Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 11:20


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 11 Mar 2013, 15:19
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
KRALJICA MARIJA KARAĐORĐEVIĆ

Rumunska princeza Marija imala je srodnike i na engleskom i na ruskom dvoru, a kraljevsku titulu dobila je udajom za Aleksandra Karađorđevića. Bila je među retkim vladarkama koje je narod, zbog humanosti, plemenitosti i dostojanstvenosti, iskreno voleo

Slika

Kraljica Marija Karađorđević rodila se 9. januara 1900. godine u zamku Kotročeni, u blizini Bukurešta. Svet je ugledala kao druga ćerka rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna i rumunske kraljice Marije, sinovice engleskog kralja Edvarda VII i unuke kraljice Viktorije. Kao sasvim mala devojčica, Marija je dobila nadimak Minjon, navodno po nazivu opere koju je njena majka slušala neposredno pre nego što će je roditi. Plemenito poreklo, ali i lepotu Marija je nasledila i od bake po majci, kneginje Marije Aleksandrovne, koja je bila sestra ruskog cara Aleksandra III. Osnovno obrazovanje stekla je na rumunskom dvoru da bi po završetku Prvog svetskog rata školovanje nastavila u prestižnoj engleskoj Hilfild školi koju su pohađala deca iz engleske kraljevske porodice. Osim maternjeg rumunskog jezika, Marija je dobro govorila i engleski, nemački i francuski, a kad je postala jugoslovenska kraljica, naučila je i srpski jezik.

Ljubav na prvi pogled

Kraljica Marija bila je vrlo lepa, ali je često govorila da se nikada neće udati. Možda bi tako i bilo da joj jednog dana ministar spoljnih poslova nije predložio da upozna jednog mladića koji živi povučeno u svom dvoru. Bio je to kralj Aleksandar koji je za Božić došao u Sinaj, kraljevski zamak smešten duboko u karpatskim šumama. Dvoje mladih otišli su da se prošetaju i očito da se zbila čarolija jer je odmah po povratku Marija saopštila majci da će se venčati. Sledećeg dana kralj Aleksandar ju je zaprosio i na njen 22. rođendan verili su se u zamku Kotročeni. Ceremonija venčanja na kojoj je kumovao sin engleskog kralja, vojvoda od Jorka, obavljena je 8. juna 1922. godine u Sabornoj crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Beogradu. Raskošna svadbena ceremonija bila je i izuzetno značajan politički događaj.

Sreća i tuga

Sa kraljem Aleksandrom, Marija je rodila tri sina - prestolonaslednika Petra, koji je ime dobio po svom dedi, kralju Petru Prvom. U skladu sa idejom jugoslovenstva, drugom sinu dato je hrvatsko ime Tomislav, a trećem slovenačko ime Andrej. Kraljica je bila vrlo nežna prema svojoj, ali i drugoj deci. Često je odlazila na Oplenac i puštala svoje sinove da se igraju sa seoskom decom, a ona zalazila u seoske kuće. Gde god bi se pojavila narod bi je sa oduševljenjem dočekivao. Sačuvane beleške otkrivaju da je jugoslovenska kraljica Marija bila veoma posvećena domu i odmah po stupanju na presto, učila je sve o srpskim narodnim običajima. Svake godine 13. decembra, na dan Svetog Andreja Prvozvanog, kada je krsna slava Karađorđevića, okupljala se čitava porodica i najbliži prijatelji. Kraljica Marija je za devojke sa sela otvorila Domaćinske škole u kojima su one učile kuvanje, šivenje i sve u vezi sa domaćinstvom. Osnovala je dobrotvornu organizaciju „Kolo srpskih sestara”, a pomogla je i mnogim siromašnim đacima da nastave školovanje. Skladan porodični život kraljice prekinut je 9. oktobra 1934. godine kada je na kralja Aleksandra izvršen atentat u Marseju, u Francuskoj. Kraljica Marija ostala je sama sa tri maloletna sina, a uz to je morala Petra da pripremi za kraljevsku ulogu. Kad je 28. marta 1941. godine kralj Petar II stupio na presto, Marija je postala kraljica majka. Početak Drugog svetskog rata i promena političkih prilika u zemlji, naveli su je da sa dva mlađa sina otputuje u Englesku. Tada nije slutila da zauvek napušta Jugoslaviju.

Život u izbeglištvu

Kao i mnogi obični ljudi, jugoslovenska kraljica Marija živela je ratnih godina veoma teško. Iako je zbog vladarske titule imala pravo na povlašćeno dobijanje namirnica i drugih potrepština, ona to nije želela da koristi. Izabrala je da živi kao običan građanin tako što se sa svojom decom, prinčevima Tomislavom i Andrejom, uselila u preuređenu seosku kuću, stotinak kilometara od Londona. Kraljica je u toj kući živela s porodicom do 1946. godine, kad ju je prodala i kupila u Kentu novu kuću sa imanjem. Nastavila je da živi mirnim, seoskim životom gde su se prinčevi bavili poljoprivredom, a ona obavljala svakodnevne kućne poslove. Kada je 17. aprila 1941. godine kapitulirala jugoslovenska vojska, porodici se u Engleskoj pridružuje i kralj Petar Drugi Karađorđević. U slobodno vreme u emigraciji kraljica Marija je slikala i vajala. Jedan engleski list izvestio je da kraljica Marija od Jugoslavije, u svojim pedesetim godinama, nije odustala da postane student umetničke škole. Među kolegama je bila omiljena, a zabeleženo je i da je u školi bila priređena izložba njenih radova.

Humanost prema deci i izbeglicama

Kraljica Marija osnovala je Fond koji je pomagao siromašnu, bolesnu decu, stare i nemoćne. Čitav njen život u emigraciji u toku i posle Drugog svetskog rata, bio je obeležen radom u humanitarnim organizacijama kao što su Komitet Jugoslovenskog Crvenog krsta i Društvo „Sveti Jovan". Preko njih je slala pakete i pomoć našem narodu, kako u zemlji, tako i u zarobljeničkim logorima širom Evrope. Nedeljno je otpremano oko 200 paketa hrane, a do kraja 1943. godine upućeno je 5,5 miliona kilograma hrane, 30.000 šinjela i kompletne preobuke. I prinčevi Tomislav i Andrej prilagali su za iste svrhe po 1.000 funti godišnje. Paketi u kojima su se nalazili lični prilozi kraljice Marije i njenih sinova, prinčeva Tomislava i Andreja, prepoznavali su se po tome što je na njima pisalo da je pošiljalac Marija K. Đorđević, odnosno Tomislav K. Đorđević ili Andrej K. Đorđević. Zarobljeni Jugosloveni znali su ko stoji iza tih imena.

Poslednji dani

Kraljica Marija je teško podnela dane u izbeglištvu. Mučili su je i zdravstveni problemi, imala je dve operacije i reumatizam. Zbog paralize leve strane tela, poslednje godine života bila je nepokretna. Njeno veličanstvo kraljica Marija Karađorđević umrla je u snu 22. juna 1961. godine, u svom stanu u londonskom umetničkom kvartu Čelsi. Prvog jula, kovčeg s njenim telom prenet je u srpsku crkvu Svetog Save u Londonu, pravoslavni hram koji je 1950. godine osveštao vladika Nikolaj Velimirović. Marija Karađorđević sahranjena je 3. jula u Vindzoru, na privatnom groblju Frogmor, u sredini kraljevskog parka, blizu svoje prababe, engleske kraljice Viktorije. Grob je mermerna ploča sa reljefnim krstom na kojoj po sredini piše Maria, Queen of Jugoslavia. Pogrebu su prisustvovali njeni sinovi sa suprugama, knez Pavle sa porodicom i predstavnici rumunskog i britanskog dvora. Na opelu je pevao hor umetničke grupe „Šumadija" iz Londona. Pogrebu je prisustvovalo hiljade ljudi koji su došli iz Engleske, Amerike i mnogih evropskih zemalja.


still

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 31 Maj 2013, 00:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Slika

Kraljica Marija Karađorđević

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 31 Maj 2013, 01:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kralju traže mladu

Karađorđevići sa Cetinja otišli na škole u Ženevu. Najbliži saradnici doneli su Aleksandru sliku rumunske princeze Marije

Slika
Kralj Aleksandar Karađorđević

TEK ustoličeni novi kralj, sedeo je u salonu dvora i pokušavao da se seti lika svoje majke, kneginje Zorke Karađorđević. Kada je imao dve godine, ona je, nesrećnim slučajem, preminula, 1890, u 26. godini. Ostali su siročad - sestra Jelena, brat Đorđe i on, Aleksandar - najmlađi sin. Živeli su na Cetinju sa ocem, knezom Petrom, udovcem, u kući preko puta dvorca svoga dede po majci, crnogorskog kralja Nikole Petrovića, oca pokojne Zorke Karađorđević.

Deca bez majke su živela u Crnoj Gori pod zaštitom dede kralja i bake kraljice Milene Petrović. Majčine sestre, crnogorske princeze, udate na evropskim dvorovima, takođe su se brinule o ovo troje maloletne dece. Odlazila su najčešće u goste u Italiju kod tetke, kraljice Jelene, supruge italijanskog kralja Viktora Emanuela Trećeg od Savoje. Kralj Aleksandar se setio i svojih tetaka Milice i Anastasije Romanov iz Petrograda. Dok se školovao u Rusiji, posećivao je ove dve ruske velike kneginje.

CELA ZEMLJA ZA OBNOVU

Iako se teško živelo posle Prvog svetskog rata, zemlja je, ipak, krenula u brzu obnovu porušenih građevina, u postepeni ekonomski razvitak i nagli kulturni preporod. Narod je bio vredan, složan i čvrsto rešen da se ozbiljno pokrene na rad.

Zamišljao je kako se malen šeta po parku svoga dede, kralja Nikole, sa bakom Milenom i dadiljom Idom Nikolajević. Kasnije, kad su ih Crnogorci ispraćali na put u Švajcarsku, bio je već dečak koji pamti za ceo život. Zadovoljan i srećan, sa ocem, kreće u Ženevu. Svi su plakali na njihovom ispraćaju ispred cetinjskog dvora. Otišli su Karađorđevići zauvek u veliki švajcarski grad da se školuju u demokratskoj zemlji, sa mudrim ocem, obrazovanim knezom. A sad? Oca više nema. Kralju se, sve brže pred očima, menjaju ove davne slike.

Narodna skupština ga je, gotovo jednoglasno, izabrala za kralja Srbije. Želeli su Srbi da se izgnani Karađorđevići vrate u zemlju u punom sjaju - sa voždovim unukom, kraljem Petrom Prvim.

Kao da beše umoran od života, instinktivno oseti u duši sav teret države koji je pao na njegova pleća. Teško se oslobađao trauma iz prošlosti. Ratne slike je često noću sanjao, danju ih u podsvesti nosio. Imao je velike planove za bolju budućnost. Bio je mirotvorac sa dalekosežnim vizijama.

Preselio se u radni kabinet i poslednji put se prisećao mladih dana koje je proveo u Rusiji kao pitomac Vojne akademije "Vavedenje", a njegov stariji brat Đorđe - prestolonaslednik, tada je pohađao još prestižniju, čuvenu vojnu ustanovu "Kadetski korpus cara Aleksandra Drugog Romanova". Opet se, protiv svoje volje, prisetio svega što se tih godina i kasnije događalo u njegovom životu.

Nije mogao da zaboravi da je otac, kralj Petar, starijeg sina, Đorđa, lišio prava prvenstva na presto koji je rođenjem dobio. On je bio suviše brz, prek, gotovo raskalašan i bezobziran, ali veoma pametan i hrabar čovek. U svojoj obesti, nogom je tako snažano udario svog posilnog u stomak da je mladić kasnije preminuo. Pod uticajem svojih savetnika, kralj Petar je odredio za naslednika njega - mlađeg sina, Aleksandra.

Nije se imalo kud, sudbina je 1921. godine odredila za kralja odvažnog Srbina, regenta Aleksandra Karađorđevića - ratnika, prekaljenog borca, nosioca vojnih i drugih odlikovanja, domaćih i stranih. Imao je dobre saradnike, posvećene svom sposobnom kralju. Voleli su ga, divili mu se, podržavali ga.

Aleksandar je, svojim mudrim govorima, privlačio mase sveta koje su mu, od prvog dana vladavine, bile privržene.

Danas, kada je umorni vladar pun planova, vizija i specijalnih ideja, njegovi verni saradnici razmišljaju kako da ga usreće ženidbom. Poznato je bilo da je Rumunija, dobar sused, veoma dobro znala da su se u Srbiji vekovima smenjivale dinastije i da je bilo dosta trzavica oko njihove porodične prevlasti. Karađorđevići su sada na tronu. Uspeli su da se pokažu hrabrim u Prvom svetskom ratu, ali su, posle konačne pobede, morali da se prijateljski dogovore sa svojim susedima, Rumunima, oko podele zajedničkih teritorija Banata. Postojale su neke realne mogućnosti pregovaranja oko pomenutih spornih oblasti ove dve susedne balkanske zemlje, da bi se pravedno nagodile između sebe.

Kraljevi saradnici odlučiše da ga posavetuju da se oženi prelepom rumunskom princezom Marijom, kćerkom kralja Ferdinanda Prvog i kraljice Marije. Pošto su čuli da je bila zgodna i već stasala za udaju, napraviše dobar plan da je kralj što pre lično upozna, a oni će proveriti sve njene karakterne osobine i lepotu. Poverljivi ljudi su im doneli fotografije na kojima se jasno videlo da je izuzetno lepa: visokog rasta, skladno građena, plavih očiju, pravilnih crta lica. Što se njene naravi tiče, javljeno je da je ozbiljna, visprena, uzdržana i kulturna dama koja se već, kao mlada, bavila humanitarnim radom i bila ratna bolničarka.

Veoma obdarena, princeza Marija se doškolovala u Engleskoj - po završetku rata. Radilo se o najpoželjnijoj princezi koja je, po svemu, mogla da zadovolji ukus i zahteve najprobirljivijeg vladara neke zemlje. Ako bi se ona svidela jugoslovenskom kralju i on princezi, došlo bi do još većeg zbližavanja dveju dinastija.

Kralj je o svemu diskretno obaveštavan, ali je bio, u početku, malo uzdržan, pa se ova tajna dobro čuvala kod pojedinaca na dvoru. Svakako, ne zadugo. Vest je stigla u oba dvora. Prvo u jugoslovenski na Dedinju.

Nastaviće se


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 21 Nov 2013, 01:07
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Zdravica budućem zetu

Dolazak kralja Aleksandra na imanje u raskošni letnji dvorac Peleš u Sinaji izazvao je oduševljenje u porodici kralja Ferdinanda Prvog Hoencolerna, tadašnjeg uvaženog kralja Rumunije

Slika
Princeza Marija i kralj Aleksandar

BRZO je rumunski kraljevski par saznao da se kralj Aleksandar naročito interesuje za njihovu ljubimicu. Poželeli su da se Jugoslavija i Rumunija još bolje i bliže učvrste i vežu rodbinskim vezama. Uslov je bio da se princeza i kralj sretnu, upoznaju i da sami donesu odluku o svojoj budućnosti.

Uskoro je iz Bukurešta u Beograd stigao poziv kralju Aleksandru. Rumunski vladar i njegova supruga, Marijini roditelji, pozvaše kralja u goste. Poziv je zvanično primljen, uz zahvalnost i na obostranu radost.

Dolazak kralja Aleksandra na imanje u raskošni letnji dvorac Peleš u Sinaji izazvao je oduševljenje u porodici kralja Ferdinanda Prvog Hoencolerna, tadašnjeg uvaženog kralja Rumunije.

Kralj i kraljica su zvanično pozdravili kralja Aleksandra i, po protokolu, seli su u ružičasti salon. Kraljica Marija je pažljivo posmatrala specijalnog gosta i, kao svaka brižna majka, cenila da li bi bio dobar suprug za njenu ljubimicu.

Aleksandar se iznenadio kad je na vratima ugledao princezu Mariju. Lepa, šarmantna dama, hodala je uspravno, odmerenim, dosta ujednačenim koracima. Ona je smireno progovorila:

- Dobro nam došli u dvor, Vaše veličanstvo. Silno sam želela da upoznam vas - novog kralja Jugoslavije. Vi ste poznati i priznati heroj iz minulog rata. Vi ste pobednik...

Svi su sedeli u velikom dvorskom salonu i tiho razgovarali, dok su pratnja i lični ađutant visokog gosta boravili u radnom kabinetu rumunskog vladara.

Potpuno pripremljeni za svečani doček otmenog gosta, ukazivali su mu pažnju, potkrepljujući je najlepšim rečima dobrodošlice.

Rumunski kralj Ferdinand Prvi ustade i visoko podiže pehar pun čuvenog francuskog vina šardone, te nazdravi gostu:

- Vi ste, dragi kralju Aleksandre, danas poznati i priznati u celom svetu zbog požrtvovanosti u ovom ratu! Naša deca su vam se obradovala, kao i moja supruga, kraljica Marija. Verujemo da dolazite kao prijatelj kod prijatelja.

Svečani ručak je veličanstveno počeo i završio se u veselju, uz najlepše zdravice. Služena su najskupocenija domaća pića i neka čuvena iz Evrope. Svetla trpezarija odavaše sjaj, raskoš, silu i moć prethodnog kralja, Karola. Na glavnom zidu stajale su slike kralja Karola i kraljice Jelisavete.


KAKVA MAJKA, TAKVA ĆERKA

Kralj Aleksandar je brzo ocenio svoju buduću taštu, kraljicu Mariju od Rumunije. Bila je to naočita dama, obučena po poslednjoj pariskoj modi, obrazovana u vrsnim engleskim školama. Setio se poznatih reči: „Kakva majka, takva kćerka.“

Posle ručka, kralj Jugoslavije i kraljeva uža porodica pređoše u mali salon gde su, po zidovima, visili umetnički portreti njihove dece - prinčeva i princeza.

Kralj Ferdinand Aleksandru veselo reče, sa namerom, da ga okuraži:

- Dragi, mladi kralju! Stasali ste za ženidbu. Najbolje je da birate samo onu devojku koja vam je srcu draga. Jeste važno da bude gospodskog roda, ali prvo treba da vam se svidi.

Strepeli su da li će se kralj i princeza jedno drugome dopasti. Primetili su, i na prvi pogled, da između ovo dvoje mladih postoje simpatije. Stvorene su na prvi pogled, i odmah ispoljene.

Posle kratkog boravka na rumunskom dvoru, kralj Aleksandar se srećan vratio, mesec dana pred Božić, u Beograd. Niko nije ovu tajnu znao osim njegovih saradnika koji su mu, svojevremeno, dali ideju da se što pre dobro oženi. Oni su lako uočavali da se promenio i da je izuzetno raspoložen.

Kralju se činilo da će ga Marija - mlada princeza, istinski usrećiti. Božić je spremao, a na mladu Mariju mislio.

Snegovi su već pokrili beogradske ulice. Božić će obradovati sve pravoslavce, a kralj je otputovao, sa pratnjom, iz Beograda u Rumuniju važnim, tajnim poslom.

Na rumunskom dvoru vladala je užurbanost. Kraljevina će proslaviti prvo Božić, a posle dva dana, i rođendan svoje princeze Marije. Važan događaj beše i skori susret kralja Aleksandra sa svojom izabranicom Marijom.

Strogo čuvana tajna, ipak je dospela u javnost, jer je već trebalo ozvaničiti veridbu dvoje članova kraljevskih porodica. Za srpski narod kraljeva sreća je bila posebno važna.

Ukazala se jedinstvena prilika, i 9. januara 1922. godine, na dan rođenja princeze Marije, bi svečano objavljena njena veridba sa kraljem Jugoslavije Aleksandrom Karađorđevićem. Veridbena ceremonija je svečano obavljena na dvoru - u Bukureštu, a venčanje će biti 6. juna u Sabornoj crkvi u Beogradu. Nastalo je narodno veselje u Rumuniji i pripreman svečani doček kralju u Beogradu.

Kraljevski dvorac Kotročani u Bukureštu, kitnjasta, starinska građevina, bio je potpuno presvučen novim ruhom, osvetljen, okađen tamjanom i blistavo čist. Na terasama ove veličanstvene vile vijorile su se zastave dveju država, u znaku izuzetnog veselja i događaja od državnog značaja.

Zvanično prstenovanje kralja i princeze počelo je ceremonijalom, u duhu pravoslavlja. Mladenci su iščekivali ovaj trenutak istine i radosti s nestrpljenjem i ponosom. Zvona su jače odjekivala sa zvonika svih crkava, a topovi treštali sa tvrđava glavnih gradova obeju država.

Kralj se vratio u svoju prestonicu sa povećim prstenom od zlata i skupocenog brilijanta. Nosio je ponosno ovo veridbeno znamenje i bio dočekan kao pobednik u ljubavi. Njegovo primetno zadovoljstvo bilo je garancija za dobro obavljen posao na rumunskom dvoru. Narodno veselje je danima trajalo u oba dvora, po gradskim ulicama i trgovima.

Mudri, odmereni, dostojanstveni vladar, mirno je primao čestitke na svom dvoru u Beogradu, i svi su bili ubeđeni da njihov kralj ne može da pogreši. Gde god bi se pojavio, narod je burnim ovacijama dočekivao i ispraćao svoga suverena.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 28 Nov 2013, 01:52
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ženidba braće prinčeva

Tomislav još nije bio spreman za brak, ali mu nije smetalo što mlađi brat ide "preko reda"

Slika

TOMISLAV je sa zadovoljstvom saslušao bratovljevu želju da se oženi. On još nije bio spreman za takav životni potez, ali mu nije smetalo što mlađi brat ide "preko reda".

Andrej je čvrsto zagrlio Tomislava, rekavši mu da će biti glavni na svadbi. I majka, kraljica Marija, bila je presrećna. Petra su pozvali na svadbu, ali je on poslao telegram i čestitao veselje najmlađem bratu. Usled prehlade, neće moći da prisustvuje svadbenom veselju. Kad ozdravi, doći će da ih sve vidi, pogotovo svog sina, princa Aleksandra.

Dok su na travi, u prirodi, proslavljali veridbu, princ Tomiislav je pokazao maketu crkve koju je sam uradio. Želeo je da im stavi do znanja da će je on sagraditi. Biće ktitor crkve, koja će ličiti na onu na Oplencu. Kraljica je obećala novčanu pomoć za gradnju objekta, ali se brzo pokazalo da više nema novca za tako veliki izazov.


PEVAO RUSKI HOR
Fotografije bračnog para, Tomislava i Margarite, isticale su se u novinama i časopisima. Tako su zabeleženi mnogi detalji sa raskošne svadbe u nemačkom dvorcu "Salem". Pravoslavni vladika Dionosije došao je iz SAD da ih venča. Na svadbi je pevao ruski emigrantski hor u kozačkim uniformama. Kum je bio mladoženjin rođak - bugarski kralj Simeon, a stari svat vojvoda Filip od Edinburga, suprug engleske kraljice Elizabete Druge.

Andrejeva svadba sa nemačkom princezom Kristinom fon Hese bila je otmena, prema protokolu i izuzetno dobro pripremljena. Prisustvovali su mnogi rođaci sa evropskih dvorova, uglavnom kraljevi ili članovi njihovih porodica, svi dobro raspoloženi.

Mlada princeza Kristina blistala je u beloj svilenoj venčanici sa dugim, niz leđa spuštenim prozirnim velom. Pored nje stajaše mladoženja, princ Andrej, takođe prelepo odeven. Kraljica Marija, sa princom Tomislavom, stajaše sa desne strane od mladenaca, a mladina majka, grčka princeza Sofija, sa leve.

Jugoslovenska kraljica Marija, tog dana, beše vidno drugačija, povrativši svoj nekadašnji sjaj prve dame. Nadala se Andrejinoj sreći. Uvaženi gosti sa evropskih dvorova, blistali su posebnim sjajem. Svima je bila čast jer prisustvuju slavlju u dvorcu porodice grofa Fon Hesea, blizu Frankfurta.

Kraljević Tomislav, izuzetnom lepotom i šarmom, osvajao je sve goste, pa i nemačku princezu Margaritu od Badena, rođaku princize Kristine fon Hese, koja se tog dana venčavala sa njegovim bratom princom Andrejom. I Tomislav je zapazio zgodnu plavušu, koja je na jednom konkursu lepote, bila proglašena za Mis Evrope.

Od tog prvog susreta, princ Tomislav i princeza Margarita, nisu mogli da odole jedno drugom, već su se ubrzo istinski zavoleli. Princeza Margarita mu je ispričala da radi u Londonu kao viša medicinska sestra i da je stručnjak za anesteziju. Bila je poznata i cenjena, u svom poslu.

Mladi kraljević, nije oklevao, rešio je da zaprosi zgodnu princezu iz Badena. Nije hteo da propusti jedinstvenu priliku, koja mu se ukazala, a mislio je da će još da momkuje na farmi u Saseksu.

Obavestio je majku Mariju koja bez predomišljanja odluči da ga podrži. Već 1957. godine, posle brata Andreja, verio se i oženio princ Tomislav, kraljičin srednji sin, ljubimac.

Na svadbi u nemačkom gradu Salemu, slila se reka plave krvi. Došli su kraljevi ili njihovi zastupnici da uveličaju ovo nadaleko čuveno svadbeno veselje.

Idila dvoje mladih se produžila u junu i julu 1957. godine na medenom mesecu koji su proveli na Majorki. Po mišljenju novinara, važili su za najlepši prinčevski par Evrope.

Kralj Umberto od Savoje, došao je na svadbu kao blizak rođak, brat od tetke kralja Aleksandra. U 53. godini vitak i uspravan, bio je slika i prilika svoje majke kraljice Jelene od Savoje.

Kraljica Marija je u salonu dvorca Salem sedela sa kraljem Umbertom. Bilo je neizbežno da se spomene pokojni kralj Aleksandar na dan kad se njegov sin Tomislav srećno oženio. Baš tada je u štampi pisalo da će katoličke institucije da predlože Jelenu za sveticu. Prethodno je trebalo sakupiti podatke o njenim dobročinstvima.

Ceo život Jelena Savojska je posvetila porodici, narodu koji je prihvatio kao svoju kraljicu. Kad se desio zemljotres 1908, u gradu Mesini, dvadeset dana je boravila na trusnom području izvlačeći povređene. Svojim rukama je spasila jednu devojčicu. Zato su, njih dve u zagrljju, izvajali na njihovom spomeniku građani grada Mesine.

Veselje se nastavilo na imanju Karađorđevića gde su porodično slavili. Želeli su da kralja Petra, ovom prilikom, najbolje moguće ugoste, da mu pruže šansu da se ovde oseća kao u svojoj kući. Sa njim je najzad, bio i njegov sin, princ Aleksandar, koji je živeo na farmi u Sajksu, u čarobnom ambijentu kraljevića Tomislava.

Bile su tu dve snahe: Andrejina supruga Kristina i Margarita koja se upravo venčala sa Tomislavom. Kao prave dobre Nemice, stajahu sa leve i desne strane svoje svekrve, kraljice Marije. Pošto su, pre svojih venčanja, obe primile pravoslavnu veru i same su bile ponosne na tu činjenicu.

Andrej je tada saopštio da će da proda svoju farmu i da se, sa Kristinom, preseli u London, smatrajući da je njegova supruga previše krhka da bi radila i živela kao seljanke. Kristina je potvrdila njegove reči, moleći kraljicu da ne zameri zbog selidbe.

Najstariji sin Petar se sve vreme smeškao, svestan da više ne pripada ovom svetu. Razmišljao je o povratku u Monte Karlo, u svoj svet u gradu kockara, propalih vladara, mondena, beskućnika. Planirao je da kasnije krene preko Atlantika u obećanu zemlju, Ameriku. Bio je u nekoj vrsti pripravnosti, ali bez para za život.

Nastaviće se


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 28 Nov 2013, 01:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Svatovi prave bajke

Verenica, princeza Marija, počela je pripreme za put u Jugoslaviju, uz pomoć svoje majke, kraljice Marije, koja je prva u Beograd poslala kralju opširnu telegram-čestitku povodom veridbe svoje kćerke

Slika
Mladenci na ulazu u Sabornu crkvu

Verenica, princeza Marija, počela je pripreme za put u Jugoslaviju, uz pomoć svoje majke, kraljice Marije, koja je prva u Beograd poslala kralju opširnu telegram-čestitku povodom veridbe svoje kćerke. Njene dobronamerne reči, protkane mudrošću i poetikom, izazvale su oduševljenje jugoslovenskog naroda. Niko i da je hteo više nije mogao zaustaviti ushićenje koje je vladalo na oba dvora.

Ljudi su prepričavali i citirali dobronamerne reči rumunske kraljice. Iskazala je sigurnost da će njena miljenica pomagati svom budućem suprugu, viteškom kralju jer je na svom dvoru vaspitavana i privikavana na rad. Sve najlepše ona će iskazati prema novoj domovini, zabeležila je rumunska vladarka.

Okićeni jugoslovenski brodovi plovili su širokim Dunavom u susret rumunskoj kraljevskoj jahti, "Štefan Čel Mare". Kćerka rumunskog kralja Ferdinanda Prvog, nestrpljivo je čekala trenutak da se sretne sa svojim verenikom - kraljem Aleksandrom od Jugoslavije. Ona je na jahti boravila u društvu roditelja, rodbine i očevih velikodostojnika. Jugoslovenski brodovi su se pokrenuli, prateći jahtu, pa su zajedno uplovili u beogradsko pristanište.

VeliČanstveni doček i srdačan susret dvoje mladih ostao je za pamćenje i najlepši spomen Beograđanima.

Mlađana princeza Marija, tog šestog juna 1922. godine, ličila je na gorsku vilu koja kao da je upravo izronila iz tajanstvenih dubina Dunava. Princeza je očarala svojom raskošnom lepotom najviše svog verenika, koji je glasno povikao:

"Vaše veličanstvo, poštovani kralju Ferdinande! Srećan sam, počastvovan i zahvalan jer ste mi u Beograd, Vi, lično, doveli Vašu kćerku, moju verenicu, princezu Mariju od Rumunije. Najviše sam zahvalan Vašoj supruzi, njenoj majci, Njenom veličanstvu kraljici Mariji jer je na svet donela pravi dragulj - najlepšu evropsku princezu, moju buduću suprugu i buduću kraljicu Jugoslavije. Ovo je najsrećniji dan za mene i za celu zemlju svih Srba, Hrvata i Slovenaca na čijem sam čelu. Dobro nam i zdravo svi stigli u prestoni grad Beograd! Živeli! Živeli!

Rumunski kralj mu se zahvali na dobrodošlici probranim rečima, a Aleksandar više nije skrivao emocije, upućujući osmehe verenici.

KUM ENGLESKI KRALJ

VenČani kum je bio engleski kralj Džordž Peti koga je zamenjivao njegov sin, princ Albert. Stari svat je general ruske armije - dragi stric kralja Aleksandra, Arsen Karađorđević. Ručni dever mlade Marije bio je njen mlađi brat, rumunski princ Nikola. Barjaktar - Mihailo Šibalić iz Nikšića, u svojoj crnogorskoj narodnoj nošnji, jezdio je na belom konju.
Predsednik beogradske opštine, sa posebnim uvažavanjem, počastio je sve goste hlebom i solju, po srpskim običajima. Više nije bilo dileme da su obe strane žarko želele i podržavale ovaj brak jer je svadbeni spektakl, od samog početka, ličio na pravu bajku. Na svečanom dočeku, u ime domaćina, bili su srpski patrijarh Dimitrije, predsednik i ministri Kraljevske vlade, predsednik i poslanici Narodne skupštine.

Ulice Beograda bile su okićene cvećem i zastavama, osvetljene lampionima. Narod je, burnim ovacijama, pozdravljao goste u luksuznim kolima koja su se kretala prema Starom dvoru, koji je sagradio kraljev otac, kralj Petar Prvi.

Kraljevska sva-dba je pripremljena po svim običajima pravoslavlja.

Sto dvadeset devojaka, iz svih krajeva zemlje, u živopisnim narodnim nošnjama, otpevale su pozdravnu pesmu svojoj budućoj kraljici, specijalno napisanu i komponovanu za ovu izuzetnu priliku, za sreću kraljice i kralja.

Ispred Starog dvora kraljevska garda je u stavu mirno pozdravljala kralja i njegovu buduću nevestu.

U gradu su organizovana razna sportska takmičenja, izložbe slika, pozorišne predstave u Narodnom pozorištu i Pozorištu "Manjež". Izložbe narodnih rukotvorina, koncerti civilnih i vojnih orkestara, parade viteških veština - sinjskih alkara, a najupečatljivija svečana ceremonija beše smotra jedrilica, na vodi mirne Save. Beograd beše procvetao i visoko se uzdigao da lepotom izrazi poštovanje svom kralju i njegovoj izabranici.

Sutradan, 8. juna, mladoženja je krenuo sa budućom nevestom i deverima prema Sabornoj crkvi na venčanje.

Bio je to nesvakidašnji nadrealni doživljaj za sve. Zvona su se utišala, a zvanično venčanje i prstenovanje obavio je srpski patrijarh Dimitrije. Kad su mladenci krenuli iz crkve, odjeknule su salve topova sa beogradske tvrđave. Narod nije imao razloga da skriva oduševljenje.

Posebna je priča svečanost u Starom dvoru, posle venčanja. Rodbina, prijatelji, i najbliži rođaci, sedeli su sa leve strane velikog stola. Mladenci su u čelu trpeze sa deverom, kumom i starim svatom. Sa desne strane - članovi diplomatskog kora i predstavnici stranih ambasada. Imao se utisak da je sala nedovoljna za sve zvanice, pa se koristila i pomoćna velika odaja za svečani ručak.

Rumunski kralj Ferdinand Prvi i kraljica Marija, sedeli su malo izdvojeni u čelu trpeze, uvaženi kao glavni gosti. Veselje je bilo kraljevsko, istinski otmeno, ali prisno i iskreno sa obe strane.

Srećni kralj i mlađana kraljica često su ustajali, klanjali se i zahvaljivali na srdačnim čestitkama.

Bela, svilena venčanica prekrivena prozirnim velovima, ostala je svima za pamćenje po luksuzu i eleganciji. Vuklo se iza kraljice pet metara japanske čiste svile. Kraljevo svečano odelo sa ukrasnim trakama od svilenih širita, odavaše sjaj i otmenost simpatičnog slavnog mladoženje.

Nastaviće se


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 28 Nov 2013, 02:03
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Prvencu dedino ime

Idiličan život kraljevskog para Karađorđević, mogao je da posluži kao uzor mnogim evropskim suverenima

Slika
Kralj Aleksandar i kraljica Marija sa decom

IDILIČAN život kraljevskog para Karađorđević, mogao je da posluži kao uzor mnogim evropskim suverenima. Na njih su se rado ugledali i građani Beograda, jer je mlađana kraljica Marija, dolaskom u dvor, brzo prihvatila sve obaveze kraljeve supruge, koja je dobrim ukusom izgradila elegantan stil odevanja i zadobila status prve dame Beograda.

Na balovima i raznim gozbama kao i na školskim proslavama, ona je nosila jednostavne toalete najboljih francuskih kreatora. Svesna da je došla u zemlju koja je nedavno izašla iz teškog rata, sa velikim životnim problemima, nije naginjala rasipništvu. Njen prefinjeni ukus, odavao je Marijin urođeni dar za umetnost.

Mlađana kraljica brzo je prilagodila sva važna pravila protokola na dvoru da budu u skladu sa kraljevim dužnostima. On je njenu dobrotu i brigu primio sa dubokom zahvalnošću i počeo da joj kupuje skupocene poklone. Kraljica je, međutim, negodovala zbog trošenja novca na skupe poklone, smatrajući da je bolje da se više ulaže u humanitarne svrhe.

Razgovarali su i o nasledniku, a kralj je usput pomenuo primer svog dede, kralja crnogorskog Nikole Petrovića, koji je posle četiri kćerke, dobio sina Danila. Majka Zorka, rođena je prva od njegovih devet kćerki i tri sina. Izrodili su jedanaestoro dece.

Svi planovi dvoje mladih supružnika, počeli su da se uspešno ostvaruju. Dok su gradili Beli dvor, živeli su u maloj kući na Dedinju.

Kraljica se počela pojavljivati na humanitarnim balovima, u društvu poznatih beogradskih aktivistkinja, koje su pomagale sve važne kulturne manifestacije u zemlji. Obišla je značajne škole, obdaništa, bolnice, beogradske muzeje. Tada je upoznala napredne slikare, pripadnike novog slikarskog pravca, takozvane Srpske moderne. Rado je izdvajala novac za dobrotvorna udruženja i postala počasna pokroviteljka. Kralj je sve odobravao i sa njom osnivao dobrotvorne fondove.

Mlada Marija je prednjačila u svemu i brzo je sebi obezbedila dostojno mesto najplemenitije kraljice - majke celog naroda. Oreol slave će doživotno nositi. Upoređivaće je sa kraljicom Jelenom Anžujskom i kneginjom Milicom Hrebeljanović. A ona se nije uznosila, dobrotom je ljude plenila. Uvek skromna i pribrana je bila u ophođenju.

Tog šestog septembra 1923, u kraljevskom dvorcu u Beogradu je prvo vladao tajac, a potom se začula galama i uzvici zadovoljstva. Princ Pavle Karađorđević je hitro ušao u mali salon kod kralja Aleksandra noseći mu sina - zdravog dečaka.

U čast rođenja kraljevog sina, sa beogradske tvrđave je ispaljen 101 počasni topovski plotun. Nastalo je veliko narodno veselje u celoj zemlji, dok se kraljica odmarala, uz veliku pažnju dvorskog lekara i supruga Aleksandra.

Istog dana sačinjen je važan dokumenat o rođenju prestolonaslednika na koji su se zvanično potpisali predsednik Narodne skupštine i ministri Kraljevske vlade. Pedijatar je takođe dao svoju pismenu izjavu, uz svojeručni potpis, da je u dvoru rođen princ - zdrav dečak, šestog septembra 1923, u 2 časa i 55 minuta.

Roditelji su se lako odlučili za dan krštenja princa. Prestolonasledniku Jugoslavije ime Petar odredio je kum, engleski kralj Džordž Peti. Sprečen obavezama, poslao je u Beograd svoga sina, engleskog princa Alberta, da ga na krštenju zameni. Tako je tek rođeni princ dobio ime po svom dedi, kralju Petru Prvom Karađorđeviću. Na crkvenom krštenju, dečaka Petra je držala njegova baka, rumunska kraljica Marija, dok ga je sveštenik blagosiljao.

Posle pet godina, na Bogojavljenje 1928, kraljica je donela na svet još jednu bucmastu bebu. Na krštenju je takođe dobio ime od kuma kralja Engleske, Džordža Petog - Tomislav. Godinu dana kasnije, na Vidovdan 1929. rođen je treći princ, Andrej Karađorđević, i to na Brdu kod Kranja, u vili svojih roditelja. Tu će, kasnije, kad dečaci odrastu, svi zajedno, srećni provoditi letnje dane u igri.

Već od 1930, pošto je izrodila tri zlatna dečaka, kraljica je sportskim kolima, srećna, putovala po zemlji sa kraljem. U bundi sive boje, sa krznenim okovratnikom i šeširom malog oboda, ona zimi odvažno korača, pored kralja, koji na sebi ima uniformu ukrašenu ordenjem. Na svim humanitarnim proslavama bila je uznesena i zadovoljna, uživajući sa svojim kraljem i sinovima. Bila je potpuno posvećena suprugovim aktivnostima, deci i narodu.


UČITELj ĐURA DANIČIĆ

Kralj se često interesovao kako napreduje kraljičino učenje srpskog jezika sa Đurom Daničićem, profesorom beogradskog liceja. Kraljica je odgovorila da voli da piše "uprošćenom azbukom" i čistim srpskim jezikom. Radi boljeg učenja, zamolila je da se više ne služe francuskim, već srpskim jezikom.

Otac i majka su osobitu pažnju poklanjali prestolonasledniku Petru. Učitelji su, sa posebnom odgovornošću, pristupali dečaku, spremanom da se potpuno osposobi za budućeg kralja. Strani jezici i mnogi predmeti koje je, na vreme, počeo da izučava na Dedinju, dosta su opteretili nežnog mališana. Znao je da se sve radi za njegovu bolju budućnost. Učio je redovno lekcije, a kraljevski par je odlučio da mu dovede novog, stranog profesora, ser Sesila Perota, pedagoga iz Engleske.

U časovima potpune relaksacije, kraljeva supruga je uživala u svom ateljeu gde je slikala i vajala. Njena kreativnost je tu dolazila do punog izražaja. Trudila se da svoja vajarska dela stvara do perfekcije i zato je nabavljala najbolje vrste gipsa. Neki poznati ljudi su se, i na prvi pogled, u gipsu ili u bronzi lako prepoznavali jer je kraljica uspevala da izrazi karaktere i fizičke crte osobe koju je, s ljubavlju, lako stvarala.



Nastaviće se


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 04 Nov 2014, 21:51
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Crna vest iz Marselja

Na stanici u Bezansonu prefekt obavestio kraljicu da je kralj ubijen. Narod zanemeo od bola za ubijenim suverenom

Slika

KRALJICA se brzo prilagodila srpskom narodu čiji je jezik već odlično govorila. Primala je u dvor predstavnice mnogih ženskih udruženja, pažljivo ih slušala i iskreno razumela njihove potrebe. Zato je davala novac ženama koje su rukovodile Kolom srpskih sestara, Udruženjem likovne umetnosti "Lada", organizacijom Crvenog krsta i Udruženjem "Kneginja Ljubica". Nekad su dolazile kod nje u dvor, a češće je ona lično prisustvovala sastancima tih udruženja. Radovala se posebno prekrasnim likovnim izložbama u paviljonu "Cvijeta Zuzorić" jer je i sama, gotovo profesinalno, slikala.

Izvesno je da se kralj Aleksandar ponosio svojom suprugom. Često je sedeo sa njom u salonu i vodio čak i važne službene razgovore.

Jednom su letovali u Herceg Novom i tu se dogovore da kupe imanje u Miločeru na kome će izgraditi vilu po imenu "Kraljica Marija". Arhitekte su odmah dobile zadatak i posao je dosta brzo završen.

Ubrzo je kralj Aleksandar počeo da se sprema za put u Francusku. Nekoliko dana pre polaska, kralj zamoli kraljicu da zajedno pođu u podrumske prostorije. Sedeli su u "sobi za šaputanje", u koju je kralj dovodio goste kad bi hteo da razgovara o najvećim tajnama.

Tu je kralj obavestio o pokušaju atentata prethodne godine u Zagrebu, ali i o saznanjima da će uslediti novi pokušaj i to baš u Francuskoj. Tada su napravili plan da se posle zvanične posete u Marselju, susretnu u Parizu, gde je bio sin prestolonaslednik Petar.


SAHRANJEN PORED MAJKE

KRALJ je sahranjen, po svojoj želji, ne pored Karađorđa i oca Petra Prvog na počasnom mestu u gornjoj kapeli, već u donjoj kripti gde leže ostali članovi porodice Karađorđević. Sahraniše srpskog viteza pored majke, kneginje Zorke. Tu, sa druge strane, bila je i grobnica određena za kraljevu suprugu, kraljicu Mariju.

Tih jesenjih dana, 1934. godine, ljudi su vapili za suncem. Kraljica Marija je sa zebnjom u srcu posmatrala supruga. Ispratila ga je sa knezom Pavlom i kneginjom Olgom do Boke Kotorske. Zajedno su ušli u manastir Savinu da se pomole Bogu, i zatim se poklonili pred spomenikom palim Bokeljima.

U Marselju je vladalo svečano raspoloženje. Sve je bilo pripremljeno za doček uvaženog prijatelja. Mere bezbednosti su podignute na visok nivo. Tu su bile civilna i vojna obaveštajna služba. Pešadija i visoki oficiri na konjima, stajali su kao kraljeva garda u svečanim uniformama. Avioni su nadgledali ceo zaliv i marseljsko pristanište.

Nažalost, sve se dogodilo suprotno od dobronamernih očekivanja razdraganih Francuza. Neprijatelji Jugoslavije stvorili su detaljan plan i pripremili tri grupe zaverenika, a posle se videlo da kralju Aleksandru ni pancir-košulja ne bi pomogla. Iz blizine je pogođen tri puta, a rana na vratu je bila smrtonosna.

Ova iznenadna tragedija odnela je i život francuskog ministra spoljnih poslova Luja Bartua.

Kraljica Marija se iz Boke vratila u Beograd i odatle vozom ''Orijent ekspres'' otputovala u Pariz kako bi se susrela sa voljenim suprugom.

Na stanici u Bezansonu, vladarka se iznenadi kad primeti francuskog prefekta departmana Dub-Pereta de la Roka. On joj priđe, sa njom se pozdravi pa, naglo, očima tuge i straha pogleda ađutanta. Prefekt pozva u stranu telohranitelja i tiho mu reče da je kralj Aleksandar ubijen u Marselju.

Obojica su se zbunila, zanemela, čim su primetila grč bola na kraljičinom licu. Marija beše već obamrla. Ustala je i pošla napred. Tada je prefekt saopštio najcrnju vest o ubistvu kralja.

Marija se ipak brzo pribrala i odlučila da krene u Marselj. U dubokoj crnini, uz upaljene sveće, stajala je nepomično pored odra i tiho plakala. Molila se za njegovu dušu i za zdravlje dece. Narod Francuske, ophrvan bolom, prilazio je da se pokloni senima ubijenog kralja.

Posmrtni ostaci blaženopočivšeg monarha stavljeni su na razarač "Dubrovnik" i dopremljeni do Splita. Kraljica je stigla u Beograd sa svojom pratnjom, spremna da se suoči sa svim teškoćama koje joj je život iznenada nametnuo.

U proglasu narodu pisalo je da je poginuo njihov veliki kralj u tragediji 9. oktobra u četiri časa posle podne, u Marselju. Prema članu 36. Ustava, na presto je stupio Njegovo veličanstvo kralj Petar Drugi. Njemu su se na vernost zakleli kraljevska vlada, vojska i mornarica.

Pošto je novi kralj maloletan, sa jedanaest godina života, umesto njega će vladati tročlano namesništvo. Ovo punopravno telo formirano je prema testamentu koji je kralj Aleksandar, u januaru iste godine, napisao i potpisao na Bledu, u svojoj vili.

Sva tri člana su položila zakletvu svom kralju Petru Drugom Karađorđeviću. Namesništvom će upravljati i predsedavati prvi po redu, kraljev stric, knez Pavle Karađorđević. Vodiće brigu o mladom kralju - imati sav nadzor i voditi brigu o kraljevom vaspitanju i školovanju do njegovog punoletstva.

Kraljeva pogibija izazvala je duboku žalost celog naroda. Srpski seljaci su klečali duž puteva kojima je prolazila tužna povorka.

Od Železničke stanice do Starog dvora u Beogradu, reka ljudi je klečeći zaposela trotoare. Crne zastave u svakoj ulici, ukazivale su šta narod oseća.

Kovčeg, dopola prekriven jugoslovenskom zastavom, dopremljen je u zgradu Starog dvora, a kasnije je prevezen u Sabornu crkvu svetog arhangela Mihaila. Tu je održano opelo za dušu kralja Aleksandra.

Tužna povorka je potom krenula u Topolu. Pored odra su bili kralj Petar Drugi sa majkom, knez Pavle i kneginja Olga i ostala rodbina. Kralj je sahranjen u crkvi Svetog Đorđa, 18. oktobra 1934. uz sve vojne i državne počasti.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 04 Nov 2014, 22:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Knezu tesan presto

Mlađani kralj Petar živeo je kao pod staklenim zvonom i učio stroga pravila i norme propisane za budućeg vladara

Slika
Knez Pavle i kneginja Olga

MLAĐANI kralj Petar živeo je kao pod staklenim zvonom i učio stroga pravila i norme propisane za budućeg vladara. Kraljica majka se našla sama pored njega i dva mlađa sina, ne u Belom dvoru, već u manjoj Beloj kući na Dedinju. Tugovali su za počivšim kraljem, domaćinom kuće i šefom države, učeći da je život pun kako lepih tako i ružnih izazova.

Pored njih se na dvoru našla njihova zaštitnica, kraljica Marija od Rumunije, koja je pokušavala da ih uteši. Duboko je razmišljala šta njena kćerka jugoslovenska kraljica udovica treba da uradi da bi sačuvala sina kralja, presto i sebe.

Knez Pavle Karađorđević, sa kneginjom Olgom i decom, počinje novi život u Belom dvoru. On i namesnici vladaju u ime maloletnog kralja, preuzimajući obavezu o dečaku, koji treba da se sprema da nasledi viteškog oca. Stric tada dobije želju da što duže ostane na tronu.

Po instrukcijama rumunske kraljice, svoje majke, Marija Karađorđević zatraži od kneza Pavla pismenim putem da se i ona, kraljeva majka, uključi i da bude član regentstva, pa da se stara o vaspitanju i školovanju sina prvenca. Iznenađen njenim zahtevom, Pavle je našao kompromis i sporazumeo se sa kraljicom, ali nije propustio priliku da joj stavi do znanja da mu član 44 Ustava iz 1931. godine daje sva prava. U testamentu kralj Aleksandar nije dao nikakva ovlašćenja svojoj supruzi, kraljici Mariji.

Kralj Petar je, sa braćom i majkom, živeo na Dedinju, gde se o njemu starao njegov vaspitač, engleski pedagog ser Sesil Perot. Uprkos velikom pritisku zbog iznenadnog gubitka oca, školske predmete nije zapostavljao.

Narod je bio oduševljen prvorođenim sinom svoga kralja Aleksandra, a njegove fotografije su se pojavljivale u novinama i na poštanskim markama, koje su ga prikazivale u punom sjaju.

Posle očeve smrti, kraljev prvenac postade dečak koji se retko viđa, ne prisustvuje proslavama, pa ni proslavi svoga rođendana. Kao da su želeli da ga narod što više zaboravi.

Kraljica Marija je na dvoru imala iskrene prijatelje. Zato im je poveravala svoje brige koje su joj polako narušavale zdravlje. Njene odane dvorske dame smetale su knezu, koji je od njih zazirao. Brinuo se da kraljica, sa Petrom, ne izvrši državni udar, uz pomoć kraljevske garde, čiji je komandant držao sve pod kontrolom i bio u pripravnosti da brani sina i kraljicu majku.

Tih dana, sve novine su objavljivale članke pune hvale sa fotografijama o knezu Pavlu i kneginji Olgi Karađorđević. Okuraženi time i Oktroisanim ustavom iz 1931. godine, oni sebi uvrteše u glavu da bi mogli da ostanu na tronu i mnogo duže. Zato nehotice zapostaviše dečaka kralja, kome su se namesnici zakleli na Ustav.

Kraljica Marija je rešila da se malo više angažuje u vezi s naručiocem ubistva njenog supruga. Uložila je privatnu tužbu, uz pomoć i na nagovor poznatog francuskog advokata Pola Bonkura. Uzela ga je za svog opunomoćenika sa kojim bi se pojavila na suđenju trojici učesnika u atentatu na kralja. Gospodin Pol Bonkur joj je predložio da na tom suđenju u francuskom gradu Eks-An Provansu 1935. godine, tužba direktno tereti predsednika vlade Italije Benita Musolinija, poznatog vođe fašista. Ipak, žalba je povučena da ne bi došlo do većih posledica i trvenja u odnosima među prijateljskim državama. Francuska diplomatska služba je uticala da kraljica Marija uopšte ne dođe na to zakazano suđenje.

Kraljica je tada odlučila da se i dalje bavi humanitarnim radom. U dubokoj crnini, sa velom preko glave, obilazila je dobrotvorne ustanove, škole, crkve i bolnice - postala majka svih naroda države.

Ličila je na monahinju iz manastira, koja redovno napušta svoju crkvu i odlazi na sastanke humanitarnih ustanova. Uložila je tri četvrtine svoje udovičke apanaže u novoosnovani fond "Kraljica Marija Karađorđević".


DEČAK BUDUĆI KRALJ

Nezadovoljna kraljica Marija osećala je nepravdu. Znala je da namesništvo mora voditi brigu o Petru, ali uvek treba da se zna da je on budući punoletni kralj, a ne stalno dečak u drugom planu. Uplašena za njegov život i budućnost, brinula se o Petru više nego o Tomislavu i Andreju. Svi u porodici su bili složni i potpuno okrenuti maloletnom nasledniku prestola.

Marijina slava je brzo rasla u celoj zemlji. Narod je ostao veran njoj i maloletnom kralju Petru.

Isplanirala je da mlađe sinove - Tomislava i Andreja pošalje na školovanje u Englesku. Njihov brat, kralj Petar Drugi, napustio je školu u Engleskoj. Profesori su ga sad učili u Beogradu - u Belom dvoru. Već je imao svoje drugove sa kojima se družio i rekreirao. Počeo je da vozi automobil, da upravlja padobranom, da se trka u motornom čamcu, koji mu je majka poklonila.

Kraljica je, u crnoj odeći, vozila sinove svojim sportskim kolima da bi zajedno prisustvovali dobrotvornim priredbama u Beogradu. Zajedno su često putovali kolima do Slovenije, a leti u Boku Kotorsku i Miločer.

Majka kraljica Marija Karađorđević često je boravila u Londonu da bi bila u bližem kontaktu sa Tomislavom i Andrejom. Bila je srećna zbog njihovog brzog prilagođavanja novoj sredini. Profesori su ih zapažali kao uzorne prinčeve i solidne učenike. Neke predmete nisu voleli, a matematika im je bila malo teža oblast.

Tomislav se isticao u plivanju i drugim sportskim aktivnostima, pa je i pobeđivao. Obojica su brzo sticali prijatelje u školi, a njihovi profesori su se rado sećali prijatnih razgovora sa kraljicom Marijom.

Nastaviće se


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: MARIJA - kraljica plemenitog srca  |  Poslato: 04 Nov 2014, 22:25
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Nemoć mladog kralja

Kraljica Marija se često vraćala iz Londona u Beograd da bude uz sina Petra. Na relaciji Beograd-Bled-Boka Kotorska, njih dvoje su pokušavali da se razonode

Resized Image - Click For Actual Size
Kralj Petar drugi

KRALjICA Marija se često vraćala iz Londona u Beograd da bude uz sina Petra. Na relaciji Beograd-Bled-Boka Kotorska, njih dvoje su pokušavali da se razonode, dok su braća bila u Engleskoj. Sa njihovim povratkom kući, vraćala se sreća i veliko uzbuđenje. Putovali su u Topolu, u kripti Karađorđevića, zajedno sa majkom i sveštenikom, odavali počast ocu kralju i preminulim precima. Vera u Boga davaše im nadu da će pravda pobediti svako zlo koje ih snalazi.

Najsrećniji su bili u letnjim mesecima u vili "Kraljica Marija" u Miločeru. Ova čarobna kuća opet ih je asocirala na oca kralja koji je supruzi kupio imanje i sagradio palatu - Belu kuću sa petnaest soba.

Primali su goste, s njima obilazili Herceg-Novi, Kotor, Tivat i celu Boku, najčešće maminom jahtom, "Kraljica Marija".

Tomislav je pasionirano vozio motor po primorskim mestima, Petar uživao da se trka svojim skupocenim motornim čamcem koji mu je majka kupila. Dešavalo se da padne u vodu i uplaši ađutanta i sve ukućane koji su, za takve nemile događaje, poslednji saznavali. Petar je imao dosta sreće i na moru i u vazduhu dok je leteo, pod krilima aviona, ili se spuštao padobranom.

Sva tri dečaka oslanjali su se na majku. Ona je u Miločeru boravila sa svojom prijateljicom iz školskih dana, gospođicom Rozmari Krevel. Bila je sada dvorska dama i više od drugarice. Zato joj je u blizini Miločera sagradila manju vilu "Toplicu". Ovo iskreno prijateljstvo kraljice Marije sa Rozom ostalo je doživotno.

I ovde je kraljica uspevala da slika na štafelaju koji joj je suprug poklonio.

Nažalost, solidna udovička apanaža i novac od miraza, nisu bili dovoljni da se izađe u susret svima koji vape za pomoć. Škole, akademije, dečiji vrtići, razne dobrotvorne organizacije, koristile su sredstva iz velikog novčanog rezervoara koji nosi ime "Fond Njenog veličanstva Kraljice Marije Karađorđević". Ona je sve te radove nadgledala, vodila tačnu evidenciju. Trudila se da bude pedantna, ažurna i pravična. Bila je i ostala jedinstvena heroina - majka jugoslovenskog naroda.

Taman kad je osmislila nove planove, kraljica Marija poče da poboljeva. Njena prijateljica Engleskinja, Roza, krijući od sinova, odvede je na pregled kod interniste. Lekar je mislio da je to prolazna faza posle čira koji ostavlja ožiljke, a oni izazivaju bolove u rano proleće.

Odlučeno je da se leči u Londonu, blizu rodbine i sinova Tomislava i Andreja. Dijagnoza je bila tačna, lekar je dao dobre prognoze, ali samo posle operacionog zahvata. Marija je operisana, a posle toga se brzo oporavila.

U Evropi se tada kuvalo. Nemačke trupe 1. septembra 1939. godine okupiraju Poljsku. Engleska i Francuska objavljuju rat Nemačkoj. Na pomolu je bio rat velikih razmera. Napredne snage Evrope se ujedinjuju.

Nemcima se priključuju Mađarska, Rumunija i Bugarska. Dolazi red na Jugoslaviju u kojoj vlada Namesništvo u ime maloletnog kralja Petra Drugog Karađorđevića.

Nemačka direktno traži da se Jugoslavija priključi Trojnom paktu. Predsednik vlade i knez Pavle Karađorđević, prvi član Namesništva, podležu ucenama i 25. marta 1941. godine pristupaju Trojnom paktu. Narod se buni, izlazi na ulice. Kraljeva garda 27. marta, prihvata odluku da Namesništvo podnese ostavku, a da se kralj Petar proglasi kraljem Jugoslavije.

Drugi svetski rat se brzometno širio. Narodnooslobodilačka vojska, na čelu sa Josipom Brozom Titom, vodila je borbu za slobodu.

Knez Pavle Karađorđević, sa porodicom, napušta zemlju. Ispraća ga sinovac, kralj Petar Drugi, koji se takođe sprema za odlazak u Englesku. Ubrzo je krenuo sa novom vladom i posle kraćeg zadržavanja u Grčkoj i u Egiptu, najzad stigao u London. Kraljica - majka, nije bila obaveštena da njen sin namerava da dođe u Englesku i nije verovala da bi mogao da ostavi otadžbinu i narod.

Tada je napisala telegram sledeće sadržine: "Neka Bog svoj blagoslov izlije na tebe, sine moj i kralju, i na našu milu otadžbinu. - Tvoja majka".


POTPISAN PAKT IZDAJE

NA vest o potpisivanju Trojnog pakta, kraljica je brzo reagovala. Burnim negodovanjem upozorila je da je učinjena sramota narodu i zemlji njene porodice Karađorđević. Razgovarala je opširno telefonom sa jugoslovenskim poslanikom u Londonu, Ivanom Subotićem i kategorički tvrdila da je u Beogradu potpisan pakt izdaje. Radovala se kada je saznala da je srušen Pakt i da njen sin nastavlja put svog viteškog oca, kralja Aleksandra. Pravedna, hrabra kraljica, beše ponosno uz sina.

Kralja su, raširenih ruku, primili majčini rođaci, engleska kraljevska porodica u Londonu. Bio je dobrodošao, sa svojom jugoslovenskom vladom. Verovalo se da će iz Velike Britanije da rukovodi kraljevskom vojskom u otadžbini. Jedino su postojale dileme u vezi načina ratovanja.

Kralj Petar Drugi obraća se tada američkom predsedniku Frenklinu Ruzveltu sa molbom da mu svojim autoritetom, pomogne da obezbedi pomoć kraljevoj vojsci. Ruzvelt ga ljubazno prima. Kralj Petar se lično obraća Kongresu SAD i dobija verbalnu podršku. Vraća se u London, očekuje materijalna sredstva, ali ona nisu stizala. Uzalud se nadao.

Kralju je na Drugom zasedanju AVNOJ-a 29. IDž 1943. godine u Jajcu, zabranjen povratak u zemlju. Partizani i četnici se bore jedni protiv drugih. Nemci pridobijaju četnike, što Saveznici brzo saznaju - osuđuju ih i priznaju samo Tita i NOVJ.



(Nastaviće se)


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 66 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker