Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:04


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 09 Jan 2013, 23:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krađa kulturne baštine (1): Gusle hrvatske, Sveti Sava albanski

Iako je Jugoslavija poodavno ubijena u krvavom ratu, njeni narodi ni dan-danas nisu uspeli da povrate svoj identitet a da ne ukradu malo tuđeg ili povedu mali kulturni rat u ime nekadašnjeg bratstva i jedinstva. Kada je u pitanju bitka oko kulture i njenog nasleđa čini se da se najžeći plotuni izbacuju između srpske, hrvatske i bošnjačke strane.

Slika
Visoki Dečani

Slovenska ideja oko koje su se početkom 20. veka složno okupili južnoslovenski narodi danas je postala kamen spoticanja i predmet otimačine. Prava verbalna tuča nastala je oko glagoljice, ćirilice, srednjovekovnih spomenika, crkava, epitafa, čak i jugoslovenskih rasa pasa! Pravilo je, ko prvi objavi svetu da je njegovo, taj sve ostale preveslao, svi su nevini dok se ne dokaže suprotno.


* Na međunarodnom naučnom skupu Hrvatska ćirilična baština, održanom u Zagrebu krajem novembra, Miroslavljevo jevanđelje iznenada je proglašeno za "delo pisano hrvatskom ćirilicom i staroslovenskim jezikom hrvatske redakcije". Glavni zagovornik ove neverovatne ambicije je Kristijan Kuhar sa zagrebačkog Staroslovenskog instituta, kojeg su srpski mediji prozvali kleptomanom.



Najpoznatiji ćirilički spomenik južnoslovenskih naroda nastao je po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata raškog župana Stefana Nemanje za potrebe crkve Svetog Petra u Bijelom Polju, Miroslavljevoj zadužbini. Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, zadužbini Nemanjića, a onda je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću.

Slika
Mirosavljevo jevanđelje


Danas se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu. Miroslavljevo jevanđelje napisano je po pravoslavnom je obredu, tako da smatra delom srpske kulturne baštine.
S druge strane, u BiH tvrde da je to tip ćirilice koji je kod njih bio u upotrebi, te da je Miroslavljevo jevanđelje njihova baština, a Crnogorci kažu da je nastalo kod Bijelog Polja, pa je njihovo. Tako da se zasad oko njega bore četiri "vlasnika".


* Dr Božo Ćorić, profesor istorije srpskog jezika sa Filološkog fakulteta u Beogradu, kaže da su Hrvati nepravedno već prisvojili glagoljicu i to pobednički objavili na internetu još pre 10 godina.

Slika
Povelja Kulina Bana

- Dovoljno je da ukucate reč "glagoljica" na Guglu i dobićete bar 20 hrvatskih sajtova koji će vas upoznati s "prvim hrvatskim pismom", "najstarijim spomenicima hrvatske glagoljice", "glagoljicom - ponosom hrvatske povijesti", "Danima glagoljice u OŠ 'Silvije Strahimir Kranjčević' u Senju"...



Osim glagoljice "povjesna hrvatska pisma su i ćirilica i dakako, latinica". Za kraj će vas informisati da su "glagoljicu Hrvati imali davno prije no što su se pojavili Ćirilo i Metodije", te da je "glagoljica, ekskluzivno hrvatsko pismo". Vi, nažalost, kolegi Hrvatu ne možete da preporučite baš ništa, jer o glagoljici među Srbima na internetu uglavnom ništa i ne piše. Sem opšte udžbeničke formulacije da je glagoljica prvo pismo u Slovena, koje su eto, koristili i Srbi - objasnio je Ćorić.



Glagoljica je prvo slovensko, a ne prvo hrvatsko pismo (razvijala se u Češkoj), uostalom i ćirilica, srpska je samo Vukova ćirilica, što Hrvati takođe osporavaju, tvrdeći da je Vuk Karadžić prepisao njihovog lingvistu Bartola Kašića i njegovo pravilo "piši kao što govoriš".


Vlast gora od Turaka

Crnogorci i međusobno ratuju oko toga šta je srpsko, a šta crnogorsko, jer jedan deo naroda i dalje ne odustaje do svog srpstva. Tako su nedavno meštani pljevaljskih sela Vrulja i Ljutići, ponosni na svoje srpsko poreklo, optužili crnogorsku vlat da im otima jezik, proteruje sveštenike, krade i prekopava im srpska groblja. Seljaci su protestovali jer su stećci sa seoskog groblja odneti na Cetinje po nalogu Ministarstva kulture i Narodnog muzeja. Meštani tvrde da stećke nisu dosad dirali ni turski osvajači, fašisti, ni ustaše.

* O Povelju Kulina bana otimaju se svi. Najstariji dokument južnih Slovena iz 1189. godine, pisan je ćirilicom, mada je na jednom bosanskom sajtu naglašeno da je to "starobosanski narodni jezik, a pismo bosančica".


- Mi ćemo reći da je to srpski spomenik jer je pisan ćirilicom. Ali, Hrvati kažu, Srbi nikad nisu imali bana, a mi jesmo. Istorijski je ban bila titula u Hrvata. U to vreme, naime, ban Kulin bio je bogumil, nacije nisu postojale, a mi raspravljamo šta je srpsko, šta je hrvatsko, šta je bosansko - kaže dr Ćorić.


* Crnogorci odavno iz Njegoševog "Gorskog vijenca" izbacuju prideve srpski i srpstvo i optužuju Vuka Karadžića da je žrtvovao posebnosti "crnogorskog jezika" i proglasio ga srpskim, iako su oni oduvek govorili "crnogorkom redakcijom slovenskog jezika".
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH katalogizovala je Ivu Andrića, Branka Ćopića, Petra Kočića kao pisce bosanskog jezika.



A ide se i dalje od književnosti. Tako su hrvatske vojne istorije prisvojile generala Svetozara Borojevića fon Bojnea, austrougarskog feldmaršala, koga su mnogi vojni analitičari proglasili najvećim defanzivnim vojnim strategom Prvog svetskog rata, koji je bio Srbin. Slično je prošao i general Milan Uzelac, prvi i jedini komandant austrougarskog vazduhoplovstva, koji je kasnije bio komandant vazduhoplovstva kraljevine SHS.

Slika
Filip Višnjić

* Hrvati su i gusle proglasili svojim nacionalnim instrumentom, a optužuju Srbe da pokušavaju da im ukradu Dubrovnik, naturajući mu srpsku tradiciju. Srbi, s druge strane, tvrde da u dubrovačkom arhivu postoje brojni dokumenti o tome da se dubrovački govor nazivao i "lingua serviana" 1491, 1597, 1598, 1607...



Da kada bi čovek iz Dubrovnika u 16. veku osvanuo u Zagrebu, on ne bi mogao ni sa kim da razgovara, pošto su tamo govorili kajkavskim narečjem i da Hrvati ne mogu da poreknu srpsku filološku tradiciju. Ono što Hrvati ne mogu da oproste svojima, naročito Štrosmejeru, jeste ideja jugoslovenstva, pa je Đakovačka katedrala jedini katolički hram u Evropi čiji je portal okrenut ka istoku, tj. prema Carigradu, a ne zapadu, odnosno Rimu.


* U medijima na Kosovu izlaze feljtoni, gde su srpski pravoslavni manastiri Gračanica, Dečani, Pećka patrijaršija, u stvari, albanski manastiri koje im je oduzeo "srpski okupator". Školski udžbenici i novinski članci su puni teza da je loza Nemanjića je u stvari albanska, tek kasnije su proglašeni Srbima, da manastir Dečani pripada albanskom plemenu Gaši, da su srpske crkve su sagrađene na albanskim crkvama i da je Srpska crkva podržavala Otomansko carstvo, a imena Srba su zapravo lingvistički deformisana albanska imena, prilagođena jeziku Slovena.

Slika
Svetozar Borojević

Akademik Mark Krasnići je rekao da nijedna od srednjovekovnih crkava na Kosovu ne pripada Srbima. "Sve one su iz vizantijskog vremena, osim Dečana, koje je izgradio i dizajnirao Albanac iz Kotora".



Pošta Kosova je pustila u promet 10.000 poštanskih markica od jedan i dva evra sa slikom Visokih Dečana, predstavljajući na taj način srpsku svetinju kao albansku baštinu.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 09 Jan 2013, 23:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krađa kulturne baštine (2): Knjige spaljene, muzej miniran

Čedomir Višnjić, predsednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u Zagrebu i pomoćnik ministra kulture, za "Vesti" govori o uništavanju srpske baštine u Hrvatskoj, koja objedinjuje morlačke hajduke, kordunaške partizane, građanske trgovce i svetske naučnike, kao najvažnije simbole i znakove srpskog identiteta u Hrvatskoj, o sveprisutnom identitetu straha, o knjigocidu, kulturocidu i srpskom mazohizmu.

Slika
Čedomir Višnjić


- Ako bi se generalno ocenjivala situacija na prostoru bivše Jugoslavije, tema bi se lako pokrila onom lakonskom narodnom izrekom "ne zna se gde je gore". Zna se ipak jedno, najgore je kod Srba u Hrvatskoj. Mi smo pre 100 godina činili četvrtinu stanovništva na teritoriji današnje Hrvatske.



- Pre sto godina Gornjokarlovačka eparhija naše crkve imala je 300.000 vernika. Ovih se dana hrvatski novinari licimerno pitaju kud je nestalo 15.000 Srba od prošlog popisa i pažljivo se čuvaju poređenja sa popisom iz 1991 - gde je danas 400.000 stanovnika ove države? Srpsko pitanje na ovim prostorima staro je koliko i srpski narod.



Od onih poziva austrijskih generala turskoj raji da pređe u ove granične krajeve. Poziva koji su konačno opozvani nedavnom presudom Haškog suda, kojim je Evropa prelomila štap nad nama i potvrdila da joj ovi graničari više nisu ni važni ni poverljivi. Budimo realni, mi smo ovde nešto značili jedino zahvaljujući pobedama u velikim ratovima. Danas smo na dnu, a tako se ponašamo i osećamo.

Slika
Gornjokarlovačka eparhija



- Nedavno je izašla knjiga profesora Ante Lešaje o čišćenju bibliotečnih fondova u Hrvatskoj već od prvih dana hadezeove vlasti, početkom devedesetih. Pet godina kasnije to spaljivanje srpskih knjiga biva unapređeno izgonom naroda. Naši tragovi u muzejima gube se u regionalnim odrednicama, tipa "hrvatski Kordun", srpski deo Like više se nigde ne spominje, pesma ojkača, prevladavajuća u srpskim krajevima, pred svetom se predstavlja kao isključivo hrvatska baština. Hrvatska je zaista rešila srpsko pitanje.


- Na teritoriji današnje Hrvatske samo Srpska pravoslavna crkva ima preko 400 sakralnih objekata, od crkvišta zaraslih u kupinu do živih manastira. Situacija je u tom pogledu, treba li to uopšte reći, teška. Ni naroda, ni sveštenstva, ni novca. Još gore stoji stvar sa velikom ostavštinom Jugoslavije i njenih spomenika, jer oni u najvećem broju podsećanje na žrtve i antifašističku borbu srpskog naroda.


Menjaju imena sela

Slika
Svetozar Livada

Profesor Svetozar Livada tvrdi da je u Hrvatskoj uništen veliki deo srpske baštine:


- Uništena su ogromna dobra, od četiri miliona knjiga, do svih muzeja ili njihovih delova koji su čuvali kulturna dobra Srba u Hrvatskoj, u centru Zagreba miniran je Muzej SPC, kao i muzej ZAVNOH-a u Topuskom, uništena su sva dela vajara Vojina Bakića...



- U Hrvatskoj je sprovedeno brutalno etničko čišćenje, koje je obuhvatilo i čišćenje istorije, kulture, nauke, ali i gruntovnica, toponomastike i onomastike. Nekoliko desetina imena sela, mesta i gradova je promenjeno, kao i hiljade imena ulica.



- Utoliko je sramotno stanje Bakićevog spomenika na Petrovcu, ili sudbina njegovog spomenika u Kamenskoj u zapadnoj Slavoniji, najbolja slika jednog vremena i pokazatelj političke intime onih koji su dobili zadnji rat. U književnosti je isto, po jednom kriteriju svojataju Andrića, a po drugom Desnicu. A sve tobože objektivno i naučno i uvek imaju nekog saradnika u Beogradu.


Kakvo je istinsko stanje naše baštine u Hrvatskoj danas, možda se najbolje vidi u Pakracu. Vladičanski dvor u kojem je nekad bila jedna od naših najbogatijih biblioteka, Saborna crkva, Preparandija, sve je strošeno i zapušteno.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 11 Jan 2013, 05:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krađa kulturne baštine (3): Miloš Kobilići, albanski junak

Srpska sakralna i kulturna baština na Kosovu i Metohiji je najugroženije nasleđe u Evropi. Njeno sistematsko uništavanje, ali i albanizovanje, kao i preimenovanje srpskih toponima, falsifikovanje istorije i svojatanje srpskih istorijskih ličnosti, na Kosovu i Metohiji naročito je izraženo poslednjih petnaestak godina.

Slika
Spomenik Skenderbegu (Đurđu Kastrioti)


- I ranije je bilo tendencija da se albanizuje srpska baština. Međutim, proces uzima maha u komunističkoj Jugoslaviji. Posle Brionskog plenuma 1966. dolazi do većeg prinudnog iseljavanja srpskog stanovništva, a na udaru albanskih separatista našlo se i srpsko kulturno nasleđe, počev od potiskivanja srpskog jezika iz službene upotrebe.


Boro i Ramiz


Sa mapa je nestao veliki broj srpskih imena i antifašističkih boraca iz Drugog svetskog rata poput narodnih heroja Bore (Vukmirović) i Ramiza (Sadiku), kojima je na mestu pogibije u selu Landovici podignut spomenik, a oni su do raspada SFRJ simbolizovali bratstvo i jedinstvo srpskog i albanskog naroda, njihova imena nosile su mnoge ulice i škole na Kosmetu, sportski centar u Prištini...

Novi zamah procesu albanizacije južne srpske pokrajine dat je 1970. kada je osnovan univerzitet u Prištini, koji je brzo postao albanska ustanova. Potom dolazi Ustav SFRJ, 1974. godine, koji je udario temelje rasparčavanju Jugoslavije i stvaranju velike Albanije - priča za "Vesti" Branko Jokić, direktor Muzeja u Prištini.


Muzej od 1999. godine izmešten u Beograd, a do tada je brinuo o više od 30.000 umetnina, koje danas Albanci svojataju kao svoje - kosovarsko nasleđe.



Među njima su i dela od neprocenjive umetničke i nacionalne vrednosti, koja su ostala u depoima u Prištini, poput vinčanske figure, amfore iz neolita, koplja iz gvozdenog doba i srednjovekovnog mača, te Merkura sa Plutonom, mnogih slika starih majstora, raritetnog nakita, ali i oko milion srpskih književnih naslova, brojne stare i retke knjige...

Slika
Boginja na tronu pronađena kod Prištine 1956. godine


Veliko srpsko blago je ostalo i u drugim muzejima i arhivima širom Kosmeta. Reč je o više od 300 zaštićenih kulturnih dobara.


- Iako se nastanak svetinja Srpske pravoslavne crkve dokumentovano može pratiti od ranog srednjeg veka do danas, svedoci smo da neprestanim negiranjem postojanja svega srpskog na ovim prostorima Albanci pokušavaju da stvore nekakav "kosovarski" kulturni identitet - ukazuje naš sagovornik.


Na Kosmetu su tako izmenjeni nazivi mnogih varoši, sela, ulica, trgova... Tako je mesto Srbica preimenovano u Skenderaj, a Uroševac u Ferizaj, dok Miloš Obilić u albanskoj verziji postaje Miloš Kobilići, Stefan Nemanja je Stefan Nimani...



Zanimljivo je da je u Prištini podignut spomenik Skenderbegu, inače srpskom plemiću Đurđu Kastriotu, čiji se otac Ivan zamonašio u Svetoj gori.

Slika
Branko Jokić

U poslednjih 12 godina, na KiM je uništeno ili oskrnavljeno 150 pravoslavnih srpskih hramova. Svojevremeno je grčka policija uvatila bandu Albanaca koja je nelegalno trgovala ikonama i gravirama iz ranog 17. veka i dragocenostima iz rimskog doba.


- Kosovo i Metohija postaju jedno od najprivlačnijih područja za krijumčare umetničkih predmeta, odmah posle Grčke, Italije, Turske i Rusije. Ove umetnine se povremeno čak pojave i na ilegalnom tržištu u Srbiji, ali većim delom u evropskim prestonicama gde se preprodaju, jer za njima naprosto nije ni raspisana poternica niti se zna njihovo pravo poreklo u trenutku prodaje - upozorava Jokić.

Šote, mori, šote

Popularnu pesmu "Šote, mori, šote" napisali su srpski autori. Ministar Velimir Ilić je 2007. zabranio izvođenje te pesme na Saboru trubača u Guči jer je navodno Šote Galica bacila u vatru šestoro srpske dece i zatim taj zločin proslavila igrajući šotu. Pesma je postala jugoslovenski hit kada ju je 1970. snimio pevač narodne muzike Nenad Jovanović.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 11 Jan 2013, 05:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krađa kulturne baštine (4): Nema države bez groblja

Otimanje kulturnog nasleđa u zemlji poput Bosne i Hercegovine samo je deo ukupnog društvenog haosa razgranatog između tri naroda i dva entiteta. U takvom odnosu snaga kultura je odlična moneta za političko potkusurivanje.

Slika
Stećke povezuje isti jezik i pismo


Generalno gledano, malo je onih koje je zaista briga za kulturno nasleđe ove zemlje, ali najveći deo onih koji se bar deklarativno bave tim pitanjem, nije baš najsigurniji o čemu se zaista radi. Sasvim je sigurno da, kada je u pitanju materijalna kultura, postoji pravi haos i otimačina o tome šta je nasleđe kojeg naroda, da li se ono deli prema teritoriji ili naciji.


Godinu iza nas obeležio je novi rat za jedan od simbola Bosne, srednjovekovne stećke. Nominacija ovih spomenika na Uneskovu listu dovela je do polemika između istoričara jer su u taj projekat zajedno ušli BiH, Srbija, Hrvatska i Crna Gora.

Slika
Dubravko Lovrenović

Zagovornici hiljadugodišnje bosanske državnosti stava su da su stećci autohtoni bosanski spomenik i da nema potrebe da ih se deli sa bilo kime. Oni naglašavaju da se stećci u zemljama iz okruženja nalaze uglavnom u graničnom području sa Bosnom, što dovoljno govori o celoj situaciji.


- Stećak je najznačajniji kulturni spomenik srednjovekovne bosanske države, reklo bi se njen kulturni biser. On je tipično bosanski, što se vidi i iz činjenice da je u srcu Hrvatske ili Srbije potpuno nepoznat. Od oko 60.000 stećaka, koliko ih je sačuvano, oko 50.000 je na tlu BiH, a ostalo u pograničnim krajevima Hrvatske i Srbije. To je prostor koji je uglavnom pripadao srednjovekovnoj Bosni - reči su profesora istorije srednjeg veka sa Univerziteta u Mostaru Ibrahima Pašića.


Svađa oko pasa

Slika
Šarplaninac

Od 11 pasa kojima je matična zemlja bila SFRJ, Srbiji su u "ostavinskoj raspravi" pripale su tri rase goniča, a šarplaninca ortački deli sa Makedonijom.



Hrvatska je dobila četiri rase, Sloveniji su prvobitno pripali planinski gonič i kraški ovčar; Bosni i Hercegovini bosanski gonič - barak, Makedonija se morala zadovoljiti podelom ekskluzivnog prava na šarplaninca. Tako je rešeno u prvi mah.

Slika
Srpski gonič

Posle naknadnih primedbi, Slovenija je, dosta džentlmenski, odgovorila na traženje iz Beograda da mu se vrati planinski gonič, ali je nastavila da se spori sa Hrvatskom oko istarskih goniča, a Bosna i Hercegovina se do 2002. sporila sa Hrvatskom oko pastirskog psa tornjaka, dok nisu zvanično podelili rasu na dva varijeteta - bosanski i hrvatski.


S druge strane, istoričar Dubravko Lovrenović, čije stavove je Pašić u nekoliko navrata demantovao smatra da su stećci jedinstven kulturološki fenomen koji prostorno možemo smestiti u više zemalja regiona.


- Postoje veze između nekropola u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. U to vreme ovaj prostor nije bio politički jedinstven, ali je u kulturološkom smislu to bio u znatnoj meri. Recimo sami epitafi su pisani ćirilicom bilo da se nalaze na stećcima u Hrvatskoj, u BiH ili u ostalim zemljama o kojima je ovde reč. Jezik i pismo su ono što ih ujedinjuje i veže - ocenio je nedavno Lovrenović za medije u Federaciji BiH.
Očekuje se da odluka o stavljanju stećaka na listu svetske kulturne baštine Uneska bude doneta u martu ove godine.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 11 Jan 2013, 05:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krađa kulturne baštine (5): Manastir na sudu

Manastir Sv. Prohor Pčinjski, u kome su pre 68 godina udareni temelji makedonske države, večiti je kamen spoticanja između Skoplja i Beograda.

Slika

U manastirskim konacima, gde je 2. avgusta 1944. godine, 115 delegata održalo Prvo zasedanje ASNOM (Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije) na kome je potvrđen pravni položaj Makedonije kao ravnopravne federalne države u okviru Jugoslavije, Makedonci su slavili kao značajni praznik.



Tako je bilo sve do 2. avgusta 1998. godine kada su Vojislav Šešelj i radikali sa zida manastira skinuli spomen-ploču Prvog zasedanja ASNOM-a. Tada je došlo i do sukoba sa grupom Makedonaca, nakon čega je intervenisala i policija, a zbog crkvenog spora između Skoplja i Beograda oko autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve, vrata manastirskog kompleksa, čiji je vlasnik SPC, od tada su ostala zatvorena za makedonsku državnu delegaciju.


Poslednji put 2004. godine državna delegacija iz Skoplja položila je sveže cveće ispred česme van manastirskog kompleksa, a ne u spomen-sobi gde su udareni temelji makedonske državnosti. Iz sobe su u međuvremenu izneta sva istorijska obeležja Prvog zasedanja ASNOM, a ona je pretvorena u trpezariju. Od tada Makedonci ovaj istorijski događaj proslavljaju u Memorijalnom centru ASNOM, izgrađenom u selu Pelince tik do granice sa Srbijom, ali narod nije zadovoljan ovom zamenom i retko ga posećuje.


Slika

Ljuti na odluku srpskih crkvenih vlasti da zatvore manastirske kapije za proslavu ASNOM-a, makedonski sveštenici su u leto 2005. godine počeli još žešće da svojataju srpsku svetinju i zapretili da će pred međunarodnim institucijama pokrenuti postupak vraćanja manastira Republici Makedoniji.



- Taj manastir istorijski pripada nama. Pokrenućemo postupak na međunarodnom planu za vraćanje manastira. Počećemo od Strazbura - izjavio je portparol MPC vladika Timotej pozivajući se tada na međunarodne konvencije.


Tapija na svetinju


- Bez obzira na to što smo manastir izgubili zahvaljujući državnoj odluci, duhovno i fizički on treba pripada nama, i sa njim treba da upravlja Makedonska pravoslavna crkva. Tim pre što u Arhiepiskopiji postoji tapija i dokumenti iz katastarske evidencije koji pokazuju da MPC ima vlasnička prava na manastir - kaže bivši makedonski ministar pravde Stavre Džikov.

Godinama pojedini makedonski istoričari i publicisti svojataju manastir Prohor Pčinjski tvrdeći da se on nalazio na makedonskoj teritoriji, ali da je zbog popustljivosti makedonske vlade nakon Drugog svetskog rata bio ustupljen Srbiji. Na stranu kanonski nepriznate makedonske crkve stao je i bivši makedonski predsednik Kiro Gligorov.



- U poratnim dokumentima i kartama nema dileme da je manastir bio na našoj teritoriji, pa se postavlja pitanje kako se desilo da bude ustupljen drugoj republici, Srbiji - izjavio je Gligorov u intervju jednom skopskom dnevniku.



- U vreme dok sam bio predsednik Makedonije naredio sam da se pretraže arhivi Predsedništva. Pošto je o njegovom ustupanju morala da postoji nekakva odluka, tražilo se i u arhivama Sobranja Makedonije i Vlade, ali ništa nije nađeno - rekao je Gligorov.



Prema njegovoj oceni, sakrivanje ili uništavanje tih dokumenata, u ime bratstva i jedinstva, mogli su da naprave samo tadašnji neprikosnoveni partijski rukovodioci Srbije i Makedonije, Blagoja Nešković i Lazar Koliševski.



Mada je MPC u to vreme imala podršku i od šefa države, makedonska vlada je jasno istakla da neće podržati nameru da se zatraži vraćanje manastira. Ipak, Crkva u to vreme nije imala nameru da se odrekne zahteva da joj se vrati manastir. Makedonske vladike su tvrdile da raspolažu sa tapijama i dokumentima iz katastarske evidencije koji pokazuju da MPC ima pravo vlasništva nad manastirom, koji se od osamostaljenja Makedonije nalazi na srpskoj teritoriji i u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.



Upozoravajući Crkvu da se opasno dugo nalazi u fokusu javnosti, analitičari su je tada podsetili da estrada ubija duhovnost, a ne rešava probleme. Nakon toga ostrašćeni duhovi makedonskih crkvenih vlasti su se malo primirili, a problem je gurnut ispod tepiha. Bar zasad.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 14 Feb 2013, 23:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ORAO RAZDORA: Albanci tvrde da polažu pravo na presto cara Dušana u Visokim Dečanima?!

Albanci smatraju da je amblem dvoglavog orla na svetoj stolici "jasno obeležje Albanije". Demantuju ih iguman manastira Dečani Sava Janjić, istoričari, stručna javnost...

Slika

Albanci tvrde da polažu pravo na staru srpsku svetinju − mermerni presto cara Dušana u Visokim Dečanima, saznaje Telegraf.rs iz krugova bliskih manastiru Dečani!

Ovu tvrdnju, prema našim saznanjima, Albanci temelje na osnovu amblema dvoglavog orla na svetom tronu (inače jedinom autentičnom i potpuno sačuvanom srpskom prestolu iz srednjeg veka), koji po njima predstavlja “jasno obeležje Albanije”!

Iguman manastira Dečani Sava Janjić kaže za naš portal da ovo nije prvi put da se sreće s takvim i sličnim tvrdnjama, ali da ne obraća pažnju na njih, jer predstavljaju ništa drugo do “uzaludne pokušaje samozvanih tumača istorije da dokažu nešto što nijedan ozbiljan istoričar ne bi smeo da tvrdi“.

- U manastiru nema ničeg što bi se moglo dovesti u bilo kakvu vezu s Albancima. Imamo jednu od najbogatijih i najbolje sačuvanih manastirskih dokumentacija, koja to jasno dokazuje – počinje priču Janjić, i dodaje:

- Pomenuću vam samo “Osnivačku dečansku povelju”, u kojoj se nalaze imena svih žitelja Dečana, vekovima unazad. Interesantno je, na primer, da su sva od zabeleženih imena slovenska.

Da je prema Janjićevim rečima, polaganje prava na presto cara Dušana, na osnovu amblema, besmisleno, ukazuje i više nego evidentna razlika između srpskog i albanskog dvoglavog orla:

- Albanski je crn i s podignutim krilima, dok je srpski beo, sa spuštenim krilima. Ostaje mi samo da zaključim da ovakve tvrdnje dolaze iz uzaludnih albanskih pokušaja da sebi izgrade istorijski kontinuitet, s obzirom na to da se pod tim imenom pojavljuju tek u 11. veku. Ovakve hipoteze svrstavam u domen naučne fantastike, baš kao i one prema kojima Albanci tvrde da su na mestu Nemanjićkih nekada stajale njihove stare crkve – ističe iguman Dečana.

Slika

I ostali Telegrafovi sagovornici slažu se u tome da je pomenuta tvrdnja ništa drugo do jedna u nizu albanskih manipulacija, kojom bezuspešno hoće da dokažu da je kosovska zemlja u svakom smislu, pa i duhovnom i kulturno-istorijskom, zapravo njihova.

- Poznata je istorijska činjenica da je amblem belog dvoglavog orla na svetoj stolici u Visokim Dečanima nasleđe Vizantijskog carstva. Čitave jedne imperije, čije je pre svega duhovno, pa onda i kulturno-istorijsko nasleđe nastavila Srbija, a ne Albanija - objašnjava ikonopisac Veronika Đukanović.

U Vizantiju simbol dvoglavog orla, prema rečima istoričara umetnosti Dušana Milovanovića, stiže iz praslovenskog perioda. Reč je, kako Milovanović objašnjava za Telegraf, o praslovenskom simbolu koji je preko Persije stigao do Slovena i Vizantije i predstavlja isključivo njihovo obeležje, čije je inicijalno značenje bilo “bela velika majka”.

- Autentični termin “dvoglavi” obeležje je dva principa: neba i zemlje, muškog i ženskog… Poznate priče o dualizmu. Simbol dvoglavog orla je od Slovena tek u 15. veku prvi preuzeo albanski nacionalni heroj Skenderbeg, koji zapravo potiče iz srpske feudalne porodice Kastriota, a čije je ime bilo Đurađ. Pre nego što je prešao u islam, bio je pravoslavac. Podsećanja radi, njegov brat od strica Repoš sahranjen je kao hilandarski monah u Milutinovoj priprati. Dakle, kada već nešto tvrde, Albanci bi trebalo malo dublje da pogledaju u istoriju – ističe Milovanović, nadovezujući na ovu priču još jedan interesantan etimološki podatak:

- Naziv Metohija potiče od grčke reči “metoh”, koja znači “manastirsko imanje”. Dakle, Metohija je dobila ime po tome što je bila posed Hilandara, a potom i manastira dinastije Nemanjić, pa tako i Visokih Dečana. Sve u svemu, mislim da ne bi bilo loše da Albanci razmisle o tome na čijoj zemlji sede i kada konačno misle da plate stanarinu i kamatu – dodaje Milovanović.

S dolaskom Turaka na Balkan, Albanci, koji su u vreme cara Dušana bili pravoslavci, mahom primaju islam, istovremeno uzimajući iz vizantijske, tačnije praslovenske tradicije simbol dvoglavog orla.

- Tim pre što su Albanci vremenom u potpunosti napustili vizantijsku tradiciju, koju sa sobom nosi amblem dvoglavog orla, njihovo polaganje prava na stolicu u Visokim Dečanima, samo na osnovu pomenutog simbola, još je smešnije – ističe najmlađi beogradski dirigent Miloš Krstić, koji je krajem prošle godine, boraveći s horom Hrama Svetog Luke u Pećkoj patrijaršiji i Dečanima, čuo slične priče, dodajući da bez obzira na veroispovest, Albanci i dalje često dolaze u srpske manastire tražeći utehu i spas:

Slika

- U hrišćanskom duhu, naši duhovni oci, bratstva i sestrinstva manastira, bez problema puštaju ih da spoznaju milost Božiju - naglašava Krstić.

Podsetimo, Vrhovni sud Kosova potvrdio je vlasništvo nad 23 hektara zemlje Visokih Dečana, koju manastir koristi od 1977, a koja je bila u vlasništvu Crkve do 1946. godine, do nacionalizacije, koju je sproveo komunistički režim, kada je manastiru oduzeto 700 hektara zemlje.

Od donošenja ove odluke, Albanci, početkom januara, kontinuirano demonstriraju i poručuju da “neće prestati dok se odluka Vrhovnog suda ne poništi”.

Kako prenose prištinski mediji, ove demonstracije podržavaju nacionalističke organizacije, pokret Samoopredeljenje, a među njima su i pojedini imami. Njihovi stavovi su ekstremni – “ni po cenu krvi neće prepustiti svoju zemlju”, ističući da je manastir albanski.

Od završetka ratnih sukoba na Kosovu i Metohiji manastir Visoki Dečani bio je četiri puta meta oružanih napada albanskih ekstremista, dva minobacačka napada 2000. godine, u martovskom pogromu, i poslednji napad zoljom 2007. godine.


Telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 03 Mar 2013, 20:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Albanci otimaju srpsku baštinu

Albanski političari traže da se na Kosmet vrati deo kulturnog blaga koje je izmešteno u užu Srbiju. Srpska država se brani od lažnih optužbi iz Prištine, umesto da se ponaša onako kako nalažu međunarodne konvencije

Slika
Gračanica

ALBANCI nemaju nikakvo pravo na srpsko kulturno nasleđe na Kosovu i Metohiji, niti na eksponate koji su bili sastavni deo postavke Narodnog muzeja u Prištini, koje sada potražuju. Oni su, inače, naročito zainteresovani za arheološke iskopine, jer preko njih, falsifikatima, projektuju politički potrebnu činjenicu "o vekovnoj prisutnosti na ovim prostorima".


Ovako stručnjaci i kulturni poslenici tumače izjavu Memlija Krasnićija, ministra kulture u tzv. vladi Kosova, u kojoj on poručuje da će se od Srbije tražiti da "vrati više od 1.000 rukotvorina Kosovu uzetih 1999. godine".

- Srbija je u vreme rata 1999. godine evakuisala arheološko blago iz Narodnog muzeja u Prištini, kako bi ga spasla i zaštitila. Ali, Albanci nemaju nikakvo pravo na to blago. Ono je iskopavano na nalazištima na Kosmetu, dakle na teritoriji Srbije, i ono što smo mi iskopali naše je - kaže za "Novosti" Nikola Kusovac, istoričar umetnosti.

On ocenjuje da Albanci nemaju nikakvo kulturno nasleđe osim etno-nasleđa koje je manufaktura albanskog stanovništva. Kusovac smatra da je, u ovom slučaju, najbolje pridržavati se reči patrijarha: "Kad se vrate Srbi, vratićemo kulturno blago."

Slika

Da nikakve kulturne rukotvorine nisu uzete, kaže nam i Branko Jokić, direktor Narodnog muzeja u Prištini koji kontinuirano radi sa sedištem izmeštenim u Beograd.

- Za izložbe organizovane tokom 1998. i 1999. godine, korišćen je mali deo materijala muzeja u Prištini. To su izložbe "Arheološko blago Kosova i Metohije" i "Nakit i zlatovez KiM". Prva je organizovana u Galeriji SANU, a druga u muzejima širom Srbije, Crne Gore, ali i u inostranstvu. Izložbe su bile deo redovnog programa muzeja u Prištini, a u realizaciji su učestvovale i kolege Albanci, pa je, tako, komesar izložbe o arheologiji bio arheolog Kemal Ljuci. Za potrebe ove dve izložbe korišćeno je nekoliko stotina eksponata iz muzejskog fonda - kaže Jokić.- Brižno, legalno i zakonski, čuvamo ovaj tek mali deo srpskog blaga - kostime, nošnju i nakit, koje je nosilo srpsko stanovništvo sa KiM. Taj deo muzejskih zbirki pohranjen je u Etnografskom muzeju u Beogradu, gde i stručnjaci muzeja rade punih 13 godina, dok je arheolopški materijal smešten u depoe Narodnog muzeja u Beogradu.

Jokić ocenjuje da Albanci dugi niz godina imaju isključiv pristup srpskom kulturnom blagu i identitetu na KiM.


- Zbog očigledno prisutnog falsifikovanja istorijskih činjenica o kulturi i kulturnoj baštini Srba na KiM, prisvajanja preistorijskih artefakata od strane albanskih kolega, političara i javnosti u cilju tobož potvrđivanja albanskog kulturnog identiteta i prisutnosti na prostoru ove srpske pokrajine - oprez je preko potreban, ali i ozbiljan rad - upozorava Jokić.
Zato je, naglašava on, izuzetno važno stalno se pozivati na međunarodne konvencije i preporuke Saveta Evrope iz domena zaštite kulturnog nasleđa.

- Po važećim međunarodnim konvencijama tzv. država Kosovo nije članica UN niti SE, te ništa ne može ni da traži, niti je princip restitucije primenljiv - kaže Jokić.



Naš sagovornik pita šta je sa dragocenostima koje su ostale na Kosmetu. Šta je sa trideset hiljada eksponata koji su ostali u depoima muzeja? Šta je sa veoma vrednim umetničkim slikama po kancelarijama državnih institucija? Šta je sa materijalom ostalih regionalnih muzeja na KiM?

- Mi treba da tražimo i zahtevamo da nam se sva uskraćena prava na očuvanje vlastite baštine vrate, a ne da se branimo od lažnih optužbi. Srpska kulturna baština na KiM danas je najugroženije nasleđe u Evropi. O ovom izuzetno brojnom i značajnom kulturnom blagu država Srbija se decenijama odgovorno brinula, a danas je Albanci svojataju, prekrajaju, kradu i trajno uništavaju - naglašava Jokić.

Da su Albanci ozbiljni u namerama da se u pokrajinu vrati kulturno nasleđe potvrđuje i činjenica da je to bila jedna od tema pregovora u Beču između 2005. i 2007. godine.

Slobodan Samardžić, jedan od pregovarača, potvrdio nam je da je jedan od zahteva albanske strane bio i povratak oko hiljadu eksponata.

- Mi smo rekli da nema problema, ali najpre mora da se reguliše status. Ovako, da Kosovo proglasi nezavisnost, a da mi vratimo kulturno blago, ne dolazi u obzir. Država po ovom pitanju mora da bude rezolutna - kaže Samardžić.

On, takođe, navodi da je 1999. za vreme bombardovanja, sa Kosova povučen jedan deo eksponata koji su pronađeni na arheološkom nalazištu "Ulpijana" kod Prištine.

Povučene su i neke crkvene dragocenosti i relikvije iz manastira, kao i katastarske i matične knjige.

- Sve to je učinjeno u strahu od pohare terorista. Srbija to ne može vraćati dok se ne reši status, to mora biti tema razgovora - kaže Samardžić.

Inače, Memli Krasnići navodi da im je nedavno vraćeno sedam artefakata iz Esena iz Nemačke i da bi Srbija trebalo da se povede za tim primerom. Kako su ti arheološki artefakti dospele u Esen, nije poznato, a realno je prepostaviti i da su ukradeni.


Branko Jokić podseća da je zgrada Muzeja u Prištini u junu 1999. godine nasilno obijena:
- Nas su silom isterali iz Muzeja 1999. sa puškama na gotovs, kako bi se "uselio" ratni štab albanske ilegalne paravojske, a potom, i na dugi niz godina, Evropska agencija za rekonstrukciju. To je period u kome su arheološki predmeti mogli i nestati.

Slika

ČOVIĆEVA GREŠKA

NIKOLA Kusovac kaže da je Srbija napravila veliku grešku kada je iz kulturne zaostavštine koju je uspela da skloni u Beograd, Albancima dala neolitsku skulpturu koja je iskopana 1955. na lokalitetu kod Prištine.

- Nebojša Čović je statuetu dao tadašnjem predstavniku međunarodne zajednice Mihaelu Štajneru, a uz blagoslov tadašnjeg direktora Narodnog muzeja Nikole Tasića. Nije reč o tome što smo mi to uradili kao znak dobre volje da nešto od kosovskog blaga vratimo tamo, nego kako je ta statueta dočekana u Prištini. A ona je dočekana kao potvrda da su Albanci nosioci kulturnog identiteta Kosova. I tu je početak proglašavanja našeg spomeničkog nasleđa kosovskim. Ovo isto tako treba da potvrdi da su Albanci nosioci kulturnog identiteta, kao i da se izbriše odrednica "srpsko" i nasleđe ostane lokalno - kaže Kusovac.



BLAGO NA KOSOVU SLABO ZAŠTIĆENO

MERKUR sa Plutosom, amfora iz neolita, vinčanske figurine, koplje iz gvozdenog doba, srednjovekovni mač, foto-dokumentacija s kraja 19. veka, slike starih majstora, redak nakit... Sve je to deo ogromnog srpskog blaga na KiM, koje je posle prisilnog napuštanja matične zgrade 1999. ostalo u depoima Muzeja u Prištini. Reč je o 30.000 predmeta, među kojima su i dela neprocenjive nacionalne i umetničke vrednosti, od kojih se neka "krčme" na "crnom" tržištu umetnina širom Evrope.

U Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci "Ivo Andrić", u Prištini, ostalo je milion srpskih naslova, sa neutvrđenim brojem starih i retkih knjiga! U Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, kao i u gradskim i regionalnim zavodima u Prištini i Prizrenu ostala je tehnička dokumentacija sa neutvrđenim brojem ikona koje su u postupku konzervacije. Najbogatija umetnička grupa sakralne arhitekture, koju je Evropa nasledila od hrišćanskog istoka, nalazi se na teritoriji KiM...


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 27 Mar 2013, 12:33
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
"Ćirilica hrvatska, Dečani albanski"

Albanci i prištinska administracija na Kosovu i Metohiji uveliko pripremaju preimenovanje svega srpskog što je postojalo u južnoj srpskoj pokrajini. U praksi se to umnogome već ostvarilo, jer su skoro svi gradovi i sela dobili nova , albanska imena.

Slika
Albanci prisvajaju srpski manastir Visoki Dečani


To se uveliko već radi i putem knjiga , pošto se piše nova, “kosovska istorija” pod okriljem istoričara sa Kosova, Albanske akademije nauka iz Tirane ali i uz svesrdnu i ogromnu pomoć EU i Amerike.



Tako, Eparhija Raško-prizrenska biće po planu Prištine preimenovana u takozvanu “Pravoslavnu crkvu Kosova”, napisali su već albanski istoričari iz Prištine.

Albanski istoričari su započeli i pisanje istorije sa najgrubljim falsifikatima istorijskih činjenica.



U najnovijoj istoriji, bez ikakvog srama tvrde da su Nemanjići zapravo albansko pleme Nimani (!), i da je manastir Visoki Dečani podiglo albansko lokalno pleme Gaši (!) a ne Stefan Uroš III Dečanski Nemanjić, čija je zadužbinarska povelja na pergamentu sačuvana do danas.



Velelepna prizrenska crkva Bogorodica Ljeviška na internet prezentaciji "Albanian.com" ubeležena je kao "najstarija albanska crkva na ovim prostorima".

Slično se tvrdi i za preimenovanu "crkvu Ulpijanu", odnosno manastir Gračanicu, koju je podigao sveti kralj Milutin, najveći srpski ktitor.



Istorijske činjenice govore da u vreme gradnje manastira Visoki Dečani i Gračanice Albanaca nije bilo na Kosmetu, jer prvim turskim popisom stanovnistva 1455. godine na ovom prostoru se konstatuje da ima samo jedan odsto Arbanasa.



Ali čudno je to da Albanci govore da su njihovi manastiri a da te manastire sada čuva Kfor i kosovska policija upravo od Albanaca i njihovog stalnog pokušaja rušenja istih. Pećku patrijaršiju danonoćno čuva Kfor od Albanaca Pećku patrijaršiju danonoćno čuva Kfor od Albanaca



"Svi osvajači Kosova su uvek imali posebne jedinice koje su oružjem štitili Visoke Dečane i Pećku patrijaršiju od samo jednog istog neprijatelja, Albanaca. Tako je bilo za vreme Turaka i Prvom i Drugom svetskom ratu, a tako je i danas", kaže istoričar prof, dr Miloš Tomović.



Albanci negiraju i navode iz knjige Olge Nikolić - ''Toponimi Drenice'' u kojoj se činjenicama govori da su na ovom prostoru 99 odsto svi toponimi sa srpskim imenom. Danas na prostoru Drenice, opštine Srbica, Klina i Glogovac, nema nijedne oznake sa srpskim imenom.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 24 Apr 2013, 10:55
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Албански уџбеник географије:
Косово, Бујановац, Прешево, па чак и Врање "неправедно" у Србији



Slika
Албански матуранти уче да им је Врање "неправедно" отето



На насловној страни уџбеника географије за четврти разред средње школе у Албанијије је мапа Албаније, са "албанским подручјима" у Црној Гори, Србији, Македонији и Грчкој, као и са Косовом. Наводно албанско подручје у Србији, без Косова, је такодје издвојено, а односи се, углавном, на подручје Бујановца и Прешева.

Сва "албанска подручја" су графички одвојена од мапе Албаније, али су означена истом бојом.


Slika


Према том уџбенику, албанска подручја у Црној Гори су Улцињ, Плав, Гусиње и Рожаје. Та подручја ("крајине"), како се наводи, су до 1912. године била "део геополитичке компактне целине Албаније", а "после балканских ратова и турске капитулације војнички су освојена од Црне Горе".


Slika


У уџбенику географије, у чији је превод имала увид агенција Бета, на страници 13. пише да су на Берлинском конгресу 1878. године "донете одлуке на штету албанског народа".

"Овај конгрес неправедно је доделио Србији источни део Косова са Врангом (вероватно Врањем), као и Црној Гори Бар, Подгорицу, Плав и Гусиње", пише у албанском уџбенику географије.

На 197. страни уџбеника штампана су питања и задаци за вежбање ученика: "Покажите на мапи албанска подручја на простору Црне Горе", "Како и кад су ова подручја отцепљена од геопростора Албаније?", "Каква је будућност ових подручја и како може да се поправи њихово економско и културно стање?".


преузето са 24sata.rs


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Krađa kulturne baštine  |  Poslato: 20 Dec 2016, 01:12
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
POKUŠAJ OTIMAČINE: Rat špijuna za srpsku baštinu

Agenti evropskih sila su još pre gotovo dva veka vodili bitku za rukopise neprocenjive vrednosti iz naših srednjovekovnih manastira

Slika
Iz manastira Hilandara stranci su odnosili srpske rukopise

BAŠTINE se niko i ni pod kojim uslovima ne odriče, pokazuje i aktuelni zahtev tužilaštva iz Bolonje koje traži da se Italiji vrate slike iz Narodnog muzeja, iako ih je Jugoslavija dobila kao ratnu odštetu za opljačkano kulturno blago u Drugom svetskom ratu. Nažalost, Srbija nema instituciju koja bi potraživala ili makar popisala i kopirala dragocene rukopisne srednjovekovne knjige, koje su vekovima besomučno kradene i raznošene širom Evrope.

Ruski, engleski i austrijski agenti preplavili su manastire na teritoriji nemanjićke Srbije i Svete Gore u potrazi za rukopisima, naročito posle izbijanja Prvog srpskog ustanka. Srpske knjige su korišćene u naučne svrhe, ali i u političke, ugrađivane su u baštinu drugih nacija, skrivane i uništavane.

- Godine 1816. posetila su Atos dvojica engleskih orijentalista sa pratiocem - navodi dr Ljubomir Durković-Jakšić. - Njihov izveštaj pobudio je austrijske slaviste da od atonskih manastira zatraže rukopisne knjige za dvorsku biblioteku u Beču.

Jernej Kopitar, službenik bečke dvorske biblioteke i cenzor slovenskih knjiga, angažuje Otenfelda, austrijskog diplomatu u Carigradu, da potplati turske vlasti i Grčku crkvu kako bi mu dozvolile da uzme srpske rukopise.

Hilandarski monasi su štitili srpska pisma

Slika

- Austrija je, iz političkih razloga, bila zainteresovana da sa Svete Gore, a naročito iz Hilandara, pokupi slovenske rukopise i prebaci ih u Beč - navodi prof. dr Mateja Matejić. - Postojala je namera da se otkupe svi rukopisi iz hilandarske biblioteke.

Hilandarski monasi su čuvali srpsku pismenost i tradiciju

Slika

Otenfeld iz Hilandara i Zografa odnosi 12 dragocenih rukopisa, a austrijski konzul Mihanović, Hrvat, vara svetogorske monahe i krade šest vreća knjiga. Rusija ne želi da zaostane i šalje agente na Atos da pripreme veliku misiju Porfirija Uspenskog, uglednog teologa, vizantologa, orijentalistu i "sakupljača" kulturnog blaga, poznatog po tome što je iscepio i u Rusiju odneo stranicu Miroslavljevog Jevanđelja. Njegova prethodnica bio je Viktor Gligorovič koji je opisao snalaženje čuvara biblioteke Hilandara. Poučeni prethodnim krađama oni su dragocene knjige i dokumente držali izmešane svuda, osim u biblioteci.

Vukanovo jevanđelje

Slika

- Tako su mu otkrili četiri biblioteke i, tek na kraju, u petoj, hrisovulje. Iza toga pokazali su mu riznicu gde su se na policama i sanducima nalazile razne knjige. Potom je odveden u sobu kod trpezarije, vrlo mračnu, u kojoj je bilo 150 starih rukopisnih knjiga. U istočnoj kuli bile su smeštene rukopisne knjige gde je našao 20 rukopisa starijeg porekla od svih koje je video u Hilandaru - opisuje Gligorovičevu misiju dr Ljubomir Jakšić-Durković.

Radoslavljevo jevanđelje Sv Jovan Zlatousti

Slika

Arhimandrit Porfirije Uspenski je posle misije na Atosu 1846. ostavio Imperatorskoj biblioteci u Sankt Peterburgu zbirku od 160 izuzetno vrednih srpskih srednjovekovnih rukopisa, a desetine je zaveštao Ermitažu. On je u Rusiju odneo Marijinsko jevanđelje, najstariju poznatu srpsku knjigu pisanu glagoljicom krajem 10. veka. "Pozajmio" je i Vukanovo jevanđelje iz 12. veka iz Karejske ćelije Svetog Save, a iz Manastira Svetog Pavla, koga je u 15. veku iz temelja obnovio despot Đurađ Branković i učinio srpskim, ukrao je 12 listova bogato ilustrovanog Radoslavljevog jevanđelja.

Radoslavljevo jevanđelje Sv Luka

Slika

- Dok Uspenski traži srpske srednjovekovne knjige po Atosu, ruski diplomata Giferding ih sakuplja po teritoriji srednjovekovne Srbije. Ruski agenti tragaju za srpskim knjigama jer su one najstariji spomenici slovenske književnosti. Ni carska Rusija nema tako stare rukopise, neprocenjive kulturne i političke vrednosti - navodi prof. dr Veljko Đurić.

Radoslavljevo jevanđelje Sv Matej

Slika

SREDNjOVEKOVNI VLADARSKI PRIRUČNICI

NEPOZNATA je sudbina srpskih svetovnih knjiga iz manastira Svete Gore. Da ih je bilo, svedoči prva srpska moderna istorija iz pera arhimandrita Jovana Rajića, pisana i na osnovu dokumenata koje je studirao 1757. u Hilandaru. Dimitrije Avramović 1847. u manastiru Svetog Pavla pronalazi Letovnik (hroniku) koju je "grešni Georgije inok" napisao u vreme "prosvešćenog kneza Lazara" kao praktični državnički priručnik.

Ukradena strana Miroslavljevog jevanđelja

Slika

RUSI PREPISIVALI KNjIGE

ZNAČAJ i bogatstvo biblioteke Hilandara ilustruje podatak iz 17. veka, kad su ispravljane bogoslužbene knjige u Rusiji.

- Patrijarh Nikon je poslao 1653. u Hilandar starca Arsenija Suhanova da odabere rukopise koje će poneti u Rusiju da se na osnovu njihovog teksta, koji se smatrao ispravnim, izvrše ispravke - navodi prof. dr Mateja Matejić, protojerej-stavrofor. - Iz zahvalnosti za pomoć koju su dobijali iz Rusije, hilandarci su odobrili Suhanovu da odabere potrebne rukopise. On je odabrao 498 rukopisa.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 57 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker