Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:48


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Žene srpskih vladara  |  Poslato: 24 Dec 2016, 04:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
JELENA ANŽUJSKA, velika srpska kraljica o kojoj je, sve što smo učili u školi, najverovatnije POGREŠNO

Kao što je slučaj sa mnogim drugim srpskim srednjovekovnim kraljicama i princezama i o Jeleni Anžujskoj se vrlo malo zna. Žena srpskog srednjovekovnog kralja Uroša I i majka kraljeva Dragutina i Milutina i danas je prilično misteriozna ličnost u srpskoj istoriji, a upitno je skoro sve... počev od Jeleninog porekla.

Slika

Bila je supruga kralja i majka kraljeva. Podizala je crkve i manastire. Vladala je narodom i služila Bogu. Pred kraj života je postala pravoslavna monahinja i podigla manastir Gradac koji je u blizini Studenice i Sopoćana u kome je portretisana kao monahinja.

Da nije bilo ovoga verovatno bismo još manje znali o Jeleni Anžujskoj, ženi Stefana Uroša I Nemanjića. Ovako, freska makar malo rasvetljava njen život, a donekle i izgled.

O najvažnijoj kraljici iz srpskog srednjeg veka, i danas se jako malo zna. Najzanimljivije je to što je o poreklu ove žene, i pored slave koju je stekla među Srbima, prilično misteriozno.

Misteriozna dama plave krvi

Jedino što se može sa sigurnošću tvrditi kada je poreklo Jelena Anžujeske u pitanju jeste da je bila iz ugledne plemićke porodice. Sve ostalo se samo nagađa.

O njenim poduhvatima za vreme života Uroša I ništa se ne zna. U našu istoriju je ušla kao srpska kraljica "fruškog“ roda, a zbog toga što je južnoitalijanski kraljevi Karlo I i Karlo II, nazivaju u prepisci "dragom rođakom“, a oni su pripadali Anžujskoj dinastiji italijanskih vladara, i Jelena je ovekovečena kao "Anžujska".


Arhiepsikop Danilo II koji je pisao žitije kraljice Jelene se, kada je njeno poreklo u pitanju, zaustavlja samo na tome da su neni roditelji bili vlastela "fruškog“ roda. Episkop Banjski i arhiepiskop Danilo II su radili na ustoličenju Jeleninog kulta u pravoslavnoj crkvi kako bi sprečili Rimokatoličku crkvu da pokrene pitanja groba i njene zadužbine Gradca kojeg je izgradila i u kome je i umrla.

Anžujska greškom?


Međutim, postoje i istraživači, kao što je Gordon Mek Danijel, koji tvrde da je Jelena unuka sestre Balduina II (krstaškog vladara u Carigradu) i da joj je pravo ime Jelena Anđelina.

On tvrde i da bi u tom slučaju Jelena Anžujska bila starija kćer ugarskog plemića Jovana Anđela, sremskog grofa i francuskinje Matilde de Vijan, koja je bila grofica Požege i Kovina. Jovan Anđeo bio sin vizantijskog cara Isaka II Anđela i Margarite Ugarske, koja je bila ćerka ugarskog kralja Bele III i Agnije de Šatonije. Jelenina majka je u ovom slučaju bila kćer Margarite od Namura i Anrija, grofa od Vijana.

Ako bi ove Mek Danijelove tvrdnje bile istinite, to bi značilo da je Jelenina sestra bila Marija koja se udala za Anselma de Šau, vojskovođe Karla Anžujskog u Albaniji. Zato i neki današnji naučnici smatraju da je Jelena Anžujska postala Anžujska greškom, možda i zbog pogrešnog čitanja i prevođenja Agelina.

Ovakvo tumačenje mnoge istraživače navodi na trag da je Jelena bila poreklom iz vizantijske porodice Anđela koja je tada vladala u Epiru i da nema nikakve veze sa vladarima Anžua u Francuskoj.

Pošto su Južna Italija, Ugarska i latinska Grčka geografski mnogo bliže Srbiji, mnogi smatraju da je verovatno da je Gordon Mek Danijel bio u pravu. Povezivanje Jelene sa Anžujcima i Francuskom se sada sve više smatra neosnovanom teorijom srpske istoriografije s kraja 19. i početka 20. veka.


dnevnors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Žene srpskih vladara  |  Poslato: 24 Dec 2016, 04:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Svi Srbi znaju za STEFANA NEMANJU, ali manje je poznato da je i NJEGOVA SUPRUGA bila podjednako SLAVNA

Sveta Anastasija je u svetovnom životu bila Ana, žena Stefana Nemanje i majka prvog srpskog kralja Stefana Nemanjića. Izvori ukazuju da je naverovatnije bila plemenitog porekla, ali se ne zna da li je bila vizantijska ili grčka plemkinja, a legenda čak tvrdi i da je bila francuska princeza.

Slika

Žena Stefana Nemanje i majka prvog srpskog kralja Stefana Nemanjića i Svetog Save, zvala se Ana. Ana je prva žena koja je ostavila traga na srpsku istoriju i o kojoj su ostala svedočanstva zapisana u našim srednjovekovnim izvorima. Do Ane o nekim drugim srpskim srednjovekovnim izvorima i nema toliko vesti, što zbog smutnih vremena koja su vladala u Raškoj tj. u srednjovekovnoj Srbiji, pre dolaska na vlast Stefana Nemanje, što zbog činjenice da se životi žena, ma koliko plemenitog roda one bile, nisu tako revnosno zapisivali.

Spomen o samoj Ani, vrlo je štur i protivrečan. I dan danas se ne zna poreklo ove vladarke, o kojoj se gradila priča tokom vekova više na osnovu predanja nego na osnovu materijalnih i pisanih izvora. Pisanih izvora o njoj skoro da nema. Baš kao i kada su naši srednjovekovni vladari u pitanju, možemo se osloniti samo na pisce žitija kao što su Domentijan i Teodosije.

Njeni sinovi Sveti Sava i Stefan Nemanjić koji su napisali opsežne biografije Stefana Nemanje, njihovog oca, o majci Ani daju vrlo šture podatke. Oni su zabeležili ono što se u Evropi toga doba i tražilo od žene, a to je da je Ana bila "dobra supruga, nežna mati, pobožna i milosrdna gospođa.“

Ovo odsustvo pisanja o majci, objašnjava se duhom srednjeg veka u kome je muškarac stub porodice pa i društva, a pisci koji su ujedno bili i monasi koji su kod žene poštovali samo smerno ponašanje pred svetom, nežnost prema porodici i poslušnost prema suprugu.

Danas se poglavlja o monahinji Anastasiji tj. Ani, ženi Stefana Nemanje, pišu samo na osnovu pretpostavki koje se zasnivaju na narodnom predanju i podacima iz srednjovekovnih žitija naših vladara.

Šta piše u žitijima?

Monah Teodosije koji je napisao žitije Svetog Save, o ženidni Stafana Nemanje piše: "Taj spomenuti muž, blagočestiv, bogobojažljiv, ništeljubiv, hrabrošću i vojnom veštinom sjajan kao niko drugi, svima dobrima na zemlji u sreći veoma izobilan, a uz to vrlinom, bezbolnošću i pravdom, milošću i krotošću ukrašen, uze po zakonu, sebi ženu po imenu Anu.“

Drugi biograf naših svetitelja - Domentijan o ženidbi Stefana Nemanje kaže da je Nemanja došavši do mladićkog doba stupio u zakoniti brak i da mu je dat deo otadžbine i to istočna strana iste.

Rastko Nemanjić ili naš Sveti Sava u žitiju svoga oca navodi da osim : "žene svoje (Ane) Bogom danoga prvoga venca....ne bi učesnik drugog braka.“

Danas se puzdano zna da su Stefan Nemanja i Ana imali tri sina - Vukana, Stefana i Rastka. Monah Teodosije u žitiju Svetog Save piše da posle Stefanovog rođenja Ana i Nemanja dugo nisu imali dece.

– Mnogo vremena prođe i ne rodi više pomenuta blagočestiva Ana. Radi toga bejahu oboje u tuzi i žalosti jer im duše mnogo željaše da dožive još jedno dete – piše Teodosije.

"Molili su se Svemogućem, svako za se, sa suzama: Vladiko Gopode Bože Svedržitelju, Koji si negda poslušao Avrama i Saru i ostale pravednike koji su molili za čedo, usliši danas i nas grešne sluge Svoje što ti se mole. Daj nam, po Tvojoj dobroti, da dobijemo još jedno muško čedo, koje će biti uteha duši našoj i Tobom naslednik naše države i žezal starosti naše, na koga ćemo položiti ruke i počiniti. I dajemo ti zajedničke obete: od čistoti tela sve do kraja života sačuvaćemo se.“

Prema Teodosiju, imali su i ćerke ali ne zna se koliko njih. Zabeležene su Jefimija koja se udala za vladara Soluna, Elena udata za bugarskog kralja Ivana Asena i ćerka nepoznatog imena koja je bila majka bugarskog cara Konstantina I.

Drugi izvori

Drugi izvori koji su nastali uglavnom u 16. veku daju nam podatke o Ani, ženi Stefana Nemanje uglavnom oslanjajući se na predanje i legende.

Tako Tronoška hronika iz 1526.godine, navodi da je Stefan Nemanja, pošto se spasao iz zatočenja čudima Svetog Đorđa, u koje je došao zahvaljujući njegovoj braći, pobegao u Francusku. U Francuskoj mu je sam fransuski kralj dao svoju kćer Anu za ženu.

Dok je boravio u Francuskoj dobio je sinove Vukana i Stefana. Zatim je u Francusku došlo izaslanstvo srpskih velikaša koji su zamolili da se vrati Stefan Nemanja u Rašku. Kralj je pustio Nemanju i njegova dva sina, a Stefan Nemanja je zauzvrat stavio na grb u pečatu dva krina koje označava francusku krv njegova dva sina.

Međutim, ova priča koju kasnije prenosi i Jovan Rajić u "Istoriji Slavena", ne može se potkrepiti drugim verodostojnim istorijskim izvorima.

Neki istoričari su navodili i podatak za koji se smatra da ga navodi Domentijan, da je Ana ćerka carigradskog imperatora Romana, ali i ovu tvrdnju je teško potkrepiti. Ali možda je najbolje držati se izreke Ilariona Ruvarca koji je ovu našu vladarku naslovio kao "Ana nepoznatog roda“.

Grob u priprati Bogorodičine crkve

Slika
Foto: Wikipedia/Marija Radulovic

Do skora se nije verovalo da je Ana, koja je dobile ime Anastasija kada se zamonašila, sahranjena u priprati Bogorodičine crkve koja je deo manastira Studenica, koja je i zadužbina njenog muža Stefana Nemanje, koji je zamonašen i kanonizovan kao Simeon. Novim istraživanjima zna se da je to ona u Studenici.

Zna se da preminula pre 1209. ili 1216. godine jer između tog razdoblja arhimandrit Sava sastavljao pravila za ponašanje studeničkih monaha, kada je zabeležio da je monahinja Anastasija preminula.


dnevnors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Žene srpskih vladara  |  Poslato: 18 Jan 2017, 20:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Valjevka na prestolu: Persida Karađorđević (I deo)

Slika


Persida Karađorđević(foto: Wikipedia)
Sve žene na prestolu obnovljene Srbije predstavljale su po pravilu svaka za sebe svoj sopstveni fenomen. Karakteristične crte koje su te žene ispoljavale možda ne bi tako padale u oči da se nisu nalazile u jednom izuzetnom i istaknutom položaju, kao suvladarke svojih muževa. Ali ovako, one su bile na tapetu, i svaki njihov postupak posebno je cenjen, i svi skupljeni u jednu celinu davali su vernu sliku njihovih karakternih osobina. Kneginja Ljubica bila je najobičnija seljanka, ali ako se izuzme jedan njen neuračunljivi gest (sa Petrijom Miloševom milosnicom), ona je od savremenika ocenjena kao čestita i mudra žena, rezimirajući sve ukupno. Kneginja Julija, kao strankinja, nikad i ništa nije osećala za srpski narod, a ništa više ni za svoga muža, jer joj je srce pripadalo austrijskom knezu Arenbergu, za koga se kasnije, po razvodu sa knez Mihailom, i udala. Kraljica Natalija bila je vrlo lepa, a umela je zadobiti i narod iako strankinja, ali do krajnosti ćudljiva i tvrdoglava, pa je zadala tom narodu velikih neprilika usled vrlo ružne svađe sa svojim mužem – neurastenikom. Kraljica Draga sa uvelom lepotom zarobila je svoga muža, od koga je bila starija 15 godina a opterećena neprirodnom i glupom ambicijom, srušila je i sebe i njega.

Slika
Crkva u Brankovini

Kneginja Persida pak bila je uzorna žena i majka, ali u političkoj borbi beskrompromisna, iako nedovoljno iskusna, pa često nije umela da se uravnoteži, dok u mržnji prema Obrenovićima, posle Svetoandrejske skupštine i detronacije svoga muža, nije uopšte imala granica. Od svoga oca nasledila je lepih osobina, ali isto tako i negativnih, kao što je popreko gledala na brata od strica svoga oca, protu Matiju.

Slika
Kuća Nenadovića u Valjevu (iz knjige 'Valjevo, nastanak i razvoj grada')

Iz poznate, čuvene i slavne porodice Nenadovića, Persida se rodila usred Valjeva, bar kako danas to mesto u Valjevu postoji, dok se u ovo doba, doba njenog rođenja, nalazilo na njegovoj periferiji. Kuća u kojoj se Persida rodila bila je na mestu gde je danas Okružni sud. To je bila stara turska kuća, nešto uvučena u pozadinu lica čaršije, a ograđena najobičnijim, ali visokim prošćem. Ovu tursku kuću sa pripadajućim joj placevima Jevrem Nenadović kupio je u svoje vreme, još za Karađorđevog doba, od Turkinje Alimome, udovice Alije Spahije i njegovih sinova Mustave, Emina i Useina, Cvijete, udovice Miće simidžije i Pembe Adži-Begovića (dakle od tri porodice) kako glase pet na turskom i jedna na srpskom tapije.

Slika
Persida Nenadović (Foto: Anastas Jovanović)

Persida se rodila 3. februara 1813. godine od oca Jevrema i majke Joke, kćerke Mladena Milovanovića. Slučaj je hteo da je Srbija te godine pala ponovo pod Tursku, i te jeseni je Persida, kao beba od nekoliko meseci, morala poći sa roditeljima u emigraciju – Rusiju, gde će provesti svoje detinjstvo i devojaštvo, i gde će se 20. maja 1830. godine u svojoj sedamnaestoj godini udati za Aleksandra, Karađorđevog sina, koji se takođe sa svojim roditeljima nalazio u emigraciji. Karađorđev sin nije imao u Rusiji veliki izbor devojaka, ako se hteo oženiti Srpkinjom. A Persida, mlada, lepuškasta i živog temperamenta, pritom unuka vojvoda Jakova Nenadovića i Mladena Milovanovića, oba Karađorđeva bliska saradnika, potpuno je odgovarala za taj brak. Istina, karakterne crte mladenaca prilično su divegrirale, ali to nije bilo od presudnog značaja. Aleksandar, kao uostalom i svi Karađorđevići, intelektualno nije bio na visokom nivou.

Poznata je uopšte razlika između dve srpske dinastije – Obrenovića i Karađorđevića, bitna razlika. Dok su Obrenovići, uzevši ih ukupno, bili jako inteligenetni, ali labavog morala, Karađorđevići su nedostatak intelekta nadoknađivali moralnim osobinama. Pri tom, Aleksandar je bio neotporan, bez energije, i teško se snalazio u osobitim i komplikovanim situacijama. Ali je zato Persida, iako mlada i bez iskustva, umela da se snađe i pokaže - što je kod žena ređi slučaj – jedan stav, koji iznenađuje. Izgleda, da je njen otac Jevrem umeo vaspitati je i pripremiti za jednu tako visoku funkciju, koja će joj pripasti. Jevrem nije bio nikakav junak, a u ustanku nije ni mogao pokazati neke podvige i zasluge jer je u to vreme bio odviše mlad. Ali je Jevrem ipak imao izvesnih osobina od velike vrednosti. Završivši više školovanje, više razume se, za ono vreme i provodeći izvesno vreme u ruskoj vojsci, on je intelektualno nadmašio sve Nenadoviće. Zahvaljujući tome, Jevrem se umeo snalaziti i u komplikovanijim situacijama. Čim je stigao iz emigracije – 1831. godine, Miloš ga je postavio u Valjevski magistrat a 1835. za ispravnika Okruga valjevskog, iako je bio tast Aleksadra Karađorđevića. Jevrem je u službi sve do odlaska kneza Miloša iz Srbije, pa i 1840, za vreme kneza Mihaila. Tek pred kraj vladavine kneza Miloša on stupa u redove ustavobranitelja i s njima ide i u emigraciju. Za vreme vlade svoga zeta Aleksandra Karađorđevića on je prvo predsednik Apelacionog suda, a potom član Državnog saveta. Ali je najinteresantnije, da Jevrem i posle Svetoandrejske skupštine, kad su mu zet i kćerka tako reći proterani iz zemlje, ostaje u Beogradu, odnosno vraća se u Beograd, gde ga niko ne dira, pa čak dolazi i na dvorske zabave, koje priređuje knez Mihailo. Pa je razumljivo da je takav čovek mogao svoju kćerku Persidu pripremiti za jednu višu ulogu.

Nastaviće se...


revijakolubarainfo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Žene srpskih vladara  |  Poslato: 18 Jan 2017, 20:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Valjevka na prestolu: Persida Karađorđević (2. deo)

Slika
Dvor kneza Aleksandra Karađorđevića

Budući da je sav dotadašnji život provela na strani, iako u krugu roditelja, braće i sestara, Persida je ipak mnogo štošta poprimala iz okoline u kojoj je živela, pa se nije mogla tako lako prilagoditi novom životu, koji ju je čekao u Srbiji. I ljudi i običaji sasvim su drukčije izgledali u Srbiji nego oni na koje je bila navikla u Rusiji. Gotovo da se osećala strancem u svojoj otadžbini. A nju je tu čekala jedna viša uloga za koju ju je trebalo pripremiti. Kad su Persida i njen muž stigli u Srbiju, morali su u Krajini malo pričekati da bi se u Beogradu obavile potrebne zvanične administrativne mere za njihov dolazak. Njen otac Jevrem uputio joj je, i njoj i njenom mužu, iz Beograda jedno lepo i opširno pismo, u kome ih je poučio kako će se ophoditi pri putovanju kroz Srbiju. On im je preporučio da budu pristupačni i ljubazni prema narodu na koji će nailaziti na svome putu. Čak ih je posavetovao da se sa višim funkcionerima i činovnicima ljube u obraz. Nema sumnje da je Jevrem osetio kakav visok položaj njih čeka, pa ih je za to i pripremao.

Slika
Jevrem Nenadović, Persidin otac

Aleksandar je u Beogradu postao prvo član suda, a potom ga je knez Mihailo uzeo za svoga ađutanta, zbog čega je svakako gubio u prestižu. A to je baš bila njegova karakterna crta slabosti i mekuštva. Jedan Obrenović nikad ne bi pristao da služi kakvog Karađorđevića. Tek kad se nazreo kraj knez Mihailove vladavine, Aleksandar je odstupio i zahvalio se na dvorskom časništvu, u čemu ga je svakako ubrzavala njegova žena Persida, koja je imala mnogo više ponosa i dostojanstva od svoga muža. A kad je stupio na presto Aleksandar se u prvi mah teško snalazio i na svakom koraku popuštao savetnicima i drugim visokim funkcionerima, dok kneginja Persida nije ušla u tok stvari i započela mu formirati stav, koji će on rigorozno sprovoditi dok na kraju ne dođe u sukob sa svim ministrima i savetnicima.

Knenjiga Persida stvorila je svoju kamarilu u kojoj su preovlađivali njeni rođaci – Nenadovići... Kako svoje rođake tako i zetove ponameštala je po raznim visokim i važnim položajima. Kad je njen muž stupio na presto 1842, Persidi je bilo skoro 30 godina, i ona je umela zrelo da misli i nastupa. Ona se i u očevoj, a naročito u muževljevoj kući upoznala sa političkom borbom, koja se strasno vodila između dve dinastije, i palo joj je u deo da se i sama upusti u tu borbu, koju će voditi sa dosta smisla i razumevanja, ali i prilično grubo i sirovo. Pored muža koji je bio slabotinja, ona se morala više isprsiti, da bi sačuvali njegov položaj, pa prema tome i svoj... Zato se okružuje svojom širokom familijom, rođacima i prijateljima. „Danas” – piše Aleksa Simić 1857 – „nalaze se dva strica kneginje u Sovjetu kao članovi, jedan zet i jedan pašenog knežev kao okružni načelnici i jedan pašenog knežev šef regularne vojske”. A Slobodan Jovanović veli: „Izgledalo je kao da Nenadovići vladaju Srbijom, i to kako ljudi tako i žene iz te velike porodice”.

Slika
Knez Aleksandar Karađorđević, Persidin muž

Kneginja Persida zaista se starala da sve svoje uhlebi, čak i one koji to nisu zasluživali. „Govorilo se da je kneginja Persida neobično branila svoju porodicu i nije knezu dopuštala da im ma šta prebaci. Ako neko od Nenadovića nešto nerasudno učini, onda ga kneginja nasamo pozove i ne ostane mu dužna, ali je pred knezom ipak bila njihov dobar branilac”. U razgovoru sa kraljem Petrom, Đukanović (Ilija) mu je rekao – da je on više savremenika sam slušao, da je rod Nenadovića bio glavni uzrok progonstvu kneza Aleksandra, i da je knez Aleksandar bio žrtva svoje dobrote ili bolje reći slabosti prema Nenadovićima. Zaista su i neki visoki funkcioneri tako mislili. Knićanin (Stevan) prebacuje knezu prilikom postavljanja Nenadovića Aleksandra i Trpkovića (zeta Jakova Nenadovića), da je za njega „veće srodstvo po tazbini nego li čast visokog dostojanstva njegovog”. Kralj Petar je opet pričao Đukanoviću, da je njegov otac često govorio: „Ti prokleti Valjevci (mislio je na Nenadoviće), oni su me njihovim radom iz Srbije isterali”.

Ali je sve to malo preuveličano i naduvano. Stoji, da su se Nenadovići koristili položajem kneginje i da se ona, radi svoje i kneževe bezbednosti, okruživala njima. Ali je uklanjanje kneza Aleksandra sa prestola imalo daleko jače razloge i druge vrste pre nego što su to bili Nenadovići.

Nastaviće se...


revijakolubarainfo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Žene srpskih vladara  |  Poslato: 18 Jan 2017, 20:13
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Valjevka na prestolu: Persida Karađorđević (3. deo)

Slika
Krunisanje kralja Petra, Persidinog i Aleksandrovog sina, 1904. godine(foto: Wikipedia)

Iako je kneginja Persida i u očevoj i u muževljevoj kući mažena i ukazivana joj svaka nežnost, začudo je raspolagala sa nekom otpornom snagom i borbenošću koja nije uobičajena kod žena.

Još se Svetoandrejska skupština nije okupila a u vazduhu se osećalo neko vrenje i uzbuđenje. Sve više knez se uzima na nišan i sa raznih strana ukazivalo se neprijateljsko raspoloženje, pa su se vlasti zabrinule. Jedno veče upravnik policije Nikola Hristić dođe kod kneza da mu referiše, pa mu nagovesti neko komšanje među narodom, tražeći dozvolu da preduzme neke potrebne mere. Ali se knez ustručavao da bilo šta efikasnije naredi. Tom razgovoru beše prisutna i kneginja Persida, stavljajući se na stranu Hristićevu za energičnije postupanje vlasti. Jedna od sveća koje su gorele poče da puckara, a knez prstima ispravi fitilj kako bi sveća ravnomerno gorela ne osipajući se na jednoj strani. Ali tom prilikom knez se malo opeče pa poče duvati u prste. Kneginja se nasmeši, pogleda u Hristića pa reče: „Vidite li kakav je slabić, a gledajte mene...” pa rukav od haljine zagrnu do ramena, i golu ruku stavi na plamen sveće, i kad koža na kneginjinoj ruci poče da cvrči, Hristić skoči sa stolice pa ugasi sveću i onda joj blago zameri što tako radi.

Slika
Kleopatra Karađorđević, ćerka Perside i Aleksandra (Foto: Wikipedia)

Pri zasedanju Svetoandrejske skupštine, njena delegacija došla je u dvor i zamolila kneza da se povuče sa prestola i potpiše ostavku koju su mu pružali. Knez se međutim beše jako uznemirio i neprestano izbegavao da tu hartiju primi u ruke, i jureći po odajama stalno je hukao ne znajući šta da radi. Svi dvorjani iz kamarile bili su izgubili prisustvo duha, oklevajući šta da savetuju kneza. Jedino kneginja Persida ostala je prisebna i neprestano prateći kneza po odajama šaputala mu u uši, da upotrebi vojsku i rasturi skupštinu. Neka naredi Jovanu Lukavčeviću, načelniku vojske, koji mu je bio pašenog i Kosti Nenadoviću zapovedniku artiljerije, koji mu je rođak po ženi, da ako treba i pucaju na skupštinu i ovu svakako rasture. Jedan Obrenović tako bi sigurno postupio u sličnoj situaciji. Ali je knez Aleksandar gurao od sebe ženu i ne pomišljajući da prihvati njen savet. A kad je knez pobegao Turcima u grad, iskradavši se od kneginje, ova je pokušala da ga vrati, ali je sve bilo kasno i on je bio izgubljen, jer mu je nedostajalo hrabrosti a zahvatila ga je bila i sentimentalnost.

U emigraciji kneginja Persida je takođe imala dosledan stav. Dok se knez Aleksandar mirio sa situacijom i čak bio u stanju da pregovara sa knez Mihailom, kneginja Persida nije htela ni da čuje za bilo kakav kompromis. U borbi sa Obrenovićima njena je parola bila „sve ili ništa”. Kako nije imao dece u braku a želeo je da skine s dnevnog reda borbu između dve dinastije, knez Mihailo je predlagao eks-knezu Aleksandru, da svoju sestričinu Katarinu Konstatinović (u koju će se kasnije sam zaljubiti) uda za Petra, sina Aleksandrovog, pa da dete iz tog braka učini svojim naslednikom. Knez Aleksandar bio je voljan za jednu takvu spasonosnu ideju – kako je on mislio. Ali je kneginja Persida unapred odbila tako nešto. Isto tako, knez Mihailo je predlagao, da se oženi Jelenom, kćerkom kneza Aleksandra, što bi takođe dovelo do mira između dinastija. Ali je kneginja Persida i to energično odbila. Ona nije htela ni u kom slučaju da svoju kćerku udomi za jednog Obrenovića. Ona je videla da knez Mihailo nema naslednika, a isto je tako osetila da akcije kneza Mihaila u narodu ne stoje najbolje i da on ima ozbiljnu opoziciju prema sebi, pa je verovala da će njen čas ubrzo doći. Tako ona potpomaže svaku akciju koja bi išla protiv Obrenovića. Kralj Petar pričao je Iliji Đukanoviću, da je Milovana Jankovića i Vladimira Jovanovića za vreme njihove emigracije u Ženevi, i njih i njihov list finansirala kneginja Persida, i to bez znanja kneza Aleksandra. Isto tako kneginja je pomagala i list „La Republique”, koji je izdavao u Parizu Dragiša Stanojević.

Slika
Beč krajem XIX veka

Kneginja Persida nije prezala ni od zavere samo da bi se Obrenović sklonio sa predstola i da bi na njega došao njen muž ili sin. Kad je posle Svetoandrejske skupštine i ona morala poći u emigraciju i pošla u kolima na pristaniše, na putu za Zemun, onaj narod iz beogradskog podzemlja, koji je pod komandom nekog Filipa Stankovića, političkog kondotijera, imao ulogu da čuva skupštinu, sad se okomio na Persidu, preteći joj i grajući protiv nje, tako da se ona nalazila u neugodnoj situaciji, iako je pokušavala da ga razgali glasno izvukujući: „Zbogom narode”! Ali joj to nije pomoglo od ove nahuškane rulje, da se slučajno tu nije našao Filip Stanković, koji je odstranio rulju od kneginjih kola i sam je dopratio do pristaništa. Kneginja je zapamtila tog čoveka i bila mu je vrlo zahvalna. Međutim, Filip Stanković bio je vrlo pokvaren i tip svoje vrste. Njemu je politika služila za egzistenciju. Kad je po dolasku u Beograd knez Miloš i knez Mihailo podneo oboma neobično veliki račun za svoje zasluge za vreme Svetoandrejske skupštine, oni su ga najurili. A on je sad počeo raditi protiv njih. Ko mu je više plaćao, bio je na toj strani. Znajući da je u ovom teškom momentu po kneginju Persidu, ovu zadužio, on je se nekako približi i predloži da radi protiv kneza Mihaila. Kneginja Persida u svojoj mržnji na Obrenoviće a ne ocenivši realno mogućnosti istog Filipa, preda mu 2.000 dukata da radi protiv kneza Mihaila a za njen račun. I njen otac Jevrem Nenadović, i njen muž knez Aleksandar, kao i njen zet Kosta Nikolajević jako su se ljutili kad su čuli za to, i kneginji oštro zamerili, ali se ona nije obzirala i produžila je da radi u tom pravcu. Nije utvrđeno da li su u zaveru protiv knez Mihaila, učestvovali i braća kneginje Perside, Mladen i Sima, iako su osuđeni na smrt i streljani. Ali, ako su oni zaista bili u zaveri, onda je to bilo samo pod uticajem njihove sestre kneginje Perside.

Kneginju Persidu utukla je žalost zbog tragične smrti braće. A kako je liberalna stranka sa svojim vođom Jovanom Ristićem dovela na presto Milana, sina Miloša, a unuka Jevrema Obrenovića, koji je kao dečko učio nešto u Parizu, taj se režim stabilizirao i konsolidovao tako, da je kneginji Persidi bila onemogućena svaka akcija u budućnosti. Ona je još stigla i uspela da bude primljena u audijenciju kod austrougarskog cara Franje Josifa, da bi protestvovala zbog gonjenja njenog muža od mađarskih vlasti, koji su se opet iz političkih razloga stavili na stranu novog režima u Srbiji. A onda se, izgubivši svaku nadu za bilo kakav uspeh, povukla i tiho u Beču umrla 29. marta 1875. godine.

Tekst je prvobitno objavljen u knjizi “Valjevke”


revijakolubarainfo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpske princeze i vladarke  |  Poslato: 02 Apr 2017, 22:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpske princeze kroz istoriju (1): Majka bugarskog cara

Deset dinastija vladalo je srpskim zemljama od osnivanja države u 12. veku do polovine 20. veka, i to su Nemanjići, Kotromanići, Mrnjavčevići, Lazarevići, Brankovići, Balšići, Crnojevići, Petrovići-Njegoši, Obrenovići i na kraju Karađorđevići.

Slika
Čuvena freska "Loza Nemanjića" u manastiru Visoki Dečani

Manje je poznato da su svi vladari imali ukupno 158 zakonitih potomaka, od toga 71 kćer. Iako su imena mnogih princeza ostala nepoznata za razliku od imena njihovih muževa, istoriji je poznat 51 brak kćeri srpskih vladara, a njih 13 bilo je udato ili za kraljeve i careve drugih zemalja ili za plemiće koji su postali vladari.

Kako su brakovi aristokratije još od starih vremena zapravo bili diplomatski ugovori, jasno je da su srpske princeze i te kako prekrajale političku mapu sveta u kojem su živele, a novija istorija je uspela da utvrdi na koji način, i sa kakvim posledicama. Srpski krunski zetovi dolazili su iz mnogih država.

Među njima je bilo najviše Srba izvan granica prvobitne države, a bilo je i Italijana, Hrvata, Bugara, Osmanlija i Rusa.
Jedna od kćeri velikog župana Stefana Nemanja, koja se prema nekim navodima zvala Jefimija, udata je oko 1216. godine za Manojla Komnina Duku, poznatog kao Manojlo Anđeo.

On je tada bio epirski despot, a kasnije se proglasio solunskim carem. Venčanje je bilo potvrda mira između srpske i epirske države, kojom je tada vladao Manojlov stariji brat Teodor. Klimavi mir ovih neprijatelja je potrajao ipak nešto duže nego brak, budući da je srpska princeza ubrzo posle ceremonije preminula. Još jedna Nemanjina kći, ovoga puta najmlađa, udata je za plemića koji će biti rodonačelnik jedne vladarske dinastije. Bila je to Tiha, a suprug joj je bio bugarski boljar. Njihov sin Konstantin Tih postaće 1257. bugarski car i vladaće naredne dve decenije upravo uz pomoć rođaka iz Srbije i tazbine sa nikejskog dvora. On je kasnije pridodao prezime Asen, ali zahvaljujući drugom braku, uzeo je ime kuće Asen da bi učvrstio vlast.

Jelisaveta, kći srpskog kralja Dragutina, udata je 1284. za Stefana Kotromana, kako su ga nazivali dubrovački izvori. Bio je to najstariji sin bosanskog bana Prijezde, i neko vreme je vladao Bosnom. Jelisaveta je u istoriji ostala zapisana kao majka Stefana Drugog Kotromanića, jednog od najmoćnijih gospodara Bosne u srednjem veku. Njen unuk je bio Stefan Tvrtko Prvi Kotromanić, bosanski ban i srpski kralj poslednjih decenija 14. veka. Pozivajući se upravo na poreklo svoje bake, kao i prednost Dragutinove loze Nemanjića u odnosu na lozu njegovog mlađeg brata Milutina, čuvenog srpskog kralja, Kotromanić se 1377. krunisao i za "kralja Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnim stranam". Krunisanje je obavljeno u manastiru Mileševa, a kasnije su se u ovoj njegovoj vladarskoj tituli pridodale i Dalmacija i Hrvatska.

Seljačka buna

Konstantin Asen Tih, sin Tihe Nemanjić, imao je nesrećnu sudbinu. Zbog slomljene noge koja nije dobro zarasla teško se kretao i u vojnim pohodima je učestvovao samo na kolima. U vreme gušenja seljačke bune 1277. vojnici su se razbežali i ostavili ga na kolima, pa su ga pobunjenici lako uhvatili i pogubili. Njegova sudbina je najjače pogodila srpskog kralja Dragutina. I on se teško kretao, pošto je nekoliko godina kasnije pao s konja, pa je stalno strahovao da ga ne zadesi sličan usud


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpske princeze i vladarke  |  Poslato: 02 Apr 2017, 23:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpske princeze kroz istoriju (2): Vladarke hrvatskog i bosanskog dvora

Srpski kralj Vladislav ostao je upisan u istoriji prema dva događaja. Najpre je osvojio podršku vlastele koja ga je 1234. godine postavila na presto, pošto je prethodno zbacila njegovog brata, kralja Radoslava. Potom je uspeo da izmoli od Bugara telo svog strica Save, prvog srpskog arhiepiskopa, da bi ga svečano sahranio u svojoj zadužbini, manastiru Mileševa.

Slika
Jelisaveta Kotromanić Anžujska

Sava je, naime, upravo zbog porodičnih svađa oko prestola i otišao na hodočašće u Svetu zemlju, ali se iz nje nikada nije vratio. Umro je u Trnovu 1236. godine, što je Vladislava, još klimavog na prestolu, dovelo u nezgodan položaj.

Zato je vodio duge i teške pregovore oko tela budućeg najvećeg srpskog svetitelja, u čemu je pomogla činjenica i da je pregovarao sa rođenim tastom, bugarskim carem Jovanom Drugom Asenom. Vladislav je, naime, bio oženjen princezom Beloslavom, i sa njom je imao dva sina i kći jedinicu.

Njeno ime nije zabeleženo, ali se dobro zna da je bila supruga omiškog kneza Đure Kačića. Kačići su bili jedno od 12 hrvatskih plemena čija je glavna grana od 12. veka vladala Omišem i Krajinom, a upravo ženidba jednog njihovog visokog člana govorila kćerkom srpskog kralja govorila je o ugledu koji su uživali.

Kačići su bili izuzetno vešti pomorci, ali su tu veštinu iskoristili za gusarenje. Zbog toga su ih Mleci krajem 13. veka svrgli sa vlasti, a kasnije su potčinjeni drugoj hrvatskoj lozi, Šubićima. Srpski vladari su nastavili da udaju svoje kćeri za nove gospodare Omiša, koji su kasnije prozvani Zrinjski. Tako je Ursa, kći kralja Dragutina, postala supruga Pavla Šubića, hrvatskog bana koji je gospodario i velikim delom Bosne. Jelena, kći kralja Stefana Dečanskog i polusestra cara Dušana, udata je 1347. za Pavlovog unuka Mladena Trećeg Šubića, gospodara Omiša, Skradina i Klisa. Ali, njen suprug je umro od kuge u Trogiru već naredne godine.

Vladari iz dinastije Kotromanić, koja je stolovala Bosnom od početka 13. veka do druge polovine 15. veka, i preko ženskih potomaka su stupali u srodstvo s brojnim domaćim i stranim plemićkim i vladarskim kućama. Tako se Katarina ili Katalena, unuka srpskog kralja Dragutina i bosanskog bana Stjepana Kotromana, kako ga nazivaju Dubrovčani, vratila svojim nemanjićkim korenima udajom za humskog kneza Nikolu, potomka kneza Miroslava, rođenog brata Stefana Nemanje, osnivača srpske države. Od Miroslava je ostalo čuveno Jevanđelje, najznačajniji ćirilični spomenik južnoslovenske književnosti.

Kotromanići su brakovima svoj uticaj širili i na zapad. Sestra Stjepana Kotromana bila je u braku sa znamenitim hrvatskim feudalcem Stefanom Vodičkim Babonićem, a Katarina, mlađa kći Stjepana Drugog Kotromanića udala se 1351. za poznatog slovenačkog plemića Hermana Prvog Celjskog.

Najmoćniji srpski zet

Jelisaveta, starija kći Stjepana Drugog Kotromanića, zahvaljujući unosnom braku je postala jedna od najpoznatijih srpskih srednjovekovnih princeza. Bila je žena francuskog plemića Luja Prvog Anžujskog koji je dve decenije, od 1342, vladao Ugarskom kao Lajoš Drugi. Jelisavetin ambiciozni muž je kasnije postao i vladar Poljske, gde je poznat kao Ludovik Prvi. Ovaj srpski zet je bio najmoćniji vladar u Evropi. Tokom deset godina, od 1373. godine, njegov vazal je bio i srpski knez Lazar Hrebeljanović. Njihova kći Marija je 1387. udajom za Žigmunda Luksemburškog postala ugarska kraljica, a njen muž je proširio svoju vlast na Češku i Sveto rimsko carstvo.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpske princeze i vladarke  |  Poslato: 02 Apr 2017, 23:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpske princeze kroz istoriju (3): Kraj bitke, kraj braka

Srpska dinastija Mrnjavčevića, koja je vladala od druge polovine 14. veka uporedo s poslednjim srpskim carem Urošem Nemanjićem, dala je kralja Vukašina i kralja Marka, njegovog sina, najvećeg junaka iz narodne poezije.

Slika
Kralj Vukašin

Vukašin je svoju kći Oliveru 1364, godinu dana pre no što će stupiti na vlast, dao za ženu vladaru Zete Đurđu Prvom Balšiću. Brak je, međutim, istrajao samo do pogibije Vukašina u Bici na Marici 1371. godine i smrti cara Uroša, kada je obezglavljena srpska država počela da se rasparčava među nižim plemstvom.

Đurađ ne samo da nije hteo da pomogne Oliverinom bratu Marku da brani udaljenu Sersku oblast, gde je bilo sedište Mrnjavčevića, od turskih upada, nego je i proširio Zetu, današnju Crnu Goru, na račun države svog tasta. Uzeo je Peć i Prizren, a Oliveru oterao pošto je saznao ishod Maričke bitke kako bi se oženio Teodorom, ćerkom drugog srpskog velikaša, despota Dejana, koja je u to vreme već bila udovica. Pošto je preuzeo vođstvo među dinastijom Balšića, Đurađ je vlast svoje porodice proširio na zaleđe Dubrovnika, Konavlje, Trebinje i Dračevicu, ali ne zadugo. Te oblasti su godinu dana pred njegovu smrt, 1377. godine, prišle Tvrtku, banu Bosne.

Iz drugog braka Đurađ je imao kći Jevdokiju. Njen muž je bio Isav de Buondelmonti Ačajuoli, despot Janjine u današnjoj Grčkoj. I druge princeze iz dinastije Balšić takođe su brakovima ulazile u poznate plemićke porodice. Jelena, kći Balše Trećeg Balšića i unuka srpske plemkinje Jelene Lazarević, bila je u braku sa slavnim bosanskim vojvodom i hercegom od Svetog Save, Stefanom Vukčićem Kosačom. Tako je stigla na dvor jednog od najmoćnijih bosanskih feudalaca srednjeg veka i gospodara Zahumlja, današnje Hercegovine do 1466. godine. Kosača je bio sinovac i naslednik velikog vojvode Sandalja Hranića Kosače, a Sandaljeva treća žena bila je Jelenina baba, srpska plemkinja Jela Lazarević! Ipak, vojvoda Sandalj ni u jednom od tri braka nije imao poroda, pa je zato žezlo prepustio sinovcu.


Knez Lazar Hrebeljanović je najveštije od svih srpskih srednjovekovnih vladara koristio brakove svojih kćeri, ali i svojih sestara. Draganu, stariju od dve sestre, udao je za čelnika Musu, koji je ranije bio vojskovođa cara Dušana, a mlađu, nepoznatog imena, za hvostanskog vojvodu Altomana. On je bio rodonačelnik poznate plemićke porodice Altomanovića, a upravljao je oblašću Hvosno, koje se prostiralo oko Peći i Dečana.

Za ujaka i otadžbinu

Porodica čelnika Muse vladala je oblastima oko reka Ibar, Raška i Laba, kao i dobrim delom Kopaonika. Posle propasti župana Nikole Altomanovića znatno se proširila na račun njegovih teritorija. Zahvaljujući braku sa Draganom Hrebeljanović, Musa je priznavao vrhovnu vlast kneza Lazara, a njegove teritorije su ulazile u sastav Lazareve Srbije. Stariji Musini i Draganini sinovi, Lazar i Stefan, hrabro su se borili uz svog ujaka i kneza 1389. godine, i zajedno sa njim ostavili živote na Kosovu polju. Njihov najmlađi brat je preživeo, pošto je bio toplički mitropolit.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpske princeze i vladarke  |  Poslato: 02 Apr 2017, 23:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpske princeze kroz istoriju (4): Vladarke Balkana

Vladarska porodica Hrebeljanović, sa knezom Lazarom i kneginjom Milicom na čelu, bila je blagoslovena brojnim kćerima koje su Hrebeljanovićima osiguravale moć putem brakova i potomaka.

Slika
Kneginja Milica i Knez Lazar Hrebeljanović

Mara, njihova najstarija kći, bila je udata za Vuka Brankovića, gospodara Kosova. Na taj način Lazar je mogao da kontroliše ovog velmožu koji je formalno priznavao njegovu vlast. Upravo će sin Mare Hrebeljanović i Vuka Brankovića, dve porodice koje je narodna tradicija često prikazivala kao ljute protivnike, postati poslednji gospodar Srbije. Bio je to Đurađ Branković Smederevac.

Lazareva kći Jelena ili Jela bila je udata za Đurđa Drugog Stracimirovića Balšića, koji je gospodario Zetom pri kraju 14. veka. On je takođe samostalno upravljao svojim posedom, a formalno je priznavao Lazara za vladara. Njihov sin Balša Treći nije imao muških potomaka, pa je Zetu, u današnjoj Crnoj Gori, ostavio u nasleđe svom ujaku, Jelinom bratu despotu Stefanu.

Posle Đurđeve smrti Jela se 1411. udala za vladara susednih srpskih zemalja, Sandalja Hranića Kosaču, gospodara Zahumlja. Ovaj brak je omogućio opstanak Zete i mir na južnom Jadranu, i to prevashodno zahvaljujući Lazarevoj kćeri. Uticaj otmene i prefinjene Jele na naprasitog i alkoholu sklonog, a moćnog bosanskog feudalca pomogao je da se Sandalj prikloni politici despota Stefana.

Teodora, treća kći Lazara i Milice, bila je supruga Nikole Drugog Gorjanskog, mačvanskog i hrvatskog bana i ugarskog palatina s visokim položajem u dvorskoj i kraljevskoj porodičnoj hijerarhiji. Ova veza sa ugarskim dvorom bila je više nego korisna za kneza Lazara, koji je u dva maha bio ugarski vazal. Četvrta njegova kći, Dragana, udata je za Ivana Šišmana, bugarskog cara, ali on se, protivno očekivanjima, nije pokazao koristan svom tastu u borbi protiv osmanske najezde. Postao je turski vazal, a posle njegove smrti, potomci su mu prešli u islam... Bugarske legende, međutim, pričaju kako njihov car nije umro, nego je nestao u oblaku dima u toku bitke kod Samokova.

Loza Nemanjića

Kneginja Milica je pripadala bočnoj liniji bivše vladarske dinastije Nemanjića, pošto je njen otac, knez Vratko, bio praunuk Vukana, najstarijeg sina Stefana Nemanje. Rođena je oko 1335. godine, a oko 1353. udala se za Lazara Hrebeljanovića, koji je posle smrti cara Uroša postao knez Raške s prestonicom u Kruševcu. Ona i Lazar imali su osim pet kćeri imali i tri sina, Dobrivoja, Stefana i Vuka, a Milica je posle Kosovskog boja vladala Srbijom kao namesnica, trudeći se da država ne dospe u ruke porodice Branković.
Posle Lazareve pogibije, njegova najmlađa kći Olivera morala je, u okviru mirovnog ugovora, da bude predata haremu mladog turskog sultana Bajazita, čiji je otac Murat isto poginuo na Kosovu. Hronike govore da se ovaj osmanski vladar odlikovao onim što bi se danas nazivalo verska tolerancija, zahvaljujući tome što su mu i majka i baba bile grčke pravoslavke. Ali, to nije bio jedini razlog zbog kojeg je ovaj sultan, zapravo, dobrim delom pomogao Srbiji da stane na noge posle Kosovske bitke. Izvori svedoče da se Bajazit ludo zaljubio u lepu Lazarevu kćer. Bajazit, koji je imao nadimak Jildirim, što na turskom jeziku znači Munja, verovatno je bio istorijski najznačajniji srpski zet u srednjem veku.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpske princeze i vladarke  |  Poslato: 02 Apr 2017, 23:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srpske princeze kroz istoriju (5): Sultanija Mara pomaže otadžbini

Đurađ Branković, poslednji vladajući srpski despot, očajnički se trudio da pred nadirućim Osmanlijama poboljša položaj svoje zemlje. To je činio svim diplomatskim sredstvima svog doba, pa tako i brakovima svojih kćeri.

Slika
Mara Branković

Mlađu kćerku Katarinu udao je 1433. za grofa Ulriha Drugog Celjskog, rođaka moćnog ugarskog kralja Žigmunda, od kojeg je takođe u dobroj meri zavisila sudbina Srbije.

Celjski je bio jedan od najbogatijih evropskih feudalaca. On je, rame uz rame sa vojskom svog tasta, kao i slavnog mađarskog plemića Janoša Hunjadija, u našoj narodnoj poeziji poznatog kao Sibinjanin Janko, ratovao protiv Turaka u Srbiji.

Međutim, sticajem okolnosti i političkih previranja, grofa Ulriha su u Beogradu 1456. ubili upravo Hunjadijevi ljudi. Đurađev zet sa Katarinom nije imao muških potomaka, pa se njegova loza ugasila.

Stariju kći Maru despot Đurađ Branković dao je u harem sultana Murata Drugog. Maru su do Jedrena otpratila braća Grgur i Stefan, baš kao što su nekoliko decenija ranije prvu sultanovu nevestu Srpkinju, kneginju Oliveru Hrebeljanović, otpratila braća Stefan i Vuk. Našavši se uz osmanskog vladara, i Mara je svesrdno pomagala svojoj otadžbini. Često je posredovala u pregovorima između Murata i Đurđa. Ipak, njen uticaj nije bio onoliki koliki je imala Olivera.

Štaviše, novija istraživanja kažu da je moguće da sultan i mlada despotica nikada stvarno nisu podelili postelju. Za to postoje dva objašnjenja. Jedno leži u činjenici da Mara nije pristala da pređe u islam, što je bi prošlo kod verski popustljivijeg Bajazita, ali ne i kod tvrdokornog muhamedanca Murata.

Drugi istoričari tvrde da je glavni razlog to što je Murat Drugi zapravo bio više naklonjen dečacima nego ženama, iako je sa njima imao potomstvo. Umro je 1451. od srčane kapi, izazvane prečestim pijanstvima. Marin uticaj na Carigrad je ojačao tek kada se posle Muratove smrti vratila u Srbiju. Naime, prestolonaslednik, Muratov sin Mehmed Drugi Osvajač i poznati rušitelj Vizantije, bio je svojoj srpskoj maćehi veoma naklonjen. Njega je Mara odgajala i vaspitavala tako da ju je čuveni sultan čak nazivao majkom.

Najstarija kći despota Lazara Brankovića zvala se Jelena ili Jelača. Ona se 1459. godine udala za sina bosanskog kralja Stefana Tomaševića, sina bosanskog kralja Stefana Tomaša. Stefan je tako postao, bar po tituli, poslednji srpski despot, od marta do juna 1459, kada je u osmanske ruke pala i srpska prestonica Smederevo. Potom je bio i poslednji kralj Bosne, sve dok ga 1463. Turci nisu zarobili i pogubili u Ključu.


Slika
Sultan Murat Drugi

Štamparija Crnojevića

Crnojevići, gospodari Zete, poslednje srpske srednjovekovne države, vladali su do pred sam kraj 15. veka. Preko brakova svojih kćeri orodili su se s kotorskim, mletačkim i ugarskim plemstvom. Stešnjeni između Osmanske carevine i Mletačke republike, uspevali su da očuvaju državno jezgro starog kraljevstva. Za njihovog doba trajno se ustalio naziv Crna Gora. Cetinje je postalo istorijska prestonica a Cetinjski manastir versko, kulturno i državotvorno središte Crnogoraca, naročito u 19. veku. Crnojevići su poznati i po tome što su u 15. veku otvorili prvu državnu štampariju na svetu. Tu je štampan i "Oktoih", prva štampana ćirilična knjiga Južnih Slovena.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 84 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker