Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:15


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: VEK I PO TRUBE U SRBIJI  |  Poslato: 10 Jan 2016, 20:17
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Priča o srpskoj trubi

Slika

Instrument truba se u Evropi prvi put pominje u 12. veku kao dvorski signalni instrument. Vrlo brzo, zvuk trube je privukao pažnju evropskih žonglera, ali i putujućih muzičara koji su svirali i izvodili narodne igre. Tek u 15. veku prvi put se pojavljuju trube sa zavrnutom cevi, najpre u obliku slova s, a krajem veka i u kružnom obliku koji je truba zadržala čak do 19. veka. Trube su se pravile u različitim veličinama i od raznovrsnih materijala, a početkom 17. veka ovaj instrument postaje sastavni deo orkestara za koje su dela pisali vodeći evropski kompozitori.

U Srbiji, pretečama trube smatraju se brojni duvački instrumenti nastajali u kućnoj radinosti, koje su pravili seoski majstori graditelji. Svako godišnje doba nudilo je nove materijale za građenje duvačkih muzičkih instrumenata. Svirale su pravljene od vrbe, zove ili mlade kore drveta. Postoje zapisi putopisaca iz šesnaestog veka o postojanju muzičkih kapela u Srbiji za vreme turske vlasti, što podrazumeva da su se koristile i trube od metala. Upotrebljavane su na dvorovima i u vojne svrhe, a narod je imao svoje instrumente, rogove i trube, napravljene od kore drveta. Posle Drugog srpskog ustanka, knez Miloš je, da bi uveličao svečanosti na svom dvoru u Kragujevcu, osnovao prvi vojni orkestar sa evropskim muzičkim instrumentima, a potom pozvao u Srbiju muzičara i kapelnika Josifa Šlezingera da muziciranju i sviranju obuči ljude iz naroda. Slični orkestri ustanovljeni su i u drugim većim gradovima, da bi zatim bili prihvaćeni i u brojnim selima širom Srbije. Bleh orkestri, kao jedan od danas najpopularnijih oblika narodnog muziciranja, aktuelni su, tako, na srpskom tlu tek od druge polovine 19. veka, podseća etnomuzikolog i kompozitor Dimitrije Golemović, profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.

Truba, kao tradicionalno vojnički instrument, dobila je značajnu ulogu i tokom Velikog rata. Kao instrument prodornog zvuka i dovoljno lagan da bi se mogao nositi tokom vojničkih pohoda, postao je jedan od značajnih elemenata u podizanju morala srpske vojske. Zvuk vojne trube budio je patriotska osećanja, održavao borbeni duh, a istovremeno, po melodiji, znalo se kom vojnom rodu marš pripada. Prema klasifikaciji koju su sačinili etnomuzikolozi, “to su bili marševi koji su bili posvećeni znamenitim ličnostima, kao što je na primer Marš Kralja Petra, ali su postojali i marševi koji su bili posvećeni određenim rodovima vojske: Pešadijski marš, Tobdžijski marš, danas poznat kao Tobdžijsko kolo, zatim Konjički marš, a zanimljivo je da su i gotovo svi ostali rodovi imali svoje marševe”, kaže etnomuzikolog Mirjana Drobac.

Slika

I jedna od omiljenih pesama, koja se pevala tokom Velikog rata, bila je posvećena upravo trubi. Reč je o pesmi “Hej trubaču s bujne Drine”, za koju je ostalo zapisano da je bila jedna od omiljenih pesama vojvode Radomira Putnika. Stihove o trubi sa Drine napisao je još 1875. Stevan Vladislav Kaćanski pod nazivom "Narodni zbor". Za ovu pesmu muziku je komponovao Josif Marinković i objavio ju je 1905. godine. Pesma je brzo postala omiljena svuda gde su živeli Srbi. Pevala se na đačkim priredbama, na narodnim saborima, slavama, u kafanama. Postala je poziv narodima da se ujedine i povedu borbu protiv turskog i austrougarskog gospodstva na Balkanu. Budilački značaj "Narodnog zbora" su književni znalci upoređivali pesmom francuskih ustanika, kasnije francuskom himnom, pa je pesma "Hej trubaču s brujne Drine" nazvana srpskom Marseljezom. Kada je 1914. počeo Veliki rat, na Ceru je srpska vojska izvojevala prvu savezničku pobedu protiv austrougarskih trupa, a zabeleženo je da je upravo Radomir Putnik, u predahu bitke, tražio od svog trubača da zasvira “Hej trubaču s bujne Drine”.

Srpske vojnike na frontu u Prvom svetskom ratu, u pauzi bitaka, uveseljavala je upravo truba. Kao što smo pomenuli, često su komponovani marševi posvećeni znamenitim ličnostima, kao što su Marš Kralja Petra ili Marš Živojina Mišića. Bilo je i marševa posvećenih prestolonasledniku Aleksandru i vojvodama Putniku, Stepi, Mišiću i Bojoviću, ali i pukovnicima, kapetanima, vojnicima pešadincima. Najčešće bi ti marševi bili sačinjeni od pozajmljenih narodnih motiva pesama iz Šumadije, Vojvodine, Bosne i južne Srbije. Svirali su ih, uglavnom, samouki trubači, koji su upravo korišćenjem narodnih motiva u borbenim marševima podizali moral srpskih vojnika.

Po završetku rata, vojnička truba prodire i u mirnodopsku upotrebu. Naročito se pripitomila u zapadnoj i južnoj Srbiji. Nije više pozivala na juriš, već na radost i veselje. Između dva svetska rata, u brdima zapadne Srbije, nije bilo sela bez trubača. Sviralo se po vašarima, svadbama, proslavama, mobama, komišanjima... Sazivalo se i dozivalo trubom, dočekivalo i ispraćalo. Ako se ne bi čula truba, nije se ni računalo da se nešto dogodilo. Zato i nije slučajno što je baš Zapadna Srbija i varoš Guča postala centar trube. Kraj omeđen brdima postao je svojevrsna koncertna dvorana za hiljade truba i stotine hiljada njenih poklonika. Već više od pet decenija u Guči se sastaku najbolji od najboljih, koji širom sveta šalju priču o čuvenoj srpskoj trubi.


glassrbije

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 61 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker