Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 15:21


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 02 Jan 2013, 21:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Dar uz sto glavobolja

Umetnički legati, darovi koji se olako primaju, a teško održavaju (1). Jedva ko zađe u kuću koju je Beogradu zaveštao vajar Toma Rosandić

Slika
Spomen-zbirke Pavle Beljanski

LEGAT je galantan gest onog koji poklon daje, ali i velika obaveza za onog koji ga prima. Kod nas se, kaže iskustvo, poklonjena umetnička dela rado primaju, ali ti darovi najčešće završe daleko od očiju javnosti - u depoima, arhivima, oronulim kućama i stanovima. Zbog besparice ili nebrige, tek mnogobrojni legati u Beogradu i Srbiji dramatično su zapušteni.
Akademika i slikara Batu Mihailovića rastužilo je što Pančevo, kojem je zaveštao svoja i dela svojih prijatelja, velikih evropskih slikara (Tabuči, Alešinski, Lindstrom...), godinama ignoriše ugovorene obaveze, odnosno ne ustupa mu obećani prostor za legat. Zakonski, Mihailović ima pravo da povuče legat, jer se onaj koji je legat primio ne pridržava ugovora, i da ga rasproda, pokloni prijateljima, rodbini, ili da ga preseli u Maroko gde mu, kako tvrdi, nude kuću.
Kada su ugovorom realno i dobro odmerene obaveze i prava onog kome je legat namenjen, posao je lakši. Legat živi, što je i cilj onog koji ga daje. Najbolji je primer Spomen-zbirka “Pavle Beljanski”, koja svojim aktivnostima naprosto cveta na radost ljubitelja umetnosti, a i samog Beljanskog ako sve to “vidi” odozgo. Toma Rosandić, naš veliki vajar, autor čuvene kompozicije “Igrali se konji vrani” ispred Skupštine, mogao bi - za razliku od Beljanskog - da plače! Jedva da neko zađe u njegovu predivnu kuću sa pravim ogromnim vajarskim ateljeom, slikama, skulpturama, primenjenom umetnošću koje je zaveštao Beogradu. A kad bi Beograd poštovao uslove, onda bi prestonica umesto knjižare i parfimerije imala u Knez Mihailovoj i Gvozdenovićev legat.
Legati kao vid poklona umetničkih dela, a ponekad i kuća, stanova sa zbirkama koje se u njima nalaze, galerija u kojima se dela čuvaju - čine 80 odsto ukupnog svetskog muzejskog fonda. Tako je otprilike i u Narodnom muzeju...
Uslov dr Jakova Smodlake bio je da njegova zbirka bude u Narodnom muzeju. Ugovorom je predviđeno da se po primanju “Zbirke dr Jakova Smodlake” priredi izložba i objavi katalog u kom su reprodukcije svih dela, što je Narodni muzej i ispoštovao. Kao vrlo značajan - Ljubica Miljković, kustos Narodnog muzeja, pominje i legat Arse i Vojke Milatović. I njihov uslov je bila izložba, pre nego što dela budu inventarisana. U fundusima Muzeja je i zbirka dr Nadežde i dr Lazara Ristića koja je kako je ugovorom predviđeno podeljena između Narodnog i Muzeja savremene umetnosti. Najznačajniji legat je bivši muzej Joce Vujića u Senti. To su kapitalna dela 19. veka, koja su stajala u stalnoj postavci.
Sva ta dela čuvaju se u depoima Muzeja. Neka su u stalnoj postavci, neka se izlažu u okviru tematskih izložbi. Ali, sa tako doniranim delima lakše je i jeftinije postupati.
- Jedini legat Narodnog muzeja koji je izdvojen jeste onaj Nadežde i Rastka Petrovića, koji je donirala rođena Nadeždina sestra Ljubica Luković. To je kuća, a nalazi se u Profesorskoj koloniji - kaže Miljkovićeva. - Ta kuća je podignuta bez ikakve izolacije, a parter je toliko vlažan i posle svih renoviranja u njemu se ništa ne može držati niti izlagati.

TURIZAM

MARKO Omčikus, istoričar umetnosti iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, kaže da se u Srbiji decenijama ništa ne menja kad su u pitanju nagomilani problemi vezani za legate. Ali, takođe kaže: - Da sam na mestu Bate Mihailovića, ponudu iz Maroka bih bez dvoumljenja prihvatio. To bi i za Srbe bio razlog više da Maroko biraju kao svoju turističku destinaciju.

DONATOR

JOCA Vujić je, kako za “Novosti” kaže Ljubica Miljković, kustos Narodnog muzeja, najveći donator svih vremena u Srbiji. Podigao je osnovnu školu kod Budimpešte, u balkanskim i I svetskom ratu slao je vojsci hranu, osnovao je biblioteku Filozofskog fakulteta u Skoplju. Knjige - oko 25.000 - darivao je i Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu. Galeriji Matice srpske poklonio je 40, a Narodnom muzeju 250 slika.

USLOVI I DAROVI

OBIČNO legat dospeva do publike po smrti onog koji ga daje. Legat podrazumeva ugovor i prilično stroge uslove pod kojima se daje i kako sa onim što se poklanja treba postupati. Dar po pravilu ne podrazumeva ugovor - u muzej stiže za života darodavca koji ne postavlja uslove.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 02 Jan 2013, 22:09
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
I dela ubijaju, zar ne

Umetnički legati, darovi koji se olako primaju, a teško održavaju (2) - Slike Lazara Vozarevića potklobučene, polomljenog rama, pa i probušene

Slika
Kuća legat Rastka i Nadežde Petrović

KUĆA namenjena za legat Nadežde i Rastka Petrovića (poklon Ljubice Luković, Nadeždine sestre) u Profesorskoj koloniji godinama stoji zatvorena i prazna: mrtav kapital... Ova zadužbina, ni bezbednosno, ni mikroklimatski ne odgovara nameni umetničkog legata.
Dar koji je ostao iza velike slikarke i njenog brata, znamenitog književnika, jasan je primer da u ozbiljnom poslu, ostavljanja, odnosno primanja legata, treba dobro “odmeriti snage”. Jer, legat je odgovornost onog koji ga prima, a ne samo plemenitost onog koji ga daje.
Nije svaka dobra namera darodavca vredna muzeja. Zato u Skupštini grada postoji komisija koja u saradnji sa stručnjacima procenjuje koji poklon treba primiti. Istovremeno, onaj kome je legat, kolekcija, zbirka namenjena mora dobro da proceni može li ispuniti sve zahteve koje pred instituciju postavlja legator. Kad su međusobne obaveze i prava dobro odmereni kao u slučaju Spomen - zbirke “Pavle Beljanski”, ili Mamuzićeve zaostavštine - obe u Novom Sadu - legat dobro radi. U suprotnom loši ugovori s vremenom zatvaraju legat, počinje propadanje i rasturanje baštine. To se dogodilo sa legatom Zorić - Čolaković na Dedinju, koji je posle mnogo godina sporenja i suđenja pripao Muzeju savremene umetnosti. Aktuelna direktorka MSU Branislava Anđelković tek ga sad privodi prvobitnoj nameni.
Muzej primenjene umetnosti je svojevremeno dobio legat Arse i Vere Milatović, muzeološki obradio zbirku, ali nije mogao da zadovolji uslov i izloži je u posebnoj sobi kao izdvojenu celinu. Naslednici povlače legat, deo rasprodaju, a deo usmeravaju u Narodni muzej. Direktorka MPU Ivanka Zorić kaže da je u vreme kad je ta “priča” bila aktuelna u antikvarnici u “Hajatu” videla svećnjak koji je pre povlačenja legata bio u MPU.
Jedan deo legata smešten je u gradskim stanovima, zato što je darodavac insistirao da ambijent ostane autentičan, nedirnut. Ispunjavanje ovakve želje zahteva pojačano čuvanje: nekom od posetilaca uvek može da padne u napast da “pokupi” koji vredan predmet za “dragu uspomenu”. Različiti zahtevi legatora, tako često komplikuju situaciju.
Ponekad plemenitost onog koji daje legat liči zapravo na trampu. Legat - za penziju, na primer. Jedan od značajnih beogradskih legatora je u zamenu tražio penziju u visini plate (tada) saveznog javnog tužioca, s tim da je nasledi njegova žena, a posle žene i svastike koje su imale udela u formiranju darovane kolekcije. Zahtev je prihvaćen, pa tako ispada da je država dosta platila taj “poklon”. Slično je bilo i s legatom koji je Vera Lubarda sklopila sa Beogradom, a posle ga razvrgla...
Ipak, najtragičnije je “ubistvo” umetničkog dela - neodgovornost zajednice koja prihvata legat, a zatim ga zanemaruje i prepušta hudoj sudbini. Tad kultura zemlje najviše i nepovratno gubi. Koliko će još izdržati slike našeg velikog slikara Lazara Vozarevića u legatu, u negdašnjem rimskom carskom gradu Sirmijumu, Sremskoj Mitrovici. Potklobučene, oštećene, polomljenog rama, pa i probušene...

BIBLIOTEKA

U Birčaninovoj ulici, u porodičnoj kući darodavca Vojislava Jovanovića Maramboa je Odeljenje narodne književnosti Univerzitetske biblioteke - bez zaposlenih i čitalaca. To je fond od šest hiljada knjiga, a tu su i rukopisi sa 1.300 fotografija, nameštaj... Pri preuzimanju legata ugovorom je bilo predviđeno da rade dva bibliotekara, da čitaonica bude otvorena i da se knjige ne iznose. Vrata su, međutim, uglavnom zaključana - a od bibliotekara i čitalaca, ni traga, ni glasa.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 02 Jan 2013, 22:18
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Od srca - pravo u depo

Umetnički legati, darovi koji se olako primaju, a teško održavaju (3) - Za mnoge od 19 legata Muzeja grada Beograda ne postoji izložbeni prostor

Slika
Legati Riste Stijovića i Milana Sekulića

IZLAGANjE vrednih dela u izdvojenoj kući, stanu ili ateljeu, koje su zaveštali umetnici, koliko god da ima prednosti, ima više mana - kaže Danica Jovović-Prodanović, direktorka Muzeja grada Beograda, koji još nema svoje prostorije, ali “gazduje” sa 19 legata. To pre svega nisu adekvatni muzejski prostori, što povlači brojne probleme - od bezbednosti do adekvatne temperature, vlage... Sporedna nije ni cena održavanja ovakvih objekata, koja je izuzetno visoka.
- Muzej grada Beograda zbog velikog broja legata u svom sastavu i smanjenog broja zaposlenih nema neophodan broj kustosa i kustosa pedagoga za svaki objekt. To u velikoj meri otežava rad - ističe Jovović-Prodanović. - Objekti su zato otvoreni samo na poziv, ili određenim danima, mada čuvarska služba radi 24 sata.
Naša sagovornica smatra da će problem biti rešen kada se Muzej grada Beograda useli u zgradu u Resavskoj ulici koja mu je dodeljena, ali - kako stvari stoje - neizvesno je kad će zdanje biti osposobljeno da primi muzej i njegove dragocene zbirke.
Za većinu od 19 legata, šira publika ni ne zna šta oni sadrže i šta bi u njima mogli da vide. Šta to, recimo, čuva legat Roberta Cihler-Gašparevića?
- Dakle, iako ugovorom o poklonu nije predviđeno da svi oni budu stalno izloženi i otvoreni za javnost - podseća sagovornica - darodavcu, ipak, nije bila namera da poklon nepovratno završi u tami kakvog depoa, ili još gore neadekvatnog podruma, šupe. Drugim rečima, u određenom vremenskom intervalu treba ih iznositi na svetlost dana i iznova iščitavati. U Narodnom muzeju je to dva puta do sada urađeno i sa legatom dr Đorđa i Lale Lučić Roki.
Od 19 legata o kojima brine Muzej grada Beograda za publiku su otvoreni muzeji Ive Andrića, Jovana Cvijića, Paje Jovanovića, legat Tome Rosandića i legat sa reprezentativnom kolekcijom ikona Milana i Pave Sekulić.
Aktuelna besparica, međutim, postavlja pitanje može li se efikasnije “gazdovati” legatima. Koliko i kako je, recimo, dostupan publici nedavno obnovljen legat, sada Muzej Paje Jovanovića? Do stana na trećem spratu, u kome slikar nikada nije živeo, može se doći liftom, u koji staju tri osobe. Čuvar otvara blindirana vrata i legitimiše posetioca, zapisuje broj lične karte i pušta ga potom u razgledanje. Slična je procedura i u zbirci Sekulić.
Kroz intimističku priču stana - izložbe, uvek zanimljivu stručnoj javnosti i publici, otkriva se i aspekt stvaralačkog, odnosno kolekcionarskog rada, strasti. Taj segment privatnog života autora, ili kolekcionara, treba pojačano čuvati kako (po)nešto iz tog ambijenta ne bi “isparilo”. A, umetnine nestaju i iz dobro čuvanih svetskih muzeja...
- Legatori često uslovljavaju svoj poklon vrlo oštrim uslovima izlaganja, publikovanja i čuvanja. Mali broj ustanova - pogotovo imajući u vidu finansijsko stanje u kojima se trenutno nalaze - to ne može da ispuni - zaključuje Danica Jovović- Prodanović.

LEGATI

MUZEJ grada Beograda brine o 19 legata - Đorđa Novakovića, Svetozara Dušanića, Bete Vukanović, Paje Jovanovića, Petra Konjovića, Tome Rosandića, Petra Popovića, Pave i Milana Sekulića, Ksenije i Radenka Perića, “Jugoeksporta”, Riste Stijovića, Darinke Smodlake, Roberta Cihler-Gašparevića, Vladimira Marinovića, Jovana Subotića, Jovana Cvijića, Branimira Ćosića, Branislava Nušića i Ive Andrića.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 04:42
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kuća bez “ostave”

Umetnički legati, darovi koji se olako primaju a teško održavaju (4) - Kuća legata, koja čuva sedam umetničkih zbirki, nema čak ni vlastiti depo

Slika
Legat književnika Veljka Petrovića

SVOJU imovinu i 562 dela Nedeljko Gvozdenović ostavio je Beogradu. Još 1981. određeno je da u kući u Knez Mihailovoj 46 bude smeštena i izlagana ova vredna kolekcija. To jednospratno zdanje 2004. postaje Kuća legata. Time je okončana decenijska borba umetnika, istoričara umetnosti i intelektualaca za osnivanje jedne ovakve institucije. Ali...
Ono što je prvobitno trebalo da bude isključivo Gvozdenovićev legat, kako je ugovorom predviđeno, postaje dom za čak sedam legata, koliko ih se danas nalazi pod “kapom” ove kuće. Parter je zauzela knjižara-parfimerija, a podrum je poslužio kao izlagački prostor tokom nekoliko Oktobarskih salona, čije izložbe su se uselile i na sprat.
Prvo što je trebalo uraditi sa ovom kućom jesu restauracija i adaptacija, kako bi bila pretvorena u savremeni izlagački prostor. Na adaptaciju se čeka od 2004, a nije počela ni prošle godine, kada je bio poslednji rok da radovi otpočnu. Razlog je poznat, uobičajan - nema novca. A Kuća legata je i osnovana ne bi li se složena problematika poklona koje su umetnici davali Beogradu rešavala i rešila.
Da stvar bude potpuno u duhu polovičnih rešenja, Kuća legata nema ni svoj vlastiti depo. Depo u koji su smeštaju dela poklonjena Beogradu - jeste depo Univerzitetske biblioteke, a deo koji pripada Kući legata bezmalo je već popunjen.
Drastičan primer nemoći da se dostojanstveno sačuva uspomena jeste legat Veljka i Mare Petrović, zaveštan Beogradu 1970, u Drajzerovoj ulici. Legat sadrži 3.200 knjiga, rukopise književnika Veljka Petrovića, fotografije, 390 dela likovne i primenjene umetnosti... Legat nikada nije otvoren za javnost i danas je u zapuštenom stanju. Tek pre dve godine, Kuća legata ugovorom preuzima brigu o njemu.
Međutim, slikari, vajari - umetnici, ne stvaraju dela da bi ih držali u ostavama, već da bi ih videla publika. Kad oni i(li) kolekcionari daruju legate, podrazumeva se da to treba da bude dostupno javnosti, a to jedva da je moguće u skučenom prostoru Kuće legata, koji, pri tom, još nije ni sređen za savremen način izlaganja.
Dalekovido rešenje, na opštu korist i darodavaca i javnosti, bilo bi da se sadašnja železnička stanica, uz novo dograđeno krilo, pretvori u dom umetnosti. Tu bi u određenim salama mogle da budu trajno izložene skulpture, recimo Olge Jevrić, nesumnjivo jednog od najvećih srpskih umetnika 20. veka. Ali, ta lokacija bi dozvolila i objedinjavanje na jednom mestu svih sada raštrkanih legata po stanovima i kućama koji se retko otvaraju. Naime, na prostoru sadašnje železničke stanice mogli bi da budu rekonstruisani prostori stana, ateljea... Čuvarska služba bi bolje funkcionisala, legate bi mogao da vidi veći broj ljudi. Sve bi bilo na jednom mestu i održavanje bi bilo znatno jeftinije. Konačno, to i nije neki novi recept: Orsejska železnička stanica u Parizu je, po izmeštanju stanice, pretvorena u jedan od najprestižnijih muzeja Pariza.

SKULPTURE

OLGA Jevrić je Beogradu poklonila 44 skulpture, i taj dar nije uslovljavala monografijom ili na neki drugi način. Kao akademik, naša poznata vajarka i umetnica međunarodne reputacije i SANU je pokonila legat manjih skulptura i skica za velika, nikad izvedena dela. Taj legat je u zgradi SANU dobio adekvatan prostor - jednu sobu s vitrinama u kojima su smeštene skulpture Olge Jevrić. Najveću korist Beograđani bi imali kad bi grad izveo bar jedno od njenih dela na nekom od slobodnih prostora prestonice.

LEGATI

KUĆA legata stara se o legatima Olge Jevrić, Olge Jančić, Nedeljka Gvozdenovića, Milene Ničeve-Kostić, Milenka Šerbana, Veljka i Mare Petrović i Ljubice - Cuce Sokić.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Pokloni pod zubom nebrige

Dragoceni legat književnika Veljka Petrovića nikada nije bio otvoren za javnost. Kuća propada 37 godina, a u jednom delu bespravni stanari. Nezvanično u Beogradu ima oko 200 legata

Slika
Legat Veljka Petrovića

GOMILE stranih turista u Beogradu, kojima se dičimo u vreme Egzita i Guče, ne zatičemo kako se guraju ispred ulaza u muzeje i legate ili na hoklicama čekaju satima na svoj red.
Srpska kulturna politika decenijama je držala pod anestezijom muzejski život, pa ni generacije Beograđana nemaju pojma šta bi sve mogle da vide u svom gradu i šta sve čami i truli iza katanaca.
Prošlogodišnja kulturna horor epizoda u kojoj smo saznali koliko je propala Lubardina kuća i u njoj njegove neprocenjive slike, ponovo je oživela pitanje nebrige o legatima u Beogradu.
Tužne sudbine je i zaostavština književnika Veljka Petrovića (1884-1967) - njegova kuća u ulici Teodora Drajzera broj 32 i u njoj dragocena kulturna dobra. Ovaj legat nikada nije bio otvoren za javnost i danas je u neshvatljivo zapuštenom stanju.
Mara Petrović, supruga jednog od najznačajnijih predstavnika postrealizma u srpskoj književnosti, akademika, predsednika Matice srpske i Srpske književne zadruge, dugogodišnjeg upravnika Narodnog muzeja u Beogradu, poklonila je gradu, 1970. godine, njegovu ličnu biblioteku sa oko 3.200 knjiga, rukopise, prepisku, fotografije, odlikovanja kao i zbirku od oko 390 dela likovne i primenjene umetnosti, među kojima su slike Save Šumanovića, Milana Konjovića, Zore Petrović...
- Kuća je 37 godina bila na staranju Muzeja grada. Kako je bilo to staranje pokazuje činjenica da je od sjajnog, raskošnog doma, gde je Veljko sa suprugom živeo posle penzionisanja, došlo do stanja devastacije: nema grejanja, dimnjak nije bio popravljan deset godina i iz njega je izlazila čađ, fasada je otpala, stanari su u bočnom delu - kaže Ana Popović Bodroža, direktor Kuće legata, ustanove koja je 2007. godine preuzela staranje o ovom legatu.
Odmah po primopredaji ove zbirke, morao je biti pokrenut i postupak vraćanja u posed. Ova kuća, inače, nije jedini beogradski legat čije delove koriste lica koja za svoj boravak nemaju pravni osnov. Isti problem je u slučaju legata Rista Stijovića, odnosno Tome Rosandića, o kojima se stara Muzej grada.
Ovakva situacija stvorena je mahom tokom devedesetih, kada je jedna od bivših uprava Muzeja grada dozvolila da se zaposleni radnici u Muzeju smeste u legate da stanuju. Opravdanje za ovu katastrofalnu ideju bilo je da će tako da se obezbede objekti i da će ljudi koji stanuju u kućama slavnih umetnika i pisaca na neki način sačuvati zaostavštinu. Međutim, onda se desilo da ponegde ti ljudi dobiju i stanarsko pravo, tako da sada u legatima Petrovića i Stijovića žive osobe koje su u postupku iseljenja, ali ti procesi su dugotrajni i ometaju rad legata.
Iako legati čine oko 80 odsto svakog muzejskog fonda, pa muzeji zapravo počivaju na njima, ne postoje zvanični podaci koliko ih ima u Beogradu, a kamoli u Srbiji.
Poslednji pokušaj da se napravi imenik ili registar legata propao je 2004. godine. Tada je Skupština grada Beograda osnovala Kuću legata sa sedištem u Knez Mihailovoj 46 i ciljem da ova ustanova pokuša da reši složenu problematiku legata i poklona učinjenih Beogradu od 1955. do danas. Početna ideja osnivanja Kuće legata bila je objedinjavanje brige nad svim legatima Skupštine grada, pošto je bilo ocenjeno da je staranje o beogradskim legatima bilo loše (za razliku od Novog Sada koji ima odličan sistem brige o legatima). Reč je o zaostavštinama poklonjenim gradu, a koje grad daje na staranje muzejima.
Direktorka Ana Popović Bodroža kaže da je tadašnji pokušaj da se istraži koliko ima legata, prošao neslavno.
- Poslali smo upitnik na adrese svih muzeja, arhiva, biblioteka i svih ostalih koji čuvaju legate, ali odgovorila nam je jedna trećina. Neke ustanove ni ne znaju koje legate imaju ili nerado o tome govore zbog njihovog stanja. Nismo uspeli da napravimo registar - kaže direktorka Kuće legata.
Kada bi, po njenim rečima, bio oformljen jedan tim koji bi sada krenuo u obilazak Beograda i Srbije sa zadatkom da popiše legate, taj posao bi trajao tri-četiri godine. Po nezvaničnim podacima u Beogradu ima oko 200 legata!

CENTAR ZA KNjIGU

ZamiŠljeno je da ovaj legat bude kombinacija nekoliko zona: prizemlje kao arhiv-depo, prvi sprat kao zona postavke umetničkih dela, plus galerijski prostor gde bi se održavale gostujuće izložbe; treća zona bila bi centar za knjigu, u saradnji sa Pen centrom. Tu bi se preispitivala ne samo zaostavština Veljka Petrovića nego i druge književne zaostavštine, a zamišljen je i rezidencijalni deo u kome bi odsedali pisci gosti Beogradskog Sajma knjiga ili drugih manifestacija.

CENTAR ZA KNjIGU

ZamiŠljeno je da ovaj legat bude kombinacija nekoliko zona: prizemlje kao arhiv-depo, prvi sprat kao zona postavke umetničkih dela, plus galerijski prostor gde bi se održavale gostujuće izložbe; treća zona bila bi centar za knjigu, u saradnji sa Pen centrom. Tu bi se preispitivala ne samo zaostavština Veljka Petrovića nego i druge književne zaostavštine, a zamišljen je i rezidencijalni deo u kome bi odsedali pisci gosti Beogradskog Sajma knjiga ili drugih manifestacija.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Otvoren Legat Milorada Pavića

Legat koji je slavni pisac ostavio rodnom gradu Beogradu prvi put je danas otvoren za javnost

Slika
Rukopis i lične stvari Milorada Pavića izložene u Legatu / Foto Tanjug



BEOGRAD - Legat Milorada Pavića, koji je slavni pisac ostavio rodnom gradu Beogradu, prvi put je danas otvoren za javnost, u okviru manifestacije "Dani evropske baštine".

Posetioce Legata (u Ulici braće Baruh, broj 2) dočekala je književnica Jasmina Mihajlović, Pavićeva supruga i staratelj Legata, čiji je osnivač Skupština grada Beograda.

Zainteresovani su mogli da vide prostor u kojem je pisac stvarao, preko 300 prevedenih knjiga na 36 jezika, rukopis "Hazarskog rečnika", lična pisma i posvete velikih svetskih pisaca od Umberta Eka do Roberta Kuvera.

Naredne posete - 25. i 27. septembra od 12 do 13 sati, mogu se zakazati na info pultovima Turističke organizacije Beograda.

Ove godine tema manifestacije "Dani evropske baštine" je darivanje i zadužbinarstvo.

Pavić je Beogradu zaveštao sve svoje rukopise, knjige, arhivu, biblioteku od više hiljada naslova, pisaći sto iz 18. veka, kao i dve uljane slike iz istog perioda, opisane u njegovom romanu "Predeo slikan čajem".

Autorska prava na Pavićeve knjige drži njegova supruga, dok je grad Beograd vlasnik pomenutih dobara.

Pavić je autor dvojezične srpsko-engleske monografije "Kratka istorija Beograda", kao i zbirke "Nove beogradske priče".

Njegov spomenik se nalazi na Tašmajdanu, dok je u centru Moskve Pavićevo poprsje postavljeno u Aleji svetskih pisaca.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Lubardina rajska vrata

Ekskluzivno: „Novosti“ u kući Petra Lubarde. Otkrivena pregradna ploča iza koje su bila stara salonska vrata sa malim staklima, na kojima je slikar beležio detalje iz svog života

Slika



KUĆA na Dedinju u kojoj su godinama propadala dela Petra Lubarde - uskoro će biti rekonstruisana. U narednih nekoliko meseci vila u kojoj je živeo i stvarao naš veliki slikar pretvoriće se u autentičan galerijski prostor gde će biti izložene njegove slike i lični predmeti.

Kada je pre četiri godine preminula Vera Lubarda, umetnikova supruga, ruinirana kuća pretrpana smećem odavala je beznadežnost da će joj bilo kakvom rekonstrukcijom biti vraćen stari sjaj. Ipak, javnost će se uskoro uveriti da je i taj gotovo nemogući posao uspešno obavljen.

- Uvek je komplikovano rekonstruisati staru kuću u neke druge svrhe - kaže Ana Veljković, direktorka Kuće legata, institucije kojoj je poverena briga o zaostavštini Petra Lubarde. - Izrada projekta bila je veoma komplikovana, ne samo zato što je trebalo implementirati nove standarde u stari objekat, već i zbog toga što zgrada predstavlja sastavni deo ambijentalno zaštićene celine Topčidera, a morala je biti potpuno rekonstruisana. Saobraćajni institut CIP poklonio nam je lep projekat koji ne narušava tu celinu.

U prizemlje „nove“ Lubardine kuće smestiće se galerijski prostor, dok će se postavka na prvom spratu odnositi na život umetnika i njegove supruge. Podrumske prostorije predviđene su za održavanje raznih programa: tu će biti smeštene konferencijska sala, konzervatorske radionice kao i sala za razne manifestacije. Potkrovlje će biti preuređeno u kancelarijski prostor, sa malim rezidencijalnim stanom za umetnike i naučnike koji dolaze u Beograd radi proučavanja Lubardinog dela.
Rekonstrukcija košta 90 miliona dinara, investitori su Agencija za investicije grada Beograda i beogradski Sekretarijat za kulturu.

Slika

- Budući legat biće moderan kulturni centar čija je osnovna uloga predstavljanje Lubardinog dela. On je živeo ispred svog vremena, pa takav pristup imponuje njegovom temperamentu i načinu rada - objašnjava sagovornica. - Lubarda je svoje slike stavljao u kontekst savremenog trenutka i pokazivao ih moderno, pa ćemo se i mi potruditi da taj kontinuitet, kroz postavku, održimo u skladu sa novim vekom.

Pronađene slike, njih 47, su, kao i kuća, bile u očajnom stanju. Bile su izložene stalnim atmosferskim promenama, letnjim i zimskim nepogodama, na udaru toplote i hladnoće.

- Srećni smo što su se slike uopšte održale - kaže Ana Veljković. - Lubarda je eksperimentisao sa mnogim materijalima, koristio je razne vrste boja, i to je zahtevalo poseban pristup. Slike na lesonitu iznosili smo položene da se slučajno još neki deo ne bi izgubio.

Ipak, zahvaljujući saradnji sa Centralnim institutom za konzervaciju, posebnim postupcima i najsavremenijim konzervatorskim metodama sačuvane su od propadanja.

- Konzervirali smo sve slike označene kao prioriteti, one su bile u procesu potpune degradacije - objašnjava konzervator Vanja Jovanović. - Najdrastičniji primeri su „Nokturno“ i „Lamento za pesnika“. Prva je pronađena u gomili šuta i budući da je dugo tu stajala njen donji deo, zajedno sa ramom, potpuno je istrulio. Nakon završetka konzervacijskog tretmana koji je trajao tri meseca, postavljena je na noseći ram sa oprugama - prvi put viđen kod nas.

Mada je i Vera bila slikarka, u kući su, uglavnom, pronađene Petrove slike. Tek poneka bila je njena.

- Mnogi crteži, koje smo pronalazili na čudnim mestima, biće od velikog značaja za dalje proučavanje Lubardinog života i otkrivanje novih momenata njegovog slikarstva za koje se do sada nije znalo - tvrdi direktorka Kuće legata. - Oni se uglavnom odnose na njegovu životnu priču.

U ruiniranoj kući posebno je bilo teško odvojiti arhivu od smeća, ističu naše sagovornice. Ipak, pregledan je svaki deo kuće i prikupljena obimna arhivska građa, od računa za struju do pozivnica za novogodišnju večeru iz Belog dvora. Građa (lična dokumenta, prepiska, pozivnice, plakati i drugi materijal) je selektovana, popisana i nakon konzervacije u Narodnoj biblioteci Srbije trajno zaštićena.

- Dragocene su biografije koje je Lubarda pisao svojom rukom i slao za izložbe u inostranstvu - ističe Ksenija Pavlović, kustos Kuće legata. - To su kraći zapisi na dve, tri stranice. Iz njih se vidi Lubardina borba za njegov status i njegovo poreklo. Insistirao je da je srpskog porekla. Arhiva koju smo pronašli svedoči o tome da je Lubarda bio internacionalno priznat umetnik, bio je u kontaktu sa mnogim ambasadorima, veoma uvažavan član društva sa svim privilegijama.
Arhiva svedoči i o načinu na koji su Vera i Petar komunicirali. Iz njihove prepiske se vidi kako su se obraćali jedno drugom. Ta pisma sa strane uvek sadrže neki crtež, mali detalj ili portret kućnog ljubimca. A živeli su sa mnogo pasa i mačaka.

- Prilikom rekonstrukcije prizemlja naišli smo na jednu pregradnu ploču za koju smo mislili da je zid. Videli smo da je pregradni, ali nismo znali ko ga je postavio - objašnjava Ana Veljković. - Kada smo ga probili, naišli smo na stara salonska vrata. Ona su bila sa malim peskiranim staklima, na kojima je Lubarda beležio elemente svog života. Insistirali smo da se ona konzerviraju, da ostanu autentična kako ih je slikar ostavio kako bi posetioci videli zabeleške iz njegovog života.

Legat Petra Lubarde biće otvoren za posetioce tek kada kuća bude rekonstruisana u potpunosti, po završetku prijema radova i kada se stvore svi uslovi da se eksponati unesu u nju.

Slika

PLAĆENI RAČUNI

UPRKOS haosu koji je zatečen posle smrti Vere Lubarde, u kući su pronađeni uredno složeni računi za komunalije. - Svi računi su bili blagovremeno plaćeni, što govori ne samo o Veri, već i o njenom odnosu prema legatu - ističe Veljkovićeva.

POSVETA U LJUSPAMA

RESTAURACIJA „Lamenta za pesnika“, čuvenog Lubardinog rada posvećenog Njegošu, završena je ovih dana. Profesori iz Italije koji su pomagali u konzervaciji kazali su da je i za njih to bio izazov, jer se još nisu sreli sa sličnim problemom.

- Slika je rađena u tehnici nitroceluloze koja je do tada korišćena samo kao farba u auto-industriji - kaže Jovanovićeva. - Kako je Lubarda bio sklon eksperimentisanju sa novim materijalima i to često onima koji nisu prilagođeni slikarskim potrebama, došlo je do pojave drastičnih oštećenja. Situaciju su dodatno pogoršali uslovi u kojima se nalazila dugi niz godina. Bojeni sloj i podloga bili su odvojeni od lesonita, slika je bila izljuspana, a veličina ljuspi iznosila je i do 20 centimetara. Upravo najveća ljuspa, koja je zauvek izgubljena, odnela je sa sobom i početno slovo potpisa slikara. Sve ljuspe su vraćane na prvobitna mesta, a oštećenja su popunjavana novom osnovom. Retuširanje nije bilo ništa manje zahtevno, ali i ova faza je uspešno završena.


SKULPTURA U TAJNOM PROLAZU

NAKON što je pretražen svaki pedalj kuće, dogodilo se iznenađenje, kada su majstori krenuli da ruše zidove, slučajno su između dva stepeništa otkrili nepoznati prostor. U njemu su ugledali skulpturu sa Lubardinim likom, vajarsko delo Sretena Stojanovića do tada potpuno nepoznato.

- Nismo mogli ni da pretpostavimo da ta skulptura postoji - kaže Ana Veljković. - Odmah smo je dali na konzervaciju, a u maju, za Noć muzeja, pripremamo veliku izložbu portreta iz legata na kojoj ćemo je prvi put prikazati javnosti.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:22
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Obnovljenom legatu sačuvali dušu

Posle rekonstrukcije legat Petra Lubarde postao dostojan imena našeg velikog slikara. Ana Veljković: Građevinski poduhvat u kom su poštovani svetski muzeološki standardi

Slika
Rekonstruisan legat Petra Lubarde
Foto: Aleksa STANKOVIĆ



VILA u Iličićevoj 1, u kojoj je veliki slikar proveo najviše dana, posle svih iskušenja koja je podnela kroz decenije nebrige, ponovo je lepa, topla i gostoljubiva. Sveža zelena trava u dvorištu kao da pokazuje da je u uspavanom Lubardinom dvorcu došlo vreme za buđenje. Nenametljivo, a kvalitetno uređen prostor spreman je za povratak dela slavnog slikara i predmeta koji su činili njegovu svakodnevicu.

- Kuća je temeljno rekonstruisana i opremljena najsavremenijom opremom za čuvanje kulturnih dobara i preventivnu zaštitu. Renoviranjem joj je vraćena sva lepota, pri čemu su poštovani najveći svetski muzeološki standardi. Sada je ovo najboLje opremljen muzejski objekat u regionu, a, opet, kuća je zadržala svoju dušu - kaže, za "Novosti", Ana Veljković, direktor Kuće legata, ustanove koja brine o Lubardinoj zaostavštini. - Lubarda je svojim radom i delom zaslužio ovakav objekat!

Ipak, proteći će još neko vreme dok se eksponati ne vrate kući. Čeka se upotrebna dozvola, a njeno dobijanje koči autentično drveno stepenište, koje, po proceni protivpožarne inspekcije, nije dovoljno bezbedno. Mora da bude premazano posebnim premazom, koji nikako da stigne. Zbog toga će, umesto na proleće, kako je bilo planirano, legat za publiku biti otvoren tek na jesen.

Građevinski poduhvat, iza koga stoji grad Beograd, koštao je 90 miliona dinara. Da je zaista reč o poduhvatu, svedoči prvobitna slika kuće opasane korovom koja je klizila niz strmu Iličićevu ulicu.

PRIMENJENE NOVE METODE

U kući u Iličićevoj ulici pronađena su 24 dela, koja pripadaju legatu, dok su 33 slike nestale. Takođe su otkrivene još 23 slike, među kojima i Lubardine, a pripadale su njegovoj supruzi Veri, kao i 250 crteža. Slike su bile u lošem stanju, ali zahvaLjujući konzervatorima iz Centralnog instituta za konzervaciju sačuvane su od potpunog gubitka.
- Konzervatori iz CIK preuzeli su 24 oštećene Lubardine slike - objašnjava Ana Veljković.
- Za neke od njih mislilo se da neće moći u potpunosti da se restauriraju. Tri slike su bile predmet konzervatorskog postupka stručnjaka iz CIK i Visokog instituta za konzervaciju u Rimu. Na njima su prvi put primenjene neke konzervatorske metode kada je reč o kompozitnom slikarstvu.

- Ispostavilo se da je bila u mnogo lošijem stanju, nego što se očekivalo. Kuća se urušavala, pa su temelji konsolidovani. Problem je predstavLjala i jaka zima početkom ove godine koja je ometala radove. Na kraju je, ipak, sve uspešno završeno u planiranom roku - objašnjava naša sagovornica.

U prizemlju i na prvom spratu nalazi se galerijski prostor, radionica i posebno obezbeđen depo, koji je, prema pravilima, smešten u srcu zgrade, daleko od vodovodnih cevi. Mali muzejski kafe, garderoba, prostor za izložbe drugih umetnika i sala za projekcije nalaze se u podrumu, dok je potkrovlje prostrane vile adaptirano za kancelarijski prostor za zaposlene. Prvi eksponat koji je ušao u zgradu jesu dvokrilna vrata u prizemLju, na čijim su staklima Lubardini crteži.

- Uveliko pripremamo stalnu postavku - kaže naša sagovornica. - U saradnji sa arhitektama konzervatorima urađen je projekt tehničke izvodljivosti postavke slika, kao i predlog dizajna izložbe.

U stalnoj postavci biće prikazana neka od značajnijih Lubardinih dela. Pored "Čoveka i zveri" biće izložene slike "Kosovski boj", "Veliko slovo", "Lamento za pesnika". Ova poslednja je posebno važna zbog specifičnog i složenog konzervatorskog postupka sprovedenog na njoj tokom protekle godine.

- Planiramo da izložimo kompletan materijal koji smo zatekli u kući nakon smrti Lubardine supruge Vere, ali ne u prvoj postavci - otkriva Ana Veljković. - Zapravo, planirali smo da ono što bi se zvalo stalna postavka uradimo kao niz rotirajućih izložbi, koje se odnose na Lubardino delo i njegovo stvaralaštvo. Priredili bismo po dve izložbe godišnje i na taj način bi se kroz šest rotacija ostvario kompletan prikaz svega. To je dinamičniji način, prilagođen potrebama savremene publike i usklađen sa brzinom vremena u kome živimo. Izložena dela biće prikazana kroz različite kontekste i moći će da se prate i sagledavaju iz različitih vizura. U projekat će biti uključeni i spoljni saradnici, kao i oni koji su poznavali Petra Lubardu i na čiji je rad uticao.

Atelje Petra Lubarde čini i nameštaj, lična dokumenta, prepiska, pozivnice, plakati i druga arhivska građa. Nakon tretmana konzervacije u Narodnoj biblioteci Srbije, kompletan materijal je trajno zaštićen.

- U legatu neće biti predstavljene samo slike - ističe direktorka Kuće legata - već ćemo pokušati da dočaramo i ambijent u kome je slikar stvarao i živeo. Zato smo tokom prethodnih nekoliko godina radili na identifikaciji značaja i konzervaciji ličnih predmeta, arhive i mobilijara iz kuće, što će naći svoje mesto u tematskom okviru rotacionih izložbi.

Drveni prozori sa žaluzinama boje slonove kosti, široke lajsne na zidovima, parket i viseći lusteri već stvaraju kućnu atmosferu. Zaposleni u Kući legata sve to su upotpunili klavirom iz legata Veljka Petrovića, koji će smestiti u predvorju. Na nekadašnjoj verandi koja je pretvorena u sobu naći će se mesto i za gramofon koji je Lubarda svojevremeno kupio u Londonu, za radio i televizor na kome će se sve vreme emitovati snimljena arhivska građa.

- Prostor legata koristiće se i za gostujuće izložbe - dodaje Veljkovićeva - za sve postavke koje su značajne za grad Beograd i njegovu publiku. Tako će, zapravo, ceo legat biti dostupan različitim izlagačima.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:38
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ljubinka Jovanović: Svodim račun s vremenom

Slikarka Ljubinka Jovanović, o 60 godina rada i godinu dana od oproštaja s Batom Mihailovićem. U slikanju nalazim spas. Ostaje mi još samo da rešim pitanje Batinog i mog legata

Slika

KAD na prelazu između sadašnjeg u večno vreme prhne malo zlatnog praha nad njenom glavom, diva srpskog slikarstva Ljubinka Jovanović Mihailović, podstaknuta inspiracijom, pohrli iz dnevnog boravka ka strmim merdevinama, pa se hitro uspne u svoj atelje na pariskoj mansardi. Zadivljujući postupak odvija se po nekoliko puta, svakodnevno. Za umetnost nema prepreka. Svakom mlađem ovaj strmoglavi put do vrha krajnje je neizvestan.

- Samo kad radim ne mislim ni na šta drugo. U slikanju je moj spas - kaže za „Novosti“ lucidna Ljubinka, u punom stvaralačkom preispitivanju, u devedesetoj godini života.

Nanizali se ovih dana jubileji, srećne i bolne godišnjice, razlozi za ushićenje, setu i prisećanje. Devedeseti rođendan, šezdeseta godišnjica rada i boravka u Parizu, pa godinu dana otkako je otišao njen Bata, s kojim je decenijama delila tvrdu, ali slatku koru slikarske i životne sudbine.

- Sahranili smo ga 2. maja, baš na moj rođendan. Ništa u životu nije slučajno. I taj dan više nikada neće biti moj rođendan, nego dan njegove sahrane.
VEČNI PARISKI TRAG LjUBINKA Jovanović želi da njene i Batine slike nastave da postoje tamo gde su oni proživeli svoj slikarski i životni vek, u Beogradu i Parizu.
- Pre nekoliko godina posetio nas je direktor Muzeja grada Beograda i ponudio meni i Bati prostorije, za stalnu postavku. Onda je to sve najednom stalo. Ne znam šta se dešava. A, volela bih da znam. Dala bih im slike. Mojih slika ima u Narodnom muzeju u Beogradu, i njima bih još neke zaveštala.
Mnogo priče do sada se vodilo i oko legata Bate Mihailovića.
- Govorilo se da će dobiti legat u Pančevu. Slike koje su bile na izložbi u Kulturnom centru u Parizu su popisane za Muzej grada Beograda. Batini naslednici su preuzeli njegove slike iz Beograda i one koje su bile u njegovom ateljeu u Parizu. Ne znam šta će s njima biti. Ali, ove, preostale, kod mene, čuvam, da ostanu ovde. Znate li šta znači 60 godina života u Parizu? Ovaj grad ne može da ostane bez njegovog traga.

Na peronu železničke stanice, pomešali se mirisi starih pragova, beogradskog maja, i od neizvesnosti oznojenih dlanova. U koferima slikarska nada čvrsto uvezana kanapom. Jeza zbog odlaska, nestrpljenje, ide se u susret novom početku. Bilo je to pre tačno 60 godina.

- Krenuli smo s Petrom Omčikusom i Kosom Bokšan istog dana. Usput smo se razdvojili, po različitim vozovima, a u Parizu se ponovo spojili i ostali nerazdvojni. Stalno se govorilo da samo Bata i ja, u Pariz, navodno, došli 14. jula 1952. godine. Preturam, međutim, ovih dana po prošlosti, sređujem račune s proteklim vremenom i pronađem stari, dragoceni blokčić s crtežima i mojim sitnim, malim stvarima, od kojeg se tada nisam razdvajala. I, otkrijem neke druge datume.

U njemu: 7. maj, Venecija; 8. maj, Milano.

- U Veneciji smo samo bacili pogled na crkvu Svegog Marka i otišli. Bata je u Milanu u 7 sati ujutro tražio od čuvara da nam otvori muzej, da vidimo izložbu Van Gogovih slika. Valjda smo mu bili simpatični, pa nas je pustio.

U Parizu su bili iste večeri.

- Bio je okićen za Dan pobede. Ostala mi je urezana u sećanju ogromna francuska zastava koja se vijorila kroz ceo luk Trijumfalne kapije.

Prvi pariski kroki: Notr--Dam. Počeli su ni od čega, na kraju stavili Pariz na dlan.

- Šezdeset godina! Bože dragi, proletelo je kao u trenu. Opet, s druge strane, šta se sve dešavalo... Bilo je i lepo, i komplikovano, ali je najvažnije da smo Bata i ja bili i ostali isti svet. Na kraju, kad se sve stiša, ostanu beskrajna sećanja i neke silne fotografije.

Živeli su od umetnosti i za umetnost, borili se, bodrili, krotili vreme. Ispisali, tako, deo istorije srpskog i pariskog slikarstva. Poslednjih godinu dana, Ljubinka Jovanović pokušava da se navikne na Pariz bez Bate Mihailovića.

- Dolaze mi prijatelji. Kad ostaneš sam, postaješ besmislen. Stalno je neko tu. Čovek kroz prijatelje otkriva da postoji. Dođu, odu, pa dođu neki drugi. Ostanu kratko, ostave me da radim.

Čitav smisao postojanja Ljubinka Jovanović je pronašla u prijateljima i slikarstvu.

- Kad nisam u ateljeu, onda sam u groznom stanju. Kad slikam, to je druga stvar. Tad sam odgovorna, odlazim iz realnosti. U ateljeu osećam da moram nešto da uradim, da je to moj posao. Tad jedino ne mislim na svoje stanje. Izlaz nalazim u slikanju.

Sva tajna krije se na vrhu merdevina, pod krovom, u sudaru s pariskim nebom.

- Nikoga ne puštam unutra! Ništa ne sme da se pomeri. Za nedovršenu sliku, svaki trenutak je najgori.

Živi za sliku i prijatelje, pa nam, ipak, dozvoljava da zavirimo. Jubilej nije mala stvar. Ostajemo.

- U naročitoj sam fazi. Popravljam platna koja sam ranije započela. Da bih sebe naterala da radim, povadila sam sve slike kojima nisam zadovoljna. Lepim zlato, prelepljujem, uzmem veliku četku, sve premažem, pa ispočetka. Jedno vučem za rep, drugo za uši. Stalno mi nešto smeta. Ne može ni da se igra, ni da se slika po narudžbini. Ali ne mogu da ostavim slike u gaćama. A ne znam da li sam popravila ili pokvarila. Sve je u neredu, ni tamo, ni ovamo. Nije to slikanje. Čovek slika kad je inspirisan. Ne možeš, kad nisi u formi. Treba mi koncentracija, sporo radim. Moram nedelju dana da budem sama, da bih se koncentrisala. Više ležim nego što slikam. Gledam, i onda zadremam među platnima, u svom svetu.

U „rekonstrukciji“ desetak slika. Tu je i jedan „načeti“ Pariz.

- Stalno ga menjam. Mnogo sam više slikala Njujork. On je dramatičan, a Pariz, nekako, stabilan. Tu je, takav, kakav je. Kod mene, nije konkretan. To su moje pariske impresije.

Među slikama u nastajanju, dve imaju počasno mesto: portreti, životnog saputnika Bate Mihailovića i brata, Miroslava Jovanovića. Savršenost slike jednog o drugome nikada neće dostići.

- Započela sam ih pre nekoliko godina i - ne ide. Stalno dodajem i skidam. Sklonim, pa ne gledam mesec dana. I, samo se sekiram. A prijatelje naslikam kao od šale.

Na platnu, Bata, onakakv kakav je bio. Njegova poza, ruka, prkos, karakter. Uzdigao se nad slikom i svetom.

Slika

SVI NA JEDNOJ SLICI

SEĆAM se, kao juče da je bilo: dolazi jednog dana kod nas Tabuči, japanski slikar, naš veliki prijatelj. Bilo nas je šestoro-sedmoro, sve slikari, tek smo počinjali u Parizu. Podelio je platno na jednake delove, i svi smo nešto naslikali. Ne znam gde je ta slika danas, toliko bih volela da je nađem.

- Dobijem ga, pa ga izgubim. Velika glava, malo telo. Stopio se sa pozadinom. Htela sam da ga predstavim okruženog slikama. Nikada se nije desilo da on nešto ne radi. Molila sam ga da mi nešto nacrta, sa strane, da to bude naša slika. Nije hteo ni da čuje. Kaže, da mi „ne kvari“ sliku. Pokušavam sad da napravim njegovo „oko“ i manastire, ali ne vredi. Bata to napravi odjedanput. A ja sam uvek radila duže.

Za povratak u atelje, Ljubinka ima da zahvali - anđelima.

- Ne umem da kupujem poklone, pa prijateljima, kad dobiju prinove u porodici, odavno, već godinama, naslikam Belog anđela čuvara. Posle Batine smrti rodilo se nekoliko beba. Smogla sam snage, ušla u atelje i - ostala.

Anđeli čuvaju i Ljubinku. Godinama već prkosi bolesti. Slikanjem se sveti redovnim terapijama. Alarm koji nosi oko vrata još nije upotrebila.

- S nestrpljenjem čekam ono što mora da se dogodi. Ostaje mi još samo da rešim pitanje Batinog i mog legata. U devedesetoj, već mi je potrebno da legnem, da se odmorim. Bata je otišao dostojanstveno. U našim godinama, to je toliko banalno, i normalno. Ne želim nikome da budem na teretu.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Legati  |  Poslato: 03 Jan 2013, 05:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Legat Milića od Mačve: Blago čuva stari mlin

Jedinstveni legat Milića od Mačve u Kruševcu skoro nepoznat javnosti. Čak 120 vrednih dela slikar zaveštao gradu, tik uz slavnu Lazaricu

Slika



KRUŠEVAC - Iako jedinstvena po bogatstvu i lepoti, zaostavština Milića od Mačve sa čak 120 slika poklonjenih Kruševcu, malo je poznata široj javnosti. Domaćini i staratelji Legata sa galerijom koja ima jedinstvenu postavku - “Kosovo prvi prag Srbije” trude se da ožive ovaj dragoceni prostor i obećavaju da će ispuniti slikarevu želju koju je preduhitrila smrt - otvaranje Slikarske škole.

Milić od Mačve nije doživeo da vidi jedinstven legat, o kome se danas stara Kulturni centar Kruševca. Kao sedište legata-galerije izabrana je stara zgrada žitnog mlina, kako bi, po rečima Milića od Mačve, “poput žitnog mlina proizvodila duhovnu lepotu i prenosila je generacijama koje dolaze”.

- Slikar je postavio uslov da galerija mora biti u zgradi koja gleda na crkvu Lazaricu - priča za “Novosti” književnik Nebojša Lapčević, domaćin galerije, koja se prostire na tri nivoa, u 300 kvadrata.

DVA VREDNA DELA

MILIĆ od Mačve je 1971. ostavio Kruševcu, u holu zgrade Doma sindikata, fresku “Obretenije Lazareve glave”, a 1999. skulpturu “Majka Srbija i Majka Grčka” - na Rasinskom trgu.

U delima preovlađuju ulja na platnu sa motivima poznije srednjovekovne istorije, kada je srpska država već bila na krhkim nogama. Kosvo kao simbol i motiv čini ovu originalnu zaostavštinu aktuelnom.

- U odajama galerije govori duša jednog naroda - zapisao je slikarev veliki prijatelj, književnik Ljubiša Đidić, staratelj Milićeve zaostavštine u Kruševcu i predsednik Saveta Legata, koji je, pored ktitora Vladimira Tasića i prof. dr Pavla Bubanja, jedan od najzaslužnijih što je grad ispoštovao zavet Milića od Mačve.

U Galeriji se, uz slike “Majka Jevrosima”, “Čestiti Hrebeljanovići”, “Knez Lazar i kneginja Milica”, čuva i prvi štafelaj slikara, njegov prepoznatljiv skiptar, kačket i plašt.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 72 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker