Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:07


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SOFKA NIKOLIĆ  |  Poslato: 31 Okt 2019, 01:55
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Sofka Nikolić dobija mural u Bijeljini

Slika
Foto: N.N. | Sofka Nikolić dobija mural u Bijeljini

BIJELJINA - Za nju se govorilo da je pjevajući čuvenu "Eminu" u Mostaru s nogu oborila velikog Aleksu Šantića, a u kafanama beogradske Skadarlije slušali su je i u njenom društvu uživali ni manje ni više nego Branislav Nušić, Tin Ujević i Rade Drainac. Važila je za najveću muzičku zvijezdu Kraljevine Jugoslavije između dva svjetska rata, a pjesmom se počela baviti da prehrani mlađeg brata i dvije sestre. Pisci, boemi, trgovci i razni kafanci onoga doba prozvali su je kraljicom Skadarlije, a ona im je praznila džepove držeći ih u sevdahu do duboko u noć daleko od briga i obaveza.

Riječ je o čuvenoj Sofki Nikolić (1907-1982), ženi koje se danas malo ko sjeća, ali to malo ljudi živi upravo u Bijeljini, gradu koji ima ulicu s njenim imenom i koji će joj u danima pred nama posvetiti mural. Upravo u Bijeljini skromno i u tišini ona će provesti posljednje godine života, ali o njenoj burnoj i internacionalnoj karijeri ovdje se priča sve do današnjeg dana.

Legendarna pjevačica narodne muzike dobiće mural na zgradi bioskopa nadomak ulice u kojoj je živjela, a isti će u okviru akcije "April, mjesec čistoće" oslikati umjetnik Danijel Vujanović.

"Murali su, kao i grafiti, način da se razbijaju različite predrasude u društvu i da se ukaže poštovanje prema ljudima koji su u različito vrijeme i na razne načine svijet učinili ljepšim", rekao je Vujanović, a njegove riječi dobar su povod da se podsjetimo kako je to čuvena Sofka Nikolić svijet učinila ljepšim.

Sofkina karijera trajala je nešto više od dvije decenije, od 1918. do 1939. godine. Rođena u selu Tabanović, kod Šapca, od oca Nikole Vasiljevića i majke Perse, Sofka je odrastala uz majčin glas i nesređene porodične i istorijske okolnosti.

Te okolnosti učiniće da joj otac bježi od austrougarske vlasti sve od Banjaluke do Rumunije, a da joj se majka (takođe pjevačica) preuda i kao najstarijoj kćerki povjeri na čuvanje ostalu djecu. Već kao maloljetna zarađivala je pjevajući po šabačkim vašarima, ali za nju će se čuti tek u Zvorniku, gdje je došla po završetku Prvog svjetskog rata. Tu će upoznati i Paju Nikolića, šefa velikog orkestra, za kojeg će se udati (bio je to njen drugi brak) i s kojim će ispočetka kratko živjeti u Mostaru, potom u Sarajevu, a onda u Beogradu. U glavnom gradu mlade Kraljevine Jugoslavije snimiće ploču s njenim najpoznatijim numerama "Kolika je Jahorina planina" i "Kad bi znala, dilber Stano", poslije čega njena karijera niže vrtoglav uspjeh, a ona postaje slavna.

"Sofka je bila pre svega veoma lepa. Imala je mnogo šarma i divan glas. Interpretacije su njene zaista bile vrlo originalne i mnogi gosti Beograda prvo što su željeli da vide u ovom gradu jeste upravo njen nastup", govorio je svojevremeno operski pjevač Stanoje Janković, sjećajući se kako je 1930. godine u Beograd stigao čuveni američki muzičar Karl Brent Čilton da bi o Sofki napisao opširnu studiju i konstatovao kako se njenom pojavom promijenio odnos prema kafanskom pjevanju. Godinu dana ranije njen glas je prvi put pušten preko Radio Beograda, a ona je već snimila drugu ploču u Parizu i nastupala širom Evrope i svijeta.

"Kada je Sofka pjevala u Mostaru 'Eminu' ostarjelom Aleksi Šantiću, okolnim ulicama se nije moglo proći, a kada je u Sarajevu, u hotelu 'Evropa', pjevala 'Kolika je Jahorina planina', nije bilo dovoljno stolica za sve goste. U Parizu, dok je snimala svoju ploču, Sofkini obožavaoci provalili su vrata studija pa im je ona bez muzike zapjevala. U beogradskoj Skadarliji gosti su plaćali dukatima da piju vino iz njenih cipela. Sve su to Sofkini tragovi i sjećanja svih, jer su je svi i znali. Bilo je to vrijeme njenog meteorskog uspona - Njujork i Rudolf Valentino, Madrid, Beč, Berlin, London, Rim pa opet Beograd. Sofkinu pjesmu 'Cojle Manojle' pjevali su svi šegrti i kalfe, a kasnije i majstori. Daira u njenim rukama zvečeći je drhtala, drhtala je to Sofkina duša", riječi su novinara i književnika Tihomira Nestorovića, a sve sadržano u ovom zapisu naglo je prekinuto 1939. godine.

Tada je od tuberkuloze iznenadno umrla Sofkina kćerka jedinica Marica, koju je odmila zvala Mariola i koju je dobila u prvom braku s Ilijom Marinkovićem. Nešto prije toga preminuo je i njen drugi muž Paja Nikolić i Sofka će se zbog tuge zauvijek povući iz muzike. Prodaće kuću u Beogradu i nastaniće se u Bijeljini, gdje će sahraniti kćerku, a njen glas polako će padati u zaborav. U socijalističkoj Jugoslaviji 1968. godine o njoj će biti snimljen dokumentarni film u kojem će se savremenici sjećati da je bila velika u pjesmi i svjedočiti da je još veća u tugovanju.

"Pesma je da se peva, tuga je da se tuguje. Tuga se ne može objasniti, ispričati, tuga se može samo tugovati, a pesma pevati", govorila je Sofka Nikolić, koja je umrla stara i od šire javnosti zaboravljena 1982. godine i koja danas počiva pored kćerke Marice na bijeljinskom groblju "Pučile".


nezavisne

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SOFKA NIKOLIĆ  |  Poslato: 01 Nov 2019, 00:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Nekrunisana kraljica sevdaha: Tuga se ne može objasniti

Smatrali su je čudom od pjevačice, zasipali aplauzima od pariske Olimpije do beogradske Skadarlije, u nju su begovi i meraklije gledali kao u čudo, pa su zbog njene ljepote i čarobnog glasa gubili glave i bogatstva.

Slika

Pjevačica narodnih pjesama i serenada Sofka Nikolić, u narodu je bila poznata i kao nekrunisana kraljica sevdaha. Rođena je u jednom selu nadomak Šapca, davne 1907. godine, a svoju pjevačku karijeru započela je još u ranoj mladosti, sa svega četrnaest godina. Svi koji su je slušali divili su se njenom talentu i raskošnom glasu.

Prvi nastup imala je u jednoj zvorničkoj kafani 1923. godine, tada se i udala za Iliju Markovića, s kojim je kasnije dobila kćerku Maricu (Mariolu). Upravo u toj kafani zapazili su je vlasnici kafane “Lira” iz Mostara i poveli sa sobom u grad sevdaha, koji je kasnije živio za noći ispunjene njenom pjesmom, noći u kojima Mostarci nisu žalili para ni dukata kako bi se divili Sofkinom glasu i ljepoti. Na zvuke njene pjesme, padali su u sevdah i najviđeniji ljudi Mostara, među kojima su bili pjesnici Šantić, Ćorović, Dučić… Jedne večeri joj je tu, u baštu restorana, oduševljen njenim glasom i pjesmom, Aleksa Šantić donio tekst svoje pjesme “Emina” i pjevušeći pokazao joj melodiju koju je ona sa lakoćom prihvatila. Čak su je zajedno i pjevali, poznato je da je Šantić bio muzički obrazovan. Tako je ta pjesma, zahvaljujući Sofki, ovjekovječila pjesnikovu veliku ljubav i postala poznata van Mostara.

phpBB [media]


Nakon Mostara, Sofkina muzička karijera krenula je uzlaznom putanjom, svojim čarobnim glasom uskoro je osvojila Evropu i Ameriku. Nizala je uspješna gostovanja od Beograda, preko Sarajeva, Zagreba pa sve do Beča, Pariza, Moskve, Rima, Londona i drugih metropola, i tako ponijela titulu najtiražnije pjevačice Evrope i bila dobitnica “Zlatne potkovice” u Parizu. Dio života provela je u Sarajevu, gdje je rodila kćerku Maricu, a potom se preselila u Beograd gdje su je čekali novi pjevački izazovi u čuvenoj “Skadarliji”, kultnom stajalištu pjesnika, glumaca i ostalih boema.

Prisjećajući se nekadašnjeg beogradskog kluba poznatih, Sofka je govorila:

“Nušića se sjećam po duhovitosti. Čim bih sjela za njegov sto ispričao bi nešto što je bilo dovoljno da se smijemo cijelo veče. Dovodio me je u situaciju da sam se mučila kako da se uzdržim od smijeha kada ga pogledam za vrijeme pjesme. Nikad nije ponovio stari štos. Bio je nepresušni izvor šala i dosjetki.”

Sofka i Paja

Slika

Sa svojim drugim mužem Pajom Nikolićem i njihovim orkestrom koji je brojao 25 članova, Sofka je žarila i palila Beogradom, ali i mnogim evropskim metropolama. Njeno prijateljstvo sa čuvenom Džozefinom Beker bilo je nadaleko poznato, a nastalo je u Zagrebu na jednom Sofkinom nastupu. Kako je Sofka bila itekako poznata po svojoj ljepoti i glasu, Žozefina Beker nije mogla izdržati i krenula je iz Beograda u Zagreb da vidi i čuje tu Sofku Nikolić o kojoj je mnogo čitala i slušala. U restoranu “Kolo” krišom je ušla sa svojim mužem grofom Pepitom i slušala njen nastup. Pjesma ju je dirnula u srce. Glas se razlivao i padao kao melem na romantična srca brojne publike. Veličanstvena Žozefina Beker nije mogla izdržati. Prišla je Sofki! Pozdravile su se, a od tog trenutka počelo je njihovo prijateljstvo.

“Kada je Sofka pjevala u Mostaru ‘Eminu’ ostarjelom Aleksi Šantiću, okolnim ulicama se nije moglo proći, a kada je u Sarajevu, u hotelu ‘Evropa’, pjevala ‘Kolika je Jahorina planina’, nije bilo dovoljno stolica za sve goste… U Parizu, dok je snimala prvu ploču, Sofkini obožavaoci provalili su vrata na studiju, pa im je ona bez muzike zapjevala… U beogradskoj Skadarliji gosti su plaćali dukatima da piju vino iz njenih cipela… Sve su to Sofkini tragovi i sjećanja svih, jer su je svi i znali. Bilo je to vrijeme njenog meteorskog uspona — Njujork i Rudolf Valentino, Madrid, Beč, Berlin, London, Rim — pa opet Beograd. Sofkinu pjesmu ‘Cojle Manojle’ pjevali su svi šegrti i kalfe, a kasnije i majstori. Daira u njenim rukama zvečeći su drhtala — drhtala je to Sofkina duša.” Tihomir Nestorović

Na samom vrhuncu slave 1939. godine, umrla je njena kćerka jedinica Marica, Sofkin zvonki glas je utihnuo zauvijek, njeni dafovi su zamrli, od tada više nije bilo sjaja na njenom licu. Sofka je svoju jedinicu sahranila u Bijeljini. I nikad više nije zapjevala. Tijelo je balzamovala i za nju sagradila kapelicu na groblju, a za sebe kraj groblja na osami kuću, gdje je stanovala i provodila potpuno nov život-skromno, tiho, povučeno. Od kraljice sevdaha postala je kraljica tuge. Slava, novac i zlato polako su se topili, a Sofka je pala u zaborav. Umrla je u dubokoj starosti, 27. jula 1982. i sahranjena pored kćerke Marice.

“Pjesma je da se pjeva, tuga je da se tuguje. Tuga se ne može objasniti, ispričati, tuga se može samo tugovati, a pjesma pjevati”, govorila je Sofka Nikolić.

Susret Sofke Nikolić i Žozefine Beker nakon 40 godina

Slika

Bio je tačno 12. maj 1968. godine. U Beograd je stigla proslavljena zvijezda mjuzik-holova, tamnoputa Žozefina Beker. Među “krem društvom” koje ju je dočekalo na aerodromu Surčin bila je i već skoro zaboravljena Sofka Nikolić. Stigla je autobusom tog jutra iz Bijeljine da bude specijalni gost najtiražnijeg jugoslovenskog lista “Večernjih novosti” i da se u režiji tog lista desi susret dvije nekadašnje pjevačke veličine.

Po izlasku iz aviona proslavljena Žozefina se među prvima pozdravila sa Sofkom i iznenadila se vidjeviši je drugačijom nego što ju je zamišljala nakon tačno 41 godinu, koliko je proteklo od njihovog zagrebačkog zagrljaja i noćnog provoda. Kako čudan, dirljiv moment: kad je sve prošlo, nalaze se dvije žene, sada u kasnim godinama, bez negdašnje snage, sa svime što su prošle. Ne znaju jezik jedna druge, ali se u svemu razumiju.

I dok su se poslije četrdeset jednu godinu uspomene nizale na beogradskom aerodromu, uzbuđena Žozefina Beker je ponavljala:

“Pa zar si to ti? Toliko si se promijenila da te ne poznajem. Pjevaš li još? Šta je s tobom? Jedva sam te prepoznala. Ti si mi sada najljepši poklon.”

Sofka je umjesto odgovora zapitala staru prijateljicu gdje joj je grof Pepito.

“Umro je davno. Još mnogo čega mi je prešlo preko glave”, odgovorila je Žozefina.

Onda je Sofka smogla snage i ispričala svoju tragediju. Pričala joj je o smrti sedamanestogodišnje kćerke, kako se povukla u tugu i da živi u Bijeljini. Žozefina se okrenula brojnim prisutnim ličnostima iz svijeta muzike, među kojima je bio i Arsen Dedić.

“Sjećam se kada sam je prvi put videla i čula u Zagrebu. Nisam razumjela nijednu riječ, ali sam shvatila emociju, čula sam svaki otkucaj njenog srca. Ona je moja velika ljubav. To je žena koja u ono vrijeme nije gledala što nastupam u haljini od banana. Ona mi je dala veliku podršku.”

Stekao se utisak da se Arsen malo zbunio, pa čak i zastidio, jer po svemu sudeći nije ništa, ili je premalo do tada znao o Sofki.

U razgovoru koji je vođen iste večeri Sofka se obratila Žozefini:

“Čujem da si u velikim nevoljama zbog dugova. Znam da si usvojila dvanaestero siromašne djece i da brineš o njima. Željela bih da ti pomognem.”

Kasnije nam je Sofka pojasnila o čemu je riječ. Žozefina Beker je usvojila dvanaestero djece i postala im druga majka. To ju je odvelo u velike dugove.

“I ja sam imala sličnu želju, ali nisam mogla da je ostvarim. Moje materijalne prilike nisu dozvoljavale da se brinem o siromašnoj djeci. Pokušala sam da budem inicijator, da drugi učestvuju u finansiranju, pa nije bilo uspjeha. Namjeravala sam da organizujem humanitarni koncert ili seriju koncerata sa kojih bi čist prihod išao za djecu koju je usvojila Žozefina Beker. Na kraju, ništa od toga. Obratila sam se na adresu desetak umjetnika, ali niko od poznatijih nije odgovorio.”

Tako jednoj velikoj pevačici, koja je mnogima ispunjavala želje, nije ispunjena njena želja — da pomogne siromašnoj djeci.


etrafikanet

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SOFKA NIKOLIĆ  |  Poslato: 21 Nov 2021, 01:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
https://www.pulsonline.rs/rijaliti/mladen-vuletic-postavio-uslov-produkciji-za-ulazak-u-zadrugu-a-evo-sta-donosi-dalili/jhtchcm

Zarađivala je neverovatnu sumu za veče, ali to nije bio jedini njen uspeh

Ono što je ona bila za svoje vreme, retko koja pevačica je uspela da postigne ikada kasnije. Oko nje su se otimali muškarci, a nastupi u kafanama bili su posećeniji od fudblaskih utakmica. Sofka Nikolić je mnogi kažu bila zvezda predratne Jugoslavije i prvi pravi estradni umetnik na našim prostorima.

Slika

Rođena je 1907. godine u mestu Tabanovići kod Šapca. Kao mlada počinje da se bavi pevanjem i za vrlo kratko vreme osvaja publiku širom zemlje. Pred beogradskom publikom je prvi put nastupila sa 20 godina u kafani “Bumskeler”. Zarađivala je neverovatnu sumu za veče, ali to nije bio jedini njen uspeh.

Vrtoglava slava počela je upravo tada kada objavljuje i jedan od svojih najvećih hitova “Cojle Manojle” i “Kolika je Jahorina planina”. Ponude su se ređale, nastupala je skoro svako veče i snimila neverovatnih 55 ploča za godinu i po. Njen glas se čuo i mnogim Evropskim zemljama- od Budimpešte, preko Beča i Berlina do Pariza.



Njen privatni život je bio mnogima zanimljiv. Novinari su je pratili u stopu. Firme su organizovano dolazile na njene nastupe i trošile do zadnje pare kako bi joj platili da peva čak i po 10 puta jednu te istu pesmu. Fatalna je bila i za muškarce koji su se razvodili verujući da će biti sa njom. Sve je ipak krenulo nizbrdo kada joj je umrla ćerka 1936. godine. I sama je isticala da joj je to uništilo život.

Tada se povlači u Bijeljinu gde joj je živela majka. Početkom šeste decenije prošlog veka se vraća u Beograd gde je nastupala u kafanama, ali to je bila samo bleda senka one stare zvezde. Umrla je u staračkom domu u Banji Koviljači 1982. godine, a jedan sokak u Bijeljini nosi njeno ime.

Biografsku knjigu o ovoj pevačici “Sofka – dert i suze kraljice narodne muzike“ napisao je istraživač predratne muzike Saša Spasojević.


espreso

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 46 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker