Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:54


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh  |  Poslato: 22 Sep 2015, 01:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kraljica krije muža!

Aleksandra javlja da je oboleli kralj u bolnici, a ona preuzima dužnost. Kralj napadao ideje o stvaranju nacionalnih država

Slika
Kralj Petar II Karađorđević

OSIM kratko vreme u detinjstvu, kralj Petar nikad nije imao zdravstvenih problema. Kada je napunio 17 godina, njegov lični lekar profesor Kosta Todorović izvršio je pregled svih telesnih organa i u svom opsežnom izveštaju konstatovao njegovo "veoma povoljno zdravstveno stanje", nešto jače izraženi polni nagon tumačio je normalnim u tadašnjem kraljevom uzrastu. Kralj je očuvao svoju vitalnost i u najtežim godinama rata, kada je, u uslovima građanskog rata u zemlji, i pritiska velikih sila, na svojim plećima nosio najveće breme odgovornosti.

I u tom najtežem životnom razdoblju ispoljavao je nesmanjenu brigu za položaj svoga naroda i bio aktivan u političkoj borbi protiv komunističkog režima u zemlji. Postao je nada i uzdanica svih Srba u emigraciji koji su težili uspostavljanju demokratije i povratku u svoju zemlju. I upravo, kada su mu, povodom njegovog 42. rođendana, stizali pozdravni telegrami, u kojima se izražavala vera da nije daleko dan, kada će "raskinuti komunističke lance, osvetiti Ravnu goru i đenerala Dražu, vaskrsnuti Srbiju, doneti slobodu srpskom narodu i sesti na presto svojih slavnih predaka", pojavili su se prvi znaci kraljeve bolesti.

Te 1965. godine, kada je trebalo da primi najveće priznanje "Veliku povelju slobode", objavljeno je da kralj neće prisustvovati toj svečanosti "zbog bolesti". Iz istih razloga, ni sledeće 1966. godine nije prisustvovao Crkvenom saboru u Libertvilu. Sabor je pozdravio kraljev izaslanik Dragoljub Vurdelja iz Trsta.

Međutim, već naredne, 1967. godine, zabeležena je značajna kraljeva aktivnost. Te godine 20. maja učestvovao je na završnoj svečanosti povodom 25-godišnjice ustanka na Ravnoj gori. Tom prilikom, u Udruženju koje je nosilo ime "Draža Mihailović", održao je duži govor sa kritičkim primedbama na velikodržavne ideje ponajviše hrvatske, ali i dela srpske emigracije sa zahtevima o stvaranju posebnih nacionalnih država na tlu Jugoslavije, o čemu bi, po kraljevom mišljenju, mogao odlučivati samo narod u zemlji.

Ispostavilo se da su preterana trošenja životne energije u političkoj aktivnosti, a možda još više u naporima za uspostavljanje jedinstva između razdrobljenih i suprotstavljenih političkih grupa i organizacija Srba u emigraciji, ostavili tragove na njegovo zdravlje. To se naročito ispoljilo u vreme crkvenog raskola, kada su ga neke političke grupe zdušno podržavale, a neke osuđivale. A kralj je bio takve prirode da nije osuđivao ni one koji su ga vređali, želeo je da ugodi svima, pa je potpadao pod uticaj, čas jednih, čas drugih. Od tih političkih trzavica, kojima je bio izložen, najpre su mu stradali nervi, počeo je da vodi neuredan život i sve je to postalo izvorište početnog oboljenja od dijabetesa. Akutna faza te bolesti iznenada i neočekivano se drastično ispoljila.

Podaci o nastanku, toku i prirodi kraljeve bolesti dosta su kontradiktorni, u zavisnosti od toga da li potiču od šefa njegove Kancelarije, đenerala Todora Milićevića, ili od supruge, kraljice Aleksandre. Početkom jula 1967. kralj Petar se vratio sa privatnog puta iz Njujorka i neko vreme normalno i redovno obavljao je svoje poslove. Ekipu televizije Bi-Bi-Si primio je 5. jula radi snimanja. Istog dana, popodne, kraljica Aleksandra je izvestila šefa njegove Kancelarije, da se njen suprug ne oseća dobro i da je stanje njegovog zdravlja "katastrofalno".


ZABRANjENE POSETE

U TREĆEM biltenu od 27. jula lekar konstatuje: Nj. V. kralj Petar II pre desetak dana izašao je iz kome. Od pre nedelju dana, izgleda, da mu se svest potpuno povratila. Pri svemu tome, zbog slabosti bolesnika, mora se paziti da ima potpuni mir i posete ostaju zabranjene, naravno sa izuzetkom najbliže porodice.

Sutradan, međutim, kada ga je đeneral Milićević posetio, radi uobičajenog referisanja, zatekao ga je, prema njegovim rečima, "potpuno normalnog, veselog i vedrog". Tako je bilo i naredna dva dana. A 10. jula prilikom redovnog referisanja, kralj je saopštio šefu svoje Kancelarije da se pomirio sa kraljicom, ali je zato morao da potpiše obavezu da će joj dati 20 odsto od novca koji bi trebalo da primi od prodaje nekog patenta. Već ranije, upozorio je Milićevića da se pripazi kraljice, jer ona smatra, da on nastoji da njega, kralja, od nje odvoji. Kralj je 12. jula primio na uobičajeno referisanje šefa svoje Kancelarije i njegov razgovor sa đeneralom odvijao se normalno. Međutim, tog istog dana, oko 15 časova po podne, kraljica Aleksandra izvestila je telefonom đenerala Milićevića da je kralj iznenada oboleo i da je prihvatio da ga odvede i smesti u jednu kliniku.

Želeći da ga poseti, đeneral je pitao gde je smešten, ali je kraljica odbila da ga obavesti u kojoj je bolnici, dodavši: Ja sam kraljica i preuzimam sve poslove, koje je kralj vodio. Pošto je i sutradan 13. jula, kraljica odbila da kaže gde se kralj nalazi, đeneral Milićević je zapretio da će sazvati sednicu porodičnog saveta Kraljevskog doma: Ako je vaš suprug, on je i naš kralj i moram da znam, jer sam odgovoran pred narodom. U protivnom, ja ću sazvati Krunski savet, kako je to Ustavom utvrđeno. Kraljica se tome odlučno protivila.

Najzad, ipak se saznalo da je kralj smešten u privatnoj klinici za nervne bolesti "Sveti Luka" u Nici. Na uporne zahteve, šef ove klinike dr Pol Kosa izdao je četiri biltena o kraljevom zdravlju. U prvom izveštaju od 15. jula kaže se da je kralj primljen u bolnicu radi tretmana, koji će trajati nekoliko dana i za to vreme neće biti u mogućnosti da obavlja redovne poslove. Međutim, u biltenu od 19. jula tvrdi se da je stanje zdravlja Njegovog veličanstva bilo u početku krajnje ozbiljno. Izgleda da je sada opasnost po život prošla. Ali bolesnik i dalje nije sposoban da prima posete i apsolutno je potrebno da i dalje ostane izolovan.


(Nastaviće se)



Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh  |  Poslato: 22 Sep 2015, 01:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Šamari zbog arhive

Kraljica Aleksandra udarila dva šamara đeneralu Milićeviću. Molba knezu Pavlu da što pre izvuče kralja iz bolnice

Slika
Kraljevski par sa tek rođenim Aleksandrom

DVA dana ranije, 25. jula, kada lekar tvrdi da bolesnik još nije na putu ozdravljenja, i da mu je potreban potpuni mir, kralj potpisuje dva pisma na francuskom jeziku, jedno upućuje šefu svoje Kancelarije đeneralu Milićeviću, a drugo svome savetniku dr Brašiću. U njima ih obaveštava da ih razrešava njihove dotadašnje službe, jer oni snose krivicu što su ga, u vreme crkvenog raskola, pogrešno obaveštavali da je SPC napustila svoj Svetosavski put. U ovom pismu se još zahteva da smenjeni đeneral Milićević odmah preda advokatu iz Monte Karla, Gordonu Bleru, sva dokumenta, dosijea i papire, koje se odnose na njegove i kraljičine poslove, kao i arhivu Kancelarije i svu dotadašnju prepisku.

Nastaju duga natezanja oko predaje arhive, pošto je đeneral Milićević, koji je istovremeno bio i kraljev ađutant, to odbijao, jer ne veruje ni u autentičnost kraljevog potpisa. U poslednjem trenutku, Milićević se obraća knezu Pavlu, kao, po godinama, najstarijem članu Kraljevskog doma, obaveštavajući ga detaljno o tome, kako je kraljica Aleksandra smestila kralja u jednu kliniku za nervne bolesnike, "što je porazno za ugled i prestiž našeg kralja"; on sam nije ubeđen da je kralj "nervno oboleo, već da je tamo smešten i zatvoren da bi kraljica mogla svršiti izvesne poslove korisne po nju, a štetne po nj. v. kralja". Na kraju, đeneral moli kneza Pavla da se zainteresuje za ovaj slučaj i preuzme shodne mere da se kralj što pre "izvuče iz ove klinike".

Kralj se za to vreme još nalazi u bolnici što potvrđuje i lekar u svom četvrtom biltenu, 1. avgusta: Nj. V. Kralj Petar II produžuje da se oporavlja. Svaka opasnost je sada prošla. Pri svemu tome, bolesnik mora sačuvati najveći mir i ja ne savetujem nikakve posete, osim bliske porodice. Živeći još u izolaciji kralj iz bolnice upućuje 6. avusta ono poznato pismo, kojim upoznaje javnost da opoziva svoju raniju podršku episkopu Dionisiju, "odmetniku od Srpske crkve", pošto je, "zahvaljujući nekim stranim prijateljima" stekao dovoljno dokaza da SPC "uspešno obavlja svoju misiju". Još iz bolnice, 10. avgusta, kralj upućuje i drugo pismo, u nameri da demantuje "neke zlonamerne i neosnovane glasove, koji se izgleda pronose", a želeći da potvrdi ove činjenice:

1) Po lekarskom savetu pristali smo 12. jula o. g. da za izvesno vreme stupimo na kliniku Sv. Luke radi lečenja šećerne bolesti od koje se podozrevalo da patim. 2) Početno lečenje, kome smo bili podvrgnuti proizvelo je stanje besvesnosti, koje je nastupilo u petak 14. jula, i iz koga smo se povratili idućeg ponedeljka, 17. jula. Posle toga, brigom dr Pola Kose, našeg lekara... Naše stanje se brzo popravilo, tako da je u sredu, 19. jula, naš lekar mogao da objavi... da je svaka ozbiljna opasnost otklonjena. U toku narednog perioda odmora i lečenja, odlučili smo da izvršimo izvesne odluke, koje smo bili doneli neko vreme pre početka naše bolesti... Mi želimo da potvrdimo da su te odluke donete tek posle duže ozbiljne procene svih činjenica i da je naša čvrsta namera da ih održimo u važnosti.


BOŽIĆ U LONDONU

ADVOKAT Bler koji je, kraljičinom voljom, postao i kraljev portparol, obavestio je javnost, da kralj, zbog lečenja od ozbiljne bolesti, dijabetesa, prvi put neće moći učestvovati na proslavi svog 44. rođendana. Njegovi zemljaci moraju da se zadovolje kraljevim i kraljičinim fotografijama, koje će im biti poslate. Kada se malo oporavio kralj je došao u London i uoči božićnih praznika pozvao svu emigraciju na jedinstvo, moleći ih da sve svoje međusobne zađevice otklone praštanjem. Zatim je, početkom 1968. godine iznenada otputovao u Ameriku.

Uprkos svih tih demantija, kao i potvrda autentičnosti potpisa na pismima i porukama koje je kralj uputio svojim bivšim saradnicima i javnosti, njegov bivši ađutant, đeneral Milićević odbijao je da preda arhivu sve dok on ne vidi kralja i od njega lično ne dobije takav zahtev. Pošto je napustio bolnicu 19. avgusta, kralj je, najzad, preko advokata Blera 21. avgusta pozvao đenerala Milićevića da ga poseti istog dana popodne. Ali u tom kratkom susretu, koji je jedva trajao dva minuta, prethodio je incident. Kraljica Aleksandra na ulazu se isprečila i zatražila od đenerala da odmah preda arhivu. Kada je on to odbio pre nego što razgovara sa kraljem, kraljica ga je fizički napala, opalivši mu dva šamara. Intervenisao je advokat Bler i nekako je Milićević ušao kod kralja. Izgledao mu je potpuno odsutnim, ćutao je i samo mu se jednom, slabim glasom obratio rečima: Generale, predajte arhivu.

Teško je razumeti svu tu silnu borbu koja se vodila oko kraljeve bolesničke postelje. Postupci njegove supruge, kraljice Aleksandre, mogu se shvatiti u onom delu, kada je želela da zaštiti svoga muža od poseta kraljevih saradnika. Ali sva ta njena žestina, s kojom je insistirala na preuzimanju arhive Kraljeve kancelarije, upućuje na to da je kraljica, u materijalnoj nemaštini, nastojala, pre svega, da kontroliše finansijsko stanje svoga supruga. Što se tiče političke pozadine, kraljica je, kao ličnost, bila pogodna da se njome politički manipuliše, pošto je oduvek ispoljavala netrpeljivost prema političarima, a kojima je kralj održavao vezu.

Na kraljiČine postupke najveći uticaj imala je majka, princeza Aspazija, koju je, još u vreme rata, kritikovao tadašnji patrijarh srpski Gavrilo, zamerajući joj mešanje u političke odnose i nepovoljno izražavanje o srpskim političarima. Tako se kraljica Aleksandra našla na jednoj strani u sporu oko crkvenog raskola, a da i sama možda nije bila svesna.

Kralj Petar se nije mogao tako lako miriti da ga trajno prisvaja samo jedna strana. Oduvek je želeo da pripada svima, svom srpskom narodu. Zbog bolesti još neko vreme je ostao u Monte Karlu kao gost princa Renijea, vladara kneževine Monako.


(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh  |  Poslato: 22 Sep 2015, 01:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Poslednja bitka kralja

Vladar u egzilu preminuo 3. novembra 1970. u opštoj bolnici u Denveru. Mici Lou do sudnjeg časa bila uz bolesnog Petra

Slika
Kralj Petar Drugi Karađorđević

Odlazak među Srbe u Čikagu, Los Anđelesu, Njujorku, gde je uvek rado dočekan i priman od tamošnjih iseljenika, izgledao je kralju kao obnavljanje onih prijatnih susreta koje je proveo s njima krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka. Ili je možda poželeo da svoje poslednje životne trenutke provede sa svojim najvernijim pristalicama. U svakom slučaju, značilo je to povratak srpskom nacionalnom korpusu, koji su predstavljali Srpski nacionalni odbor i organizacije Srpske narodne odbrane, širom Amerike i Kanade. Tako su to shvatili i protivnici crkvenog raskola, svrstavajući kralja u tabor „raskolnika“, iako se on više o tome nikad nije izjašnjavao, niti je bilo kakvim političkim gestom to pokazivao. A nije ni mogao, i da je hteo, jer mu se zdravlje neumitno pogoršavalo.

Oko bolesnog kralja starali su se, u početku, lekar Uroš Seferović, koji je bio i potpredsednik Srpskog nacionalnog odbora i Frenk Lou, čija je supruga Mici Lou, prihvatajući da neguje kralja, stekla njegovo posebno poverenje. U februaru 1970. predsednik Odbora, Milan Gavrilović, izvestio je kneza Pavla o toku kraljevog lečenja: Srpski nacionalni odbor, a naročito dr Seferović, činio je sve što je bilo u njegovoj moći. Nije uspeo. Zamolio je kneza, kao najstarijeg člana Kraljevskog doma, da se obrati princu Tomislavu, kako bi on stupio u vezu sa njujorškim lekarima, koji su lečili i još leče kralja.

Kasnije su kralja lečila dvojica italijanskih lekara. Obrazovan je i poseban Odbor za staranje o lečenju kralja Petra, na čijem je čelu stajala manje poznata ličnost, Petar Salata iz Los Anđelesa, inače predsednik crkveno-školske opštine u jednom delu ovog grada. Taj odbor je redovno izdavao biltene o stanju kraljevog zdravlja, a ono je bilo sve lošije.

Za vreme boravka u Los Anđelesu prinčevi Tomislav i Aleksandar izbegavali su svaki kontakt sa ljudima iz kraljevog okruženja, smatrajući ih „raskolnicima“. Nisu pristali da im se isplate ni putni troškovi niti troškovi boravka. Prinuđeni su, ipak, bili da se sastanu sa Petrom Salatom i Mici Lou da bi raspravljali o mučnoj temi, gde sahraniti kralja, u slučaju njegove smrti. Tom prilikom, došlo se do saglasnosti da bi kralj mogao da bude sahranjen pored svoje majke u Vindzoru, blizu Londona. Po povratku iz Amerike, princ Tomislav je pesimistički govorio o stanju zdravlja svog brata: „Može kroz dva sata, dva dana, dve nedelje, ili dva meseca da umre. Lekari se čude da je još živ.“

Nakon toga, bliski članovi kraljeve porodice nisu ga više posećivali. Očekivali su skori kraj i samo su se povremeno raspitivali o stanju zdravlja svoga bližnjega. Sve je prepušteno običnim ljudima koji su se neprestano starali da sačuvaju kraljev život. Jedna od tih osoba, koja je stalno bdela nad kraljevom posteljom, bila je Mici Lou. Radilo se, u stvari, o Srpkinji, Milici Anđelković, poreklom iz Vrnjačke Banje, koja se, došavši u Los Anđeles, udala za filipinskog lekara Frenka Lou. Otada je promenila svoje ime i prezime, prilagodivši ih bračnoj vezi. Nju je upoznao princ Tomislav prilikom posete Los Anđelesu, u aprilu mesecu, i shvatio koliko je ta osoba privržena njegovom bolesnom bratu. Po povratku u London, prisećajući se svog susreta sa Mici Lou, uputio joj je poduže pismo, odajući njoj i njenom mužu veliku zahvalnost i priznanje:


KRALJU SVE LOŠIJE

Tokom proleća 1970. godine, kralj je bio smešten u bolnici „Džon Vosli“, u Los Anđelesu. Tada je Mici Lou obavestila princa Tomislava i prestolonaslednika Aleksandra da se kralj nalazi u teškom zdravstvenom stanju i oni su u aprilu došli da ga posete. Stigavši u Los Aneđles odseli su u hotelu i čekali više dana da kralj izađe iz kome.

„U tih nekoliko trenutaka osetio sam duboku i odanu ljubav, koju pokazujete prema mome bratu u njegovim najtežim časovima života. Niko nije pružio toliko mnogo Petru, kao što vi pružate njemu u ovom trenutku, a takođe vaš suprug, pružajući mu svu svoju lekarsku pomoć. Vi koji ste učinili toliko dobro za Petra u ovo nekoliko poslednjih meseci, morate poznavati njega čak bolje od nas, porodice, koji smo tako daleko i bez dodira.“

Tražeći leka svojoj bolesti kralj se seljakao iz bolnice u bolnicu, očigledno, ne raspolažući dovoljno finansijskim sredstvima. Krajem juna 1970. godine on je tražio preko advokata Ostina Smita da se iz kraljevskog fonda isplate svi bolnički troškovi, ukupno 27.000 dolara. Međutim, u njegovom fondu toga novca nije bilo, jer je kraljica Aleksandra već podigla sav taj novac. U novom biltenu Odbora za staranje o kraljevom zdravlju, objavljenom krajem jula, prvi put se nešto više kaže o prirodi i ozbiljnosti kraljeve bolesti: „Kralj je teško oboleo od ciroze jetre i bubrega, telesno je veoma iscrpljen, ali nije duševno slomljen. Nj. v. kralj preko Odbora zahvaljuje svim organizacijama, listovima i pojedincima, koji prate tok njegovog lečenja i mole se Bogu za njegovo zdravlje.“

Kralj Petar je preminuo u 47. godini života, 3. novembra 1970. godine, u opštoj bolnici u Denveru, u koju je bio primljen 7. oktobra, pod pseudonimom „Petar Petrović“. Prema izdatoj umrlici od 12. novembra, uzrok smrti je kardio-respirativni zastoj, prouzrokovan pneumonijom. Uslovi koji su doveli do neposrednog uzroka smrti su: oštećenje mozga duže od tri meseca, hronična ciroza jetre duža od šest meseci. Kao drugi značajan i neposredan uzrok smrti navodi se neuspela transplantacija jetre. Smrt je nastupila u 9 časova i 50 minuta pre podne, deset minuta po prestanku rada srca. U umrlici još piše da je obavljena autopsija, ali se ne navode pojedinosti. Lekarsku analizu potpisao je lekar Džems Anderson.

Kraj


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: KRALj PETAR II - poslednji srpski monarh  |  Poslato: 08 Nov 2021, 00:09
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
KRALJ PETAR II KARAĐORĐEVIĆ

JEZIVA PORODIČNA TRAGEDIJA, IZGNANSTVO I PRERANO OKONČAN ŽIVOT: Tragična priča poslednjeg kralja Jugoslavije!


Teško da kroz srpsku istoriju možemo da se setimo nekog ko je imao tragičnu sudbinu a da nam na pamet prvo ne padne kralj Petar II Karađorđević.


Slika
Petar II Krađorđević, Foto: Wikipedia / Peter_II_of_Yugoslavia

Bio je najstariji sin kralja Aleksandra I Karađorđevića i kraljice Marije. Rođen je 6. septembra 1923, a kumovi su mu bili kralj Džordž VI od Ujedinjenog Kraljevstva i njegova supruga Elizabeta. Titula kralja mu je pripala po naslednoj liniji, pošto mu je otac ubijen u Marseju 1934.

Osnovno obrazovanje stekao je na Belom dvoru, a pohađao je i školu u Velikoj Britaniji. Iz Britanije se vratio posle očevog ubistva i poneo je titulu “kralj Jugoslavije“.

Pošto je bio maloletan, kraljevska vlast je preneta na namesništvo koje je u testamentu odredio kralj Aleksandar I. Na negovom čelu bio je knez Pavle Karađorđević, a članovi su bili Ivo Perović i Radenko Stanković. Kralj Petar II je zvanično na vlast došao posle protesta 27. marta 1941. godine.

Pristupanje Trojnom paktu dovelo je do velikih protesta u zemlji, koji su kulminirali 27. marta 1941. Kralj Petar II je ukazom proglašen punoletnim, iako to formalno nije bio, i odmah je preuzeo vlast od Namesništva. Vladao je samo 19 dana. Onda je Kraljevina Jugoslavija bombardovana 6. aprila 1941. Kralj Petar II je 14. aprila, na predlog predsednika Vlade, armijskog generala Dušana Simovića, odveden u izbeglištvo. Prvo je bio u Grčkoj, a zatim u Jerusalimu i Egiptu. U junu 1941. godine stigao je u Englesku.

U proglasu od 16. aprila 1941. kralj je rekao:

“Primoran da pred nadmoćnijim neprijateljem napustim nacionalno zemljište, ja ne mislim prekidati borbu. Čast zastave spasena je, ali nacionalna sloboda je u opasnosti. Ja pozivam moj dragi narod da ne klone pod udarima sudbine i da sačuva veru u budućnost… Uveren da će Bog braniti našu pravednu stvar, ja kličem: Živela Jugoslavija i njena sloboda!“. To samo znači da kralj i Vlada nisu ni pomišljali na kapitulaciju, niti je o tome bilo govora.



Emigrirao je sa nikšićkog aerodroma preko Grčke i Egipta do Londona, a na kraju se skrasio u Deneveru (SAD).

Tamo je i okončao svoj život 1970, u 47. godini, baš na današnji dan 3. novembra. Razlog prerane smrti života bila je ciroza jetre. Smrt je nastupila u 9.50 sati pre podne, piše u umrlici koja je izdata 12. novembra, a potpisao je lekar DŽems Anderson. Uzrok smrti, navodi se dalje, neuspela transplantacija jetre.

Prevedeni memoari kralja Petra II

Kralj Petar II je u svojim memoarima - koje je napisao 1955. godine i koji su prvi put objavljeni na francuskom jeziku, a koje je član Krunskog veća mr Dušan Babac priredio na srpskom - ovako je opisao početak rata: “Oko četiri sata ujutro probudila me je sirena sa krova dvora. Pokušao sam da upalim svetlo, ali ono nije radilo. Uzeo sam džepnu lampu, obukao kućni ogrtač, ogrnuo kaput preko ramena i žurno sišao u hol, kad je iznenada došlo svetlo, pošto je naša električna centrala puštena u rad. Ugasio sam svetla jer je iznad hola bio zastakljen krov u obliku kupole. Svi smo iz Belog dvora sišli u sklonište. Telefonirao sam komandi vazduhoplovstva da pitam za novosti, a oni su me obavestili da je pedeset neidentifikovanih dvomotornih aviona prešlo granicu u pravcu grada. Posle tri ili četiri sata čekanja telefon je ponovo zazvonio i rekli su mi da su bombarderi kružili nad gradom i da su se vratili ka granici. Objavljen je kraj uzbune i mi smo se vratali u krevet."



Sledeće čega se sećam je vrisak koji para uši i potmuli tutanj bombi koje eksplodiraju. Iskočio sam iz kreveta i dok sam oblačio kaput zaslepljujuće je blesnulo i vreo vazduh je pojurio kroz otvorene prozore, bacivši me na pod. Drugi prozor koji je bio zatvoren prsnuo je u sobu. Rat je počeo.“

Oktroisani ustav iz 1931. stavio je mladog i neiskusnog kralja u centar političkih afera. Mladi kralj nije bio dorastao ozbiljnosti situacije i lako je potpadao pod uticaj članova Vlade i Britanaca. Liga majora je imala veliki uticaj na mladog kralja Petra II i bili su siva eminencija, koja je stajala iza vlade starog vuka Slobodana Jovanovića.

Neiskustvo koje je uzelo danak

Za vreme svog izbeglištva, kralj Petar II je dovršio školovanje u Kembridžu. Pridružio se snagama britanskog Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Kralj Petar II je jedini jugoslovenski lider koji je dobio priliku da govori u američkom Kongresu 25. juna 1942. godine.

Kada je kralj Petar II odlučio da se oženi grčkom princezom Aleksandrom za vreme dok je buktao rat, došlo je do krize u njegovim odnosima sa ministrima i sa Vinstonom Čerčilom. Predsednici izbegličke vlade Slobodan Jovanović, Miloš Trifunović i drugi srpski političari su smatrali da je neprikladno venčavati se u ratno vreme. Protiv svadbe je bila i kraljica Marija, i to je dovelo do konačnog prekida njihovih odnosa.

Resized Image - Click For Actual Size
Kralj Petar II Karađorđević
foto: Wikipedia / Peter_II_of_Yugoslavia

Vinston Čerčil, iako je podržavao brak predstavnika jugoslovenske i grčke kraljevske dinastije, takođe se protivio kraljevim namerama. Ministri Juraj Krnjević, Juraj Šutej i Miha Krek su bili neutralni. Sa druge strane, Dragoljub Mihailović je podržavao kraljevu nameru, pa je juna i jula 1943. prikupljao potpise jugoslovenskih građana koji su se slagali sa kraljevom odlukom.

Svadba je održana u martu 1944. u jugoslovenskoj ambasadi u Velikoj Britaniji. Među zvanicama je bilo samo 19 Jugoslovena, a među njima Trifunovićev naslednik Božidar Purić i Mihailovićev izaslanik major Vojislav Lukačević, kome je kralj dodelio zvanje ađutanta. Kraljev kum bio je britanski kralj Džordž VI. Od predstavnika britanske diplomatije prisustvovao je samo ministar spoljnih poslova Entoni Idn. Čerčil nije došao, iako je bio pozvan. Kraljevo venčanje je loše prihvaćeno u jugoslovenskoj i svetskoj javnosti.

Resized Image - Click For Actual Size
Kralj Petar II Karađorđević
foto: Wikipedia / Peter_II_of_Yugoslavia

Kralj nikada nije abdicirao

U novembru 1945. monarhija je ukinuta referendumom, a Jugoslavija je postala jednopartijska država pod vlašću Komunističke partije. Kraljevu odluku o odricanju od svojih ingerencija i njihovom prenosu na Namesništvo i Vladu neki istoričari smatraju abdikacijom. Međutim… Da li je baš tako?

U izgnanstvu kralj Petar II je prvo živeo u Londonu sa svojom suprugom i sinom Aleksandrom, rođenim 1945. Da bi Aleksandar, kao naslednik prestola, bio rođen na jugoslavenskom tlu, tadašnji britanski premijer Vinston Čerčil proglasio je apartman broj 212 londonskog hotela “Claridges” jugoslovenskom teritorijom.

Zapravo, kralj Petar II nikada nije abdicirao, bar tAKO tvrde pojedini istoričari. U egzilu, kralj Petar II je živeo u Londonu sa svojom suprugom i sinom, a poslednje godine života proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama.


stilkurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 49 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker