Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:17


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 10 Sep 2013, 01:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Otvoren jubilarni 80. Vukov sabor

„Himnom Vuku“ Stevana Mokranjca počele su u ponedeljak u Vukovom domu kulture u Loznici svetkovine u okviru 80. Vukovog sabora

Slika
Sa otvaranja Vukovog sabora

LOZNICA - „Himnom Vuku“ Stevana Mokranjca počele su u ponedeljak u Vukovom domu kulture u Loznici svetkovine u okviru 80. Vukovog sabora.


U Galeriji „Mina Karadžić“ priređena je izložba pozorišnih plakata Jovana Tarbuka Muzeja Narodnog pozorišta u Beogradu, a kao centralni događaj beogradsko Narodno pozorište izvelo je „Hasanaginicu“, u režiji Jagoša Markovića.

Vukov sabor, kao i Vukovu spomen-kuću u Tršiću, pre nekoliko godina, bila je zahvatila gotovo opšta apatija. Pretilo je obrušavanje Vukove spomen-kuće, a vlasti iz Beograda su ovo svetkovanje bili sveli, početkom ovog veka, na lokalni karakter. Velikom akcijom Kompanije „Novosti“, koju su svesrdno podržali grad Loznica i Centar za kulturu „Vuk Karadžić“, potpuno je obnovljena Vukova kuća, a iste godine, Vukov sabor je povratio stari sjaj. U međuvremenu je dobio nacionalni značaj, kao i Centar za kulturu „Vuk Karadžić“ u Loznici, organizator i domaćin „kod Vukove kuće“.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 15 Sep 2013, 14:42
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
ŽARKO LAUŠEVIĆ: Razmišljam da se vratim u Srbiju!


Slika


Ravno dve decenije prošle su od kobne noći 31. jula u podgoričkom kafiću “Apple”, kad je život jednog od najpoznatijih i najvoljenijih glumaca u Jugoslaviji Žarka Lauševića počeo da liči na košmarni film ili tragičnu predstavu. Laušević je tada, nakon kratke svađe, u kojoj je učestvovao i njegov rođeni brat Branimir, usmrtio dvojicu mladića, Radovana Vučinića i Dragora Pejovića.

Uoči izlaska “Druge knjige” Žarka Lauševića, koja će neizbežno ponovo začeprkati po starim ranama, ali i vratiti njenog pisca i protagonistu u žižu pažnje, “Nedeljnik” podseća na mukotrpni sudski proces i u razgovoru s njegovim vinovnicima, Žarkovim prijateljima i porodicom oštećenih, ponovo slaže mozaik koji već dvadeset godina intrigira i deli javnost na čitavom Balkanu.


Slika


U novom broju “Nedeljnika” objavljene su i ekskluzivne fotografije Žarka Lauševića nastale ove godine u Njujorku, gde živi.

Glumac Irfan Mensur govori za “Nedeljnik” o kobnoj noći i priseća se događaja u Stupici koji je dramatično uticao na obojicu i koji i dalje kroji njihove živote.

- To je događaj koji je mene oterao iz Srbije 1991/92. godine. Jedini gosti u to doba bili smo u jednoj loži Žarko i njegovo društvo, u drugoj prijateljica i ja, i dalje grupa ljudi koja je htela da me diskvalifikuje po genetskoj osnovi. Žarko je izašao pet ili deset minuta ranije jer su i s njim pokušavali da uspostave kontakt, ali se on povukao jer se nije osetio prijatno. To što sam zatim doživeo urezalo mi se za ceo život ne kao strah, već kao poniženje o kojem Žarko priča u svojoj knjizi. Uz takvo poniženje, kad vam govore svašta i stavljaju vam pištolj u usta, da sam imao kod sebe ono što je Žarko imao one noći, ne znam kako bih reagovao. Žalim što ljudi Žarka povezuju s tom večeri.

Slika


Reditelj Dejan Mijač ističe da je pomenuti pištolj “kao kod Čehova, kad se pojavi u prvom činu, mora da opali na kraju”. On se priseća poslednja 24 sata pre nego što je Žarkov pištolj opalio, i ističe da postoji pretpriča te scene s pištoljem.
- Žarko je prihvatio da igra Svetog Savu, na čijoj je premijeri u Beogradu neki raspop napravio gužvu. Tu je barjak protiv predstave nosio i Vojislav Šešelj sa svojim četnicima. Sećam se, bila je neka panel-diskusija u Domu omladine o zabranjenim prestavama na kojoj sam rekao da je “Sveti Sava” jedan neuspeli tekst u kojem je pisac izazvao haos, i da je u pitanju nesporazum. Na izlazu me je sačekao Šešelj, koji je prethodno sedeo u gledalištu i smejao se. “Slušaj, Mijače, mogu da ti priznam da je pisac budala, ali ova Crnogorčina što je otišla da igra Svetog Savu kod Turaka, to neće proći. Taj će dobiti svoje”. Ja to nisam preneo Žarku, ali se našao neko ko mu je preneo. I tada je kupio pištolj – ispričao je Mijač.

Sećajući se suđenja, Jovan Ćirilov, koji je Lauševiću davao podršku tokom procesa i sam doživeo da bude napadnut, kaže da je nemoguće bilo ne biti potresen prizorom majke koja je klela na suđenju i doživeti da te pljune s nekoliko metara brat jednog od pokojnih mladića.


Slika


- Da li je osuđen pre suđenja, ne znam. Tek, mi smo pozorišni ljudi, bolje rečeno, jedan deo, i trudili smo se da Žarko, zato što je popularan glumac, ne bude osuđen više nego neki nepoznat optuženik.
Irfan Mensur otkriva da Laušević izuzetno prati situaciju u Srbiji i Crnoj Gori i da mnogo vodi brigu o kulturnom miljeu regiona.

- Da li će se vratiti i treba li? To niko ne može da mu sugeriše ili da ga pita, niti da utiče na njegovu odluku. Niti ga ja pitam jer je to neumesno, kao kad pitate nekog kolika mu je plata. Znam da je naročito u poslednje vreme u velikom vaganju i dilemama, a naravno da bih voleo da bude ovde s nama.

U zatvoru je Lauševiću cimer bio najpoznatiji crnogorski osvetnik Nikola Kaluđerović. On je kazao da je Laušević napravio veliku grešku što je dozvolio sebi da uđe u konflikt sa momcima.
- Govorio sam mu - desi se to, i ja sam ubio nevinog čoveka. Kad se jednom desi, kasno je za svaku priču. Bivši savezni premijer Momir Bulatović jedan je od onih koji su dobro upućeni u čitav predmet.
- Bio sam predsednik Crne Gore kad je Žarko ubio te momke. Odbio sam da Lauševiću dam aboliciju jer sam procenio da bi to bilo vrlo nepravedno. A pomilovanje koje je dobio od Srbije i Borisa Tadića uopšte ne rešava problem. Problem će biti rešen tek kada vam oproste, odnosno ako vam oproste familije tih momaka. Oduzeli ste nekome život, morate od njegove familije da dobijete oprost – ispričao je Bulatović.

Samo u novom “Nedeljniku” svi detalji “Druge knjige” Žarka Lauševića, slike, rekonstrukcija ubistva i suđenja, nova svedočenja.


Slika


preuzeto sa telegraf.rs


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 24 Okt 2013, 18:22
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Crnjanski - 120 godina

Završava se obelležavanje 120 godina od rođenja Miloša Crnjanskog. Neprevaziđeni srpski pisac Crnjanski rođen je 26. oktobra 1893. godine.

Slika

Brojni tumači njegovog dela naglašavali su da je Crnjanski (1893-1977) na jedinstven način predstavio izuzetno teško istorijsko iskustvo njegovog srpskog naroda, razvejanog sticajem tragičnih oklonosti već vekovima na širokim prostranstvima srednje i istočne Evrope, što je središnj tema njegovog kapitalnog dela "Seobe".

Bio je briljantan stilista, jedna je od ključnih pojava srpske književnosti uopšte.

U Beogradu od 1980. godine deluje njegova zadužbina, koja svake druge godine dodeljuje nagradu za najbolju prvu knjigu piscu iz svih oblasti u kojima se ogledao Crnjanski (poezija, roman, pripovetka, esej, drama), a dodeljuje i nagradu "Stražilovo" za najbolje studentske radove o delu Crnjanskog.

Ime dobitnika nagrade "Crnjanski" za prethodne dve godine saopštiće žiri ovih dana. Ovogodišnji Beogradski sajam knjiga započeo je "Fugom za Crnjanskog".

Povodom obeležavanja 120 godina od rođenja, Narodna biblioteka Srbije realizuje reprezentativnu izložbu "Lutam, još vitak, sa srebrnim lukom…". Izložbu će 28. oktobra, u Centralnom holu nacionalne biblioteke, otvoriti državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja Dejan Ristić, najavila je biblioteka.

Izloženi predmeti su deo legata Miloša Crnjanskog i čuvaju se u fondu nacionalne biblioteke.

Nagradu Crnjanski dobili su do sada: Borislav Pekić, Borislav Mihajlović Mihiz, Radoslav Petković, Milosav Tešić, Dušan Kovačević, Dejan Medaković, Aleksandar Gatalica i drugi, a "Stražilovo" Milo Lompar, Gordana Janjušević.

Crnjanski je rođen u Čongradu, u današnjoj Mađarskoj, tadašnjoj Austro-Ugarskoj, gde se njegov otac, niži činovnik, našao po kazni. Zbog neobuzdanog ponašanja uklonjen je iz Banata, u sredinu koja je bila gotovo potpuno nesrpska. I po ocu (Ilandža) i po majci (Pančevo) Crnjanski je bio Banaćanin.

Slika

Detinjstvo i ranu mladost proveo je u Temišvaru, koji je s mnogo topline opisivao u sećanjima, kao i malenu srpsku zajednicu, ostatak ostataka nekada ugledne i bogate srpske opštine.

U toj sredini zanavek je upio strasnu ljubav prema tradicijama njegovog naroda i sva njegova dela, čak i ona s lirskom tematikom ili antiratna kakva je pisao ranih dvadesetih prožeta su posebnom vrstom mističnog patriotizma.

Pripadao je generaciji koju je užasna klanica Prvog svetskog rata potpuno odredila, u austrijskoj uniformi prošao je Galiciju i italijanski front, i rana njegova dela odraz su tog duha.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Školovao se prethodno u Beču i Rijeci, a kasnije i u Parizu. Bio je profesor, novinar, publicista, a od 1928. zaposlen je u Centralnom pres birou vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (docnije Jugoslavije) pri diplomatskim predstavništvima na strani.

Okupacija Jugoslavije 1941. zatekla ga je u Rimu, odakle se preko Lisabona zaputio u London. Iz emigracije, koju je teško doživeo, vratio se u otadžbinu 1965.

U romanu "Seobe", čiji je prvi deo napisao 1929. a drugi 1962. opisivao je tragično rasejanje Srba na širokim prostorima Srednje Evrope i Južne Rusije. Delo je nastalo na realnim istorijskim osnovama.

Ostala dela: romani "Dnevnik o Čarnojeviću", "Kap španske krvi", "Kod Hiperborejaca", "Roman o Londonu", pesme "Lirika Itake", "Lament nad Beogradom", novela "Priča o muškom", drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla", putopisi "Ljubav u Toskani", "Knjiga o Nemačkoj", "Naša nebesa", "Naše plaže na Jadranu", "Boka Kotorska", "Knjiga o Mikelanđelu", "Embahade".

Za roman "Seobe" je 1930. dobio nagradu Srpske akademije nauka. Kada je 1973. godine svečano otvorena nova zgrada Narodne biblioteke Srbije na Vračarskom platou, a biblioteka počela da dodeljuje nagradui za najčitaniju knjigu godine u bibliotekama Srbije, prvi dobitnik bio je Crnjanski za "Roman o Londonu", koji je prethodno dobio NIN-ovu nagradu za roman godine.


b92

_________________
Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 03 Dec 2013, 10:32
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Архив САНУ:
Бактерије ће нам појести баштину


Slika
Житије Краљева


Српске рукописне књиге непроцењиве вредности, које се чувају у Архиву САНУ, преживеле су векове туђинских пустошења и пожара, али сада им прети још већа опасност, упозоравају архивисти. Уникатне рукописе угрожавају домаћи злоћудни микроорганизми, који претварају непроцењиве рукописе дословно у прах.
„У највећој опасности је најдрагоценија Стара збирка Архива САНУ у којој се чувају рукописни документи и књиге – инкунабуле. Реч је о највећој ризници ове врсте у Србији. Богатија је била само она која је изгорела у Народној библиотеци 1941. у немачком бомбардовању.Данас рукописима у Архиву САНУ једнако прете хемијска и биолошка оштећења која се развијају све брже због недостатка новца за заштиту“, признаје академик Василије Крестић, директор Архива САНУ.
Да би нас уверили у степен опасности, архивисти нас воде између зидина од полица са регистраторима који чувају дипломатске списе, писану заоставштину породице Обреновић, Вука Караџића, Јована Цвијића, Иве Андрића, Милутина Миланковића, царске повеље…
На крају лавиринта је просторија где се чувају књиге које нас као сидра везују за тло на коме живимо. Ту је Дечанска хрисовуља, у којој краљ Стефан Дечански набраја села и њихове становнике која додељује манастиру. Сва имена су српска, што није могла да промени ни Османска империја, ни Аустроугарска, ни Трећи рајх, па ни НАТО.
Ту се чувају и неке од књига монаха манастира Рача, чувених преводилаца, књижевника и преписивача. Рачани су у сеобама, кад су други спасавали само живу главу, у збегове ишли натоварени књигама којима су чували српски језик и дух у туђини. Ти рукописи су сачували сећање на отаџбину и били су путоказ Србима да се врате и ослободе је, кажу архивисти САНУ.
Они признају да се они, слично Рачанима, и данас сналазе како знају и умеју да би сачували непроцењиво књижно благо.
„Отварамо металне ормане да би пергамент и стари ручно израђивани папир имали довољно ваздуха да се не исуше. При томе стално гледамо на термометар и правимо промају да бисмо регулисали температуру, јер немамо најобичнији клима-уређај ни у просторији где се налази заоставштина највећег светског климатолога Милутина Миланковића. Крај радијатора држимо кофу с водом која лагано испарава, да би се одржала влажност“, показује нам архивиста Миле Станић.
Он брижно прегледа средњовековне књиге, које би морале да иду на хитну конзервацију и рестаурацију, ако буде новца.
Архивисти подсећају да су то рукописи које су с љубављу и пажњом монаси писали у испосницама, не жалећи вид и здравље, па ни живот кад их је требало спасавати. У апокалиптичним временима они су у земљу закопавали злато ризница, а на леђима су носили библиотеке.
„Заказао сам састанак с министром културе с молбом да се Архиву САНУ омогући бар учешће не неком конкурсу на коме бисмо могли да добијемо новац за спасавање баштине. Понећемо министру ирукописну књигу из 17. века, коју су напали злоћудни микроорганизми, да се увери у опасност. Кад књига почне биолошки да страда, она се буквално распада на додир“, каже академик Крестић.
Он констатује да је Архив САНУ дошао у алармантно лоше стање јер је практично заборављен не само од шире јавности, већ и од научника, иако чува националну личну карту. Или баш због тога.
Дечанска повеља из 14. века
„У нашем друштву све је почело да се гледа кроз личну корист и добит, а духовне вредности које имамо у нашим старим књигама и рукописима су занемарене. То је пре неколико дана потврдио чак и председник Академије у говору поводом јубилеја САНУ. Поменуо је све Академијине јединице, само не Архив у коме се налази најдрагоценија писана грађа српског нарада. То је драстичан пример занемаривања, из кога се види до које мере смо заборавили значај тих књига. Ниједан председник пре њега није се с таквим ниподаштавањем односио према драгоценостима, које се, у крајњем, налазе и под његовим руководством. Ако то чини председник САНУ, шта да очекујете од мање образованих и упућених људи“, каже академик Крестић.


Slika
Дечанска хрисовуља


Житије краљева и архиепископа српских Хиландар 16. век
Архивисти кажу да су последице небриге за баштину тешке, на шта подсећају јасна упозорења која су оставили састављачи и преписивачи на старим рукописима. Показују нам текст на последњој страни „Житија краљева и архиепископа српских“ архиепископа Данила Другог, преписаног у 16. веку у Хиландару: „Ко се дрзне да отуђи ову књигу биће проклет од светога нашег оца Исуса Христа.“
„Све старе књиге садрже врло експлицитна упозорења шта ће се десити ономе који се усуди да их оштети или украде. Бојим се да се олако схватају ове поруке, да најтеже анатеме падају на народ који не чува своју баштину и идентитет“, упозорава академик Крестић.


преузето са vaseljenska


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 17 Mar 2014, 13:59
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Otkrivena sveska-spomenar Vuke Velimirović


Sveska-spomenar prve srpske vajarke(1): Putujući svetom u mnogim zemljama ostavila istinska remek-dela i stekla veliki ugled i slavu


Slika
Vuka Velimirović u svom ateljeu

NA pariskom Salonu nezavisnih 1929. "kvalitet je nadmašio kvantitet". Kritičar "Figaroa" je konstatovao: "Ne bih podsećao na briljantnu karijeru Vuke Velimirović, ove izuzetne umetnice čije veličanstveno delo, da pomenem samo 'Enigmu', 'Sudbinu', 'Medicinu' - moji čitaoci već poznaju. Na Salonu ona je izložila portrete brata Velje i poznatog književnika Rene Gloca. Moćna izražajnost i šarm koji zadivljuju gledaoca uvrstili su je u najznačajnije skulptore današnjice(!). Putujući svetom ona je u mnogim zemljama ostavila istinska remek-dela, ali - hteli bismo da Francuska bude privilegovana u čuvanju te zaostavštine, tragova njene besmrtne umetnosti..."

Deset godina po dolasku u Pariz Vuka Velimirović je već obišla pola Evrope i stekla ugled i slavu na celom Starom kontinentu. danas se o ovoj nekada svetskoj zvezdi likovne scene u Srbiji ništa ne zna. Njeno ime iz tame zaborava sinulo je tek pre nekoliko godina, kada su otkrivena pisma koja joj je na parisku adresu slao Uroš Predić.

Da jedna raskupusana sveska na 140 strana, sa isečcima iz novina i fotografijama skulptura nije slučajno dopala u ruke Nikoli Mandariću, predsedniku "Panonstarsa", udruženja umetnika svih opcija i stvaralaca sa hendikepom iz Stare Pazove, do nas ne bi došao ovaj "panagirik" našoj zaboravljenoj, prvoj srpskoj vajarki Vuki Velimirović (1888-1965).

Njemu je svesku, kako kaže, donela majka njegovog prijatelja. Kupio ju je, a onda je iz oskudnog teksta na srpskom shvatio da se radi o važnoj umetnici, mada za nju, kao i niz školovanih istoričara umetnosti - nikad nije čuo. Na ćirilici nema puno isečaka, a oni koji se pojavljuju zapravo prenose hvale francuske štampe vajarki, koja pomno prati njene nastupe na izložbama u Parizu, gde je živela i radila od 1918. godine.

Ovaj radni "spomenar", mada donosi tekstove nastale između dva svetska rata i fotografije tada nastalih dela, "režiran" je u svesci "lipa mil" proizvedenoj u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata. To i objašnjava što uz niz tekstova nema datuma. Uz mnoge ni naslova novina, pisaca teksta... Opet na nekim stranama, sasvim zapanjujuće, Vuka je isecala iz novina samo svoje ime i prezime i tada upisivala datume! U vreme stvaralaštva i slave izgleda nije mnogo marila za "pres kliping", niti za privatni arhiv. Imala je pune ruke posla, bila je slavna, porudžbine su se nizale jedna za drugom ne samo u Francuskoj već su je vodile u Španiju, Tursku...

Po dolasku u Pariz 1918. ona radi u ateljeu čuvenog Antoana Burdela, koji je potom uvodi na Bozar. Kod Burdela su učili mnogi srpski umetnici, između ostalih i Sreten Stojanović, a veliki majstor je zaista voleo mlade srpske umetnike, smatrajući ih izuzetnim talentima, o čemu je ostavio i pisane tragove. Dve godine kasnije Vuka nastavlja školovanje u Rimu i tada radi bistu-portret svetski proslavljenog baritona Mateasa Batistinija. Ujedinjeni: Batistinijeva slava, sjajan portret i vajarkina lepota pojavljuju se na fotografijama u evropskoj - najpre italijanskoj i francuskoj štampi, i to je prvi korak ka slavi "delije devojke", kako ju je Uroš Predić nazivao iz milošte.

Slika

"Briljantni talenat" Velimirovićeve je prvi put najavljen u italijanskim novinama, uz fotografije Batistinijeve biste uz koju pozira i putena vajarka. Po povratku u Pariz bogata i slavna klijentela se utrkuje ko će pre pozirati. Vuka portretiše bogatu rusku emigraciju, francusko plemstvo, književnike, političare. U Španiju odlazi da radi portrete markiza i visokih intelektualaca. Možda do puta po Orijentu ne bi ni došlo da nije otputovala u Tursku na poziv predsednika republika Kemal-paše Ataturka! I veliki reformator je poželeo da mu Vuka, tada već (i nakratko) grofica De la Martinijer, uradi portret. Usledila je i porudžbina za spomenik Turskoj Republici, ali - iz nama još uvek nepoznatih razloga - nije realizovana.

Vjerovali ili ne, ali Komove je pohodio poznati indijski pjesnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Rebindranat Tagora (1888-1965) daleke 1936. godine i to zbog ljubavi. Naime, čuveni pjesnik je bio zaljubljen u poznatu crnogorsku slikarku vjarku Vuku Velimirović iz sela Kralje kod Andrijevice, kćer poznatog prote Miloša Velimirovića, autora prvog crnogorskog romana "Paćenik".
Uprkos velikoj razlici u godinama, Vuka i Tagora su se strasno voljeli, o čemu svjedoče i neki izvodi iz Tagorinih pisama lijepoj Vukii:" ispunila si mi život radošću...."probdio sam svu noć, a moje oči otežale su od sna "..., "moje srce ptica iz daljine, našlo je svoje nebo u tvojim očima".

Vuka Velimirović je bila žena izuzetnog umjetničkog dara za slikarstvo i vajarstvo. Skoklovala se u svijetskim metropolama - Rimu, Madridu, Parizu gdje je provela i najveći dio života. Galerije ovih metropola još uvijek čuvaju Vukina izuzetna vajarska ostvaranja.


novosti


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 23 Okt 2014, 00:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Narodna biblioteka Srbije digitalizovala najznačajnija Nušićeva dela

U čast jubilarnog 150. rođendana jednog od najvećih srpskih komediografa Branislava Nušića (1864-1938), Narodna biblioteka Srbije digitalizovala je najznačajnija ostvarenja ovog pisca rođenog na današnji dan u Beogradu.

Slika
Branislav Nušić
Digitalna izdanja dvadeset pet Nušićevih dela iz edicije Gece Kona, nalaze se u okviru zbirke "Digitalna Narodna biblioteka Srbije“.

Četiri naslova imaju i mogućnost pretraživanja teksta, dok je u pripremi i opcija za pretvaranje teksta u audio snimak kako bi Nušićeva dela, po prvi put u celosti, bila dostupna slepim i slabovidim osobama, saopštila je Narodna biblioteka Srbije.

Narodna biblioteka Srbije digitalizacijom je svim zainteresovanim čitaocima i ljubiteljima Nušićevog dela omogućila nesmetani i potpuni pristup stvaralaštvu najvećeg srpskog i jednog od najznačajnijih evropskih komediografa.



Blic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 11 Nov 2014, 15:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vratiti teatru viteza glume

Knjiga o Ljubiši Jovanoviću nastala iz otvorenog pisma novinara Vitomira Bujišića javnosti. Odlukom donetom 2000. godine sa šabačkog pozorišta izbrisano ime dramskog velikana

Slika
Vojvoda Draško u „Gorskom vijencu“, Car Edip

MISLIM da je Šabac jedna velika familija. Tako je bar nekada bilo. Mislim da su Šapčani retko neposredni, druželjubivi i duhoviti ljudi. Ja takav Šabac nosim u sećanju. Međutim, vremena se menjaju... - rekao je u novinskom razgovoru pre pola veka jedan od najznamenitijih Šapčana, glumački bard Ljubiša Jovanović. Preminuo je sedam godina kasnije, ne sluteći da će Šapčani u znak velikog poštovanja, njegovim imenom posthumno nazvati pozorišne svečanosti, potom i teatar. Ali, i da će mu ih nekoliko decenija kasnije "oduzeti". Način (i obrazloženje) za donošenje ovakve odluke, fleka su na obrazu časnih Šabčana. Kao što obično biva, presudila je osiona politička volja moćnika.



Od tada je prošlo četrnaest godina. Ipak, ima još onih koji se ne mire sa ovom nepravdom. Jedno otvoreno pismo šabačkoj javnosti, "Vratiti ime Ljubiše Jovanovića šabačkom pozorištu" preraslo je nedavno u celo delo, nastalo iz pera najstarijeg člana Udruženja novinara Srbije: Vitomir Bujišić, novinar i publicista, u desetoj deceniji života odlučio je da sam izda knjigu pod naslovom "Vitez glume Ljubiša Jovanović".

Da li će grad koji se s razlogom ponosi svojom istorijom, kulturom, prvim klavirom, muzičkom družinom, bibliotekom, gimnazijom, prvim gvozdenim krevetom, pa i prozorskim oknom - baciti pogled u sopstvenu savest? Da li će, kao što je to jednom izjavila Mira Stupica, "pošto je Ljubiša mrtav i nema nikog od svog roda da ga brani, ostati samo glumcima da zaštite ovog velikana i časnog čoveka"?

ANDRIĆ O LjUBIŠI

"Sretao sam u istinskom životu među živim ljudima, takve ličnosti koje su od svog stradanja i svoje nesreće umeli da naprave živu snagu kojom ne samo odražavaju i uzdižu iznad sebe i svoje zle sudbine, nego uspevaju da pomognu drugima koliko čovek može da pomogne čoveku. Ali nikada to nisam osetio tako jasno i ubedljivo kao kod ovog Doktora, kojeg je Ljubiša Jovanović umeo da ovaploti sa takvim prigušenim žarom i tolikom psihološkom vernošću" - o umetničkom umeću glumačkog velikana svojevremeno je napisao Ivo Andrić.

Bujišić je među koricama knjige sakupio izjave mnogih znamemitih umetnika koji svedoče o imenu Ljubiše Jovanovića - Svetlana Bojković, Slavko Simić, Miodrag Radovanović, Branko Pleša, Voja Brajović, Petar Volk, Oskar Danon, Marija Crnobori, Ljuba Tadić, Vjekoslav Afrić, Jovan Ćirilov - samo su neki od njih. Onima koji ne znaju (ili ne žele da pamte), autor je na stotinak strana ponudio biografiju ovog izuzetnog umetnika.

Ljubiša Jovanović rođen je u Šapcu 1. oktobra 1908. godine. Majka Jelena ostala je mlada udovica sa šestoro dece. Prvu golgotu Ljubiša je doživeo već za vreme Cerske bitke 1914. godine. Mađari su u Šapcu činili zverstva i jednog dana u tamošnju crkvu zatvorili nekoliko stotina građana - žene, decu i starce. Cela porodica Jovanović bila je u njoj, iščekujući da kao mnogi budu izvedeni u portu i streljani. Sudbina je htela da pre nego što je na njih došao red, mađarskog mitraljesca na tornju crkve ubije topdžija sa Jevremovačkog brega. Shvativši da su se srpski borci približili gradu, Mađari su napustili porušeni i popaljeni Šabac. Sticajem okolnosti, 1961. godine Ljubiša je igrao u predstavi JDP "Otkriće" (odlomak iz romana "Deobe" Dobrice Ćosića), upravo u delu koji govori o događajima u šabačkoj crkvi:

"Igrao sam pod velikim emocijama. Prvo što je sam tekst psihološki vrlo uzbudljiv, a drugo što sam igrao sebe. Kao dete od šest godina bio sam direktan učesnik ovog tragičnog i dramatičnog događaja“ - sećao se Ljubiša.

Još u učiteljskoj školi budući glumački velikan istakao se odličnim recitovanjem i počeo da učestvuje u pozorišnim predstavama. Dar je prvi zapazio profesor Žika Popović, a njegov udeo u umetničkoj karijeri Ljubiša nikada neće zaboraviti. I prvi susret s tadašnjim glumačkim veličinama (Dobricom Milutinovićem, Žankom Stokić i Milanom Kovačevićem) desio se u Šapcu. Posle uloge u "Florentinskom šeširu" Dobrica je uzviknuo: "Mladiću, pa ti si već pravi glumac!".

S dvadeset godina Jovanović se uputio na jednogodišnje studije u Prag kod Ane Suhankove, zatim u Berlin. Po povratku u zemlju angažuju ga u zagrebačkom teatru: do 1940. ostvario je više od 150 uloga. Tu se i prvi put oženio. Njegov izbor bila je mlada balerina Mira Sanjina, Jevrejka. Sa suprugom je došao u beogradsko Narodno pozorište, ali je ubrzo napustio Srbiju i krenuo u Ljubljanu, potom Split. Padom Italije 1943. godine, pred fašistima beže ponovo u Ljubljanu, potom na Vis. U međuvremenu, "angažmanom" ustaše Susovića (ranijeg statiste Zagrebačkog kazališta) skinuti su s voza i upućeni u zloglasni Jasenovac. Spasio ih je Vinek, književni cenzor u Zagrebu. Ljubišinu dalju sudbinu dobrim delom odrediće Ivo Lola Ribar: pozvao ga je da se pridruži partizanima i uđe u Kazalište narodnog oslobođenja 1943. godine...

U Beograd se bračni par vratio oktobra 1944. Naredne dve decenije Jovanović je ostvario brojne uloge na sceni Narodnog pozorišta (do 1961.), da bi potom prešao u Jugoslovensko dramsko u kome je bravurozno igrao u predstavama "Hamlet", "Prokleta avlija", "Dantonova smrt", "Na rubu pameti", "Mrtve duše"...

Slika
Ljubiša Jovanović, Milivoje Živanović i Raša Plaović u poseti Dobrici Milutinoviću (sedi)

Posle rastanka sa Sanjinom oženio se glumicom Sonjom Hlebš, koja je bila potomak poznatog pisca Franca Prešerna. Uz obiman pozorišni repertoar, Ljubiša je igrao i u 27 filmova: "Slavica", "Čudotvorni mač", "Njegoš", "Marš na Drinu" i mnogim drugim. Za sve ono što je podario kulturi dobio je i najviša priznanja (Orden zasluga za narod, Orden bratstva i jedinstva, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Sedmojulsku, Sterijinu nagradu), ali su mu možda najveću počast odali navijači. Kada je iz bolnice 15. jula 1971. stigla vest da je preminuo Ljubiša Jovanović, radio- reporter Radivoje Marković je usred utakmice Zvezda - Partizan objavio tužnu vest o smrti velikog glumca, zaljubljenika u fudbal i člana Upravnog odbora Partizana. Pedeset hiljada ljudi je na stadionu ustalo da mu oda poštu... Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.

Godinu dana potom, u rodnom Šapcu, počele su Svečanosti "Ljubiša Jovanović", koje su kasnije prerasle u festival. Na njemu se za najbolju glumačku kreaciju dodeljivao zlatan medaljon se Ljubišinom likom. Na desetogodišnjicu smrti, 1981. godine Šapčani su i svom pozorištu dali Ljubišino ime. Ime, koje će sa demokratskim promenama 2000. biti "izbrisano" sa teatra, a festival ukinut. Odluku su doneli odbornici šabačke opštine na čelu sa predsednikom Dušanom Petrovićem.

U delu tamnošnje javnosti glumačkom bardu su se pripisivali izvesni "komunistički gresi", za koje niko do sada nije podneo nikakve dokaze. Naprotiv:

- Ljubiša je bio ne samo veliki umetnik već i rodoljub. Visoko moralna ličnost širokog pogleda i beskrajne tolerancije. Čime će se Šabac ponositi, ako se odriče jednog Ljubiše Jovanovića? - upitao se u ime mnogih svojih kolega Petar Volk, nekadašnji upravnik Jugoslovenskog dramskog.

Ako je Ljubišin zavičaj propustio da to uradi na stogodišnjicu početka Velikog rata, možda je prilika da to učini naredne godine, povodom sedam decenija od pobede nad fašizmom.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: VESTI - umetnost,kultura...  |  Poslato: 08 Maj 2017, 21:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
RAME UZ RAME SA DžEFOM BRIDžISOM:
Svetozar Cvetković, najbolji glumac na festivalu u Hjustonu




NA upravo završenom 50. festivalu Worldfest u Hjustonu Svetozar Cvetković dobio je prestižnu nagradu kritike za najboljeg glumca The Houston Film Critics Society Best Actor Award, i stigao u isti red sa oskarovcima, Natali Portman, Džefom Bridžisom i Kejsi Aflekom, koji su takođe nagrađeni na najvećoj, jubilarnoj američkoj filmskoj manifestaciji.

Cvetković, koji je svojim glumačkim ostvarenjima obeležio jugoslovenski i srpski film, nagrađen je od svetskih kritičara za ulogu u ljubavnoj drami You go to my head, reditelja, scenariste i producenta Dimitri de Klerka.

- Ovo je lepa vest, pogotovo kada priznanje dolazi od ljudi koji vas ne poznaju, ili vas možda nikada nisu ni gledali. Osećam se pomalo nestvarno, i istovremeno ponosno kad vidim koja su imena svetskog filma među ovogodišnjim dobitnicima nagrada u zvaničnoj konkurenciji festivala u Hjustonu - kaže Cvetković, za "Novosti", napominjući da nije bio u prilici da prisustvuje svečanoj ceremoniji i lično primi ovu nagradu.

Romantična priča You go to my head, kako ističe, dobila je naslov po čuvenoj pesmi Četa Bejkera, ikone džeza, koja se provlači kao lajt-motiv, a u Hjustonu je višestruko nagrađena glavnim priznanjima - za najbolji film festivala, i najbolju režiju.

- Junak koga igram je usamljen čovek, arhitekta koji živi u kući koju je sagradio, i u trenutku kada odluči da je proda sreće ženu koja je doživela nesreću i izgubila pamćenje. Zaljubljuje se u nju i pokušava da je uvuče u svoj život na način da ona oseti kao da su se oni i pre njene nesreće poznavali i bili ljubavni par. Moja partnerka u filmu je Delfin Bedford, koja je kao vrhunski top-model sa velikim uspehom započela glumačku karijeru, sarađivala je sa značajnim rediteljima, a u Hjustonu je bila u nominaciji za nagradu za najbolju žensku ulogu.

Američki kritičari oduševljeni Cvetkovićevom ulogom u filmu režisera Dimitri de Klerka



Slika



Kako ističe, za rad na ovom filmu koji je nezavisna, niskobudžetna produkcija, i koji je svetsku premijeru doživeo u Hjustonu, vežu ga divna sećanja.

- Bila je okupljena mala ekipa, snimali smo 2015. u Marakešu i pustinjskim predelima Maroka, i uvek volim da radim sa rediteljima koji imaju nepokolebljivu autorsku viziju. Dimitri de Klerk je svakako imao u filmu You go to my head, koji je u originalu francuski, samo ima engleski naziv, i mislim da će početkom juna imati jednu zatvorenu projekciju u Beogradu - kaže popularni glumac, podsećajući da De Klerka naša publika poznaje kao producenta filma Gorana Markovića "Srbija, godine nulte".



POVRATAK POZORIŠNOJ SCENI



KAO jedan od onih velikih glumačkih stvaralaca koji je i pozorištu na ovom prostoru utisnuo izrazit i jedinstven pečat, Cvetković kaže i da se posle duže pauze vraća svom repertoaru na beogradskim scenama, i u matičnoj kući, Ateljeu 212. To je i najvažnija vest za njegovu mnogobrojnu publiku kojoj je nedostajao i koja ga očekuje.



novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 35 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker