Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:33


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 17 Jun 2012, 23:40
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
I dalje postoje zablude oko logora Staro sajmište

Istorija nekadašnjeg koncentracionog logora na Sajmištu u Beogradu i dalje nije u potpunosti istražena i postoje mnoge zablude i kontroverze, uključujući i oko broja žrtava, ukazano je na skupu o budućem uređenju prostora Sajmišta.

Slika
Staro sajmište se nalazi na Novom Beogradu

Predavač na britanskom Otvorenom univerzitetu Jovan Bajford rekao je da se i dalje navodi broj od 40.000 žrtava, od kojih je 7.000 Jevreja, koji je neposredno posle Drugog svetskog rata ustanovila Državna komisija za utvrđivanje zločina.

On je naveo da je problem u tome što se nalazi te komisije uglavnom zasnivaju na izjavama svedoka, navodeći da je komisija tokom ekshumacija otkrila 10.000 tela žrtava logora na Starom sajmištu.

Prema njegovim rečima, sličan problem utvrđivanja broja žrtava javlja se i u slučaju drugih logora poput Jasenovca, Manjače ili Jajinaca.

"U Srbiji nema dovoljno energije i motiva da se preispitaju podaci Državne komisije i utvrdi broj žrtava u Drugom svetskom ratu", ocenio je Bajford.

Ukazao je da je na problem marginalizacije jevrejskih žrtava, navođenjem većeg broja žrtava logora i zanemarivanjem činjenice da su svi Jevreji u logoru ubijenu dok su ostali logoraši puštani.

On je naveo da je zabluda i da je logor koji je bio pod nemačkom upravom bio deo sistema logora NDH jer se nalazio na njenoj teritoriji, tako da srpske kolaboracionističke vlasti nisu bile odgovorne.

Ta tvrđa se posebno mogla čuti tokom 90-tih godina prošlog veka u Srbiji, a bilo je predloga da se Sajmište predstavi kao kao sistem jasenovačkih logora, rekao je on.
Prema njegovim rečima, u javnosti i dalje postoji takva opcija, a zastupaju je i neke političke stranke, poput Demokratske stranke Srbije.

Američki istraživač Holokausta i profesor na Univerzitetu Severne Karoline u Čepel Hilu Kristofer Brauning (Ćritopher Browning) rekao je da su dve faze Holokausta - uništavanje Jevreja streljanjem i u gasnim komorama u logorima smrti, u Srbiji bile objedinjene i da su se desile vrlo rano u periodu od jesni do proleća 1941/42. godine.

Holokaust u Srbiji tokom Drugog svetskog rata karakteriše i to što Jevreji nisu slani u druge delove Evrope već su ubijani u Srbiji a to je omogućilo više specifičnih okolnosti, uključujući i posledice ustanka i sistema odmazde koji su sprovodile nemačke okupacione vlasti.

"U svim zemljama Evrope postojalo je potpuno odsustvo solidarnosti većinskog stanovništva sa jevrejskom manjinom", rekao je on i dodao da je u Srbiji bilo protesta zbog ubijanja Srba, ali ne i zbog ubijanja Jevreja i Roma.

Na skupu je ukazano da je u vreme bivše Jugoslavije postojao otpor da se govori o žrtvama kao pripadnicima određenih naroda, jer bi to otvorilo pitanja i o tome ko je počinio zločine i kakav se rat vodio, da bi tokom 1990-tih u Srbiji počelo da se govori o srpskim žtveama, ali ne i o Jevrejima jer to nije donosilo političke
koristi.

Rasprava se vodila i o tome kakva je uloga memorijalnih centara i da li treba predstaviti i druge slojeve istorije nekog mesta koje je bilo stratište. Ocenjeno je da treba sačuvati objekte koji podstiču sećanje, a izneta je i ocena da pored podsećanja takvi centri moraju imati edukativnu ulogu.

Ukazano je i da Holokaust i stradanje ne smeju biti u nekom budućem memorijalnom centru na Sajmištu potisnuti drugim aspektima.

Bajford je ukazao na potenciranje urbanističkog i arhitektonskog značaja Sajmišta, kao bisera jugoslovenske arhitekture 1930-tih, što je, prema njegovim rečima, posledica idealizacije predratnog društva i života.


Vestionline,foto,izbor administratora


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 16:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja

Posle višedecenijske zapuštenosti obnova Starog sajmišta (1): Radovi na centralnoj kuli bi trebalo da počnu sledeće godine. Na predlog Moše Pijade useljeni umetnici

Slika
Staro sajmište konačno dočekalo obnovu

Sudbina Starog sajmišta je konačno postala izvesnija: na red je došla njegova rekonstrukcija i to posle višedecenijske zapuštenosti i zamršenih imovinsko-pravnih odnosa.

Do ovog pomaka sigurno ne bi došlo da Staro sajmište 1987. godine nije proglašeno spomenikom visokog arhitektonskog, umetničkog, memorijalnog i kulturnog značaja za Beograd.

Centralna kula i dva paviljona - italijanski i čehoslovački, postali su vlasništvo grada Beograda usvajanjem novog Zakona o javnoj svojini. Upravo njihovom obnovom će i započeti rekonstrukcija ovog značajnog kompleksa koji je najpre bio simbol novog vremena, posle simbol stradanja i tokom proteklih šest decenija mesto rađanja savremene srpske likovne umetnosti.


Radovi na centralnoj kuli trebalo bi da počnu sledeće godine, a kada bude završena, postaće mesto sećanja, obrazovanja, istraživanja i bogate dokumentacije.


OD OPERE DO EUROPOLISA

NA STAROM sajmištu je 1971. predviđeno zidanje nove opere po projektu danskog arhitekte. Kovali su se razni planovi pa i 1986. u okviru međunarodnog konkursa za unapređenje urbane strukture Novog Beograda predlaže se da se na Starom sajmištu podignu restorani, klubovi, bine na vodi, zabavni park... A, 1995. rođen je megalomanski projekat „Europolis: Beograd na Savi“ arhitekte Darka Tatića.

To bi, kako se očekuje, trebalo da bude tek začetak budućeg memorijalnog kompleksa koji će, kako je planirano, obuhvatiti čitavo Sajmište, prostor na kojem je bio nacistički logor.

Izrada idejnog plana za centralnu kulu koja prva treba da bude obnovljena, kako smo saznali u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Beograda, još nije ni počela.

- Samo obnavljanje zdanja i vraćanje u prvobitno stanje građevinski je jasan zadatak - kaže arhitekta Aleksandra Fulgosi iz Zavoda.

Urađen je, međutim, predlog programa onog „šta bi trebalo da se desi u obnovljenom zdanju“, ali po mišljenju Fulgosijeve, „bilo bi dobro da se otvori argumentovana debata oko načina obeležavanja staradnja na Starom sajmištu u nacističkom logoru od 1941. do sredine 1944.

- Zavod treba da uradi projekat postojećeg stanja centralne kule, a potom će se raspisati tender za projekat rekonstrukcije i sanacije. Tek tada ćemo moći da znamo i koliko će taj poduhvat koštati - objašnjava za „Novosti“ Željko Ožegović, čkan Gradskog veća.

Na pitanje kad bi projekat postojećeg stanja kule mogao da bude urađen, naš sagovornik kaže da je to pitanje za Zavod koji je taj posao mogao i morao da uradi tokom proteklih četvrt veka jer je Sajmište 1987. proglašeno spomenikom visokog arhitektonskog, umetničkog, memorijalnog i kulturnog značaja. Ožegović takođe ističe da se predviđeni radovi sada odnose samo na centralnu kulu, a da su radovi na italijanskom i čehoslovačkom paviljonu „u perspektivi“. Naravno, reč je o nestašici novca.

Delo arhitekata Milivoja Tričkovića, Rajka Tatića i Đorđa Lukića završeno je i pušteno u upotrebu 1938. Pored pet jugoslovenskih paviljona i paviljona Zadužbine Nikole Spasića na sajmištu su još bili već navedeni paviljoni Italije, Čehoslovačke, kao i Rumunije, Mađarske i Kompanije „Filips“.

Posle oslobođenja Jugoslavije, Sajmište je napušteno, ali već 1950. generalnim urbanističkim planom je predviđeno njegovo rušenje! Ipak, 1952. na predlog Moše Pijade, centralna kula, italijanski i čehoslovački paviljon ustupaju se umetnicima za ateljea.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 17:03
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Staro sajmište: Zaboravili na umetnike

Posle višedecenijske zapuštenosti, obnova Starog sajmišta (2): Akademik Olga Jevrić: Vređa me nemar društva i nepoštovanje stvaralaštva! Likovna kolonija ostaće bez obeležja?

Slika
Jedan od ateljea na Sajmištu

ZAPANjENA sam da se u okviru restauracije Starog sajmišta i obeležavanja ovog mesta kao stratišta ne pominje obeležavanje i šest decenija tokom kojih je ovde stotine srpskih umetnika gradilo savremenu umetnost! Akademik i međunarodno priznata vajarka Olga Jevrić ovim rečima se obratila „Novostima“ povodom najavljene obnove Starog sajmišta.

Sumnje naše velike umetnice nisu bez osnove. U planovima rekonstrukcije ovog „kvarta“ zasada, kako smo saznali, nema ni pomena da bi ovaj značajan period u kom su stvarali likovni „graditelji moderne misli“, trebalo na neki način obeležiti.


Od 1952. na Starom sajmištu stvaraju generacije umetnika sa posebnim entuzijazmom, i to je svojevrsan praznik života. Snažan, možda, kako kaže Jevrićeva, baš kao odgovor na stradanje i smrt koji su obeležili ovo mesto od 1941. do 1944. Taj stvaralački elan bio je svojevrsna nadoknada za izgubljene živote.

Po rečima naše sagovornice, sve što je stvoreno u posleratnoj likovnoj umetnosti u Srbiji, stvoreno je na Starom sajmištu, stoga je vređa zaboravnost društva i nepoštovanje stvaralaštva!

VELIKANI I SEĆANjE

NA Sajmištu, u centralnoj kuli i danas atelje ima akademik Olga Jevrić. Tu je ona stvorila čitav svoj bogat opus. U kuli stvara Raša Todosijević i niz profesora FLU. Njima su prethodila velika imena srpske savremene likovne scene, poput Matije Vukovića, Vozarevića, Milije Nešića... Ali, u aktuelnoj degradaciji vrednosti, to je postalo nevidljivo - tvrdi Roksandić.
Izvesno je da ovom periodu od šest decenija neće biti obeležja u centralnoj kuli, u kojoj i Jevrićeva ima atelje. Ali, u aktuelnim pričama i planovima o obnovi i rekonstrukciji ne pominje se ni neki drugi način kojim bi se na Starom sajmištu obeležio ovaj, za srpsku kulturu važan period.

- U bezbroj navrata sam bio u centru „centralnog beogradskog problema“ - Starog sajmišta, pa iz lične pozicije a i sa društvenog aspekta konstatovao sam da je stratište do sada dva puta obeleženo na vrlo neuspeo način. Jedno je obeležje spomen-ploča na travnjaku u sredini Sajmišta, a drugo je skulptura na samoj obali Save. Nadam se da će treći pokušaj koji je u nagoveštaju - uspeti - kaže, za „Novosti“, Slobodan Roksandić, slikar i bivši dekan FLU, koji i sam ima atelje u centralnoj kuli Starog sajmišta.

Radi se, po njegovim rečima, o „formuli“: četiri, četiri, šezdeset. Naime, prve četiri godine Sajmište je bilo divno optimističko mesto, koje je slavilo ljudski um i pregnuće. Zatim, dolazi had 1941, pa je četiri godine Sajmište bilo simbol mraka ljudskog uma. Konačno, od 1952. prostori kule, italijanskog i čehoslovačkog paviljona su prepušteni umetnicima - dakle, Sajmište je tokom šest decenija bilo mesto gde je nastajala srpska savremena umetnost.

ATELjEI

UMETNICI koji su legalno dobili ateljee u centralnoj kuli neće ostati bez svojih radnih prostora, ističe Željko Ožegović. Agencija za poslovni prostor proverava ko je od umetnika tamo zvanično dobio prostor, a ko se ilegalno uselio... U gradu postoje ateljei i prostori kojima će umetnicima biti „nadoknađeni“ radni prostori u kuli.

Tokom proteklih decenija, međutim, postepeno je propadalo i taj prostor je postao sinonim za favelu! Sada je simbol nepoštovanja sećanja na sjajne arhitekte koje su ga gradile, nepoštovanja žrtava, ali i značajnih likovnih stvaralaca koji su kreirali umetničku scenu Srbije druge polovine 20. veka. Da je društvo brižno i da drži do svoje kulturne istorije, i tih šest decenija bi, kako ističe Roksandić, sigurno na neki način obeležilo. A, izvesno ne bi taj sjajan period prećutalo. Jer, ta umetnička kolonija i danas živi, a bez nje ni ovo društvo ne bi imalo stvaralačke dosege koje ima. Radi se o umetnicima ne samo srpskog već i jugoslovenskog i svetskog nivoa. Oni su na svoj način gradili ovo društvo. A, pritom, gradili su ga u uslovima u kojima se obično nalazi - pastorak. Osim zidova, umetnici tu ništa drugo nisu dobili.



Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 17:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kula je za umetnike

Pojavljivanje ljudi koji mere i premeravaju paviljon na Starom sajmištu, takozvanu kulu, sa 18 umetničkih ateljea - slikari i vajari koji tu imaju radni prostor svakog puta dočekuju sa podozrenjem

Slika

POJAVLJIVANJE ljudi koji mere i premeravaju paviljon na Starom sajmištu, takozvanu kulu, sa 18 umetničkih ateljea - slikari i vajari koji tu imaju radni prostor svakog puta dočekuju sa podozrenjem. Jer, kako kažu, teško je poverovati da se ona „merka“ kako bi njihove radionice bile popravljene. Plaši ih pretpostavka da neko želi da ih iseli, a prema onom što su pre nekoliko dana čuli, razlog je formiranje memorijalnog centra.
Da ta situacija ne počinje od juče, svedoči i pismo umetnika upućeno Skupštini grada još prošle godine. A, u Skupštinu je drugim kanalima stigao i „popis“ onih koji tu imaju ateljee.
Razjašnjenje novonastale situacije i neizvesnosti koja muči umetnike potražili smo u Skupštini grada.
- Ideja da se oformi memorijalni centar jeste dobra, ali zašto bi memorijalni centar bio u kuli? Da li je cela kula potrebna za takvu namenu ili je dovoljna jedna soba ili ploča na kuli - pita se Dragana Zeljković, član Gradskog veća zadužen za kulturu.
Celo sajmište treba, po njenim rečima, zaštititi. Ali, bilo bi, kako kaže, najbolje da ateljei ostanu u kuli - s tim, da se njihov radni prostor sredi, jer je u veoma ruiniranom stanju.
- Moj predlog je, i smatram da je to bolje i svrsishodnije, da se tu sredi haos koji vlada na zelenim površinama i da se napravi memorijalni park - kaže za „Novosti“ Dragana Zeljković.
Tu, u blizini, na obali Save, postoji Spomenik žrtvama, monumentalna memorijalna skulptura Miše Popovića. Nedavno smo mogli da vidimo u atrijumu Narodnog muzeja odličnu izložbu posvećenu Starom sajmištu, koja sugeriše da je taj prostor i muzej arhitekture pod otvorenim nebom. Naravno i u tom kontekstu kula treba da ostane radni prostor slikara i vajara.
- Apsolutno najbolji spomenik stradanju koje se dogodilo na tom prostoru jesu kreativnost, stvaralaštvo, život - tvrdi Dragana Zeljković. - Verujem da bi se sa time saglasili svi i kad bi se napravio referendum na tu temu.
Ipak, čulo se da je negde obezbeđen jedan broj ateljea u koje bi trebalo iseliti „stanare“ kule.
- Kao član Komisije za poslovni prostor predložila sam da nađemo prostore za ateljee umetnicima koji ih nemaju, a ne za raseljavanje. Veroljub Jovančević, direktor Poslovnog prostora Beograda, za to je imao veliko razumevanje. Tako smo došli do prostora za pet ateljea od po 70 kvadratnih metara ili 10 manjih u Ulici Jurija Gagarina. Zaključili smo da te ateljee treba dodeliti umetnicima na osnovu rang-liste koju pravi ULUS. Ipak, da ne bi bilo mahinacija od ULUS-a i ULUPUDS-a smo tražili kriterijume ne osnovu kojih su pravili liste.
Na pitanje da li je postoji opasnost da u te stanove budu iseljeni stanari kule, naša sagovornica tvrdi da „ne postoji nikakva odluka“, da je ona protiv takve ideje i da smatra da umetnike ne treba iseljavati iz kule.

INICIJATIVA B92

NAJVEĆI problem na Starom sajmištu su nerešeni imovinsko-pravni odnosi.
- Izvesno je da je kula u vlasništvu grada Beograda. Zato i pretpostavljam da je otuda došla inicijativa da se baš u tom prostoru otvori memorijalni centar, a inicijativu je, zapravo pokrenuo Veran Matić, direktor RTV B 92 - kaže naša sagovornica. - Ipak, ja prednost dajem parku u kom mogu biti postavljene i skulpture. Ne vidim razlog zašto bi to morao da bude muzej.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 17:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Staro sajmište u Beogradu

Slika

Prvo je, tridesetih godina prošlog veka, pred drugi svetski rat, bilo sajmište, grupa objekata oblikovanih u najboljem maniru tada vladajućeg mišljenja u urbanizmu i arhitekturi i jeste bilo značajan doprinos evropskoj provinijenciji Beograda. Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu.
Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina. Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije. Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle rata, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države. Detaljni urbanistički plan Starog sajmišta usvojen je 1992. godine i tim planom je određeno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je to pred rat izvorno izgrađeno, i da se tako obeleži mesto sećanja na ljude koji su ni krivi ni dužni, samo zato što je okupator procenio da nisu bili arijevske pasmine već druge rase, odlazili na gubilište. Sve je ipak, i pored blagoglagoljivih, obećavajućih i patetičnih reči raznih dužnosnika, ostalo u sferi urbanističke i zaštitarske vizije.

Slika

Sada, savremenici prostor sajmišta koriste kako im je na polzu, uprkos planu i nameri nadležnih da se teška i obavezujuća uspomena sačuva od zaborava. Preostale sajamske paviljone zauzeli su neki drugi ljudi, na mestu srušenih zgrada i paviljona dogodile su se barake, pa se tu obavljao nekakav poslovni život ali i stanovanje. Namena i lik urbane strukture Starog sajmišta sasvim su promenjeni, uvredljivo komercijalizovani. Neki od preostalih paviljona su privatizovani (sic!), i neshvatljivo je kako se to privatizuje spomenik i kako se privatizuju sećanja na smrt i žrtve pogroma, pa je i to poruka o neobičnoj i neshvatljivoj nebrizi društva. Ipak, učinjena su dva koraka na putu beleženja istorije ovog mesta. Prvo je u prostoru Starog sajmišta postavljena ploča od crnog kamena sa belim slovima, sada zalomljena i zapuštena, a posle je napravljen impozantan spomenik, istina malo izmešten, na obali reke, za sećanje na ljude nastradale u logoru, to je bio doprinos države u iskazivanju pijeteta i poštovanja. Spomenik je postavljen tu negde, malo dalje od Starog sajmišta, i teško ga je dovesti u vezu sa kompleksom Starog sajmišta gde je bio logor, pa se postavljanje spomenika u sred zelene poljane na keju može doživeti i kao svojevrstan oprost onima koji su nekdanje središte strašnih zbivanja (zbog čega se spomenik i podiže) uništili, ali koji nastavljaju da to čine i dalje.

Slika

Početkom dvadeset prvog veka iznova je pokrenuto, (koji put već?) pitanje obnove Starog sajmišta i to zahvaljujući upornosti nekolicine ljudi koji su bili tu zatočeni a koje je sudbina poštedela, ali i mnogih Beograđana koji su obavezu države razumeli kao svoju. Postojao je realan i održiv plan da se započne sa revitalizacijom središnje kule i njene neposredne okoline gde bi bio prostor sećanja na žrtve, započeta je izrada projekta, ali nije bilo dovoljno para. Stanari koji su zauzeli preostale sajamske zgrade ili kasnije nikle barake povikali su da nemaju gde, umetnici koji su kulu zaposeli posle rata nisu bili kooperativni i nisu prihvatali druge ponuđene prostore ne bi li ustupili prostor memorijalu, ali pre svega nije bilo volje i neophodne odlučnosti države da se nameravana obnova kule i okolnog prostora ostvari, pa je sve ostalo kao i u pređašnjim pokušajima, neuređeno, neprimereno istoriji koja se ovde dogodila. Očito je da treba nešto učiniti da bi se izbeglo ruganje žrtvama nastalo usled nebrige još od pre nekoliko decenija, a koje se pretvorilo u trajno postojeće stanje. Aprila meseca 2006. godine u Narodnom muzeju u Beogradu organizovani su „Dani Starog sajmišta» gde su odgovorni građani nedvosmisleno iskazali potrebu, neophodnu i neodloživu, da ovo mesto vlast, narod i država treba da urede, da bi se napokon prevazišlo turobno stanje zapuštenosti i beskrupulozno dalje uništavanje Starog sajmišta i sećanja koje ono sobom nosi. Prvi korak ka tom cilju je da se razreši imovina i da država povrati ono što joj je oduzeto uz saglasnost ili nebrigu službenika predhodnih država, zatim da se revitalizuje središnja kula i kvadratni trg oko nje, i da se u tom prostoru započne osnivanje mesta za sećanje na žrtve. Neophodno je porušiti sve građevine koje nisu deo izvornog Starog sajmišta, nastale nasiljem i odobrene nepažnjom države, jer je zelena poljana manje uvredljiva od bezobrazno umetnutih građevina koje zaista poništavaju svetost toga mesta.
Kasnije je moguće promišljanje o tome da li Staro sajmište treba posle šezdeset pet godina vratiti u ondašnje predratno stanje, ili samo očuvati originalnu urbanu matricu a graditi savremene objekte u meri i volumenu paviljona koji su na toj matrici zasnovani. Vraćanje Starog sajmišta u izvorno arhitektonsko obličije i ponavljanje ambijenta jeste klasično i tradicionalno iskazivanje poštovanja prema ljudima koji su odatle otišli u smrt. Izgradnja paviljona arhitektonskim jezikom ovog doba na očuvanoj urbanoj matrici iz tridesetih godina prošlog veka je poruka o poštovanju uspomene i sećanja na žrtve, prihvatanje i prenošenje poruke u budućnost. Ma kakva odluka o urbanoj i arhitektonskoj formi i liku bude doneta, Staro sajmište treba da je mesto stvaranja nove komunikacije među ljudima koja neće dozvoliti ponavljanje nedela, ali ni zaborav učinjenog.

Slika

Zato prostori u Starom sajmištu treba da su namenjeni očuvanju sećanja, neprekidnom učenju o toleranciji, kulturi, umetnosti, razumevanju istorije, komunikaciji sa svetom i međunarodnoj razmeni saznanja i iskustava ili, jednostavno rečeno, svemu što je suprotno od onoga što se za vreme rata ovde dešavalo. Takvo ozbiljno pitanje ne može biti upućeno samo urbanistima, odgovor treba da osmisli kulturna elita Beograda gde je to jedino moguće, jer upravo kulturna elita treba u ime svih Beograđana da ponese odgovornost za način iskazivanja poštovanja prema žrtvama, ali i odgovornost za odaslatu poruku o toleranciji kao jedinoj garanciji da se zlo ne ponovi. Još ako političari i dalje ne previđaju priloženu fotografiju od juče iz središta Starog sajmišta ima nade da Beograđani ne skreću pogled ustranu kad ovuda prolaze.


Đorđe Bobić

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 18:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Bez zabave do daljnjeg

Nastavljaju se polemike oko Starog sajmišta i njegovog nenamenskog korišćenja. U preduzeću "Posejdon" tvrde da podržavaju sve inicijative vezane za uređenje Starog sajmišta i da svoj izložbeni hol više neće izdavati za javnu zabavu

Slika

TEK što su se stišale strasti zbog planiranog koncerta grupe "Košin" u izložbenom holu "Posejdon", nedavno održani boks meč na istom mestu, ponovo je pokrenuo raspravu o Starom sajmištu i njegovom nenamenskom korišćenju. Zaposleni u opštini Novi Beograd ponovo su prozvali čelnike privatne firme "Posejdon", u čijem se vlasništvu od 1998. godine, nalazi sporni objekat, takozvani Spasićev pavljion, koji je za vreme Drugog svetskog rata služio bio logorska bolnica.

U preduzeću "Posejdon" tvrde, međutim, da podržavaju sve inicijative vezane za uređenje Starog sajmišta i davanje konačne namene ovom prostoru, ali napominju da je upravo opština ta koja nije bila zainteresivana za ideju da se na ovom prostoru napravi muzej i dostojno obeleži stradanje u Drugom svestkom ratu.

- Inicijativa za uređenje ovog prostora, koju je naša kompanija sa Udruženjem "Memorijal Staro sajmište" upućivala opštini Novi Beograd 2002. i 2003. godine nije urodila plodom i mi smo posle ogromne investicije u sanaciju Spasićevog paviljona bili prinuđeni da izložbeni hol izdajemo i u komercijalne svrhe - navode u "Posejdonu". U ovoj firmi ističu da svoj izložbeni hol više neće izdavati licima koja bi ga koristila u svrhu "javne zabave".

U opštini kažu da je njihov jedini interes da se konačno pristupi određivanju namene i uređenju prostora kompleksa Staro Sajmište, shodno Odluci Skupštine grada iz 1987. godine, kada je najveće gubilište Jevreja, Srba i Roma proglašeno kulturnim dobrom.

- Namera Opštine Novi Beograd nije sprečavanje održavanja koncerata i sportskih manifestacija kojima je, u svakom slučaju, mesto na drugim lokacijama, već da javnosti i nadležnim institucijama skrene pažnju na potrebu zaštite i privođenju nameni memorijalnog kompleksa Staro sajmište - kažu u Opštini. Takođe podsećaju da je u toku sudski spor oko Spasićevog pavljiona, jer ovaj objekat, kao državna svojina, nije smeo da bude prodat. Republičko javno pravobranilaštvo je 2003. godine pokrenulo postupak radi utvrđivanja ništavosti ugovora Zavoda za izgradnju i firme "Posejdon", jer, prema njihovim navodima, Zavod nije smeo da proda nepokretnost, koja je bila u državnoj svojini. Kako je ovaj zavod uspeo da se uknjiži kao vlasnik paviljona, a potom ga legalnim tokovima preproda, tek treba da se utvrdi.

KROZ ISTORIJU

PRVI Beogradski sajam otvoren je 1937. godine na levoj obali Save. Imao jnj 14.000 kvadrata izložbenog prostora i u njemu su do 1941. godine priređivane redovne prolećne i jesenje izložbe. Danas, osim kule postoje turski, italijanski, rumunski, francuski, nemački, ribarski i mađarski paviljon, dok su preostali paviljoni uništeni u savezničkom bombardovanju 1944. godine.

MUČILIŠTE

STARO sajmište je prostor koji ima jasnu istoriju, i jedino pravo rešenje za bivši logor je otvaranje memorijalnog kompleksa, koji će podsećati na sistematsko uništavanje Jevreja i pogrom Srba i Roma. Procenjuje se da je oko 10.600 ljudi u njemu skončalo.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 18:27
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Dogodine u memorijalnom centru Staro sajmište

Grad planira da naredne godine obnovi Centralnu kulu, italijanski i čehoslovački paviljon. – Ovi objekti biće adaptirani u prostor za izložbe, predavanja i naučne skupove o holokaustu

Slika

Tri objekta na Starom sajmištu – Centralna kula, italijanski i čehoslovački paviljon – dogodine će biti obnovljena i pretvorena u prostor za izložbe, predavanja i naučne skupove o holokaustu. To bi trebalo da bude začetak budućeg memorijalnog kompleksa, u spomen na hiljade Jevreja, Srba i Roma koji su u toku Drugog svetskog rata tu stradali, kaže Željko Ožegović, predsednik gradske komisije za utvrđivanje stanja na području spomeničkog kompleksa i kulturnog dobra „Staro sajmište”.

– Mesto mora da se sačuva od zaborava i to je ljudska i moralna obaveza svih nas. Grad je pokrenuo tu temu, ali je neophodno i da se država uključi, jer država stoji iza svih sličnih memorijalnih kompleksa u svetu, pošto oni nadrastaju nivo lokalne zajednice – ističe Ožegović.

Projekat rekonstrukcije i revitalizacije kule i paviljona, koji su u vlasništvu grada, poveren je Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Aleksandra Fulgosi, arhitekta zavoda zadužena za taj posao, kaže da

će se početi od Centralne kule.

Ideja je da kula ne bude samo muzej, nego iembrion budućeg memorijala poput muzeja „Jad Vašem” u Jerusalimu, „Topografija terora” i„Spomen parka žrtvama holokausta” u Berlinu,„Šoa” memorijala u Parizu...

– Kula bi trebalo da bude mesto na kome ćemo se sećati žrtava iz logora i njihovih počinilaca. Druga namena je obrazovanje: mladi treba da saznaju šta se desilo na Starom sajmištu u toku Drugog svetskog rata. Treća funkcija je dokumentaciona, odnosno prikazivanje sačuvane građe iz vremena logora: filmskihzapisa, tekstova, fotografija, svedočanstava... Prostor treba da posluži i za naučna istraživanja kroz saradnju sa drugim institucijama u svetu koje se bave holokaustom, ali i stradanjem civila u Drugom svetskom ratu, bez obzira na nacionalnost – zaključuje Fulgosi.

Staro sajmište danas je zatrpano nerešenim imovinskim problemima, divljim objektima i korovom, iako je njegovom izgradnjom 1937–1938. godine započeta urbanizacija leve obale Save. Arhitekte Milivoje Tričković, Rajko Tatić i Đorđe Lukić osmislili su ga kao monumentalnu i modernu celinu sa središnjim paviljonom – kulom kao dominantnim motivom. Do održavanja prvog beogradskog sajma 1937. izgrađeno je pet jugoslovenskih paviljona, paviljon Zadužbine Nikole Spasića i nacionalni paviljoni Italije, Čehoslovačke, Rumunije, Mađarske i holandske firme „Filips”. Osim sajmova, organizovane su i izložbe automobila, knjiga, telekomunikacija, koncerti, kongresi i sportske aktivnosti.

Daliborka Mučibabić

----------------------------------------------------------

23. oktobar 1941 – 26. jul 1944.

Posle okupacije Jugoslavije u aprilu 1941, nacisti su u Beogradu streljali više od 4.000 jevrejskih muškaraca iz čitave Srbije. Žene, deca i stari završili su u „Jugendlager Semlin” (Jevrejski logor Zemun) kako je od 23. oktobra bio zvanični naziv tamnice na Starom sajmištu. Logor se nalazio na teritoriji koja je pripojena Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Vrh NDH je od okupacionih vlasti tražio da među stražarima ne bude Srba i da se logor snabdeva iz Beograda.

Jugoslovenska državna komisija za istraživanje zločina, formirana posle Drugog svetskog rata, procenila je, na osnovu svedočenja, da je kroz Staro sajmište prošlo gotovo 100.000 ljudi, a da je ubijeno 48.000. Od tog broja, prema ovom izvoru, stradalo je 7.000 Jevreja. Preživelo je svega 50 žena, koje su puštene iz lagera zahvaljujući tome što su bile udate za Srbe. Precizne cifre nije moguće utvrditi, budući da je izvorna dokumentacija uništavana u fazi zatvaranja logora.

U drugoj polovini 1942. Staro sajmište menja namenu i ime, i postaje „Prihvatni logor za političke zatvorenike”. Većina njih je pre zarobljavanjabila u sastavu partizanskih, ali i četničkih jedinica.

Logor na Starom sajmištu pogođen je u toku savezničkog bombardovanja u aprilu i maju 1944. Tom prilikom poginulo je između 80 i 120 zatočenika. Nemci su 17. maja predali upravu nad logorom ustaškoj policiji, a Staro sajmište konačno je raspušteno 26. jula 1944, kada je poslednja grupa zatočenika prebačena u logor u Vinkovcima.

N. B.

----------------------------------------------------------

Kulturno dobro na 20 hektara

Planom detaljne regulacije iz 1992. obuhvaćeno je 20,5 hektara kompleksa Sajma i 1,4 hektara vodene površine. Priobalje površine 5,5 hektara namenjeno je memorijalnom sadržaju koji čine Savski trg, voda i spomenik žrtvama Sajmišta. Planom je predviđena obnova preostalih i izgradnja novih paviljona na mestu srušenih.

----------------------------------------------------------

Podrška jevrejske zajednice

Osim Starog sajmišta u Beogradu ima mnogo memorijalnih prostora natopljenih suzama i krvlju, ističe Dr Ruben Fuks, predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije.

– Bilo kakve urbanističke i arhitektonske intervencije na području Starog sajmišta moraju imati saglasnost svih koji su zainteresovani, uključujući i jevrejsku zajednicu. Nas itekako zanima taj prostor i podržavamo njegovu zaštitu. Protivimo se pregrađivanju ili izuzimanju delova kompleksa – ističe Fuks.

----------------------------------------------------------

Obeležavanje valja obaviti pedantno i javno

Marko Popović, reditelj dokumentarno-igranog filma „Sajmište, istorija jednog logora”, kaže da je gledaoce na festivalima u svetu gde je film prikazan najviše zanimalo da li je Sajmište obeleženo na odgovarajući način.

– Diskusije i sučeljavanja različitih ideja o konceptu obeležavanja bivšeg logora stranci su razumeli kao proces koji je važno obaviti iskreno, pedantno, javno, uzimajući u obzir sve aspekte i različita mišljenja, bez obzira koliko je za to vremena potrebno. Jer, bilo bi najgore da, posle tolikih decenija, dobijemo memorijal koji će politizovati i privatizovati mesto sećanja na holokaust i strašna stradanja nevinih u Drugom svetskom ratu u Srbiji – ističe Popović, napominjući da se o logoru na Sajmištu u inostranstvu vrlo malo zna.

Preživeli logoraši koje je reditelj intervjuisao za film nemaju lične fotografije, niti bilo koje druge stvari iz tog perioda.

– Postoji tek nekoliko fotografija logorskog života i samo jedan filmski snimak pristizanja zatvorenika. Potresne ispovesti svedoka, zabeležene i u našem filmu, mogu biti od koristi budućoj postavci – navodi Popović.

----------------------------------------------------------

Spomenik žrtvama genocida

Na sednici Skupštine grada, 2. jula 1987. odlučeno je da se Staro sajmište proglasi za kulturno dobro.

Dugoročni plan za Sajmište obuhvatao je očuvanje preostalih paviljona, rušenje zgrada izgrađenih posle rata i transformaciju kompleksa u memorijalno mesto koje bi sadržalo parkove i veliki muzej posvećen istoriji logora.

Skupština grada odlučila je i da podigne reprezentativni spomenik u znak sećanja na žrtve logora: bronzana skulptura, visoka 10 metara i teška 20 tona, rad beogradskog vajara Miodraga Popovića. Popović je skulpturu u obliku „raspuknute forme kruga čiji deo simbolizuje život, a drugi smrt” prijavio na konkurs za spomenik u Jajincima i osvojio drugo mesto.

Odlučeno je da obeležje bude između kule i Save, linijom duž koje je oko logora bila bodljikava žica.

Planirano je da spomenik bude otkriven 9. maja 1989. Zbog nedostatka sredstava, skulptura je otkrivena tek 1995.

----------------------------------------------------------

Spomen-ploče žrtvama logora

Prvi spomenik na Sajmištu bila je spomen-ploča otkrivena 20. oktobra 1974. godine. Postavljena je na zid zgrade pored nekadašnjeg ulaza u kompleks. Uklonjena je 1984, a iste godine postavljen je novi spomenik od crne mermerne ploče. Nalazila se na namenski izgrađenom pravougaonom betonskom postolju smeštenom na travnatoj površini između kule i nekadašnjeg turskog paviljona.

----------------------------------------------------------

Istorija borbe za očuvanje istorije

1950. Generalni urbanistički plan predviđao je rušenje Starog sajmišta jer se smatralo da kompleks nije vredan obnavljanja.

1971. Međunarodni konkurs za izgradnju Opere u Bloku 17 – Staro sajmište. Prvu nagradu osvojile su danske arhitekte, ali projekat nije izveden.

1985. Prema projektu „Savska građevina” Mihajla Mitrovića, rađenog u okviru naučnog programa SANU, od Starog sajmišta zadržala bi se samo Centralna kula i italijanski paviljon. Poslužili bi kao memorijal vremenu logora.

1986. U okviru Međunarodnog konkursa za unapređenje urbane strukture Novog Beograda predlagano je da na Starom sajmištu treba podići restorane, klubove, pozornicu na vodi, stanove, hotele... pa čak i sportski centar ili – zabavni park.

1995. Projekat „Europolis – Beograd na Savi”. Darko Tatić, sin Rajka Tatića, jednog od autora Sajmišta, predlaže da se u taj međunarodni konkurs uvrsti i obnova kompleksa Staro sajmište. On se zalagao da jedan od paviljona bude pretvoren u muzej, a da drugi posluže kao poslovni prostor, trgovački centar...

2003. Usvojen Generalni plan Beograda 2021. Staro sajmište podvedeno je pod „područje opšte obnove”. To podrazumeva „kombinovanu primenu integrativne konzervacije, urbane obnove i uređenja prostora, usaglašene prema obimu i nivou vrednosti graditeljskog nasleđa”.

2006. U okviru manifestacije „Dani Starog sajmišta” održana je tribina kako bi se ukazalo na opasnost od uništenja i izneli predlozi za obnove.

2007. Sačinjen projekat „Staro beogradsko sajmište kao kulturni, istorijski, urbanističko-urbanološki resurs sa velikim privrednim potencijalom”.

2008. Izložbom „Staro sajmište – prošlost, sadašnjost, budućnost”studenti i mladi umetnici pokušali su da učine kompleks pristupačnim, sačuvaju ga i uključe u savremeni život. Ponuđena je čitava lepeza rešenja, od restauracije paviljona do rušenja svega na toj lokaciji i ponovnog zidanja.

2009. U okviru „Beogradske nedelje dizajna”, održana je diskusija o neophodnosti izgradnje memorijalnog centra na prostoru logora. Arhitekta Danijel Libeskind, koji je projektovao jevrejske memorijalne centre u Berlinu i Kopenhagenu, istakao je ulogu arhitektonskih spomenika u podsećanju na zlodela.

Izvor Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

objavljeno: 03.06.2012


Politika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 24 Jun 2012, 18:31
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 15 Dec 2012, 20:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Prošetajte Sajmištem, nadom u budućnost, centrom smrti i vilajetom zaborava (FOTO)

Prostor osmišljen za izgradnju ekonomskog čvorišta Kraljevine Jugoslavije, koji će je spojiti sa ostatkom Evrope, Sajmište je tokom Drugog svetskog rata bio jedan od najozloglašenijih fašističkih logora. Nakon rata, bilo je toliko prepušteno samo sebi, da je jedva obeleženo spomenikom 50 godina posle oslobođenja prestonice

Slika

Smešteno na obali Save i ušuškano u krošnjama drveća, Staro sajmište jedan je od najboljih svedoka o pomalo tužnoj sudbini čitave zemlje. Nastalo kao mesto koje treba da bude centar ekonomskog prosperiteta države, Staro sajmište godinama je bilo centar najvećeg stradanja Srba i Jevreja, da bi danas ostao napušten, jedva obeležen kao memorijalni centar.

EKONOMSKI CENTAR CELE KRALJEVINE

Davne 1923. godine, u tadašonjoj Kraljevini pojavila se inicijativa da se u Beogradu izgradi “jedan sajam međunarodnog karaktera, koji bi mogao da posluži kao novo stecište poslovnog sveta istoka i zapada“. Namera je bila da se Beograd afirmiše kao poslovni centar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Izgradnja Sajma je, prema rečima predsednika Društva za priređivanje sajma i izložbi Milana Stojanovića, trebalo da predstavlja prekretnicu u istoriji Beograda - glavni grad “velike i moćne Kraljevine Jugoslavije”, koji je bio “mučenički u prošlosti”, izgradnjom sajmišta pohitaće ka svetlijoj budućnosti, koju će obeležiti ekonomski razvoj i prosperitet.

Slika

U proleće 1937. godine, nakon što su završeni pripremni radovi na 126.000 m² zemljišta, započeta je prva faza gradnje. U narednih šest meseci završeno je pet velikih paviljona (takozvanih “Jugoslovenskih paviljona”, ukupne površine oko 13.500 m2 ), centralna kula i četiri međunarodna paviljona: Italijanski, Mađarski, Rumunski i Čehoslovački. Kao deo prve faze, izgrađen je i paviljon koji je finansirala zadužbina poznatog beogradskog veletrgovca Nikole Spasića, koji je po njemu i dobio ime.

Otvaranje Prvog beogradskog sajma u jesen 1937. godine privuklo je veliku pažnju javnosti, i svakako je predstavljalo jedan od najznačajnijih događaja u gradu te godine.

Slika

Blistavobeli paviljoni Beogradskog sajmišta, udaljeni svega oko kilometar od centra grada, brzo su postali popularno odredište za stanovnike prestonice. Tamo su izlagani raznorazni novi izumi, koje stanovnici Jugoslavije do tada nisu imali prilike da vide uživo, poput najnovijih aparata za domaćinstvo, fabričkih mašina, vozova i automobilskih motora, zatim odeća, parfemi i kozmetika.

SMRT UMESTO PROSPERITETA

Šestog aprila u zoru nemačke snage bombardovale su Beograd, ali zgrade na Beogradskom sajmištu nisu pretrpele veću štetu. Udarni talasi obližnjih detonacija polomili su većinu prozora i napravili rupe na krovovima paviljona. Neke veće štete na objektima, međutim, nije bilo.

Posle podele Jugoslavije, reka Sava postala je državna granica, koja je razdvajala okupiranu Srbiju i novonastalu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Prema tome, leva obala reke naspram Beograda bila je, bar formalno, deo NDH, a Sajmište je označavalo njenu najistočniju tačku.

Tek u decembru 1941. godine, Sajmište je pretvoreno u koncentracioni logor. Te jeseni nacistička administracija počela je da traži lokaciju pogodnu za smeštaj preostalih Jevreja, žena, dece i starih, koji su zbog pola, uzrasta ili fizičkog stanja bili pošteđeni streljanja. Namera okupatora bila je da ove Jevreje zadrže u Srbiji do proleća 1942, a potom ih deportuju u “prihvatilište na istoku”.

Slika
Foto: Politikin zabavnik

Krajem oktobra, nemačka komanda u Beogradu odlučila je, umesto da gradi novi logor, da za tu namenu preuredi u tom času prazne paviljone Beogradskog sajmišta.

U maju 1942. godine, neposredno nakon što je poslednja grupa jevrejskih zatočenika ubijena u gasnom kamionu, koncentracioni logor na Sajmištu promenio je namenu. Prestao je da bude Judenlager: logor za Jevreje i postao je Anhaltelager, prihvatni logor za pretežno srpske taoce, političke zatvorenike i zarobljene partizane, od kojih je većina kasnije deportovana u Norvešku, Nemačku ili manje radne logore u centralnoj Srbiji.

Bombardovanje Sajmišta označilo je početak poslednje faze postojanja logora. Krajem aprila, većina preostalih zatočenika prebačena je u druge logore, da bi 17. maja 1944. nemačka komanda predala kontrolu nad Sajmištem, i malim brojem logoraša koji su u njemu ostali, Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost NDH u Zemunu. Tokom narednih meseci logor je postepeno rasformiran. Zatočenici su transportovani u manji logor u Vinkovcima, da bi 26. jula 1944. Sajmište bilo zvanično napušteno.

ZABORAV UMESTO USPOMENA

Sa početkom izgradnje Novog Beograda, paviljoni Sajmišta koji su preživeli razaranja iz 1944, dobili su novu namenu. U mesecima koji su prethodili zvaničnom početku radova u aprilu 1948. godine, istureni tim građevinaca i inženjera Građevinskog preduzeća “Novi Beograd” potpomognut od 1.412 omladinca poslat je na Sajmište da očisti ruševine, opravi preostale zgrade i sastavi potrebnu infrastrukturu – vodovodnu i strujnu mrežu, kanalizacioni sistem i slično.

Od predratnih zgrada uspešno su sanirani Spasićev, Čehoslovački, Italijanski, Mađarski, Turski i Rumunski paviljon, kao i centralna kula i dve manje zgrade na istočnom i zapadnom ulazu u Sajmište. Rumunski paviljon je, doduše, kasnije srušen, dok je izgled Mađarskog znatno izmenjen pošto je u njemu tokom pedesetih izbio požar.

Za sve one koji su radili na izgradnji Novog Beograda, Sajmište je ubrzo postalo centar društvenog života. Tamo se nalazio, na primer, “sindikalni dom”, u kome su održavana redovna partijska savetovanja i sednice Gradilišne konferencije SKOJ i Narodne omladine Novog Beograda.

Entuzijazam s kojim su gradski zvaničnici i omladinske brigade pristupili izgradnji Novog Beograda u proleće 1948. nije dugo potrajao. Pošto je tadašnja Jugoslavija ušla u period ekonomske nestabilnosti, većina projekata koji nisu bili od suštinske važnosti bili su obustavljeni. Građevinski radovi su obustavljeni 1950. i Omladinske brigade su napustile Sajmište.

Nakon odlaska brigada, zgrade na Sajmištu iskorišćene su u praktične svrhe. Dok je Direkcija za izgradnju Novog Beograda nastavila s radom u svojim kancelarijama u nekadašnjem Spasićevom paviljonu, Mađarski paviljon i manje zgrade podignute posle rata adaptirane su u stanove i dodeljene siromašnim porodicama kao socijalni smeštaj. Kula i nekadašnji Italijanski, Čehoslovački i Turski paviljon dati su 1952. na korišćenje Udruženju likovnih umetnika Srbije (ULUS). Unutrašnjost ovih zgrada pretvorena je u skromne ateljee, koji su dodeljeni mladim umetnicima, a mnogi od njih koristili su ih i kao svoja prebivališta.

KONAČNO SPOMENIK

Na sednici Skupštine grada, održanoj 2. jula 1987. godine, doneta je odluka da se “Staro Sajmište – Logor Gestapoa u toku Drugog svetskog rata u Beogradu na Starom Beogradskom sajmištu na levoj obali Save u kome je ukupno likvidirano oko 40.000 žrtava” upiše u zvanični registar značajnih istorijskih lokacija u gradu.

Na istoj sednici odlučeno je da se na tom mestu postavi velika bronzana skulptura, visoka 10 metara i teška 20 tona, rad beogradskog vajara Miodraga Popovića.Pošto je spomenik bio previše veliki da bi bio smešten među paviljonima nekadašnjeg sajma, odlučeno je da bude postavljen na sredokraći između kule i reke Save, obeležavajući liniju duž koje je, navodno, oko logora bila postavljena bodljikava žica.

Kao datum svečanog otkrivanja spomenika na Sajmištu u prvi mah je određen 9. maj 1989. godine, četrdeset peta godišnjica od pobede nad fašizmom. Međutim, podizanje spomenika je vrlo brzo odloženo zbog nedostatka sredstava. Osim što je trebalo izliti velelepnu bronzanu skulpturu, bilo je potrebno urediti i okolni prostor, uključujući i kej i prilazne aleje. Takođe, trebalo je prethodno usvojiti Spomenik žrtvama Sajmišta i Detaljni urbanistički plan za područje Starog sajmišta, što je učinjeno 1992. godine. Popovićeva skulptura je konačno otkrivena sa šest godina zakašnjenja, tek 1995.godine.

Slika


Telegraf

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 19 Dec 2012, 21:39
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Opet sam prošao pored Starog sajmišta (u Beogradu)

Pre tri godine sam pisao o Starom sajmištu pa eto, opet da podsetim jer se u međuvremenu ništa tu nije dogodilo. Ne izgleda ni da hoće ali upravljam se po onoj mantri o nadi koja umire poslednja ...

Slika

Prolazeći pored tog zapuštenog arte facta obnovio sam sećanje i vratiše mi se priče odvajkada i kako je to bilo, kao i uvek kada mimohodim tuda. Prvo je, tridesetih godina prošlog veka, pred Drugi svetski rat, bilo sajmište, grupa objekata oblikovanih u najboljem maniru tada vladajućeg mišljenja u urbanizmu i arhitekturi i jeste bilo značajan doprinos evropskoj provinijenciji modernog Beograda. Staro sajmište je izgrađeno za potrebe kontakata sa Evropom, mesto za komunikaciju sa svetom, za razmenu ideja, umeća, robe i dostignuća civilizacije, i kako je ko i dokle stigao, pokazivao je to ovde blizu reke Save u Beogradu. Posle je stigao rat i sajmište je Gestapo pretvorio u prihvatni logor, pripremu za stratište, a pri kraju rata, 1944. godine, saveznici su logor bombadrovali i srušili znatan deo građevina. Posle pobede u ratu, nova država je imala preča posla od bavljenja Starim sajmištem i predmet je odložila u ladicu, sa namerom da o time misli kasnije.

Jednom godišnje je neki od dužnosnika tu donosio venac, držao dirljiv govor i na tome se uglavnom sve završavalo što se države tiče. Stvarno sećanje na logor i žrtve održavali su preživeli i porodice onih što nisu dočekali kraj rata. Tek 1987. godine, četrdeset godina posle rata, Staro sajmište je proglašeno za spomenički kompleks, prostor je dobio odgovarajuću zaštitu države. Detaljni urbanistički plan Starog sajmišta usvojen je 1992. godine i tim planom je određeno da se sve vrati u prvobitno stanje kako je to pred rat izvorno izgrađeno, i da se tako obeleži mesto sećanja na ljude koji su ni krivi ni dužni, samo zato što je okupator procenio da nisu bili arijevske pasmine, odlazili na gubilište. Sve je ipak, i pored blagoglagoljivih, obećavajućih i patetičnih reči raznih dužnosnika, ostalo u sferi urbanističke i zaštitarske vizije.

Sada, savremenici prostor sajmišta koriste kako im je na polzu, uprkos planu i nameri nadležnih da se teška i obavezujuća uspomena sačuva od zaborava. Preostale sajamske paviljone zauzeli su neki drugi ljudi, na mestu srušenih zgrada i paviljona dogodile su se barake, pa se tu obavljao nekakav poslovni život ali i stanovanje. Namena i lik urbane strukture Starog sajmišta sasvim su promenjeni, uvredljivo komercijalizovani. Neki od preostalih paviljona su privatizovani (sic!), i neshvatljivo je kako se to privatizuje spomenik i kako se privatizuju sećanja na smrt i žrtve pogroma, pa je i to poruka o neobičnoj i neshvatljivoj nebrizi društva. Ipak, učinjena su dva koraka na putu beleženja istorije ovog mesta. Prvo je u prostoru Starog sajmišta postavljena ploča od crnog kamena sa belim slovima, sada zalomljena i zapuštena, a posle je napravljen impozantan spomenik, istina malo izmešten, na obali reke, za sećanje na ljude nastradale u logoru, to je bio doprinos države u iskazivanju pijeteta i poštovanja. Spomenik je postavljen tu negde, malo dalje od Starog sajmišta i treba naporno misliti da ga se dovede u vezu sa kompleksom Starog sajmišta gde je bio logor.

Početkom dvadeset prvog veka iznova je pokrenuto, (koji put već?) pitanje obnove Starog sajmišta i to zahvaljujući upornosti nekolicine ljudi koji su bili tu zatočeni a koje je sudbina poštedela, ali i mnogih Beograđana koji su obavezu države razumeli kao svoju. Postojao je realan i održiv plan da se započne sa revitalizacijom središnje kule i njene neposredne okoline gde bi bio prostor sećanja na žrtve, započeta je izrada projekta, ali nije bilo dovoljno para čak ni za crtanje arhitekata. Stanari koji su zauzeli preostale sajamske zgrade ili kasnije nikle barake povikali su da nemaju gde, umetnici koji su kulu zaposeli posle rata nisu bili kooperativni i nisu prihvatali druge ponuđene prostore ne bi li ustupili prostor memorijalu, ali pre svega nije bilo volje i neophodne odlučnosti države da se nameravana obnova kule i okolnog prostora ostvari, pa je sve ostalo kao i u pređašnjim pokušajima, neuređeno, neprimereno istoriji koja se ovde dogodila.

Očito je da treba nešto učiniti da bi se izbegao zaborav žrtvava nastalo usled nebrige još od pre nekoliko decenija, a koje se pretvorilo u trajno postojeće stanje. Aprila meseca 2006. godine u Narodnom muzeju u Beogradu organizovani su „Dani Starog sajmišta“ gde su odgovorni građani nedvosmisleno iskazali potrebu, neophodnu i neodloživu, da ovo mesto vlast, narod i država treba da urede, da bi se napokon prevazišlo turobno stanje zapuštenosti i daje urušavanje Starog sajmišta i sećanja koje ono sobom nosi. Prvi korak ka tom cilju je da se razreši imovina i da država povrati ono što joj je oduzeto uz saglasnost ili nebrigu službenika predhodnih država, zatim da se revitalizuje središnja kula i kvadratni trg oko nje, i da se u tom prostoru započne osnivanje mesta za sećanje na žrtve. Neophodno je porušiti sve građevine koje nisu deo izvornog Starog sajmišta, nastale nasiljem i odobrene nepažnjom države, jer je zelena poljana manje uvredljiva od beskrupulozno umetnutih građevina koje zaista poništavaju svetost toga mesta.

Kasnije je moguće promišljanje o tome da li Staro sajmište treba posle toliko proteklih decenija vratiti u ondašnje predratno stanje, ili samo očuvati originalnu urbanu matricu a graditi savremene objekte u meri i volumenu paviljona koji su na toj matrici zasnovani. Vraćanje Starog sajmišta u izvorno arhitektonsko obličije i ponavljanje ambijenta jeste klasično i tradicionalno iskazivanje poštovanja prema ljudima koji su odatle otišli u smrt. Izgradnja paviljona arhitektonskim jezikom ovog doba na očuvanoj urbanoj matrici iz tridesetih godina prošlog veka je poruka o poštovanju uspomene i sećanja na žrtve, prihvatanje i prenošenje poruke u budućnost. Ma kakva odluka o urbanoj i arhitektonskoj formi i liku bude doneta, Staro sajmište treba da je mesto stvaranja nove komunikacije među ljudima koja neće dozvoliti ponavljanje nedela, ali ni zaborav učinjenog. Zato prostori u Starom sajmištu treba da su namenjeni očuvanju sećanja, neprekidnom učenju o toleranciji, kulturi, umetnosti, razumevanju istorije, komunikaciji sa svetom i međunarodnoj razmeni saznanja i iskustava ili, jednostavno rečeno, svemu što je suprotno od onoga što se za vreme rata ovde dešavalo.

Takvo ozbiljno pitanje ne može biti upućeno samo urbanistima ili istoričarima ili onima što se bave zaštitom nacionalnih, istorijskih i kulturnih vrednosti, odgovor treba da osmisli kulturna, naučna i politička elita Beograda i države, to je moguće rešenje, jer upravo kulturna i one druge dve elite treba u ime svih Beograđana i građana Srbije da ponese odgovornost za način iskazivanja poštovanja prema žrtvama, ali i odgovornost za obavezu odašiljanje poruke o toleranciji kao jedinoj garanciji da se zlo ne ponovi. Ako se to dogodi, a nadam se da hoće, ima nade da Beograđani ne skreću pogled ustranu kad ovuda prolaze.


Đorđe Bobić b92blog

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 68 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker