Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:43


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 04 Nov 2014, 23:38
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Bez majčinog blagoslova

Razočarani kralj Petar nije mogao da razume zašto premijer Čerčil neće da šalje pomoć Draži Mihailoviću i njegovim četnicima

Slika
Kralj Petar i kraljica Aleksandra

RAZOČARANI kralj Petar nije mogao da razume zašto premijer Čerčil neće da šalje pomoć Draži Mihailoviću i njegovim četnicima.

Tada se obratio svojoj mudroj majci, kraljici Mariji, koja je sa sinovima Tomislavom i Andrejom, slala pomoć vojsci i postradalom narodu Jugoslavije. Pravili su pakete sa odećom, obućom, hranom, prikupljali i slali novac preko Crvenog krsta i lično, ali sa tuđim potpisima da se ne bi znalo ko šalje.

Kraljica je primila sina u radnom kabinetu.

Mladi kralj Petar je bio zaljubljen u grčku princezu Aleksandru, čija je majka, princeza Aspazija pokušavala da ubrza sklapanje ovog braka. Tražio je majčinu dozvolu, a ona iznenađena i zatečena, nije mogla da se saglasi sa Petrovom odlukom. Počela je da ga nagovara da odloži čin ženidbe do kraja rata. Dalje mu je savetovala da razmisli i potraži neku bolju priliku, jer Aleksandrina majka ima pretenzije da se, ovim brakom, uz pomoć kralja Petra, ujedine Grčka i Jugoslavija.

Kraljica je jasno upozorila da su protiv venčanja vlada, narod, i na kraju ona, uz pretnju da neće prisustvovati svadbi.

Kralj je priznao da ih požuruje njena majka, grčka princeza Aspazija, a po svemu sudeći, nije imao snage da se odupre. Zato je želeo da se ceremonija što pre obavi. Zamolio je majku da dozvoli braći - prinčevima Tomislavu i Andreju, da prisustvuju venčanju. Odgovor je glasio da o tome treba braća da odluče, ali njen blagoslov neće dobiti.

Mladi kralj Petar je na svoju ruku brzo rešio sve dileme i organizovao skromnu svadbu. Venčanje je obavljeno u Srpskoj pravoslavnoj crkvi "Sveti Sava" u Londonu, 20. marta 1944. godine. Prisustvovao je engleski kralj Džordž Peti, kao rođak i kum bračnom paru, a stari svat je bio grčki kralj Đorđe Drugi. Tu je bila i holandska kraljica Vilhelmina. Zatim norveški kralj, vojvoda i vojvotkinja od Kenta, ministar inostranih poslova Velike Britanije, članovi jugoslovenske vlade. Zapažena je posebno mlada elegantna buduća engleska kraljica Elizabeta II.

Kralj je teško primio činjenicu da majka Marija nije poslala ni čestitku za sreću mladenaca. Prvi put su se razišli u mišljenjima, remeteći sklad kraljevske porodice.

Početkom 1944. Vinston Čerčil je zahtevao konkretne dokaze o ratovanju protiv fašista u Jugoslaviji, pitajući se šta rade četnici, a šta partizani? Poslao je sina Randolfa da, kao izveštač, ispita jugoslovenski front. On se padobranom spustio na partizansku teritoriju i brzo uvideo ranije očeve zablude, potvrdivši sumnje da su četnici na putu saradnje sa okupatorom.

Tada je Čerčil obustavio svaku pomoć Mihailoviću i četnicima. Stupa u vezu sa Josipom Brozom i daje mu legitimitet. Saveznici priznaju narodni pokret za slobodu pod komandom Tita i komunista.

Kralj Petar Drugi je u Londonu sa generalom Simovićem i dalje pravio planove kako da se pomogne vojsci i nastavi rat za spas dinastije i za slobodu zemlje. Ali, sve je bilo kasno, jer Čerčil više nije mogao da toleriše borbu koja je uperena protiv interesa saveznika i Titovih partizana.

Čerčil u Londonu uspeva da ubedi kralja Petra Drugog da je sada trenutak da kraljevska vojska u otadžbini krene u borbu protiv okupatora. Kralj, pritešnjen odlukom Velikih sila o uskraćivanju pomoći - izdaje naredbu, 12. septembra 1944. godine, da se kraljevska vojska Jugoslavije na čelu sa Dražom Mihailovićem, priključi NOVJ i stane pod komandu Josipa Broza Tita i komunista.

Draža, sa jednim brojem oficira, odbija kraljevu naredbu.


NI SLOVO SA SINOM

Okrenuta školovanju mlađih sinova i humanitarnom radu, kraljica Marija je koliko-toliko uspevala da ne misli o problemima, izazvanim uglavnom od starijeg sina. On je padao iz jedne greške u drugu, dosta patio, najviše onog trenutka kada je majka prestala da sa njim komunicira. Prestali su svi njihovi kontakti, pa i pismena komunikacija.

Kraljica Marija, njeni mlađi sinovi i jugoslovenski narod, teško su podneli postupke svoga kralja, koji beše potpao pod uticaj grčke kraljevske porodice. Ljutilo je to jugoslovensku kraljicu, udovicu. Narod je kralja Petra Drugog osuđivao, ali ni njemu nije bilo lako u smutnom periodu rata.

Još mlada kraljica Marija, više nije ličila na onu zgodnu vladarku, već na paćenicu koja se i pored bolesti bori da pomogne ratnim zarobljenicima, siromašnim ljudima i nejači. Razlaz sa sinom je trpela kao svaku nevolju u kojoj je prevagnula pravda, logika i patriotizam. Uvek je bila i ostala na liniji koju je vodio i zastupao njen suprug, kralj Aleksandar.

U Londonu je kraljica imala mnogo obaveza. Njen ađutant se starao o imanju porodice i o poslovima oko slanja pomoći nevoljnicima. Srećna beše jer su joj u svemu pomagali sinovi Tomislav i Andrej, posebno za vreme letnjih raspusta.

Porodica je oskudevala u vreme rata, pa su sinovi prodavali zbirke maraka, dragoceni porodični nakit i skupocene porculanske servise. Za sebe nisu ništa tražili, pokušavajući da rade i zarade za život. Izrazito su bili vredni i poslušni sinovi. Kraljičino zdravlje je lagano popuštalo. Nije se dobro osećala, ali se sinovima nije žalila. Sve teže je hodala zbog reumatizma, ali je ipak sama pripremala hranu za sebe i sinove.

Od nečeg se moralo živeti jer je najveći deo kraljičine apanaže i miraza, trošen za dobrotvorna dela. Razmišljala je sa sinovima da sebi kupe imanje van Londona.

Najzad je majka odlučila da deo sredstava uloži u farmu u Kentu gde bi sinovi radili na poljoprivrednom imanju, a ona bi im pomagala savetima i novcem. Uvidela je da sinovi žele da samostalno rade, pa ih je oslobodila svog prevelikog uticaja. Bili su u godinama odrastanja i sazrevanja.



Nastaviće se


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 04 Nov 2014, 23:51
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kralju povratka nema

Drugi svetski rat je završen. Jugoslavija je proglašena republikom na Trećem zasedanju Avnoja, 29. novembra 1945. godine.

Slika

DRUGI svetski rat je završen. Jugoslavija je proglašena republikom na Trećem zasedanju Avnoja, 29. novembra 1945. godine. Jedna od odluka bila je da se članovima porodice Karađorđević zabrani povratak u Jugoslaviju i da im se oduzme sva imovina.

Kraljica se oduvek nadala da će se vratiti na Karađorđevo ognjište kada dođe dugo očekivana sloboda. Umesto toga, doživela je užasno saznanje da njena deca nemaju pravo da žive na Oplencu, u Beogradu, na Bledu, niti u Miločeru. Svi će ostati u tuđini da pate. Zašto?

Trpeli su i ćutali. Živeli su u Londonu i na okolnim farmama. Obrađivali su zemlju i radili na plantaži jabuka. Prvo su Tomislav i Andrej na farmi jednog bogatog farmera nastojali da što više saznaju kako se gaje i kaleme jabuke. Učili su i iz stručne literature. Orezivali su jabuke na nov način i osposobili se da sami sade i kaleme jabuke na svojim plantažama. Sorte su bile sve bolje, prinos uvećan.

Tomislav je radio dve godine, bez pare i dinara, kod poznatog farmera, koji je brzo ocenio da je izuzetno vredan, precizan i savestan radnik u koga je imao veliko poverenje. Tomislav mu nije govorio o svom kraljevskom poreklu, ali je iz njega disala otmenost i gospodstvo. Njegov brat, prefinjeni, veseli princ Andrej, kao inženjer agronomije bavio se živinarstvom.

U poratnim godinama svako je brinuo kako da preživi, a kraljica Marija Karađorđević, u Londonu okuplja predstavnice humanitarnih organizacija i šalje pomoć u Jugoslaviju za narod i ratne zarobljenike koji su se, namučeni, vraćali iz koncentracionih logora.

Jaka volja, snaga i energija izbijale su iz svake pore ove dame koja je odavno živela kao obična građanka u Londonu. Odbijala je da za sebe koristi privilegije.

Sinovi Tomislav i Andrej navraćaju u njen stan da je vide. Nalaze je za pisaćim stolom kako na mašini kuca izveštaje, razne predstavke, ili pravi poveće spiskove da se zna kome je pomoć upućena. Tu je i njena dvorska dama gospođa Rozmari Krevel, ađutant i sekretarica Crvenog krsta. Kraljica neumorno radi, ide u pravoslavnu crkvu o verskim praznicima.

Misli su joj i dalje upućene u grad Marsej gde svake godine, 9. oktobra, prisustvuje pomenu na svog pokojnog supruga kralja Aleksandra.

Posle teškog rada za pisaćim strojem, kraljica se jednog dana prosto ukočila od reumatizma ili ukleštenja živca. Baš tada je u posetu došao princ Tomislav. Popričali su o farmi, zajedničkom dobru i tu je kraljica saopštila da upravo Tomislav treba da preuzme ulogu glave porodice. Kako on odluči, tako će da bude.

Tomislav je bio oduševljen radom na farmi. Voleo je sve poslove učeći iz knjiga i od farmera. Smislio je da sadi voće, da kalemi nove sorte, i kad uzre, da prodaje plodove.

Majka je za početak obećala novčanu pomoć i nagovestila dolazak na farmu u vreme praznika, kad ne bude imala obaveza. Tu bi se okupili sve troje, pošto je Andrej upravo završavao studije agronomije.

Za Vidovdan je majka došla iz Londona i nije krila oduševljenje uspehom svojih sinova. Slikala je neumorno prirodu, kuću i celu farmu, naravno i svoje sinove. Njihovi portreti se i danas čuvaju kao poklon od majke.

Obećao je da će sa bratom Andrejom na farmi organizovati uranke dva puta godišnje za Srbe koji žive u Engleskoj. Bili su potrebni susreti i druženje sa zemljacima, uz srpske pesme i sećanje na zavičaj. Sve troje su bili vezani za crkvu "Sveti Sava" u Londonu i "Lazaricu" u Birmingemu.

Jugoslovenska kraljica Marija Karađorđević iščekivala je u Londonu princa Andreja da se dogovore o "nekim porodičnim poslovima". Došao je da je ubedi da poseti lekara pre polaska na farmu, jer je bilo očigledno da trpi bolove. I lekar je savetovao da su neophodne lagane šetnje, čist vazduh i umereni rad na farmi.

Svesna da je završila najveći deo posla u oba udruženja odlučila je da krene u Saseks. Jedan od ciljeva bio je da čuva i vaspitava Petrovog sina, unuka Aleksandra, dečka od 15 godina. Tomislav se o njemu očinski starao, pošto su mu se roditelji razišli. Taj brak nije bio dugog veka jer nije imao čvrste temelje.

Andrej je najzad priznao majci da je srećno zaljubljen u nemačku princezu, Kristinu fon Hese, koju je upoznao na balovima. Iako je bio mlađi od Tomislava, rešio je da zatraži majčin blagoslov za ženidbu.

Srećno ti bilo, odgovorila je majka!

Planirano je da se svadba obavi u Nemačkoj, uz blagoslov pravoslavnog sveštenika. To je bio zavet vere Karađorđevića koji su kraljica i njeni sinovi oduvek poštovali. Naravno, princeza će primiti pravoslavnu veru, uz prisustvo crkvenih otaca.

Hteli su skromnu veridbu i želeli da sa Tomislavom odu i isprose princezu Kristinu. Daće joj onaj zlatni porodični prsten sa brilijantima.

Tomislav je, tih dana, obavljao mnoge teške poslove oko jabuka i čuvao Andrejevu perad, uz veliku pomoć radnika. Čudio se što njih dvoje već ne dolaze. Jedan dan su produžili boravak u Londonu. Pitao se kako će se mama uklopiti u seoski način života? Nadao se da ona sve može.

Tomislav, princ-farmer, danonoćno je obilazio svoj jabučar, kao nekad, svoje đake u učionici u školi blizu Kembridža. Težio je nedostižnom perfekcionizmu.


OTPLAĆENI SVI KREDITI


Tomislav je brzo stekao u vlasništvo Redlands farmu (plantažu jabuka) u Kirdfordu, u Saseksu. Sve kredite je otplatio, a na majčina nagovaranja da se ženi, odgovarao je da još nije vreme. Uostalom, majka se pitala koja će princeza da dođe na seosko domaćinstvo, ali je sin uveravao da živi u malom raju.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 05 Nov 2014, 00:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Oreol i bez krune

Andrej je prvi stigao sa suprugom u London, a Tomislav će nekoliko godina kasnije ispratiti svoju princezu u veliki stan, koji je nedavno kupio, jer se Margarita tamo zaposlila

Slika
Kraljica Marija Karađorđević

ANDREJ je prvi stigao sa suprugom u London, a Tomislav će nekoliko godina kasnije ispratiti svoju princezu u veliki stan, koji je nedavno kupio, jer se Margarita tamo zaposlila. Radila je i dalje u zdravstvu i živela na relaciji London - Saseks, gde se nalazila njihova Redlands farma. Princ je, i dalje, živeo na imanju.

Već su imali sina Nikolu i kćer Katarinu. Supružnici su se dobro razumeli i zbližili. Brinuli su o bolesnoj kraljici majci u svakom trenutku. Bratanca princa Aleksandra, kao pravi roditelji, tih dana ispratili su na školovanje. Kasnije je pohađao Englesku vojnu akademiju, a njegova baka se preselila u prestonicu radi lečenja.

Sve se nekako promenilo odlaskom kraljice Marije u mali stan u London, gde je morala da boravi zbog redovne lekarske kontrole. Prinčevi i njihove supruge sve teže su mogli da usklade obaveze u Londonu sa onima na farmi. Tomislav je i dalje bio stub porodice i čovek od ugleda i poverenja. Brinuo je i o ugroženima, kao predsednik humanitarnog društva "Sveti Jovan" u Londonu.

Dok je kraljica bolovala u svom stanu u Londonu, bračni par Tomislav i princeza Margarita, uz majčin blagoslov, otputovao je u SAD na jedan humanitarni bal, organizovan za pomoć hendikepiranoj deci. Uz mnogo poteškoća, stigli su u Njujork i bili predstavljeni kao glavni gosti na ovoj manifestaciji, koja je bila poznata u svetskim razmerama.

Tomislav se tamo sreo sa maminom sestrom, poznatom dobrotvorkom, mlađom kćerkom kralja Ferdinanda od Rumunije, princezom Ileanom. Tetka Ileana ih je tu upoznala sa majkom Džona Kenedija Rouz Kenedi.

Čim su se vratili, odlučiše da kraljicu povedu sa sobom na farmu. I opet je spremljen svečani ručak za celu porodicu. Primećivali su da se teže kreće, ali ih je mnogo više brinula stara operacija unutrašnjih organa. Lekari su je redovno kontrolisali i terapijom bolest smirivali. Kraljica je trpela bolove, dosta krijući ovu svoju tajnu od ukućana. Sedela je u dvorištu i slikala na platnu.

Tomislav je majci pomagao oko mešanja boja, kupovao joj one kvalitetne, koje je tražila i nadgledao njen rad. Slika celokupnog imanja i Bele kuće bila je najzad gotova, pa je Tomislav kolima odneo u London da je urami i preda supruzi Margariti. Tamo je dominirala na velikom zidu salona kao najdivniji poklon Tomislavu i Margariti za srećno useljenje.


PREMINULA U LONDONU


KĆERKA rumunskog kralja Ferdinanda Prvog Hoencolerna, Marija Karađorđević je rođena 9. januara 1900. godine. Kraljica plemenitog srca preminula je u Londonu 22. juna 1961. godine. Sahranjena je u Frogmoru, gde se sahranjuju članovi britanske kraljevske porodice, ispred mauzoleja svoje prababe kraljice Viktorije.

Nekoliko dana docnije, kraljica je upijala čari neobičnog ambijenta pod vedrim nebom, i razmišljala da se vrati u svoj londonski stan.

NaŽalost, njeno zdravstveno stanje je počelo da se pogoršava. Tomislav je pokušao da joj ukaže prvu pomoć, a onda je snaha Margarita poslala lekara iz Londona. Ubrzo se začuo motor helikoptera i uznemirio stanovnike susednih farmi.

Posle prvog pregleda, tek pridošli lekar je odlučio da je neophodan put u London. Kao da je predosetila da se skoro neće vraćati na farmu, kraljica se opraštala od Bele kuće, a svi u Saseksu su brzo saznali da je kraljica hitno otputovala zbog bolesti.

U londonski stan stigli su joj u posetu sin Andrej i snaha Kristina sa velikim buketom gladiola u prirodnoj veličini kraljice Marije. Ovaj buket je podsećao na lepe stvari, na proslave, slave i svadbe. Niko nije očekivao novu posetu toga dana. Ali, sin Tomislav je prvo svratio kod supruge Margarite da bi poveo decu u bakin stan. Bilo je to posebno iznenađenje za kraljicu, koja je pokazivala znake ozdravljenja.

Tomislav je kasnije ispratio svoje i obavestio majku da je odobrio da se kupi dvesta kola za potrebe udruženja "Sveti Jovan", u kome je bio zamenik predsednika, ali i za pomoć drugima, kojima je najpotrebnije. To je bilo moguće jer su sponzori bili mnogi milioneri, koji su umeli da prepoznaju humanost srpskog princa.

Stigla je sumorna jesen, a sin Tomislav, sa decom, redovno je obilazio majku. Njena bolest nije imala nikakvih pravila - nekad stagnira, a često pokazuje poboljšanje, zahvaljujući redovnoj terapiji skupim lekovima. Bilo joj je bitno da se leči kod kuće i da se ne zadržava duže u bolnici.

Po nekom nepisanom pravilu, princ Tomislav je imao veću odgovornost od Andreja da se stara o bolesnoj majci. I Tomislav je osećao potrebu da pomaže majci, kao da je zlatnim lancima bio za nju vezan. Cenio je njene dobre savete.

Marija je primećivala koliko joj sinovi liče, te je na njima tražila i lako pronalazila i mnoge lepe crte lica njihovog oca, kralja Aleksandra...

Jugoslovenska kraljica lako je osvojila srca podanika skromnošću i dobrotom. Svoj novac je poklanjala crkvenim ustanovama, školama, bolnicama i sirotištima. Izazivala je divljenje zbog posebne privrženosti suprugu i sinovima, koje je sama oblačila, hranila i kupala.

Silazak sa trona vladarke Marije, u trenutku kraljeve pogibije, nju će uzvisiti i silom prilika osposobiti da nastavi posao dobrotvorke, majke svoga naroda.



Kraj



Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 05 Nov 2014, 00:33
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kraljica koja je nosila patike FOTO

Nakon ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića, njegovoj supruzi kraljici Mariji na ime udovičkog užitka pripala je suma od 6.000.000 dinara godišnje. Prema izjavi datoj pred sudskim većem i deverom knezom Pavlom, za potrebe svoje porodice kraljica Marija je koristila do jedne četvrtine, a ostatak je davala u dobrotvorne svrhe. Radi se o iznosu nešto manjem od onog za koji je kralj kupio vilu na Bledu.

Slika
Fotografija kraljice Marije koja datira iz 1923. godine

Dvorac Suvobor, vilu koju je gradio austrijski vojvoda Ernest Vindišgrac (danas Vila Bled), kralj Aleksandar je platio pet miliona dinara. Goran Nikolić, autor knjige „Kurs dinara i devizna politika kraljevine Jugoslavije”, kaže da je reč o sumi koja odgovara vrednosti 100.000 ondašnjih ili 1,4 miliona sadašnjih američkih dolara. A to je samo deo novca koji je za pomoć siromašnima i bolesnima godišnje davala žena koju je vladika Nikolaj Velimirović opisao kao osobu u kojoj je srpski narod našao sve ono za čime je žudeo: dobru suprugu, požrtvovanu majku, vrednu domaćicu, dostojanstvenu kraljicu.

ŠETNJA U KARPATIMA

Sećanja na dobročinstva Marije Karađorđević, Budimir Pavlović, sin kraljičinog ordonansa, gardijskog poručnika Boška Pavlovića, pretočio je u monografiju „Portret za kroki jedne kraljice”. Pamteći kako ga je kao dete držala u krilu, Budimir je godinama prikupljao građu o životu ove izuzetne žene. Počev od rodoslova iz kog se vidi se da je princeza Marija, rođena 1900. u saksonskom gradu Gote, kćerka rumunskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije i, s majčine strane, praunuka engleske kraljice Viktorije i ruskog cara Aleksandra II.
Od slikarke Bele Pavlović, kćerke Stevana Pavlovića, otpravnika Srpskog kraljevskog poslanstva u Bukureštu, Budimir je čuo priču o prvom susretu jugoslovenskog kralja i rumunske princeze. Nakon što je diplomatija zaključila da je mlada, lepa i obrazovana u „Hilfildu” (škola za decu engleske kraljevske kuće) Marija najprikladnija za kraljevu suprugu i sigurnost Balkana, pred Božić 1922. Aleksandar je otišao u Sinaju, kraljevski zamak na Karpatima. Dvoje mladih su izašli u šetnju i kad su se vratili Marija je pokazala verenički prsten. Venčanje je 8. juna 1922. u Sabornoj crkvi obavio patrijarh srpski Dimitrije, a venčani kum je bio vojvoda od Jorka, sin engleskog kralja. Na meniju svadbenog ručka bila je živinska supa, kečiga na ruski način, jagnjeće pečenje, bombice od vanile i čokolade, voće.

MAJKA, PA KRALJICA

Nakon što je oko hiljadu članova šest pevačkih društava otpevalo „Pozdrav kraljevoj verenici”, pesmu koju je Stanislav Binički komponovao specijalno za tu priliku, mlada kraljica je s balkona Starog dvora uzviknula: „Ja vam od srca blagodarim!” Bile su to prve reči koje je uputila narodu čije će sveopšte obožavanje ubrzo zaslužiti.
„Srećna majka je dala prvi podoj svom prvencu i ostala pri odluci da ga sama doji, kako bi na majčinom mleku što bolje napredovao...”, piše u blitenu koje je po rođenju prestolonaslednika Petra 6. septembra 1923. potpisao pedijatar Milenko Materni objašnjavajući zašto je kraljica odbila dvorsku dojilju. Isto je postupila i kada su rođeni Tomislav (1928) i Andrej (1929), kraljevići čija su imena simbolizovala jedinstvo naroda u kraljevini.
Opčinjen njenim majčinstvom, Milan Jovanović Batut, prvi dekan Medicinskog fakulteta, piše: „Klanjam se veličanstvu Tvog materinskog osećaja. Za mene je ono mnogo uzvišeniji oltar nego i najsjajniji presto vladalački.” Batutovo ushićenje delio je i kraljičin dever, princ Đorđe, koji je u svojim memoarima, govoreći o snajinom odnosu prema deci, napisao da „kraljica Marija zaslužuje poštovanje ravno svetici”.

ORASI I BELANCE

Kore od oraha i belanca i dva krema – jedan od žumanaca i putera i drugi od slatke pavlake, pečenog lešnika i karamelisanog šećera. Po rečima Katarine Đorđević iz restorana „Aleksandar” u Aranđelovcu, to je originalni recept za tortu „kraljica Marija”, jedan od kolača koji je kraljica sama mesila za štićenike Zavoda za siromašnu decu i obolele od tuberkuloze. Za Materice ih je okupljala u dvoru, gostila i darovala, oni su je „vezivali”, a na naslovnoj strani „Politike” izlazila je slika kraljice sa vezanim nogama.
Nekonvencionalni odnos kraljice Marije s osobljem dvora i neposrednost u kontaktima s običnim ljudima u narodu je uzdignuta do mitskih razmera. Jugoslovenska kraljica je često viđana u parku dvora kako sedi i krpi čarape, a u šetnju je išla u običnim „bata“ patikama, kakve su tada nosile mnoge naše žene. Uz svu tu skromnost, kao jedna od retkih žena sa vozačkom dozvolom, veoma je volela lepe automobile. U jednom od njih 8. oktobra 1959, na 25. godišnjicu ubistva u Marselju, stigla je u Pariz gde ju je primio predsednik Francuske, general Šarl de Gol.
Preminula je u snu 22. juna 1961, u svom stanu u londonskom kvartu Čelsi. Sahranjena je u Vindzoru, blizu groba kraljice Viktorije, svoje prabake.

MIRNA KAO LJILJAN

„Kraljica je sklopila oči i uzdahnula. Nije plakala. Posle lake nesvestice i uzetih kapljica za smirenje, odlučno je rekla: ’Umro je na dužnosti, a to je smrt koje je On dostojan’”, piše u izveštaju koji je francuskoj vladi podneo perfekt lionske policije koji je u vozu „Simplon ekspres”, na relaciji Dubrovnik–Lion, kraljici Mariji saopštio da je na njenog supruga izvršen atentat. Strašnu vest primila je baš onako kako ju je u memoarima opisao kralj Petar: „Omiljeni cvet joj je bio ljiljan, miran i staložen, kao i ona sama...”
Posle ubistva Aleksandra prvi put se pojavila u javnosti podržavajući Ligu za borbu protiv tuberkuloze koja je, pod njenim pokroviteljstvom, dobila pravo da svake godine organizuje Nedelju borbe protiv tuberkuloze. Preuzela je brigu o Društvu Crvenog krsta, potpisala Povelju o pravima deteta, donirala na desetine humanitarnih organizacija, ličnim sredstvima pomogla zidanje dečje klinike u Tiršovoj i Instituta za onkologiju čije je prvo ime bilo Onkološki institut za izučavanje i suzbijanje raka „Knez Pavle“.
Po izbijanju rata povukla se na svoje imanje u Engleskoj, bavila se poljoprivredom, slikala, slavila porodičnu slavu Svetog Andreja Prvozvanog. I tokom čitavog rata u logore širom Evrope našim ljudima je jednom nedeljno slala 200 paketa hrane.
Budimir Pavlović želi da organizuje izložbu o kraljici Mariji, a o svojoj nameri je obavestio i njenog unuka, prestolonaslednika Aleksandra. Biće skromno, kaže, ali za pamćenje. Jer budućnost naroda koji zaboravlja svoje dobrotvore nije ružičasta.


Slika
Petogodišnja Marija, praunuka engleske kraljice i praunuka ruskog cara

Slika
Kraljevski par u dvoru neposredno posle venčanja

Slika
Princeza Marija, buduća kraljica Jugoslavije, u uniformi rumunske vojske

Slika
Kraljica Marija je volela automobile i bila je jedna od retkih žena tog vremena s vozačkom dozvolom

Slika
Marija s najstarijim sinom, prestolonaslednikom Petrom Karađorđevićem

Slika
Kraljevski par

Slika
Kao mali, Petar, Tomislav i Andrej (snimljeni u Vladičnom Hanu) igrali su se zajedno s drugom decom, bez ikakvog obezbeđenja

Slika
Kraljica sa sinovima u Košutnjaku

*Fotografije preuzete iz monografije Budimira Pavlovića “Kroki za portret jedne kraljice”


Blic


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 05 Nov 2014, 18:11
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Marija Karađorđević: Voljena kraljica koja je postala farmerka, ali je ostala dama

Dok je Drugi svetski rat besneo,a svet se suočavao sa nezamislivim strahotama,u logore širom Evrope diskretno su stizali paketi.Pošiljalac je bila izvesna Marija K. Đorđević,a hrana i odeća pomogli su zarobljenicima iz cele Jugoslavije da preguraju teške dane. Bili su to pokloni od njihove kraljice.

Slika

Savremenici kažu da je ona bila sve što je narod u tom trenutku želeo od vladarke – dobra supruga, požrtvovana majka, vredna domaćica i dostojanstvena kraljica koja je za svakoga imala blagu reč... Marija Karađorđević.

Rođena je kao treće dete rumunskog kralja Ferdinanda. Bila je imenjakinja sa svojom majkom, ali je ubrzo dobila nadimak Minjon. Neki kažu da je to zbog toga što je bila 'slatka kao minjon'. Drugi kažu da je nadimak dobila po nazivu opere koju je njena majka gledala neposredno pre nego što ju je rodila.

Kako bilo, 'Minjon' Marija je uskoro je postala jedna od najlepših princeza Evrope.

Resized Image - Click For Actual Size

Osim lepote, reč je bila o veoma obrazovanoj dami – školovala se po najprestižnijim školama, a osim rumunskog govorila je tečno engleski, nemački i francuski jezik.

Uskoro je progovorila i srpski jezik. Udala se za jugoslovenskog kralja 'ujedinitelja' – Aleksandra Karađorđevića.

Kažu da je omiljenost u narodu počela da stiče i pre samog venčanja, kada je sa balkona Starog dvora, nakon što je prvi put došla u svoju novu domovinu, okupljene pozdravila rekavši: „Ja vam od srca blagodarim!”

Kraljica Marija i kralj Aleksandar uskoro su postali uzor za sve evropske kraljevske parove. Živeli su skladno i povučeno, a brak je krunisan trojicom sinova – Petrom, Tomislavom i Andrejem.

Kraljici Marji nije trebalo mnogo da svojom elegancijom i prefinjenošću kupi srca dama Beograda. Ali i više od toga ... nju su volele i obične žene, građanke podjednako kao i seljanke, a ona im je vraćala otvarajući škole, bolnice, obdaništa i poklanjajući novac dobrotvornim udruženjima. Osnovala je dobrotvornu organizaciju Kolo srpskih sestara, a vrednim, siromašnim đacima pomagala da nastave školovanje.

Slika

Sreću kraljice Marije pomutila su dva događaja. Prvi se dogodio jednog oktobarskog dana 1934. godine kada je u atentatu u Marseju ubijen kralj Aleksandar.

Kraljica je dostojanstveno i nemo podnosila svoju bol postavši sa 34 godine udovica sa tri sina, od kojih je najstariji imao 11 i trebalo je da postane kralj.

– Kraljica je sklopila oči i uzdahnula. Nije plakala. Posle lake nesvestice i uzetih kapljica za smirenje, odlučno je rekla: „Umro je na dužnosti, a to je smrt koje je On dostojan" – piše u izveštaju koji je francuskoj vladi tog dana podneo komandant lionske policije koji je kraljici Mariji saopštio da je na njenog supruga izvršen atentat.

Crninu je nosila dve godine potpuno se za to vreme okrenuvši obrazovanju svojih sinova i dobrotvornom radu. U godinama koje su usledile ona je preuzela brigu o Društvu Crvenog krsta, potpisala Povelju o pravima deteta i darovala na desetine humanitarnih organizacija. Kraljica Marija je ličnim sredstvima pomogla zidanje Dečje klinike u Tiršovoj ulici i Instituta za onkologiju.

Resized Image - Click For Actual Size

Drugi događaj koji ne nepovratno izmeni život 'narodne kraljice' bio je početak Drugog svetskog rata i odlazak iz Jugoslavije. Kako je istorija pokazala, taj odlazak je bio – zauvek!

U ratnim godinama, za kraljicu Mariju čulo je malo ljudi u okupiranoj zemlji. A ipak, ona je neumorno radila za njih – preko Komiteta Crvenog krsta, do kraja 1943. godine zarobljenicima u logorima širom zaraćene Evrope upućeno je oko 7,5 miliona kilograma pošiljki, od čega oko 5,5 miliona kilograma hrane.

Kako okupator ne bi saznao ko zapravo šalje pakete, kraljica ih je potisivala kao Marija K. Đorđević.

Život kraljice Marije se do tok trenutka već iz korena promenio. Živela je sa sinovima Tomislavom i Andrejem u maloj seoskoj kući na imanju „Stari miln" kralj Londona.

Resized Image - Click For Actual Size

Kada je postalo izvesno da se nikada neće vratiti u Jugoslaviju kada im je nova vlast oduzela sve privilegije i imanja, porodica se povukla na imanje u Kentu.

Kraljica Marija je nastavila život mirnim seoskim životom. Sinovi su joj se bavili poljoprivredom, a ona je obavljala kućne poslove, a u slobodnom vremenu slikala i vajala.

Bavila se i izučavanjem umetnosti slikanja. I dalje je slavila porodičnu krsnu slavu, poštovala sve pravoslavne praznike, posebno Božić i Uskrs, ali zdravlje ju je polako napuštalo.

Slika

Pred kraj života, kraljica kojoj nije smetalo da postane farmerka, ostala je bez sredstava i bila je prinuđena da prodaje nakit. Njen poslednji službeni snimak, urađen je da bi se javnosti prikazala njena izuzetno vredna dijadema, koja je ponuđena na prodaju.

Kraljica Marija umrla je u 61. godini. Opelo joj je po pravoslavnim običajima služeno u hramu Svetog Save u Londonu, koji je ona podigla. Sahranjena je u Vindzoru, blizu groba engleske kraljice Viktorije, svoje prebake. Njeni ostaci danas počivaju na Oplencu, u porodičnoj crkvi dinastije Karađorđević.

Kraljica Marija bila je starstveni vozač
Jedna od najvećih ljubavi kraljice Marije bila je ona prema automobilima. U vreme kada su se u svetu žene-vozači mogli nabrojati na prste jedne ruke, kraljica Marija je motala volan po beogradskim ulicama ostavljajući u prašini kraljevsku pratnju na konjima.
Uz svu tu skromnost, kao jedna od prvih žena sa vozačkom dozvolom, i veoma je volela lepe automobile. U jednom od njih 8. oktobra 1959, na 25. godišnjicu ubistva u Marselju, stigla je u Pariz gde joj je orden legije časti dodelio predsednik Francuske, general Šarl de Gol.


dnevnors


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 17 Jan 2017, 15:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je bila kraljica Marija (1)

Kćer sunca i velika majka

Njeno Veličanstvo kraljica Marija Karađorđević u pesmama naroda Kraljevine Jugoslavije

Slika

U istoriji Srba, a ni u posveti ostalih južnoslovenskih naroda, nije zabeleženo da je jedan narod, osobito onaj njegov ubogiji broj, suprugu nekog svog vladara više voleo nego što su građani Kraljevine Jugoslavije poštovali, voleli - i divili joj se - Njeno veličanstvo kraljicu Mariju Karađorđević, suprugu viteškog kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića - Ujedinitelja!

Veoma skromna

Narod je svoju ljubav izražavao na razne načine i više puta... dočecima, kad se Njeno veličanstvo kretala, prilikom brojnih putovanja sa svojim suprugom, ili kad je obavljala nebrojene dobrotvorne i slične aktivnosti, zatim posetama Dvoru; kad bi kraljica Marija, često, pozivala k sebi decu srpsku, i ostalu... onda na svečanostima, gde je ispoljavala svoju dragost i - skromnost.

Narod je, što je ovoga puta i predmet naše pažnje, pevao pesme Njenom veličanstvu, slaveći njenu lepotu i dobrotu. Nazvao je "kći sunca" - sa svoje cvatomirne ljubavi i "velikom majkom" s njenog srca - većeg od svake, i ičije, tuge!

Ne samo narod, već i brojna, i najviša, naša inteligencija; ondašnje čuvene pesničke glave, pevale su Njenom veličanstvu. Kraljica Marija, prethodno zanosna princeza na rumunskom Dvoru, postala je uzrokom niza divnih pesama i, možda, najlepših stihova - iskrenog poštovanja i odanosti - podanika supruzi suverena - kralja koji je bio pobedonosac u Prvom svetskom ratu.

Slika

Prosto je neverovatno koliko je dobrih dela kraljica Marije - kćerka rumunskog kralja - počinila, a gotovo, i na žalost, uveliko su zaboravljena. S druge strane, nismo se odužili Njenom veličanstvu ni toliko da joj posmrtne ostatke donesemo i položimo uz jedinu i neizmernu njenu ljubav - supruga joj kralja Aleksandra; koji večni spokoj nađe na Oplencu. Ni spomenika kraljičinog, ni drugog javnog znaka i dubokog poklona naroda našega i države naše - Njoj. Još!

Budući da ovo nije prilika za širu biografiju Njenog veličanstva, navešćemo samo da je princeza Marija rođena 9. januara 1899. godine, a venčana je sa Aleksandrom Prvim Karađorđevićem 8. juna 1922. godine u Beogradu. Princeza Marija (potonja kraljica) rođena je od oca Karola - rumunskog kralja, i majke Marije - kraljice Rumunije.

Sveti Nikolaj Velimirović, vladika žički i ohridski, isticao je da je kraljica Marija Karađorđević bila istinsko čedo božje:
- U kraljici-majci narod je našao ono za čim je žudeo. Idealnu vladarku, dobru suprugu, požrtvovanu majku, dostojanstvenu kraljicu, vrednu domaćicu. A deci bejaše i otac i majka"... Podnarednik Nikola Č. Tomašević, u "Vojničkom glasniku" od 1. juna 1934. godine, između ostalog, piše da prema majci naš narod ima naročito osećanje i ljubav, jer "kuda nas naša majka u mlado doba uputi, tamo ćemo otići zauvek".

Duboka ljubav

Ali, nastavlja podnarednik Tomašević, prema "majci celog našeg naroda, Nj.V. Kraljici Mariji, naš narod gaji duboku i nepokolebljivu ljubav, jer u njoj nalazi najvedrija i najuzvišenija osećanja koja se vidno ispoljavaju prema celom našem narodu, a naročito prema sirotinji i prema raznim ustanovama, a sve za opšte dobro svih nas".

Treba dodati da Nikola Č. Tomašević uočava i sledeće:
"... Kraljica Marija - naša majka, odmah je shvatila dušu naše naroda i postavila se u njoj, gde služi kao oličenje dobročinskih misli i vodi ih pravim i najboljim putem"...

Isti autor u pomenutom "Vojničkom glasniku" još kaže:
Ushićeni smo i osećamo se srećni što imamo ovakvu kraljicu-majku, koja je verni drug na životnom putu našem uzvišenom vođi i graditelju miroljublja - Nj.V. Kralju i koja čuva i ozračuje najuzvišenije naše nacije".


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 17 Jan 2017, 15:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je bila kraljica Marija (2)

Ko je bio navodadžija?

Videvši najlepšu kćer nekoga vladaoca uopšte-Pašićeve su reči

Slika

Osećajući "samrtni čas", kralj Petar Prvi Karađorđević, u narodu omiljen i od naroda nazvan Oslobodilac, prizvao je k sebi sina Aleksandra i, uz ostale roditeljske i vladalačke savete, reče mladom i već slavnom potomku svome:
- Sandro, čedo moje: oženi se što pre"!
Potom otac posavetova sina da u tome podršku potraži kod Karađorđevićima odanog i životno-politički mudrog Nikole-Baje Pašića...

U pesmi "Veridba kralja Aleksandra", koju je 1922. godine spevao Mladen St. Đuričić, autor navodi da ni sam Aleksandar nije bio daleko od takve ideje...
"Gospodine Pašiću Nikola,
i to ću ti pravo kazivati
- kralj nikada lagati ne smije,
jest mi duša Istoku nagnula;
u detinjstvu sanak sam usnio
da ću belom ružom sa Istoka
kititi se kad budem dorast'o
i na presto sednem baba moga.
A skoro sam čudne čuo vesti,
da se divna razvija devojka
na dvorima kralja rumunskoga
- Mariola, princeza prelepa;
čuo jesam, ljudi mi zborili,
da bi divna za Kraljicu bila!

U navedenoj pesmi, mladi Aleksandar zatim nastavlja Pašiću da je "Rumunska zemlja prijateljska", jer od kada je Srba i Rumuna na Balkanu, nikada ova dva stara naroda međusobno nisu ratovala, naprotiv, reč je o jednom viševekovnom prijateljstvu.

Pašić će, potom, reći:
- Mnogi su mi za nju kazivali,
da je, Kralju, i odviše lepa"!...

Eto, tako je Nikola-Baja Pašić ispunio želju, već počivšeg kralja Petra Prvog, da mu za sina Aleksandra bude, što pre, nađena nevesta.

Slika

Nadmetanje cara i kralja

Nameru da zaprosi rumunsku princezu Mariju, međutim, imao je, prema citiranoj pesmi, i bugarski car Boris. Prema pesmi, i car iz Sofije i kralj iz Beograda našli su se u Bukureštu odjednom, a na princezi je ostalo da sama donese odluku čija će verna ljuba postati - zadoveka!

"A kad beše oko pola dana
dva balkanska sustigoše kralja
- car bugarski i kralj jugoslovenski.
Kralj Rumunski dočeka ih lepo -
pa kraljeve vodi u odaje,
a sa njima svu svitu njihovu.
Kralj sve goste pozva u dvoranu
a vladare da iznesu dare,
da povade prsten i jabuke,
svaki svoje da metne preda se,
da, kad uđe lijepa đevojka
dare bira i čije pokupi
onoga će verna ljuba biti.
Tad kraljevi povadiše dare,
razaviše svilene marame...
Zablista se dvorana Kraljeva,
zaseniše oči u gostiju,
nije šala, mio pobratime:
dve jabuke ispred dva vladara,
salivene od čistoga zlata,
iskićene dragijem kamenjem,
pred njima se vidi večerati,
u po noći kao u po dana".

Da bi trenutak prosidbe i neizvesnosti što više naglasio i "obasjao", pesnik Mladen St. Đuričić piše i ove stihove:
- Iza svake zlaćane jabuke,
leže mnogi kraljevski darovi,
purpur, svila, zlato i kadiva,
i po jedan prsten zaručnički.
Sa svakoga sija kamen dragi,
da se pred njim može pročitati
sitna knjiga noću u ponoći,
pobratime, kao prema sveći!
Kome bude zablist'o na ruci,
u noći mu tamno biti neće!"...
"Oba kralja na noge skočiše"...

Kralj rumunski izvede, tada, svoju prelepu kći da darove razgleda i da odluči svoju životnu sudbinu... Pesnik Đuričić ovako princezu Mariju predstavlja čitaocima svoje pesme "Veridba kralja Aleksandra":

- Ja, kakva je princeza rumunska!
Pobratime, ako znao nisi:
šta je bela u planini vila,
kad je vidiš, videćeš i vilu!
Oči su joj dva ponoćna mraka,
čelo joj je lepše od meseca,
na licu joj rumen zore rane
i sjaj sunca sa obadve strane.
U kosi joj ruže premaljetne!
opile se bajem i mirisom.
Prekrasnoga stasa i uzrasta.
Kad se kreće k'o da vila šeće,
na njoj zvoni biser i kamenje.
Svila šumi pesme sa Istoka.
Kad se smeje sve bašte cvetaju,
kad govori slavuji zamuknu
- da se lepše pesme naslušaju"...

Videvši "najlepšu kćer nekoga vladaoca uopšte", kako je, jednom, o kraljici Mariji rekao Pašić - sreća se osmehnula našem kralju Aleksandru, mada su oba vladara bila "na noge skočila" pred njom:
"Kad princeza stupi iznenada,
diže prten i zlatnu jabuku,
ispred srpskog kralja Aleksandra!"


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 17 Jan 2017, 15:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je bila kraljica Marija (3)

Zasenjena kruna Dušanova

Lepota kraljičina slavila se u pesmama

Slika

Panta Marković-Beograđanin spevao je 1923. godine pesmu, a nju mi je iz svoje zaostavštine predao Ljuba Veljović, solunac, s naslovom "Prstenovanje kraljice Marije". Ova pesma puna je poleta i oduševljenja - slavi lepotu kraljičinu i predočava ushićenje Beograda novom vladarkom. "Štono sunce razgonilo tamu, to Beograd čeka Mariolu! - kaže pesnik Panta Marković i dodaje: - Nad Dunavom plavim leprša s or'o beli, a pod njim kraljevi svatovi veseli"...

Onda sleduje, istina ponekad već korišćeno poređenje u našim i epskim i lirskim pesmama, ali ovde sasvim odgovarajuće:
"Dva se sunca sastala na reci:
božja iskra s Marijom kraljicom.
Sav Beograd blešti u zrakama
- još: od krune Aleksandra kralja!

Raspevani Panta Marković potom slika ambijent u kome će se obaviti venčanje kraljevskih supružnika i radost cele Srbije:
- Zvona zvone na svakome hramu,
narod kliče kraljici i kralju.

A Avala plava sva u cveću
- da s narodom poželi im sreću".

Lepota kraljičina izazivala je opšti ushit. Tako ni Panta "Beograđanin" ne odoleva, već peva:
- A kakva je mlada nam kraljica?!
Bela halja - k'o jutro... uz kralja,
dva uvojka pod krunu savita
kao da su od zlata salita!
Osmeh joj je k'o dva cveta rada,
stas visoki k'o kad slaplje pada,
korak sitan - ravno kralju gazi,
dok polako oltaru prilazi"...

Pesnik je uočio i sve, bitne detalje samog venčanja, to jest, stavljanje zlatne burme na prst rumunske princeze:
"Odjeknuše topovi ubojni
i zasvira tad orkestar vojni -
kad kralj Srba, Hrvata, Sloven'ca,
na prst Mari zlatan prsten stavi
... i za sebe i svoj tron je venča!"
Hodite 'amo-uz svatovca zvuke!...

Slika

Glasoviti pesnik Vojislav J. Ilić-Mlađi napisao je pesmu "Nek vam je srećno", a objavljena je u "Ratničkom glasniku" jula 1922. godine, dakle odmah po venčanju viteškog kralja Aleksandra i kraljice Marije. Zanimljiv je sam početak pesme, jer se pesnik najpre seća običnih ljudi, kaže:
"Vi, čija srca još plam sveti pali,
vi, prostodušni, nevini i mali,
hodite amo, uz svatovca zvuke!
Dečice mila, dajte čiste ruke;
svadbenom stazom kud povorka kreće
bacajte vence i sipajte cveće!
Dočekajte ih pred Crkvom i Dvorom,
s detinjskom pesmom k'o anđelskim horom:
- Neka je plodna dična Veza sveta!
Živeli složno, na mnogaja ljeta!
Nek Vam je srećno!"

Naglašavajući da je kraljica Marija došla u dom junačke dinastije i slobodnog naroda, pesnik Vojislav J.Ilić-Mlađi, još u pomenutoj pesmi peva:
- Ratnici! Borci iz Pobedne Vojne,
vi puške svoje dignite ubojne;
da pod tim sjajnim, pobednim svodom,
svatovi dični prolaze hodom.
Sad nema više ratne strahote,
danas je život posle golgote,
danas su delo naša nadanja,
danas je trijumf posle stradanja,
Što Karađorđe nekada poče,
to Aleksandar Veliki doče,
čuvari verni kralja i doma
grmnite glasom pobednog groma,
pozdravite ponos naših zemalja:
srpsku kraljicu i srpskog kralja!"
"Sa Avale vila zapevala"...

Gotovo da i nije moguće prikazati zanos koji je izazvalo venčanje kralja Aleksandra i kraljice Marije. Ogroman je broj pesama o njihovoj svadbi i samom činu venčanja. Jedna od pesama baš i ima naslov "Svadba kralja Aleksandra", a spevao je Mladen St. Đuričić 1922. godine. Iz nje navodim samo jedan deo:
"... Kad su svati stigli pred Beograd,
ugleda ih Avala planina,
sa Avale vila Ravijojla,
čuvarica svete Šumadije,
i besmrtne slave Srbinove,
posestrima kralja Aleksandra.


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 17 Jan 2017, 15:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je bila kraljica Marija (4)

Ko su bile zvanice

Poziv je bio upućen mnogim krunisanim ili uglednim i nekrunisanim glavama

Slika

"Moj Dunave, moje more plavo,
blago tebe, moj lepi Dunave,
jer si veće svate sagledao
od svatova Silnog Car - Dušana!
Jer si veću slavu dočekao
od Vardara i od Drima stara!"

NIKOLA J. MARINOVIĆ

Njeno Veličanstvo kraljica Marija Karađorđević u pesmama građana Kraljevine Jugoslavije
"Kosovo" - ilustrovani kalendar za 1923. godinu, objavilo je pesmu Pere Đurića-Lepavića "Ženidba kralja Aleksandra Prvog". U njoj nalazimo, prema autorovom redosledu, svojevrsni spisak zvanica za venčanje viteškog kralja Ujedinitelja i rumunske princeze Mariole, buduće naše kraljice.

Po već klasičnom obrascu, kralj Aleksandar "sitne knjige piše" budućim svatovima. Takav je, podsetimo se bio običaj i u narodnih pevača: "Sitnu knjigu piše Radivoje, u visokoj gori Romaniji", "Knjigu piše Bajo Pivljanine" i tako dalje. I Aleksanar Prvi Karađorđević, dakle, "na sve strane sitne knjige piše". Pesnik Đurić-Lepavić navodi da je skorašnji maldoženja iz Beograda poslao pozive za svoje svadebeno veselje "svetlom kralju od zemlje Britanske i caru od zemlje Indijske" - kralju Džordžu u London, onda "predsedniku Saveznih država" Amerike, pa francuskoj prvoj ličnosti Poenkareu, zatim kralju Italije i suverenu Španije. Pozvan je bio, razume se, i kralj Grčke Konstantin, a potom i ceo niz drugih uglednih, mada nekrunisanih, glava iz Evrope.

Kralj Aleksandar je, takođe, pozvao i nebrojene predstavnike Srba, Hrvata i Slovenaca, takozvane "domaće svatove".
Odazvali su se mnogi. Beograd, nikada pre, ni dugo zatim, nije u radosti video toliko uglednika. O tome sam pesnik Pera Đurić-Lepavić u rečenoj pesmi piše:

- Bože mili, čuda velikoga,
kada dođe dan venčanja Kralja,
take svate niko ne viđaše,
take goste niko ne imaše;
pun Beograd sveta sa svih strana"...

Došli su bili, kaže Đurić-Lepavić, princeza Kira od Španije, i Irena sa princem Alfonzom, i naslednik prestola Rumunskog, pa kum Alberto - vojvoda od Jorka (u ime kralja Džordža), pa nebrojeni drugi uglednici...

Nije, na žalost, poznat pisac pesme "Ženidba kralja Aleksandra" koju je 1922. godine na svet izneo Danilo Tunguz-Perović, ali se vredi i njome pozabaviti, jer predstavlja u pesnički nadahnutom maniru lepotu oboje supružnika - i Aleksandra i Marije. S tim što pesnika "zatičemo" u opisu Aleksandrovom kao prosca rumunske princeze, a Mariju kao onu koja je odlučila da se prikloni, u toj prosidbi, svom budućem mužu, krunisanoj glavi iz Beograda...

Slika

Verzija prosidbe je slična prethodno u ovom rukopisu pominjanoj pesmi kada se Pašić i Aleksandar konsultuju o izboru buduće kraljice za tron Karađorđevića. Jer, nepoznati autor kaže kako je Aleksandar poslušao Pašićev savet da isprosi rumunsku princezu:
- Moj je zavet tvoj slušati savet".

Zatim sledi živopisan izgled mladog našeg kralja, koji odlazi da prosi rumunsku princezu:
- Metnu na se divu i kadivu,
čisti skerlet i žeženo zlato,
na bedrima crvene čakšire,
od čuvene čohe venedičke;
što j' na suncu čoha crvenija,
a na kiši čoha rumenija,
širitima o ptočene zlatnim.
Na prsima zelenu dušanku,
od kineske svile i kadive,
izvezenu gajtanima zlatnim, potkićenu
bisernim kitama, i ordenjem od
kamena dragog.

Na ramena zlatne epolete,
do kolena čizme sahtijanske,
na petama od srebra mamuze,
a na glavi kalpak od samura,
s perjanicom noja 'tice krilom
i kićankom od suhoga zlata,
s tepelukom do junačka vrata.
Još prigrnu zibelin-azdiju,
i pripasa sablju dimiskiju,
pa pojaha konja ognjevita"...

"Ah, kakva je - vesela joj majka!"
Zanimljivo je da Petar Đurić-Lepavić u svojoj pesmi iz koje ovom prilikom navodimo stihove, kazuje da se rumunski kralj, otac lepe Mariole, naziva Ferdinand, a ne Karol. No, to ne smeta, jer pred lepotom sledećih stihova prosto dah zastaje:


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 17 Jan 2017, 16:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je bila kraljica Marija (5)

Darovi kraljevskim mladencima

Pesmu "Svadba kralja Aleksandra" objavio je Mladen Đuričić

Slika

Pesma "Svadba kralja Aleksandra", koju je spevao i objavio Mladen St. Đuričić 1922. godine u Beogradu, zanimljiva je iz više razloga: ne veliča samo kraljevski par i ne uznosi samo njihovu lepotu već se, uveliko, dotiče i značaja toga venčanja, jer pesnik kaže:

- Blago tebi Srbijo herojska,
blago tebi naša otadžbino,
prođe vreme tvojih muka veljih,
ratovanja i borbe velike,
vreme dođe mira i odmora,
odmaraj se sa svojim vencima".

Mladen St. Đuričić, inače ratnik-dobrovoljac i znamenit, mada nesrazmerno poznat srpski pesnik, urednik, docnije, "Dobrovoljačkog glasnika" na primer, posle ovih stihova peva i sledeće:

"Odmaraj se krunisan Mladenče,
grli mladu kraljicu Mariju,
I kad god je budeš zagrlio-
Aleksandre Karađorđeviću,
zagrlićeš obije države
-Rumuniju i svoju Srbiju;
grlićete obadva naroda
i voleti do suđenog danka"...

Pesnik ne napušta idilu bračnog početka, kao deo sudbine samih mladenaca, pa će ispevati i ove lepe stihove:

"Kralj zagrli kraljicu Mariju,
pa joj, vako stade besediti:
- Ljubo moja, moje sunce lepo!
Krasan darak na prvom uranku,
niko lepši poželet, ne može;
vile su me darivale njime!
Ako Bog da i sreća od Boga,
muško čedo prvo ćeš roditi,
mojoj kruni dična naslednika!"
(Kako rek,o - tako mu se steklo!)
"Svojoj prvoj voljenoj kraljici!"...

Slika

Mladen St. Đuričić, poštujući proverenu vrednost i tradiciju deseterca, u pesmi "Svadba kralja Aleksandra", kaže: - Sad da vidiš, pobratime dragi, kad kraljevske dare iznosiše, da svatovi vide dare sjajne"... Da bi emocija, a ne samo utisak, bio pojačan, sjatio se sav narod, a ne samo svatovi, a pesnik kaže kakvi su darovi: - Kavim nisu kralji darivani, od Kosova, a ni pre Kosova".
- Ej, zar se, dakle, i u časima opijenosti slobodom i povraćenom slavom, igda, Kosovo da zaboraviti?!

"Prvo beše zlatali trpeza,
salivena od čistoga zlata,
deset oka u nju utrošeno:
"Nerodimlje sa Kosova ravnog
- svome kralju i svojoj kraljici"!

Zastanimo! Zar ovo nije onaj plavi, srpski, luk Crnjanskog? Ili -Desankin? Koji povezuje Nemanjiće i Karađorđeviće, vekovnu slavu i patnju naroda našega i krune njegove? Nerodimlje na svadbi pobedonosnog kralja Aleksandra Prvog! Kakva pesma, kakav pesnik!...

"Zatim Prizren ruho skrojio je,
ko što nose Prizrenke devojke;
čistim zlatom vezeno na svili,
šest nedelja, dvanaest majstora,
kapalo je oči na jeleku
- da kraljici sjajni dar opremi".

Avaj... Prizren! Silnoga cara srpskoga. Na vezivu Sveti Arhangeli, pod iglama sve naše mladosti, u srcima iznova radosti... za Mariju, princezu rumunsku, za Mariju - kraljicu Karađorđević!

Onda sledi novi dar za kraljicu, iz Bitolja "s vezovima od srme i zlata", a natpisom:
- Svojoj prvoj voljenoj kraljici"!

Koji su, još, bili darovi kraljevskim mladencima? Iz mnoštva, izdvajamo što i pesnik Đuričić izdvaja:
- Hercegovci sablju sakovali,
od čelika i žeženog zlata,
iskitili balčak vezovima,
od biljura i kamena dragog,
"Svome kralju Oslobodiocu!"

Crna Gora, kao ujčevina kralja Aleksandra poslala je - šta? Kolevku! Pesnik peva:

- Crna Gora sa gradom Cetinjem,
od šimšira zdeljala kolevku,
izvezla je srmom i kadifom,
više glave krunu urezala,
ispod krune slova ispisala:
"Đedovina, budućem unuku!"

Vojvodina je dala "dve tapije na dva banovluka", grad Dubrovnik poklanja kraljevskim mladencima, "Dvor starih gospara", a Zagreb je poslao "kalpak i čelenku, što je nekad banovima davao", dok je dar Slovenije bio sledeći:


glasjavnosti,foto izbor administratora

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 81 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker