Smederevo i Prizren. Kada sve to preslikate na evropsku fazu feudalizma, shvatate da su Srbi bolje živeli od Evrope - govori Prpa.Naša sagovornica napominje i to da ni percepcija Balkana, kao sinonima za turbulenciju nije fer, jer praktično nema vojske koja ovuda nije prošla, pa ne možemo da budemo krivi za epitet „bure baruta".
- Sada je taj nekorektni govor sveden na termin „zapadni Balkan". Uvek pitam kolege iz inostranstva da li taj izraz koriste kao nešto negativno - zaključuje ona.Loše vreme donosi i bujanje mitova, pa je u vreme ratova devedesetih nastalo i „Teslino oružje". Ipak, nešto je mit i ima smisla, a nešto je totalna budalaština.


Press


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 07 Dec 2012, 09:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Rtanj - sklonište od smaka sveta

Zahvaljujući legendama o mističnoj energiji na Rtnju cveta ”paranormalni” turizam. Po navodnom proročanstvu Maja, smak sveta 21. decembra će izbeći upravo ova planina. Jagma za smeštaj

Slika
Dragan Šou tvrdi da vanzemaljci redovno posećuju Rtanj / Foto: I. Marinković

BIĆE, kažu, propast sveta, ali na Rtnju sekiracije nema. Od proročanstva Maja, još će, na talasu “paranormalnog” turizma i da - zarade. Otkako se pročulo, malo na internetu a malo na televiziji, da je mistična planina u Srbiji jedno od retkih utočišta koje će opstati posle najavljene kataklizme 21. decembra, u hotelima nema dovoljno mesta za one koji su, za svaki slučaj, odlučili da tamo “prežive”.

Dok u čitavoj Srbiji ljudi za kafanskim stolom, kako je red, raspredaju geopolitičke strategije i dnevnopolitičke teorije, na Rtnju i u okolini podigli su stvar na viši nivo. Odvojite samo uvo pa prislušnite šta se galami za susednim stolom. Sve vrvi od priča o mističnoj kosmičkoj energiji, kalendaru drevnih Maja i smaku sveta. Koga na Rtnju, razume se, neće biti.


- Otkako je na televiziji bilo to o smaku sveta, zvalo me 500 ljudi da se raspita za slobodna mesta 21. decembra - priča Obrad Blečić, menadžer etno-centra “Balašević” u podnožju Rtnja. Čim smo čuli da i njega sekira najavljena apokalipsa, poseli smo ga za naš sto da nam objasni u čemu je kvaka. - Ljudi ovde još veruju televiziji. Jedan gost me, čim je čuo priču, zvao da se raspita da li mogu da mu ostavim pet soba za celu porodicu, a planira da dovede i nepokretnu baku. Navodno, ima tri planine-piramide u svetu koje će preteći, a Rtanj je jedna od njih.

PIRAMIDA ILI

ARTUR Klark, čuveni pisac naučnofantastičnih bestselera, navodno, tvrdio je da se ispod Rtnja krije piramida. A danas je sve više entuzijasta, naučnika pravih i samozvanih, i inženjera koji tragaju za misterioznim zračenjima i raspravljaju o tome da li je Rtanj planina ili veštački stvorena piramida. Možda odgovor dobijemo 21. decembra.
Skup na kojem će se raspravljati o energetskim fenomenima Rtnja i vezama sa majanskim kalendarom zakazan je baš za 21. decembar u organizaciji centra “Duh Rtnja”. Optimistično, predavanja i rasprave zakazane su i za 22. i 23. decembar.

“Galaktički kontakt”, kako je nazvan ovaj događaj, održaće se u turističko-ugostiteljskom kompleksu “Rtanj”, koji je pre nekoliko godina podignut na osnovama nekadašnjeg dečjeg odmarališta sa namerom da se na Rtanj vrate turisti. Mistične sile, izgleda, urotile su se da im pomognu u tome.

Nama nebo, međutim, nije bilo naklonjeno. Magla je sakrila piramidu, a prvi ovogodišnji sneg zavejao put, pa je vožnja do odmarališta na trenutke ličila na nemoguću misiju. Odvraćali su nas meštani, ali smo se uzdali u pomoć te nadaleko čuvene energije i uspeli da dobacimo do “Rtnja”.

- Od 2010. godine, zajedno sa Sašom Nađfejom i njegovom organizacijom “Duh Rtnja” priređujemo istraživačke skupove kakav će biti održan 21. decembra - kaže Nebojša Gajić, direktor TUK “Rtanj”. - Grupa istaknutih naučnika, profesora, inženjera dolazi da istražuje neobične energetske pojave. Ovde se priča svašta - o vanzemaljcima, o smaku sveta, preteruje se u tome. Ali niko ne može da ospori da je Rtanj mistična planina.

Slika

Kad pređemo na teren mističnog, na Rtnju nemaju dilemu. Pravi sagovornik je čuveni Dragan Šou. Pravim imenom i prezimenom Dragoslav Milenković, najpoznatiji žitelj ovog kraja, već decenijama tvrdi da komunicira sa vanzemaljcima koji redovno posećuju Rtanj. O tome se dopisivao i sa čuvenim Erikom fon Danikenom, piscem koji tvrdi da su vanzemaljci stvorili život na zemlji. Dragan, nekadašnji estradni menadžer (otud valja i nadimak) danas sakuplja lekovite trave, namešta kosti novoljnicima i tumači poruke iz svemira.


STARE LEGENDE

NEMA puno toga novog u pričama o misterijama Rtnja. Odavno se govori o zračenjima za koja se tvrdi da su blagotvorna. Blagotvorno je i bilje od kojeg se pravi čuveni rtanjski čaj. Legenda govori da je na vrhu Šiljak visokom 1.565 metara živeo čarobnjak koji je čuvao blago sakriveno u unutrašnjosti planine. I danas ima onih koji tragaju za skrivenim blagom.

Nalazimo ga u njegovoj kući dok se bavi sasvim zemaljskim nevoljama. Zbog neplaćenih računa isključili su mu struju, pa pojačava vatru u šporetu da skuva jedan od svojih čuvenih čajeva. Uz poneku čašicu, sa prijateljem popom Darkom, raspreda, a o čemu drugom, nego o najavljenom smaku sveta.

- Sve je to komercijalizovano - priča Dragan Šou. - Izmislili smak sveta da napune hotele. Istina je da se 21. decembra završava majanski kalendar, napali ih Španci pa nije imao ko da piše dalje. Pa ako ja ne odštampam kalendar za sledeću godinu, ne znači da će svet da nestane. Ali, istina je da se na Rtnju dešavaju čuda. Ja redovno viđam vanzemaljce, koji se pojavljuju u svetlosnim kuglama. To, međutim, ne zanima ove naučnike, oni samo mere energiju koja je ovda nesumnjivo jača nego na drugim mestima.

Bez obzira na to da li vanzemaljaca ima ili ne, jedno je sigurno. Kada ovdašnji “turistički radnici” prebroje pazar 22. decembra (ako svane), shvatiće da Rtanj i te kako može dobro da zaradi od različitih tragača za mističnim pojavama. A Maje da se ne mešaju.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 10 Mar 2013, 16:46
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nemci istražuju misteriju na Staroj planini

Ronioci nikada nisu uspeli da otkriju dubinu izvorišta Vrelo na Staroj planini, niti razlog zbog koga svake godine, negde oko Preobraženja, misteriozno presuši na samo par sati. U aprilu stižu Nemci.

Slika

Grupa ronilaca iz Nemačke boraviće početkom aprila na Staroj planini, gde će istraživati izvor Vrelo, za koje se pretpostavlja da ističe iz ogromnog podzemnog kraškog jezera i za istraživače predstavlja veliku misteriju.

Izvorište se nalazi na istoimenom izletištu u srcu Stare planine, a ronioci nikada nisu uspeli da otkriju njegovu dubinu, niti razlog zbog koga svake godine, negde oko Preobraženja, misteriozno presuši na samo par sati, da bi se ubrzo ponovo aktiviralo.

Direktor Turističke organizacije Pirot (TOP) Bratislav Zlatkov kaže za Tanjug da su ronioci iz Nemačke, zajedno sa svojim kolegama iz Srbije, ovde već boravili prošle godine i da su se spustili do 48 metara dubine, ali dublje nisu mogli jer nisu imali specijalizovanu opremu za ekstremne uslove ronjenja.

Za početak aprila najavilli su ponovni dolazak sa specijalnom opremom i onda planiraju da u potpunosti istraže Vrelo, koje ih je oduševilo zbog vela mistike kojim je okruženo.

Na dubini od 48 metara, oktobra prošle godine, oni su došli do takozvanog sifonskog vrela koje je, kako pretpostavljaju, sistemom spojenih sudova spojeno sa ogromnim podzemnim kraškim jezerom. Iz njega je voda šikljala ogromnom brzinom i nisu smeli da idu dalje, ali sada planiraju da ponesu opremu koja će im omogućiti da i tu prepreku savladaju, kaže Zlatkov.

Prema njegovim rečima, TOP će nastojati da se ovo izletište i samo izvorište potpuno uredi, obeleže prilazi izvoru s obzirom na ogroman turistički potencijal koji ovo mesto ima.

Cela Stara planina, ističe Zlatkov, predstavlja zaista neverovatan biser prirode koji je sve popularniji kod turista, naročito onih koji žude za adrenalinom, boravkom u netaknutoj prirodi, u selima sa autentičnom arhitekturom u kojima imate osećaj kao da je vreme stalo pre par stotina godina.

U prilog tome govori i ogromno interesovanje na prošlog meseca održanom Sajmu turizma u Beogradu, gde je podeljeno više od 10.000 brošura o Staroj planini, ali i o pirotskom kačkavalju, siru, peglanoj kobasici, jagnjetini, pirotskom ćilimu i drugim brendovima ovog kraja, navodi Zlatkov.


Mondo

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 27 Mar 2013, 17:06
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Čudo u Koštunićima: Bukve leče ljude!

U selu Koštunići meštani su proglasili za svetinju dve bukve za koje veruju da imaju isceliteljske moći. Ovo neobično svojstvo otkrio je drvoseča Branko Lazić, kog bukovo drvo pre nekoliko godina zamalo nije ubilo.

Slika


Kafedžija trlja dlanove



Lokalni kafedžija Goran Milutinović ne veruje previše u isceliteljske moći bukava, ali nam je potvrdio da je onih koji ih posećuju sve više.



- Ne znam šta se dešava, ali primetio sam da sve veći broj ljudi dolazi sa svih strana. Kažu da im pomaže, u šta ja ne verujem - kaže Goran Milutinović, vlasnik kafane na ulasku u Ravnu goru.

- Sekući šumu, bukovo stablo me je udarilo i tada su mi polomljene obe ključne kosti i rame. Godinama sam trpeo strahovite bolove u leđima sve dok se slučajno pre izvesnog vremena nisam provukao između ove dve bukve. Više se i ne pitam šta se dogodilo, ali lekove za bolove više ne uzimam - kaže Branko Lazić iz sela Ba.



Čudotvorne bukve iznikle su na svega pola metra udaljenosti jedna od druge. Rastući u visinu, na četvrtom metru one su se neobjašnjivo spojile i odatle rastu kao jedna.



Tražeći izlečenje među "lekovitim bukvama“ Ravnu goru svakodnevno posećuju nevoljnici sa svih strana.



- Krenuo sam s nevericom i jakom glavoboljom koja me prati godinama. Kada sam se vratio kući, bilo me je sramota da kažem supruzi da me više ne boli glava jer sam se plašio da će mi se smejati - kaže Beograđanin Radivoje Marinković.



Sličnu priču ispričala nam je i Ukrajinka Tamara Savićević, bivša rukometna reprezentativka, udata u Srbiji, a koja je patila od spondiloze.



- Rekli su mi da, ko prođe između stabala, njega će prestati svaki bol - kaže Ukrajinka i tvrdi da je izlečena.

Slika

Meštani Koštunića doveli su sveštenike koji su osveštali srasle bukve, a deo u kome one rastu uskoro će biti ograđen.


Vesti.kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 21 Apr 2013, 02:36
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Selo Rudare: Kula delo ljudi, ili čudo prirode?

Kameni zid visine oko deset i dužine oko sto metara, koji se nalazi na brdu u kuršumlijskom selu Rudare, privlači pažnju javnosti. Da li je reč o delu prirode, sličnom “džinovskom mostu” u Severnoj Irskoj

Slika
Brankova kula delo ruku, ili čudo prirode

DOK očekuju da stručnjaci kažu svoj sud o kamenom zidu, visine oko deset i dužine oko sto metara, koji se nalazi na brdu iznad njihovih kuća, meštani kuršumlijskog sela Rudare iznenađeni su i interesovanjem koje vlada za zid, ovde poznat kao - ostaci Brankove kule.

Sumnju da je reč o delu prirode, sličnom “džinovskom mostu” u Severnoj Irskoj, koji je pod zaštitom Uneska, izneo je pre par dana Radovan Tanasković, direktor za turizam kuršumlijske “Planinke”.


Prema nekim istorijskim podacima, postojalo je verovanje da je zid u ataru Rudara deo nekadašnje Brankove kule, odnosno kule Branka Mladenovića, oca Vuka Brankovića, čiji su se tadašnji posedi prostirali na čitavom području Kosmeta, ali i u Toplici. Pretpostavlja se da je u pitanju odbrambena kula koja je pružala odličan pogled na okolinu i pratila put koji je vodio prema Prištini. I dok se čekaju obimnija arheološka, turizmološka i geološka istraživanja, u kuršumlijskom preduzeću “Planinka” veruju da otkriveni kameni zid može postati turistička atrakcija.

BEZ STRUČNE OCENE

- DA bi ovaj kameni zid bio proglašen istorijskim spomenikom ili spomenikom prirode, potrebna je reč geologa ili istoričara umetnosti - ističe Julka Kuzmanović Cvetković, arheolog prokupačkog narodnog muzeja “Toplica”. Prema njenim rečima, ekipa Narodnog muzeja iz Prokuplja je obilazila atar sela Rudare 2004, ali se do sada niko nije ozbiljnije bavio kulturnim nasleđem ove opštine. Kuršumlija nema muzej niti ozbiljnu službu zaštite, odnosno nema popisano spomeničko-kulturno nasleđe jer Muzej “Toplica” ne pokriva opštinu Kuršumliju.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 21 Dec 2016, 21:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Rimski bunar

Srbija je zemlja koja je veoma bogata brojnim misterijama, sablastima, duhovima, vilama i vešticama, prokletstvima, čudotvornim izvorima, ukletim mestima.

Zato i ne čudi činjenica da postoje u njoj krajevi u kojima važe veoma rasprostranjena i ukorenjena narodna verovanja, od kojih neka su toliko strašna, da se podiže kosa na glavi.

Slika



Kalemegdan je bio i ostao simbol Beograda. Bio je rušen i iznova građen, a najveća misterija tvrđave je svakako Rimski bunar. To je mesto koje zaokuplja najveću pažnju posetilaca zbog raznih nerazjašnjenih događaja koji su se odigrali među njegovim zidinama.

Pretpostavlja se da je izgrađen između 1717. i 1731. godine. Pravili su ga Austrijanci, tako da nije sigurno da li je rimski, ali bunar sigurno nije. To je, u stvari, svojevrsna cisterna koja se napaja površinskim vodama, budući da nema izdan. Kad su kopači došli do dubine od pedeset metara, nisu pronašli vodu. Zato su krenuli bočno da kopaju prema reci Savi. Bunar je ukupne dubine 60,15 m, a prečnika 3,4 m. Na dubini od 53,15 m prečnik bunara se menja, sužava se na 2 metra. Dvostruko spiralno stepenište širine 0,9 m i visine 2,05 m ide do dubine od 35,51 m. Silazak niz stepenište, koje poput DNK spirale obavija bunar i vodi niže do nivoa vode, iz bezbednosnih razloga nije moguć.

Slika


razni izvori sa neta

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 21 Feb 2017, 15:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Lagumi puni misterije

Pojedini istoričari i arheolozi skloni su tvrdnji da se kilometarski podrumi prostiru i ispod Zapadne Morave.

Slika

KRUŠEVAC - Lazarev grad, u kojem je vladao knez Lazar Hrebeljanović u 14. veku, još pobuđuje interesovanje nauke. Istražen samo jednim delom (oko 15 posto), srednjovekovni grad, smatraju arheolozi, krije ispod svojih zidina, u lagumima, mnogobrojne zagonetke.
- Postoje nalazi koji svedoče u prilog tezi da su ove prostore naseljavali Kelti i Rimljani. Međutim, još uvek smo daleko od čvršćih dokaza. U toku arheoloških iskopavanja na prostoru Lazarevog grada pronađeni su delovi posuda, identični onima koje su izrađivali Kelti. Iskopano je i nekoliko bronzanih novčića iz rimskog perioda, kao i statueta rimskog imperatora iz trećeg veka (Valentijana ili Valensa). Pitanje je radi li se o naseobini ili su eksponati pripadali zbirci kneza Lazara Hrebeljanovića - u dilemi je LJubiša Vasiljević, arheolog kruševačkog Narodnog muzeja.
Istraživači i naučnici još **lome koplja** oko ovih nepoznanica. Poznati arhitekta Mirko Kovačević, veli Vasiljević, bio je zagovornik pretpostavke da je Lazar Hrebeljanović svoja utvrđenja sagradio na ostacima ili temeljima rimskog, ranovizantijskog grada. Profesor Adam Stošić zastupa teoriju da je samo rov oko don žon kule bio rimski i da je na njemu Lazar sagradio prostorije za stanovanje za dvorsku svitu.

- Višegodišnje priče, koje kolaju čaršijom, a tajanstvenim lagumima pod Lazarevim gradom, nisu bez osnova - kaže arheolog Dušan Rašković, viši kustos Narodnog muzeja u Kruševcu. Poznato je da su, ispod spomenika knezu Lazaru (rad vajara Nebojše Mitrića), neispitani ostaci građevina. Velika je verovatnoća i da iz Miličine ulice, ka njima vodi takođe neispitani lagum. Jedan od žitelja je, gradeći podrum, naišao na neobične ostatke hodnika. Naknadnim istraživanjem bi se moglo doći do saznanja da li se on proteže i dalje, ispod zidina grada. U narodu postoji i legenda da se lagumi prostiru ispod Zapadne Morave.
- Svakako da nečega ima - dodaje Rašković. - Svojevremeno su neki ljudi i ulazili u te lagume, pričajući o srednjovekovnim oklopima, na koje su naišli. Međutim, ozbiljnije istraživanje ne bi moglo da se uradi bez speleologa, zbog metana. U prilog ovome svedoči i istinit događaj, kome je prethodila legenda. Reč je o Velikom vetrenu, najvišem vrhu Juhora, na kojem je bilo keltsko utvrđenje, najveće u Srbiji. U narodu nije bilo omiljeno i zato nazvano Vilinskim ili Đavol-gradom. Narod je verovao da tamo živi 14 razbojnika, koji su noću, po nevremenu, silazili u sela u podnožju Juhora, pljačkali i otimali devojke.
- Legenda je kazivala da su oni graktali kao gavranovi, a njih su, poznato je, Kelti obožavali kao svete ptice - priča arheolog Rašković.


GAVRAN

I DANAS se, u ovom kraju, zadržalo drugo ime za gavrana - gal. A to je rimsko ime za Kelte. Misteriju ovog ukletog vrha je otkrila lisica, koju su jedino Kelti poštovali. Dogodilo se to 1997. godine, u toku lova. Goneći lisicu, koja je spas potražila u tek iskopanom otvoru, lovci su naišli na kompletnu opremu 14 keltskih konjanika: koplja, mamuze, noževe, uzde za konje, rukavice... Ukupno 400 metalnih predmeta. Pitanje je, šta bi, na svetlost dana, iznela istraživanja laguma u Lazarevom gradu, arheološkom parku u Kruševcu?


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Misterije,mitovi i kultovi Srbije  |  Poslato: 17 Maj 2022, 20:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpski mitovi i kultovi (1): Antička verovanja na naš način

Istoričar književnosti Nenad Ljubinković u knjizi etnomitoloških studija "Naši daleki preci", istražuje drevnu misao dalekih stanovnika južnoslovenskih zemalja, oblasti naseljenih pretežno žiteljima Srbije kroz njihove običaje, obrede, pesme i verovanja. On dočarava svest starih Srba u kontekstu balkanskih i indoevropskih mitova, vera i kultova. Ljubinković je bio naučni savetnik Instituta za književnost i umetnost i redovan profesor Univerziteta umetnosti. Autor je oko 400 rasprava, studija, članaka i kritika, kao i nekoliko antologija usmenog narodnog stvaralaštva. Živi u Beogradu. "Vesti" donose zanimljive odlomke ove knjige.

Slika
Prvi Sloveni između Dunava i Balkana
Dobro je znano antičko verovanje u postojanje četiri životvorna elementa. To su zemlja, vazduh, vatra, voda. Naši preci su to delimično izmenili, zamenivši vazduh, vatrom. Proces disanja bio im je prirodan znak života, a uticaju različitih vetrova na svekoliku prirodu iskustveno su pridavali veliki značaj.

U našoj etnomitološkoj nauci ovi pojmovi tumačeni su naglašeno autoritativno, uz vidno polazišno uverenje kako narodna tumačenja i verovanja jesu prevashodno proizašla iz neukosti, podrazumevanja složenosti pojmova i pojava koje su nastojali da odrede i objasne. U glasovitoj knjizi "Narodna religija Srba u 100 pojmova", Dušan Bandić je otpočeo leksičku odrednicu tvrdnjom koja pojednostavljuje doživljaj zemlje u svesti naroda. Pretpostavlja je prenaglašeno iz ugla zemljoradnika.

Majka veza dva sveta
Međutim, zemljom ne hode samo zemljoradnici, niti je zemljoradnja bila prva aktivnost naših pradavnih predaka. Logično je pretpostaviti da se do prve hrane dolazilo u početku sakupljanjem plodova, potom i lovom. Zemljoradnja i stočarstvo su prirodni, ali pozniji nastavak. Mislim da je Bandić, uopšte pojednostavljeno protumačio narodna verovanja o ulozi zemlje u čovekovom životu.

Povodom rođenja deteta, Bandić je pisao da su u Srbiji i Bosni (...) nastojali da omoguće kontakt deteta sa zemljom, neposredno po njegovom dolasku na svet, da su polagali novorođenče na zemlju ili su mu malo zemlje stavljali u usta, jer su verovali, bez sumnje, da će preneti na njega životvornu moć zemlje i da će ono ostati živo i zdravo.

Novorođenče na zemlju spušta i potom odmah podiže žena koja je obavila porođaj (babica ili neka iskusna stara žena). Tim činom zemlja je simbolično predstavljena kao majka, a porodilja je samo "prihvaćeni" posrednik između "onog" i "ovog" sveta. Ideju o "životvornoj moći" zemlje Bandić je, čini se, zasnovao promišljajući o borbi Herakla i Anteja, odnosno Antaja, koji je, prema mitskim povestima, bio sin Posejdona ili, pak, boginje zemlje Geje.

Do tada nepobediv Antaj našao je dostojnog protivnika u Heraklu. Heraklu se suprotstavio uspešno, jer mu je majka povraćala izgubljenu snagu kad god bi stopalima dodirnuo zemlju. Herakle ga je nadvladao tako što ga je podigao i u vazduhu zadavio. Borba Antaja i herakla podseća na biblijsku borbu Jakova i anđela, a u našoj narodnoj tradiciji opominje na sukob Marka Kraljevića sa prerušenim Bogom. Nije reč o "životvornoj moći" zemlje, već o zemlji tvoriteljki života, iskonskoj pramajci.

Na prastaro verovanje koje je zapisano i u Bibliji, kako je čovek (Adam) načinjen od zemlje, nepotrebno je podsećati. Bandić se posebno zadržava na ljudskoj želji da se neki delić zemlje poseduje, omeđi, i nekad, kad je to moguće, da se međe i pomere, da se prvobitno omeđeni prostor krađom proširi.

Čovek poštuje prirodu
Težnja za posedovanjem zemlje ogledala se i u često izraženoj želji da čovek bude nakon smrti sahranjen na svojoj zemlji, "na plemenitoj". U Srpskom mitološkom rečniku Špiro Kulišić je veći deo prostora posvetio različitim predanjima koja nastoje da objasni na čemu nebesko telo Zemlja stoji, na četiri stuba, na rogovima vola, bika, ribe itd.

Na bazični doživljaj narodnog viđenja i doživljavanja zemlje donekle se odnosi samo jedan kratki pasus: "Neki običaji ukazuju na kult Zemlje kao stanište duša pokojnika. U nekim krajevima pokojniku stavljaju na prsa malo zemlje, ponegde sa pokojnikove njive ili sa kućnog ognjišta".

Živeći na zemlji, posmatrajući pažljivo vaskoliku vegetaciju, ptice, životinje koje su činile njegovo životno okruženje, prenoseći s generacije na generaciju opažanja, saznanja i iskustva predaka, čovek je nasleđenom pridodavao uvek i vlastito viđenje i iskustvo. Vremenom je izgradio složeno poimanje života i smrti, večitog privremenog zamiranja i neprekidnog, takođe, privremenog rađanja, kratkovekog življenja.

Pažljivim, stalnim psomatranjem prirode naučio je da i smrt i život prihvati kao prirodne činioce zemljinog postojanja i trajanja. Naučio je da prihvati zakone prirode, a da, kada je to nužno, stoički prihvati i njinu hirovitost. Naučio je da poštuje živa bića u okruženju, biljke, ptice, životinje, da poštuje moć, ali i ćudljivost vode, vatre, vetra. Vremenom ga je nakupljeno iskustvo naučilo da su za opstanak presudni poštovanje i razumevanje svega što čini okruženje, kao i vlastita istrajnost i prilagodljivost.

Ko prima grešnike

Iz zemlje život nastaje, u njoj se i okončava. Ona je čovekovo poslednje prebivalište. Ističe se, ako svakom pokojniku zemlja "nije laka" i kako grešnike zemlja odbija da primi, ili im, nakon nekog vremena, kosti izbacuje. Jednako verovanje postoji i u mnogim tzv. monoteističkim religijama. Grešnike ne prima raj, već ih čeka pakao.

Krv kao sedište duše

Krv i disanje su ljudi uvek smatrali bitnim odlikama i rečitim znacima postojanja ili prestajanja života. Poslednjim izdisajem čovek napušta "ovaj svet". Jednako se dešava posle isteka krvi iz tela. Disanje je smatrano očiglednim znakom života. Krv je, međutim, izjednačavana sa životom samim. Smatrana je "sedištem životne sile", "sedištem duše". Kao takva bila je izuzetno bitna u mnogim obrednim postupcima koji su za svrhu imali "obezbeđivanje" života. Izvesno je da su u davnoj prošlosti u određenim obredima žrtvovani i ljudi.

Kasnije su u istu svrhu žrtvovani petao (crni kako bi se produžio život domaćinu), kokoška (crna ili crvena) kako bi se jednako pomoglo i domaćici. Mnoge religije, pa i monoteističke poznaju obredno žrtvovanje ovna. Preko izmešane krvi, ili pak preko pijenja krvi iz svesno načinjene rane sklapane su pobratimske, pa ponekad i posestrimske veze. Kasnije, u hrišćanstvu dolazi do sklapanja pobratimsko-posestrimskih veza okumljivanjem Svetog Jovana Krstitelja.

Braća po mleku

Treba napomenuti da se u najbliži rodbinski odnos (brat, sestra) stupa i preko žene koja je novorđenče zadojila. Njena deca i deca koju je podojila stupaju u odnose braće i sestara, pa ne mogu, na primer, stupati u međusobne ljubavne ili bračne odnose.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 76 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker