Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:15


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 15 Jun 2013, 11:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Gajde

Resized Image - Click For Actual Size

Napravljene su od ovčije mešine i drveta. Mešina je presvučena šarenim platnom -"cicom". Imaju i mali meh za naduvavanje mešine. Karabe su dvocevne. Na desnoj cevi je pet rupa sa prednje strane i jedna pri kraju s boka. Treća i četvrta rupica su veće od ostalih. Na levoj cevi je samo jedna rupica pri kraju cevi. Muzički instrument uz koji se igralo i pevalo.


virtuelnimuzejdunava

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 15 Jun 2013, 13:22
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Duduk

Slika

Duduk (duda, dudaljka; u Sremu se naziva i karabica), jednocevna svirala s udarnim jezičkom na idioglotnom pisku od trske ili bazgovine. Na široj cevi su dve rupice za prebiranje. U nju se utiče tanja cev (pisak).

U Crnoj Gori duduk ima i po 5—6 rupica; upotrebljavaju ga najviše pastiri, ali služi i za pratnju pesme i plesa (naročito kola).

Duduk je stari duvački instrument. Kod nas je naša nacionalna verzija i navodi se pod sedam različitih imena. Zovu je i duduk, svirala, dvojnica, sviraljka, sviralica, frulašica i svirka.


serbia

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 15 Jun 2013, 13:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Drombulje

Slika

Slika

Drombulje su jedan od najstarijih muzičkih instrumenata.
Drombulja se sastoji od savitljivog jezička koji je pričvršćen na okvir. Ovaj jezičak svirač okida prstom dok je drombulja prislonjena na na zube ili usta. Na taj način se dobija zvuk uvek iste visine, međutim, menjanjem količine vazduha u ustima mogu se dobiti različiti viši harmonici, te je na taj način moguće proizvesti jednostavnije melodije.
Instrument je poznat u mnogim kulturama, ima više od 40 naziva. Često je upotrebljavan u šamanskim ritualima i verovalo se da ima magična svojstva jer vibracije koje izaziva (pošto glava služi kao rezonantna kutija) dok se svira mogu indukovati stanje lakšeg transa kod onoga ko ih svira.
Na Balkanu ovaj instrument je poznat po filmu Ko to tamo peva, gde tokom filma mlađi muzičar svira drombulje, prateći starijeg koji svira harmoniku.

Slika

DROMBULJA — poreklo ovog instrumenta vezuje se za Aziju. Izrađuje se od metala u vidu potkovice kroz čiju sredinu prolazi elastična opruga, koja je na jednom kraju slobodna, a na drugom pričvršćena za gvozdeni ram. Pri svirci instrument se drži među zubima, a slobodan kraj opruge trza se prstom.

_________________
Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 17 Sep 2013, 12:31
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Frule dvojnice


Slika


Dvojnice su dve spojene svirale – frule, izbušene paralelno u jednom komadu drveta. Svaka svirala ima kao i frula prorez za uduvavanje vazduha, brid na kome se prelama vazduh /brid je sa prednje strane obe frule/ i otvore za prste na obe frule. U Srbiji na levoj fruli su tri, a na desnoj četiri otvora. Obim dvojnica je seksta u desnoj svirali, a kvarta u levoj svirali, kako u osnovnom, tako i u oktavnom registru. Na dvojnicama se svira dvoglasno, u dve varijante : a/ na levoj svirali se drzi jedan ton, a na desnoj se svira melodija : b/ na desnoj se svira melodija, a na levoj se melodija prati u donjoj terci.


Zurla


Slika


Zurla je kao orijentalni instrument, na Balkan najverovatnije došla posredstvom Turaka iz Persije. Na Balkanu je u muzičkoj praksi na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i Bugarskoj. Cev zurle je cilindrična, ali se na svom donjem delu naglo i veoma naglašeno širi. Pisak na gornjem delu, je od trske – dvostruki. Obim tonova na zurli je najčešće oktava plus terca ili kvarta. Na zurli se, zbog piska, koji se celom svojom dužinom stavlja u usta svirača, svira lagato (lagano sviranje). Zvuk je veoma snažan i namenjen za otvorene prostore. Zurle obično sviraju u paru uz pratnju velikog bubnja. U Muzičkom sastavu Stupovi se koristi zurla sa kapom na kojoj se pisak ne postavlja direktno u usta svirača, već se ton dobija preko drevne kape koja se nalazi na vrhu instrumenta."Stupovi"/


Šargija


Slika


Šargija /šarkija/ je vrsta tambure čiji naziv potiče od turske reci sarki /istok/. Moze imati 4 do 12 metalnih žica koje se štimuju na tri visine: prva i treca u razmaku velike sekunde, a druga, koja se nalazi u sredini je za kvintu niža od najviše. Svira se uz pomoć terzijana, vrste trzalice od životinjskog roga. Na najvišoj žici svira se melodija, dok ostale žice služe kao bordunska pratnja. Uz svirku šargije se uglavnom igra, ali se pevaju i pesme. Šargija je zastupljena u muzičkoj praksi na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i u pojedinim delovima Srbije, na primer u užickom kraju.


Kaval


Slika


Kaval je drveni duvački instrument, otvoren sa obe strane. Pravi se iz jednog komada jasena. Ukrašen je celom svojom duzinom. Gornji kraj kavala ima blago zaoštrenu ivicu i svira se duvanjem u izoštren kraj jednog dela. Kaval ima sedam rupa za prste sa prednje strane i jednu rupu za palac sa zadnje strane. Rupe kavala su jednako udaljenje jedna od druge. Sesta rupa se priblizno nalazi na sredini instrumenta. Kaval se obično svira u Azerbejdzanu, Turskoj, Bugarskog, Makedoniji, juznoj Srbiji, severnoj Grčkoj, Rumuniji i Jermeniji. Kaval se obično pominje u vezi sa planinskim stočarima na Balkanu i Anadoliji. Kaval su na juzni deo Balkana jugoistočne Evrope doneli stanovnici planine Taurus u južnoj Turskoj. Kada se svira, kaval se drži sa obe ruke pod uglom od oko 45° u odnosu na telo, sa četiri prsta jedne ruke koji pokrivaju niže rupe. Gornje tri rupe i otvor kavala pokriva druga ruka. Usne pokrivaju oko 3/4 kavala. Menjanje vazdušnog pritiska prilikom uzdaha, menja zvuk. U kaval se obično umeće drveni drzač /arbija/, koji ga štiti od krivljenja i pomaze da unutrašnji zidovi ostanu nauljeni. Dok je u prošlosti kaval bio gotovo isključivo pastirski instument, danas ima široku upotrebu u sviranju narodnih pesama u orkestrima i orima ili solo sviranju.


preuzeto a panacomp.net


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 12 Okt 2013, 01:02
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Hej svirale, frule i frulice, ehej pastirice, volarice, šupelke, dvojnice, piščalke…

Slika

…našavši se u nevolji, mudar i dobar kralj sa Istoka napravio je frulu od hrastovog drveta i njeni ga zvuci vratiše svome domu, ženi i detetu. Jer, bogovi su podarili njegovoj lepo izrezbarenoj fruli moć da sviranjem u nju on i drugi nađu spas, a onima koji je slušaju da idu putem dobra…
(bajka o „Čarobnoj fruli“)

Ima li negde zemlje gde svirala ili frula nije zasvirala. Možda tamo gde su sante leda… Čini mi se da je u svaku stopu zvuk jednostavne svirale utkan. Ne znam kako i ne znam zašto, ali sva se priroda njenim zvukom preobrazila. Na zemljici, kraj rečice, u šumici, svugde zvuk svirale u blizini il’ daljini čuju moje uši stare. Još se sećam moga dečjeg piska, moga truda da melodija krene. Još se sećam dobrih seoskih svirača što frulaju kad nam radost dođe ili kad nam lica mračna budu kako lako tugu u visinu dignu, prepuste je zaboravu a radost nam „odnekud“ izvuku.

Ja sam imao sreću da detinjstvo i mladovanje provedem uz neposredne zvuke svoje svirale i drugih dobrih frulaša, kao da sam stopljen sa hiljadama godina ljudskog frulanja. Doživeh ipak i kraj te neposrednosti. Polako, frula ode u ono što nazivaju kulturnom baštinom i njenim očuvanjem. Pitam se, uprkos velikim virtuozima koji čuvaju baštinu, nije li za detinjstvo veliki gubitak što sviralu više ne dodiruje dečija ruka… Sve što mogu je da kad god mi se pruži prilika napravim nekom detetu malu sviralu, i dok duva i duva, radujem se zajedno sa njim. Uvek u tu radost unesem i reči lepe legende koja kaže da je prvo vetar duvao u slomljenu trsku i zasvirao, a potom se čovek ugledao na vetar i otkrio u sebi dar da frula i bujnije i lepše od samoga vetra …

( Deda Miloje )

Slika
Dvojnice iz 1921.god. Rad Petar Nikšić-selo Široka Kula kod Like

P.S. Svirala, svirajka, duduk, frule, ovčarica, volarica, karabica (Srbija), ćurlik, ćurlikovica, dvojnice (Bosna), jedinka, dvojka, sloškinja, žveglica ( Hrvatska), šupelka, dvojaka-slagarka, grneta (Makedonija), frula, piščalka, fičkec, zvegla ( Slovenija), različiti su nazivi za frule koje se međusobno pomalo i razlikuju.

Spadaju u aerofone narodne instrumente. Smatraju se najstarijim instrumentima, odmah nakon nekih oblika udaraljki. Od kraja do kraja se pomalo razlikuju, kao i od vremena do vremena. Zajedničko im je da proizvode mali broj tonova (sedam tonova najčešće durske lestvice, ali i molske), da su se prvo koristile za solo sviranje i da je uprkos muzičke ograničenosti na njima moguće proizvesti virtuozne melodije. Najjednostavniji oblik su svirale koje se prave za decu, najčešče od vrbe ili ive u proleće. Frule se porede sa uzdužnim flautama.

Slika
žveglica

Nisu karakteristične samo za jugoslovenske krajeve, tako da imamo rusku dudku, grčku flogetu i mitsku Panovu frulu ili siringu, poljsku fujarku…stari Egipćani svirali su na „memu“… upotrebljavale su se širom sveta …postoje arheološki ostaci svirala pravljenih od ptičje kosti još iz vremena paleolita.

Za frule su vezane mnoge legende i priče o natprirodnim moćima vezanim za religijske obrede, Panova pastirska frula uveseljavala je bogove, smatralo se da ima moć da svojim zvukom stvori povetarac…Frula od trske na kojoj su svirali derviši simbolizovala je dušu koja odvojena od božanskog izvora želi da se njemu vrati…

Slika
Supelka

Slika
Duduk

Prave se od jednog komada tvrdog drveta koje se suši i do pet godina (šljiva, trešnja, dud, javor, orah, bagrem, dren… ali i od šuplje stabljike zove ili trske). Drvo se po sredini izdubi, sa prednje strane prave se male rupe u jednakim razmacima (6 rupa) i jedna na poleđini. Time se ostvaruje pravilna intonacija. Na vrhu se stavlja pisak ili labina (čep sa malim otvorom) sa prednje strane koji se pravi od mekog drveta kao što je ljeska ili neko drugo. Na poleđini je otvor sa oštrim bridom (vetrilo) koje seče vazduh i proizvodi ton. Otvor na dnu svirale zove se odušak. Nemaju strogo određene dimenzije. Od dimenzija zavisi zvuk koji frula proizvodi.

Slika
piščalka

Dužina svirala i frula je različita i od toga zavisi intonacija. Kraća cev frule daje viši ton. U Hrvatskoj se prave duže frule tzv. jedinke čime se dobija dublji ton. Nekada se kod Srba upotrebljavala tzv. dudika koja je imala dužinu i do 90 cm, ali je imala otvore nejednakih veličina. Koristila se u zabavne svrhe, ponekad kao pratnja za igru.

Kasnije će frula postati instrument bez koga se ne može ni zamisliti igra, pre svega kola. Dužina frula kreće se u razmaku od 18 cm do 90 cm. Vremenom je u upotrebi samo kraći oblik frule. Pokretanje usana, delimično zatvaranje rupa na fruli…omogućavaju da se ostvare virtuozne melodije na fruli. Frule su obično i bogato ukrašene.

Kod dvojnica spajaju se dve svirale, a na svakoj se pravi različit broj rupa. Na desnoj strani pet (jedna je pozadi), a na levoj tri. Imaju dva piska.

Slika
tradicionalna frula- lepljene polovine

Po jednom starinskom načinu pravljenja frula vidimo da se koriste i dve polutke jednog drveta koje se čeličnim nožem razdvoje, izdube a tek kasnije ponovo spoje lepljenjem. Najbolje je drvo šljive brati u septembru i ostaviti da se suši do pred kraj zime.Tada se skine kora, raspoluti i izdubi drvo. Više puta drvo se potapa mlekom. Lepe se na proleće pomoću lepka napravljenog od belanca jednog jajeta, smole šljive veličine jajeta i nekoliko tucanih čena belog luka. Nakon lepljenja, polovine se čvrsto obaviju vunom. Nekoliko puta prelivaju se uljem i sirćetom i na kraju peku sa volovskim mesom da bi se natopile mašću. Tada se frule nisu pravile za prodaju, već je otac ostavljao sinu u amanet.

Slika
frulaja

Adam Milutin Šamovac (1886-1946) je prvi profesionalni i svetski proslavljen frulaš iz Dragobraće kod Kragujevca. Proglašen je zvanično za umetnika na fruli 1929. godine od strane Ministarstva prosvete Kraljevine Jugoslavije. Snimio je nekoliko ploča u Londonu, a svojom virtuoznom frulom zadivio Čerčila, Ruzvelta i mnoge druge poznate ličnosti…

Od njega pa nadalje frula nije više vezana samo za seoska prela i pastire, već se izdvaja kao profesionalni instrument koji izdvaja pojedince i njihovo umeće sviranja. Frulaš se uključuje u nove tokove narodne muzike gde je frula bila zapostavljena i potisnuta drugim instrumentima…Uspela je ipak da se održi zahvaljujući pojedincima čijoj se virtuoznosti nije moglo odoleti. Frulu gotovo da i ne drže samouki seljani, već profesionalci i amaterska društva.

Među mnogim poznatim i popularnim frulašima izdvojićemo Savu Jeremića, Boru Dugića i Tihomira Paunovića. Svako od njih zaslužuje posebnu pažnju, a mi ćemo ovom prilikom izdvojiti po jednu fotografiju njihovih ploča uz reči Save Jeremića:
„Zvuk daje duša frulaša, a ne instrument.“

SAVA-JEREMIC-Kola-EP-14301_slika_O_907239(1)R-Dugic 1983tihomir paunovic




Slika



Sabori frulaša održavaju se u Leliću kod Valjeva, Prislonici kod Čačka, Sopotu…
U selu Iđoš održava se takmičenje frulaša…
Mnogobrojna su kulturno-umetnička društva frulaša …
U rodnom mestu Save Jeremića ( Ražanj) održavaju se „Dani Save Jeremića“.

Podsetićemo se stihova Momčila Nastasijevića:

Frula

Frulo, što dah moj radosni
žalno u dolji razleže?

Da l što pastiri pomrli
tobom prizivahu dragu?

Il žal se stani u meni:
s neba me strela ranila,
tamna me zemlja pečila,
te pesme mi je suzicom
i kapljom krvi kićena?

Il dah moj kad proteče,
žal te za odbeglom tajnom?

Dok slušamo zvuk frulaša, opčinjeni i zaneseni, stopićemo se sa prirodom i „namignuti“ slavuju, kako bi sa nama uživao, a ne tugovao što boljeg pojca od njega ima. Neka se slavuj pridruži frulašu da za trenutak doživimo pastoralnu, idiličnu sliku sela koja je negde i nekad postojala.



sećanja

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 27 Nov 2014, 22:14
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ojkača, prozor srpske kozaračke duše

Ojkača je deseteračka pesma iz dva stiha, koji se završavaju dugim "ooj". Peva je tri ili pet pevača, ili celo kolo, u polutonu (sekundi). Može biti praćena jednostrunim ili dvostrunim guslama sviranim u istoj intonaciji, koja se u muzičkoj teoriji smatra obrascem kakofonije. Tradicija ojkače, ili ojkanja posebno se gaji u Krajini, a naročito o Potkozarju. Kozaracka ojkaca je jako slicna ojkači sa Banije.

Slika

Postoji više teza i suprotnih mišljenja o nastanku imena "Ojkača". Mnogi tvrde da je njeno ime nastalo od glagola ojkati, što znači 'otegnuto i tužno pevati, naglašavajući i produžavajući glas 'o'. Ojkača je izražena u jednostavnoj melodiji pratećeg glasa i razvijenoj melodiji pevača koji vodi. Jedan zavodi pesmu dok su drugi pratnja. Međutim, da bi ojkača dobro zvučala ne sme se pevati kroz dernjavu, već složno - muški, a posebno pratnja. Ceni se onaj ko lepo zavodi pesmu, da melodiji daje milozvučni ton. Na ceni je pevač koji ima fin, istančan glas da se zvonko oseti iznad pratnje. Usklađenost pevača u izvođenju je veoma važna osobina dobrog pevanja, posebno u završnicama. Često se suglasnik v prilikom ojkanja može čuti tamo gdje mu nije mesto u seljačkom pevanju. Ovde se javlja dakle potreba kićenja reči, odnosno melodije sa viškom reči koji doprinose bogatstvu ojkače.

Ojkača je prozor kozaračke duše. To je "način' na koji Krajišnik plače, smeje se, zbija šale, provocira, pa i Bogu se moli. Šta bi za jednog krajišnika bio svet bez ojkače, kako bi samo mogao reći: ''Dok se Sunce preko neba kreće, Kozara se pokoriti neće"!?

Volim Pr'jedor, volim okolinu,
a najviše svoju đedovinu.

Sa Grmeča kliče bijela vila,
O krajino majko moja mila
Grmeč rađa vile I orlove,
A Kozara sive sokolove

***

"U tvojoj Kozari nikad nisam bio,
nit sam je vidio,
ali sam vidio kolo kozarsko,
oj, đevojko, dragaj dušo moja,
oj, đevojko ognjena, ljuta moja boljko,
oj, đevojko Knežopoljko,
vidio sam zaljuljano kolo kozarsko."

Branko Čopić

1922. godine o tom narodnom kolu iz Potkozarja zapisano je sedeće: "Igra se i peva po Knešpolju bez svirača ili tamburaša, i to ritmički uz pesmu. U kolu sastavljena mladež uhvati se za ruke ispod pasa, okreće se kratkim koracima i naizmjenično po grupama peva u osmercu i desetercu neku lirsku narodnu ili drugu pesmu. Tom prilikom izgovaraju svaki stih na slogove. Tako jedna grupa otpeva jedan stih, zatim to isto otpeva draga grupa iz istog kola. Svaka pesma počinje sa: "Oj, đevojko, draga dušo moja." Po ovome se nastavlja drugi i treći stih, npr.: "Men je babo kupio dukata, Pa se viju oko moga vrata."
Pesma u kozarackom kolu odžvanja radošću, nemirom, i zna biti zadirljiva i izazivačka. Npr.:

Čitluk selo, a Strigova dola,
Tu je mene zaticala zora.
Oj djevojko, dragaj dušo moja!
Oj djevojko, milo janje moje!
U mog ćaće četiri su sina,
A ja sam mu pusta bećarina.
Oj djevojko, dragaj dušo moja!
Oj djevojko, milo janje moje!

Kozaračko kolo se igra na levu stranu, sa rukama u prepletu. Tri pevača "prvače", a tri "polažu".

Narodno kolo se drži ujedno u velikom krugu. Onaj koji započinje pesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola ćuti. Oni koji vode zatalasaju kolo svom snagom prema drugoj strani i pevajući opet vrate kolo na staro mesto. Čim on završi pevanje, onda to isto pevanje započinje jedan, na drugoj strani, a dva ga pomažu i ostali ga prate na toj strani, dok suprotna strana kola ćuti. Onaj koji vodi pesmu svom snagom zatalasa kolo prema drugoj strani koja je pre pevala i dok ispeva pesmu kolo povrati odakle je ono pošlo.

Godiname je izvorna pesma Kozare i Potkozarja bila ignorisana od republickih medija SR BiH, ali ona je živela u narodu i ostala sačuvana od zaborava. Za vreme i posle zadnjeg "Otadžbinskog" rata vratila se i u medije. O ojkači se piše, snimaju se radio i TV emisije, organizuju Sabori pod pokroviteljstvom TV kuća i Ministarstva za kulturu Republike Srpske. Svake godine uoči Preobraženja održava se već tradicionalni Sabor ojkače kod manastira Moštanica, koji ima i takmičarski karakter.Na Saboru učestvuju izvorne grupe iz Republike Srpske,Krajine i Srbije.


xrbijuvolim

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 36 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker