Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:32


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Jun 2012, 00:32
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
PAVEL PAJA JOVANOVIĆ

Slika
Fotografija: Milan Jovanović,Paja Jovanović, 1900.

Paja Jovanović, jedan od najvećih srpskih slikara, rođen je u Vršcu 16. juna 1859. godine kao najstariji sin Stefana Jovanovića, trgovca i fotografa, i Ernestine Deot iz Temišvara.

Završio je Slikarsku akademiju u Beču, u klasi profesora Kristiana Gripenkerla. Boravio je jedno vreme u Minhenu, Parizu, Španiji, Italiji, Švajcarskoj, zatim na Kavkazu, u Carigradu i Egiptu, Americi. Od 1900. godine uglavnom radi u Parizu i Beču. Posle Prvog svetskog rata boravio je duže vremena u Beogradu i Bukureštu.

Izlagao je na slikarskim izložbama u Parizu, Beču, Berlinu, Londonu i Rimu. Na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. dobio je zlatnu medalju za sliku "Krunisanje cara Dušana". Iste godine odlikovan je Ordenom Belog orla V reda.

Radio je istorijske kompozicije i portrete, kompozicije sa motivima iz narodnog života Srbije, Crne Gore i Albanije. Osim ikonostasa Saborne crkve u Novom Sadu, istorijske kompozicije iz života Nemanjića za Saborni hram u Sremskim Karlovcima, radio je ikonostas Male Crkve u Dolovu. Naslikao je prvi potret cara Franca Jozefa u Šenbrunu.

Umro je u Beču 30. novembra 1957. godine. Po njegovoj želji, urna sa posmrtnim ostacima preneta je u Beograd.


riznicasrpska

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Jun 2012, 00:38
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ceo život igra

Doživeo slavu još kao mladić, a prve lekcije dobio sa ikonostasa

PAJA JOVANOVIC Srbija-forum

Ove godine navršava se vek i po od rođenja našeg velikog, po nekima možda i najvećeg srpskog slikara novijeg doba - Pavla Paje Jovanovića. To je povod da se još jednom prisetimo kakav je bio životni i stvaralački put ovog velikana naše istorije umetnosti.
Paja Jovanović je jedan od retkih srpskih slikara koji je vrlo rano, još kao mladić sa svega dvadeset i nekoliko godina, doživeo nezapamćenu popularnost i uspeh kakav nije imao ni jedan naš umetnik pre njega. Dovoljno je pomenuti da je sa dvadeset i devet godina postao član Srpske kraljevske akademije (danas SANU).
Kada se zna sa koliko se navršenih decenija života danas pristupa u ovu najvišu naučnu ustanovu, izrečeni podatak zvuči u najmanju ruku zadivljujuće. Ako je nekog slikara pratila sreća kroz ceo život, onda je Paju Jovanovića pratila još od ranih školskih dana. Svestan od početka da je rođen pod srećnom zvezdom, već kao mladić od nekih dvedeset osam-devet godina izjaviće da je njegov život u stvari “šaljiva igra”.
U starosti je na život gledao kao na “divan san na ovome svetu”, ali mu je stavio samo jednu zamerku - “što i suviše brzo prolazi”. Da je imao još jedan život, Paja Jovanović bi ga sigurno ispunio radom, slikanjem i, ... uživanjem.
Pavle Paja Jovanović je rođen u Vršcu 16. juna (4. juna po starom kalendaru) 1859. godine. Prema porodičnom predanju Pajin otac Stevan vodio je poreklo od Jova Đukina koji je u velikoj Seobi pod Arsenijem III Čarnojevićem prešao sa Kosova u današnji Vršac i tu sa porodicom zauvek ostao u vršačkom naselju koje je dobilo ime po njegovoj postojbini - Dečanovo.
Majka Ernestina, po rođenju Deot, bila je francuskog porekla i iz braka sa Stevanom Jovanovićem imala je pored najstarijeg Pavla-Paje, još Svetislava (1861-1935) i Milana (1863-1944). Tek nekoliko dana pošto je Paja navršio sedmu godinu, majka Ernestina je posle kraće i teške bolesti preminula u 28. godini života.
Godinu dana posle njene smrti otac Stevan je u kuću doveo svoju drugu suprugu Mariju del Ponti koja je, bez obzira što je vodila poreklo od Francuza iz Alzasa, starijem suprugu izrodila ni manje ni više nego petoro dece - sinove Aleksandra (Šandora), Đuru i Ivana i ćerke Sofiju (koja je umrla rano kao devojka) i najmlađu Tinku.
Mora se priznati da je Paja Jovanović imao šta da nauči u rodnom Vršcu. U crkvama na ikonostasima koje su radili značajni srpski slikari poput Nikole Neškovića (1729 - 1785), Arsenija-Arse Teodorovića (1767 - 1826) i Pavela Đurkovića (1772 - oko 1830), dečak Paja je naučio dobru lekciju iz slikarstva. Kao đak vršačke realke još više se predao crtanju, zahvaljujući urođenom talentu i svom profesoru crtanja u realci Vodeckom.
Odluci je dosta doprineo jedan rekli bismo sudbonosan događaj, čiji je ishod samo ubrzao njegov put ka bečkoj likovnoj Akademiji.
Naime, talenat Paje Jovanovića vrlo rano je zapazio ugledni Vrščanin i tutor mesne pravoslavne crkve Aleksandar Tokin, videvši dečaka kako sa uspehom precrtava likove svetaca sa ikonostasa u vršačkoj crkvi. Crteži Svetog Save, Isusa Hrista, Bogorodice i drugih svetitelja što ih je uradio posmatrajući ikone i zidne slike u vršačkoj crkvi, bili su u stvari prvi radovi koji su mu doneli uspeh, jer je upravo te crteže dečaka sa navršenih četrnaest ili petnaest godina Tokin odabrao da ukrase novo zvono koje je poručeno kod bečkog zvonolivca za pravoslavnu crkvu u Vršcu.
Nagrada je usledila vrlo brzo - dvadeset forinti, ili dve forinte po crtežu. Slučaj je rešen na opšte zadovoljstvo svih, a ponajviše dečaka Paje Jovanovića koji je od bečkog poručioca dobio i najkorisniju podršku, savet roditeljima da ga pošalju na neku umetničku školu.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Jun 2012, 00:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Lekcije iz antike

U svojoj petnaestoj godini Paja Jovanović se obreo u carskoj prestonici Beču sa namerom da se što bolje pripremi za upis na Akademiju likovnih umetnosti

PAJA JOVANOVIC Srbija-forum

U svojoj petnaestoj godini Paja Jovanović se obreo u carskoj prestonici Beču sa namerom da se što bolje pripremi za upis na Akademiju likovnih umetnosti. Kako nije imao završen četvrti razred gimnazije, to i nije mogao da konkuriše za upis na Akademiju, što je njegovom ocu zadalo dodatan problem. Srećom po dečaka rešenje je nađeno u starom poznanstvu Jovanovićevog oca sa Jozefom Dablingom, Austrijancem sa kojim se otac Stevan družio u mladosti u Vršcu. Dečaka su Dablingovi sa oduševljenjem primili i odmah ga upisali u uglednu Vaza-gimnaziju.
Sa velikom željom da se što pre domogne Akademije, mladi Vrščanin je za jedno polugodište prešao gradivo celog četvrtog razreda. Aprila 1877. upisao se zvanično na Akademiju likovnih umetnosti koja se baš u to vreme uselila u novu, reprezentativnu zgradu na Šilerplacu. Studije su trajale tri godine i obuhvatale su pored obaveznih predmeta crtanje i slikanje figure još i večernji akt, studije draperija i odela i vežbe iz kompozicije, dok su pomoćni bili perspektiva, anatomija i nauka o stilovima.
O godinama provedenim na Bečkoj likovnoj akademiji Jovanović je ostavio niz zanimljivih zapažanja sačuvanih u njegovim memoarskim beleškama. Presudnu ulogu u njegovim prvim koracima imao je profesor Kristijan Gripenkerl, zvani Gripen(1839-1916).
Nekoliko godina po odlasku Jovanovića iz njegove klase, Gripenkerl će kao svog asistenta primiti jednog drugog talentovanog i vrednog Banaćanina, Uroša Predića (1857 - 1953), koji će za razvoj srpskog slikarstva u DžIDž veku imati isti značaj kao i Paja Jovanović.
Nastavni program i pristup u učenju studenata kod starog profesora Jovanović je ukratko opisao sledećim rečima: “Glavni posao za nas početnike bio je da crtamo po antičkoj skulpturi celo pre podne, od osam do dvanaest. Tu nam je učitelj bio Gripen. U onom hramu antičke plastike ne mogasmo boljeg zaželeti. Strastan obožavalac jelinske skulpture, on nas je ne samo učio crtanju po plastičnom modelu, već nam je i otvorio oči za lepote jelinske umetnosti”.
Iz ovih navoda vidi se da je Gripenkerlovo insistiranje na crtežu bilo od presudne važnosti za Jovanovićevo osnovno likovno formiranje, posebno kada je u pitanju sticanje crtačke veštine, što je mladom Jovanoviću bio prvi zadatak. U toku prve godine studija, od oca je za početak dobijao 10 forinti mesečno za sve troškove, što je u stvari bilo nedovoljno za sve što je jednom talentovanom mladom akademcu bilo potrebno za nesmetano školovanje.
SreĆom, godinu dana posle teškog života u carskoj prestonici, mladi Jovanović uspeva da dobije stipendiju Matice srpske iz fonda Gavre Romanovića u iznosu od 35 forinti mesečno, tj. 200 forinti godišnje. Stipendija mu je prilično olakšala dalje školovanje i na koncu omogućila da tokom letnjih meseci raspusta obilazi ne samo Vršac, nego i da se otisne put Crne Gore i Skadra. Tako se na osnovu jednog potpisanog i datiranog crteža “Medun-grad” zna da se već u leto 1879. našao u Crnoj Gori u želji da što bolje prouči ljude, mesta i običaje na Balkanu.
Željan učenja, kao i ohrabren dobrim ocenama na studijama, Paja Jovanović se u to vreme zanosi idejom o kompoziciji koja je za temu imala otmicu mlade, odnosno događaj kada turski vojnici upadaju u crnogorski logor sa namerom da otmu nevestu. Na kraju, kada je sliku završio i vidno uzbuđen pokazao svom profesoru Gripenkerlu, dočekala ga je kao “hladan tuš“ njegova ozbiljna ali tačna kritika: “Šteta za ovaj lep siže.
U početku sam se nadao da ćeš napraviti dobru sliku, ali evo, ispade mućak. Nisi hteo da me slušaš. Govoriću sa profesorom Elka Milerom (Leopolod Karl Miler, slikar orijentalista i potonji Jovanovićev učitelj - prim. P.P.) da te primi u svoj Majsteršule. Njega ćeš slušati to znam”.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 24 Okt 2012, 00:40
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Talentom sve rušio

Paja Jovanović je brzo stupio u majstorsku radionicu slikara Milera (1834-1892). Kroz tu radionicu prošli su mnogi studenti koji su želeli da postanu slikari velikih istorijskih i orijentalnih kompozicija, u to vreme vrlo traženih i često poručivanih umetničkih dela

PAJA JOVANOVIC Srbija-forum

Paja Jovanović je brzo stupio u majstorsku radionicu slikara Milera (1834-1892). Kroz tu radionicu prošli su mnogi studenti koji su želeli da postanu slikari velikih istorijskih i orijentalnih kompozicija, u to vreme vrlo traženih i često poručivanih umetničkih dela. Stari i ugledni profesor Miler bio je vrlo strog, nadmenog držanja i kako ga je naš umetnik opisao, bio je po prirodi „grub i uvredljiv“.
Tek što je stupio pred Milera, Jovanoviću je odmah stavljeno do znanja šta ga čeka: „Profesor Gripen mi Vas je preporučio. Ništa ne umete. Vido sam Vašu sliku, bedan posao. Sada treba da kod mene naučite živopis. Budite vredni, pazite na sve što ću da Vas učim“ (zabeleženo u Jovanovićevim „Memoarima“). Istrajnim i marljivim radom Paja Jovanović je tokom boravka u čuvenoj Milerovoj „specijalki“ u toj meri savladao nastavni plan i program i pokazao sa kakvim talentom raspolaže, da bez obzira na to što je kao najslabiji u klasi započeo studije, on ih je na kraju završio kao najbolji. Kruna tog uspeha bila je danas poznata njegova kompozicija „Ranjeni Crnogorac“ (ili Hercegovac).
Vidno iscrpljen dugim i napornim radom, mladi Jovanović je požurio na oporavak u rodni Vršac. Jednom prilikom je u dom Jovanovićevih svratio Mita, sin dobro poznatog Vrščanina Tokina, i to u punoj vojničkoj opremi.
NestaŠni Pajin polubrat Aleksandar - Šandor je iskoristio trenutak Mitine nepažnje, izvukao jatagan iz korica, počeo njime da mlatara po sobi i iznenada ga stavi svom bratu Ivi u ruke. Da se ne povredi, ali i da ga ne uplaši, iskusni Mita je uhvatio dečakovu ruku i pažljivo ju je pridržavao dok je dečak zbunjeno držao jatagan u ruci. U tom trenutku rodila se u Pajinoj glavi ideja za buduću sliku. Odmah je viknuo, zavapio i zamolio Mitu i malog Ivu da ostanu za trenutak mirni, jer mu se taj sklop i položaj učinio tako savršen, da je odmah krenuo u skiciranje i stvaranje novog dela za koje ni slutio nije da će mu otvoriti vrata uspeha i u potpunosti promeniti život. Bio je to početak rada na danas toliko popularnoj slici „Mačevanje“ ili „Prvi čas mačevanja“.
Baš kada se spremao za povratak u Beč, stigle su dve i te kako prijatne vesti. Prva je bila da su mu uvažili molbu za carsku stipendiju u visini od 360 forinti godišnje, a druga da mu je diplomski rad, slika „Ranjeni Crnogorac“, nagrađena kao najbolji studentski rad na redovnoj godišnjoj izložbi Akademije. Nagrada je svake godine bila dodeljivana najboljem đaku i isplaćivana je iz ličnog fonda cara Franje Josifa. Sliku je sa izložbe odmah otkupila Magnatska kasina u Budimpešti za 1.000 forinti, što je za jednog tek svršenog studenta bila pozamašna svota.
Zaista je Paji Jovanoviću pripala velika čast da njega, kao tek stasalog carskog slikara akademca biraju za svog pitomca, iako su carsku stipendiju priželjkivali baš mnogobrojni mađarski studenti kojih je u Beču bilo neuporedivo više nego srpskih. Sa novcem u džepu i pripremljenim materijalom za slikanje, Jovanović je pohitao u Crnu Goru kako bi na licu mesta načinio studiju za sliku „Mačevanja“ koju je zamislio u Vršcu. Dok je putovao i beležio, u glavi su mu bile reči njegovog profesora Milera da „... tek kada se slika bude rađala u sredini naroda kojeg ima da predstavlja, počeće u njoj životna krv da struji...“.
Slučaj je hteo da na tom putu Jovanović sretne jednog drugog znamenitog slikara, Đorđa Krstića (1851-1907), koji se po istom zadatku obreo u južnoj i staroj Srbiji, Kosovu i Metohiji. U trošnoj pirotskoj kući, jedan do drugog, našli su Krstić i Jovanović, isti motiv koji im je odmah zapao za oko - staro ognjište sa tipičnom balkanskom odžaklijom. Dok je stariji Krstić slikao odžakliju u sklopu svojih opsežnih folklorno-etnografskih studija, dotle je Jovanović svoju „Odžakliju“ uzeo kao svojevrstan autentičan, sačuvan isečak južnosrpskog narodnog pokućstva XIX veka.

(Nastaviće se)


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 24 Okt 2012, 01:06
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Sreća u Londonu

Sa svojih putovanja Jovanović se vratio u Beč potkraj 1882. i odmah iznajmio skroman kvartir blizu Akademije za 20 forinti mesečno

PAJA JOVANOVIC Srbija-forum

Sa svojih putovanja Jovanović se vratio u Beč potkraj 1882. i odmah iznajmio skroman kvartir blizu Akademije za 20 forinti mesečno. Imao je veliku želju da pokaže svom profesoru koliko je ozbiljno shvatio njegove reči. Prionuo je na posao radeći dve slike - jednu sa već pomenutom temom mačevanja ili učenja mačevanju, dok je druga bila složenija i imala je zadatak da prikaže postanak narodne pesme, alegorijsku kompoziciju sa mnogo figura, od čega je Jovanović ipak na kraju odabrao samo motiv slepog guslara okruženog ratnicima koji slušaju pesmu o junačkim podvizima svojih predaka. Naposletku, odlučio se da Mileru pokaže sliku “Mačevanja”, i nije pogrešio. “Gledajući je, okrenuo se meni kao da hoće nešto da mi rekne, ali se zaustavio i udesio naočare da opet pogleda skicu. Tada sam jedini put video Elkamilera kako su mu se usta sa zadovoljnim osmehom otvorila kada reče: To nije rđavo. To baš nikako nije rđavo.” (zabeležio je Paja Jovanović).
“Zadovoljan osmeh” starog profesora bio je signal Jovanoviću da je ovog puta kod njega konačno prošao. Sreća je i ovog puta u njegovom životu odigrala glavnu ulogu. Uoči letnjeg raspusta 1883, kod Milera je došao njegov stari poznanik Tom Valis, sin uglednog engleskog galeriste i slikara prerafaelita Henrija Valisa (1830-1916). Mlađi Valis je sa ocem držao galeriju “French” u Londonu, u elitnom Pal Malu (inače, galerija “French” je bila specijalizovana za promociju i prodaju evropskih slikara orijentalista, i nekako sticajem okolnosti počela da radi u Pal Malu upravo po Jovanovićevom dolasku u London 1884. godine).
Svrha Valisovog dolaska kod Milera bila je jasna, održati kontakte sa starim profesorom i među mladićima otkriti nove talente, tzv. zlatne koke. Prešavši pogledom preko studentskih radova, Valis je zastao baš na slici našeg slikara i odmah poručio Mileru da “Mačevanje” nosi sa sobom, a da autora pozove k njemu na “poslovni razgovor”. Epilog tog razgovora bio je ugovor koji je Paja Jovanović sklopio sa galerijom “French” na deset godina, po kojem je galerija obezbedila slikaru smeštaj i sve uslove rada, dok je pravo prodaje svake Jovanovićeve nove slike imala samo galerija. Sled događaja pokazaće da Valis u proceni nije nimalo pogrešio.
Dolazak u Englesku predstavlja potpuno novo poglavlje u životu Paje Jovanovića. Preduzimljivi galerista Valis odmah je mladom slikaru otvorio bankovni račun, obezbedio mu prostran i udoban atelje sa baštom, poslugu i sve uslove za nesmetan rad. On je trebalo samo da slika i da gotova dela dostavi galeriji. Pored toga, jezičku barijeru je morao u hodu da savlada.
O Jovanovićevim poliglotskim sposobnostima posvedočiće, između ostalih, i umetnikov prijatelj Mita Živković, koji će oko 1890. zapisati sledeće: “Paja je neobične sposobnosti da uči strane jezike; on govori, pored srpskog, nemački, francuski, mađarski, engleski; razume talijanski, ruski, arapski, arnautski i španski.”
Nastup mladog srpskog slikara iz Austrougarske u galeriji “French” londonska štampa je ispratila pohvalama i sa neskrivenim simpatijama. Tako se među prvima javio kritičar lista “Morning Post”, ističući u broju od 31. marta 1884. da se pojavio jedan mladi umetnik, novo ime “koje će sigurno uskoro biti čuveno”. Za njim će se javljati i drugi hroničari u listovima poput “The Pictoral World”, “The Academy” i “Bell’s Weekly Messenger”. Takav odziv u javnosti ni sam Jovanović nije mogao da sluti, pa je svoj meteorski uspeh doživljavao i sa izvesnom dozom neugodnosti, jer je znao kako je teško svojim radom probiti se u evropskim metropolama. To, s druge strane, nije smetalo njegovom galeristi Valisu da ga obasipa daljim porudžbinama. Posle vidnog uspeha sa “Mačevanjem” i “Guslarom”, Jovanović niže svoje uspehe narednim slikama koje stvara - “Izdajica” (ili, kako su je engleski listovi nazvali, “Traitor tracked”), zatim “Igra trik-trak”, “Igra hangarima” “Arnautin na straži”, itd.

(Nastaviće se)


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Okt 2012, 01:44
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slike bez naslova

Dobra je slika s koje gledalac bez naslova čita šta ona priča. Po odlasku iz Beča Paja Jovanović je zaista mnogo putovao

Slika

Tih prvih godina po odlasku iz Beča Paja Jovanović je zaista mnogo putovao. Glavni razlog za ta putovanja svakako su bile umetnikove pripreme za izradu budućih slika - žanrova iz života balkanskih naroda, koje su iz godine u godinu među engleskom klijentelom bile sve popularnije. Sudeći prema navodima ranijih Jovanovićevih biografa, mladi srpski slikar je već 1884. zakupio jedan stan i atelje u Minhenu, gradu koji je u to vreme bio jedan od vodećih umetničkih centara u Evropi. U Minhen će kod starijeg brata dolaziti i drugi Jovanovići, najpre Milan a potom i Svetislav, koristeći bratovljev atelje kada je ovaj bio na čestim putovanjima.
Uvek raspoložen za putovanja, Jovanović se iz Minhena (gde mu je verovatno više prijala klima nego u tmurnom i maglovitom Londonu) često otiskivao u svet, posećivao evropske prestonice, zatim obilazio Italiju, Rim, Napulj i atraktivne ruševine Pompeje, boravio u sunčanoj Grčkoj, u Atini, tražio inspiraciju po živopisnim predelima severne Afrike i, naravno, redovno pohodio oca i porodicu u Vršcu.
Koliko je bio spreman da se u jednom trenutku otisne na put, slikovito je zabeležio još 1889. mađarski hroničar Tomaš Sana. Pored brojnih reči hvale za Jovanovićev rad, Sana između ostalog prenosi i ovaj događaj: ”Jednom prilikom u žurbi, susreo se sa umetnikom i prijateljem Ruboom, koji je baš u tom trenutku hitao prema železničkoj stanici, na voz za Kavkaz.
'Pođi sa mnom, ionako si blizu železničke stanice, 'reče Rubo šaljivo. 'Zašto da ne!' odgovori Jovanović i bez ičega, kako se zatekao, sede u kočiju. Do Rozenhajma je putovanje teklo veselo, ali nakon toga ih je čekalo još trinaest dugačkih dana puta. To je bilo dovoljno vremena da Jovanović shvati kako je teško bez prethodnih priprema uputiti se na Kavkaz, čak i u slučaju kada neko optimističke naravi lako prevazilazi manje neugodnosti. U Tbilisiju je već bilo teško promeniti situaciju. Pomirio se sa sudbinom i tu proveo tri mesaca u stalnom slikanju i skiciranju.”
Sredinom 1888. godine mladi slikar Paja Jovanović, ”pitomac živopisne akademije u Beču” proglašen je za člana Srpske kraljevske akademije (danas SANU). Zatrpavan sve većim porudžbinama od strane svog galeriste, Jovanović je bio prinuđen da često jednu sliku po nekoliko puta ponavlja i da je onako tek gotovu, skoro vlažnu, sa štafelaja ustupa galeristi. Takve zahteve našem umetniku ponoviće i drugi londonski galerista posle Valisa - Tut i sin, sa kojim će Jovanović poslovati nakon raskida sa ”French” galerijom, oko 1889. godine. Sudeći po jednoj sačuvanoj fotografiji iz 1889. godine, sem nekoliko studija manjih formata kao pripreme za veće slike, Paja Jovanović u svom ateljeu u Minhenu skoro nije imao nijedno od svojih prvih dela koja su ga proslavila.
Od sredine osamdesetih i sve do prve izložbe priređene u Beogradu 1893. godine, dela Paje Jovanovića je naša javnost tog vremena mogla da upozna posredstvom napisa i reprodukcija u listovima ”Javor”, ”Zastava”, ”Nova iskra”, ”Nemanja”, ”Brankovo kolo”, ”Orao”, itd. Pored već pomenutih slika sa temom ”Ranjenog Crnogorca” ”Mačevanja”, ”Guslara”, ”Izdajice”, ”Arbanasa pod oružjem”, ”Igre trik-trak”, ”Kićenja neveste”, ”Megdana”, ovi listovi donose reprodukcije i drugih Jovanovićevih dela kao što su ”Arbanas na straži”, ”Igračica iz Skadra”, ”Tahir-paša i Piperi”, ”Povratak čete Crnogoraca iz boja”, kao i nekoliko studija predela i motiva iz Dalmacije što ih je Jovanović pripremao za knjigu ”Austrija u reči i slici” na zahtev tragično preminulog austrijskog carevića Rudolfa. Za same nazive ovih dela, pak, sam Jovanović je uglavnom prepuštao svom galeristi da ih odredi, ili je ostavljao mašti na volju samom posmatraču da imenuje sliku po svojoj volji (”Teško onoj slici, kojoj slikar mora da napiše naslov. Ta slika ne valja. Ono je dobra slika s koje gledalac bez ikakvoga naslova čita šta ona priča”, rekao je jednom prilikom Paja Jovanović).

(Nastaviće se)


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 01 Apr 2013, 00:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
“Seobe” na doradi

Ni novac ni popularnost nisu činili motiv ili podsticaj mladom Jovanoviću da ide dalje. Taj motiv će uslediti nakon njegove prve izložbe u Beogradu, priređene oktobra meseca 1893, u prostoriji skupštinske sale Velike škole (u Kapetan Mišinom zdanju)

Slika
Vršački triptihon

Ni novac ni popularnost nisu činili motiv ili podsticaj mladom Jovanoviću da ide dalje. Taj motiv će uslediti nakon njegove prve izložbe u Beogradu, priređene oktobra meseca 1893, u prostoriji skupštinske sale Velike škole (u Kapetan Mišinom zdanju). Iako je izložba trajala karatko i bila sačinjena od svega devet dela, koliko je autor mogao za tu priliku da sakupi, Paja Jovanović je u srpskoj prestonici bio dočekan i ispraćen na lovorikama slave.
Više od priznanja i pohvalnih kritika, Jovanoviću je značio kontakt sa mladim srpskim suverenom Aleksandrom Obrenovićem i dogovor o slici koja bi na svoj način upriličila osamdesetogodišnjicu Takovskog ustanka. Rezultat tog susreta je danas poznata Jovanovićeva kompozicija istorijskog sadržaja koja prikazuje Takovski ustanak, izložena prvi put 1895. godine u fotografskom ateljeu njegovog brata Milana preko puta Starog dvora (u zgradi u koju je smešten bioskop “Zvezda”).
Uporedo slika svoje dobro poznate žanr scene (poput slike koja ima više naziva - “Stare priče”, “Starac priča šta je nekada bilo” ili “Priča o boju na Kosovu”. Zatim sklapa ugovor za slikanje ikonostasa crkve Prenosa moštiju svetog Nikole u banatskom mestu Dolovo, koji okončava 1898. Vrhunac angažovanja je porudžbina srpskog patrijarha Georgija Brankovića da za Milenijumsku izložbu 1896. u Budimpešti naslika monumentalnu istorijsku kompoziciju koja bi predstavila Seobu Srba 1690. pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem.
Već te 1895. pojavljuje se članak u listu “Zastava” u kome se kaže da je naš poznati slikar sklopio ugovor na 10.000 forinti sa Patrijaršijskim dvorom u Sremskim Karlovcima za slikanje istorijske kompozicije “Seoba Srba”. Jovanović u proleće isporučuje patrijarhu Brankoviću obe slike - “Seobu Srba” i “Vršački triptihon” (slika koja prikazuje berbu, žetvu i pijacu u Vršcu, danas u Gradskom muzeju u Vršcu).
Kada se zna da je u to vreme često putovao, od Pariza i Beča, preko Fruške gore, Sremskih Karlovaca i tako sve do rodnog Vršca, onda se naprosto moramo pitati kako je Jovanović stizao da u jednom kratkom vremenu sve to da uradi. Rad na slici “Seoba Srba” shvatio je kao svoj životni izazov, što je nesumnjivo i bio. Naposletku, terenska putovanja po manastirima Fruške gore i redovne konsultacije sa učenim arhimandritom Grgetega i istoričarem Ilarionom Ruvarcem urodili su plodom - monumentalna kompozicija “Seobe Srba” je po svojoj veličini (preko 22 m2) prevazilazila sva dotadašnja slična dela u srpskoj umetnosti. Pa, ipak, istorijska verodostojnost ovog dela je morala da ustukne pred političkim planovima poručioca.
Ljut što je slikar prikazao srpski narod koji se u zbegu povlačio pred rušilačkom silom Osmanlija, patrijarh Branković je Jovanoviću odmah naredio da ispravi desnu polovinu slike i da umesto žena, dece i stada ovaca naslika srpske vojnike kako u punoj ratnoj opremi, na poziv austrijskog cara Leopolda I prelaze Savu i Dunav i dolaze da budu “bedem Zapadu protiv nehrišćanske sile sa istoka”. Politička pozadina ove izmene bila je u nameri srpskog patrijarha da mađarskim zvaničnicima u Budimpešti prikaže Srbe kao herojski narod koji je opravdao zaslužne privilegije carske kancelarije u Beču.
Paja Jovanović je uvažio zamerke, ispravio sporni deo slike, naslikao patrijarha Brankovića kao patrijarha Arsenija III Čarnojevića, Isaiji Đakonu stavio u ruke carevu privilegiju, ali nije odustao od svoje prvobitne zamisli, koju će sprovesti u delo na drugoj verziji “Seoba” (danas u Narodnom muzeju u Pančevu).
Preduzimljivi Jovanović je odmah ustupio pravo na reprodukovanje i umnožavanje druge verzije “Seobe” trgovcu iz Zagreba Petru Nikoliću, i od tada skoro neće biti nijedne srpske kuće bez neke njegove poznate oleografije. Uprkos velikim planovima i ambicijama, odlučeno je da se na veliku Milenijumsku izložbu pošalje drugo Jovanovićevo delo - “Vršački triptihon”.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Apr 2013, 10:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Каталог дела Паје Јовановића: Откривено лице тајанствене Мирке



Slika
Издрајица



Припремајући Системски каталог Паје Јовановића, кустос Петар Петровић сакупио 1099 дела, од којих петнаестак - видимо први пут

КАКО би коначно сакупио све слике, скице и цртеже и направио Системски каталог дела Паје Јовановића (1859-1957) Петар Петровић, кустос Народног музеја, за протеклих пет година интензивног рада обишао је све галерије, музеје и приватне колекције у земљи али виртуелно путовао и на неколико континената.
Сакупио је 1099 дела најпознатијег, најпопуларнијег и још увек - како показују актуелни аукцијски извештаји - најскупљег српског сликара. Током тог преданог и дуготрајног трагања Петровић је открио и петнаестак дела која се приписују славном српском сликару или су настала под његовим утицајем. Међутим, део слика је настао у кругу саме породице Јовановић. Светислав, његов млађи брат је био такође сликар, образован у Паризу који је сликао и по мотивима старијег брата, довршавао његове слике или их копирао кад се Паја "гушио" од поруџбина.

- Можда ће се накнадним анализама успоставити да је неке слике које су ушле у Системски каталог Паје Јовановића, и које је Паја потписао сликала заправо Светина рука - каже Петар Петровић.


Slika


Он објашњава да су браћа од 1884. делила Пајин минхенски атеље.

Оба брата на своја путовања крећу са те локације и ту се са прикупљеним материјалом за нова дела враћају. Обично је у атељеу радио Светислав док је Паја био на путу, а кад би Света путовао, старији брат би разапињао платна. Сликарство млађег брата у Србији није довољно познато јер је Светислав живео у иностранству и његово дело је познатије у Француској него у Србији. Као занимљив податак, Петровић наводи да је Светислав пре свог старијег брата поклонио слику Народном музеју. "Полазак у лов" је, међутим, нестао током Првог светског рата, а слика је имала и међународну репутацију која је почела 1900. на изложби у Паризу.

Најудаљенија тачка на коју је "стигао" Петровић путујући виртуелно у трагању за Пајиним делима је Национална галерија Викторија у Аустралији. Галерија је за своју колекцију европске уметности још 1890. купила Јовановићевог "Издајицу", који се и данас налази у сталној поставци. На основу ове композиције која је брзо стекла велику популарност Јовановић је насликао још неколико реплика. У Њу Делхију је Петровић наишао на реплику "Првог наступа". Доста дела је у бечком Белведереу, у Новој Пинакотеци у Минхену, Лондону. У Брајтону је изузетно значајна слика "Тахир-паша и Пипери". Његова дела су, наравно, у свим значајнијим музејима и јавним колекцијама бивше Југославије...

- Можда ми је наузбудљивије било откриће Јовановићевог портрета "Госпође Мирке" у Чилеу, у Музеју Сантјаго де Чиле, каже наш саговорник и додаје да се знало "по предању" за то дело, али се није знало како изгледа.

Тај портрет сам Јовановић посебно, на више места истиче као значајан. Насликао га је 1905. и одмах на међународној изложби у Минхену добија прву награду - златну медаљу. Излаже је потом на париском Салону, па у Лондону - њом стиче широку популарност у Европи. Слику откупљује државна комисија Чилеа коју држава шаље у Европу да за музеј који се отвара 1910. откупи најзначајнија, награђивана уметничка дела европске уметности! Тад је Чиле откупио и "Фурор Теутоникус", огромну композицију која представља битку Римљана и Германа, коју сам Паја истиче као једно од својих најбољих дела, али која на путу до Чилеа нестаје па се ни данас не зна њена судбина. Али, Јовановић постаје богаташ!


У Алхамбри у Америци Јовановић је у 92. години живота (!)насликао иконостас у цркви посвећеној Светом Стефану Првовенчаном. То до сада, каже Петровић, нисмо знали и слике су сада први пут репродуковане.

Посебно је занимљиво да је у Вашингтону у Мери хил музеју откривен "један прелеп портрет краљице Марије Карађорђевић". Али то није све: тај Музеј је основала рођена сестра краљице Марије и он је био та посебна веза Јовановића и Америке, преко ког је тамо "отворио врата" и ушао у елитно друштво. Наиме, Паја је био у Уметничком савету Музеја с обавезом да за ту кућу бира дела европске уметности. У Њујоршком градском музеју откривен је портрет Емила Боаса, директора немачке Кредитне банке. У мормонској базилици у Саут Лејк Ситију откривен је портрет великог мормонског званичника...
- Ако бих говорио о неком посебном узбуђењу приликом састављања Каталога онда су то - истиче Петровић - мале скице на дашчицама које је радио на терену и где је Паја Јовановић много слободнији, где се осећа импресија.

То су прави примерци уметничке величине! Показао је прави таленат, показао је да је велики сликар на малом формату.


преузето са novosti.rs


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 17 Sep 2013, 11:28
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Pavel Paja Jovanović

Slike



Slika
Kićenje neveste, 1885/1886. | ulje na platnu, 96,5 x 135 cm | Narodni muzej u Beogradu, inv. br. 31—115

Provenijencija: French Gallery, London (do 1893. godine)
Privatno vlasništvo, London
Otkupljeno za Narodni muzej 1935. godine, posredstvom Ministarstva inostranih dela Kraljevine Jugoslavije



KIĆENJE NEVESTE


Kićenje neveste je jedno od najpoznatijih dela Paje Jovanovića. Nastalo je u vreme umetnikovih intenzivnih putovanja i boravaka po Balkanu, u prvoj polovini osamdesetih godina XIX veka.

Vedra, folklorno živopisna, besprekorno slikarski izvedena sa obiljem etnografskih detalja, ovo delo je jedno od najboljih Jovanovićevih radova kako ovog perioda, tako i u celini. U širem kontekstu, ova slika Paje Jovanovića u sebi sadrži sve relevantne odlike poetike akademizma i prema tome je, zajedno sa drugim Jovanovićevim delima iz ovog perioda, presudno uticala na razvoj srpskog realističkog slikarstva krajem XIX veka.

Poznata je i druga verzija ove teme, ali nažalost samo po opisu iz literature. Na toj slici su oko neveste dve žene koje je kite, dok je sa leve strane prikazana majka kako sklopljenih ruku od radosti plače. Takođe su naslikana i ulazna vrata sa leve strane, na kojoj stoji devojka koja samo što nije zaplakala, dok se sa desne strane nalazila žena koja vodi devojčicu sa darovima ka nevesti (videti: Mita Živković, Paja Jovanović, akademski slikar, Prilog istoriji srpske umetnosti, Letopis Matice srpske, knj. 165, Novi Sad 1891, sv. 1, str. 1—19).

U literaturi slika se pojavljuje i pod nazivima: "Nevesta", "Kite mladu", "Oprema mlade".

Tokom konzervatorskih ispitivanja, sprovedenih prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova u Ateljeu za restauraciju umetničkih dela Narodnog muzeja u Beogradu 2009. godine, ustanovljeno je da ispod gornjih bojenih slojeva postoji potpisana prvobitna kompozicija sa istom temom. U završnoj varijanti, Jovanović je skratio format platna sa desne strane (za oko 7cm), prostor enterijera je nešto izmenio, levu stranu kompozicije je u manjoj meri prepravio, a desni deo je potpuno preslikan: tri devojke koje sede i vezu na klupi naslikane su preko figura žene i devojčice koja nosi korpicu sa cvećem i stidljivo nevesti prinosi darove.


Petar Petrović, viši kustos
mr Sofija Kajtez, viši restaurator


preuzeto sa riznicasrpska.net


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: PAJA JOVANOVIĆ – SLIKAR DVA VEKA  |  Poslato: 25 Sep 2015, 20:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Car sa pozlatom

U vreme kada se uveliko predao radu na istorijskom slikarstvu, Paja Jovanović se konačno “skrasio” u Beču gde je, sa izvesnim prekidima zbog učestalih porudžbina, boravio na istoj adresi do Prvog svetskog rata, kao i kasnije - Mariahilferstrasse 3

Slika

U vreme kada se uveliko predao radu na istorijskom slikarstvu, Paja Jovanović se konačno “skrasio” u Beču gde je, sa izvesnim prekidima zbog učestalih porudžbina, boravio na istoj adresi do Prvog svetskog rata, kao i kasnije - Mariahilferstrasse 3.
U naponu snage i sa još većim elanom, Jovanović se prihvata izrade dela monumentalnih razmera koja za temu ima borbu Rimljana i Germana u Teutobuškoj šumi, poznatu kao Furor Teutonicus. Za nju je u Beču 1899. dobio prestižnu Rajhlovu nagradu i srebrnu medalju na izložbi u Sent-Luisu (SAD) 1904. godine. Pored svih tih obaveza i poslova, Jovanović prima i zvaničan poziv Ministarstva prosvete i crkvenih dela Kraljevina Srbije da učestvuje sa ostalim srpskim umetnicima na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Umetnik koji je iza sebe imao takva dela kao “Takovski ustanak”, “Seobu Srba”, Vršački triptihon”, “Boška Jugovića”, “Furor Teutonicus”, koji je u radu imao sliku “Ženidba Hercoga Ferija IV sa Jelisavetom Habsburškom” (ili kako se negde pominje kao “Ženidba iz DžIV veka”, po navodima vrlo slična potonjoj slici “Ženidba cara Dušana”, danas u beogradskom Narodnom muzeju), na samom kraju XIX veka dostigao je vrhunac kakav se samo poželeti može. Ako je držao da svaka njegova sledeća slika treba da bude bolja od prethodne, onda je Paja Jovanović uložio maksimum znanja i veštine u delo koje se sa pravom smatra krunom istorijskog slikarstva u srpskoj umetnosti tog doba - “Krunisanje cara Dušana”. Zlatna medalja koju je ona dobila na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. potvrdila je da je Paja Jovanović sa navršenom 41 godinom života već dobio zaslužno visoko mesto u istoriji naše umetnosti.
Sudbina slike “Krunisanje cara Dušana” bila je takva, da će već u svega nekoliko godina po njenom izlaganju u Parizu ona dobiti nešto izmenjene verzije. Čini se da ni s Čam umetnik nije slutio da će potom morati toliko puta da je interpretira, uvek drugačijeg formata i sa manjim izmenama u načinu slikanja. Razlog što se kod prve, najveće i najpoznatije verzije odlučio za svetlu paletu posve je jednostavan - trebalo je pripremiti sliku za izradu goblena ili tapiserije istog formata po narudžbini kralja Milana Obrenovića. Pošto se to nije desilo, jer je kralj Milan obećan novac potrošio na izmirenje svojih ranijih dugova, i kako mu ni posle izložbe nije bio isplaćen ugovoren iznos na inače onda vrlo visokih trideset hiljada dinara, Jovanović odlučuje da ovu kompoziciju izvede na način koji je njemu najviše odgovarao (jer je smatrao veliko “Krunisanje” kao običan tzv. kolorisani crtež). Pored prve i najveće, rađene za izložbu u Parizu, u Narodnom muzeju u Beogradu čuva se druga po veličini slika “Krunisanja cara Dušana”. Poznato je da se pored njih, još dve verzije čuvaju u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu, zatim jedna u Muzeju grada Beograda, odnosno Legatu Paje Jovanovića, dok je jedna bila u manastiru Hilandaru (kao poklon porodice Roš, ali je nažalost izgorela u požaru manastirskih konaka početkom marta 2004.), a više manjih verzija u privatnom posedu.
Za jednu koja se nalazi u Americi zna se da je slikana tokom zime 1925/26. i da je Jovanović nju smatrao najboljom. Na kraju, ali ne i na poslednjem mestu, ozbiljnost i veličina ove slike ogleda se i u umetnikovoj studioznoj pripremi, izučavanju srednjovekovne prošlosti, korišćenju literature, konsultacijama sa istoričarem i akademikom Stojanom Novakovićem, kao i napornim terenskim obilascima srpskih manastira na Kosovu i Metohiji i snimanju i skiciranju srednjovekovnih fresaka.
Zato i ne iznenađuje ocena naše velike slikarke Nadežde Petrović, izrečena povodom izlaganja ove slike na Prvoj jugoslovenskoj izložbi 1904. u Beogradu, da “krunisanje Dušanovo” Paje Jovanovića i po kompoziciji, crtežu i tehnici zauzima na jugoslovenskoj izložbi prvo mesto”.

(Nastaviće se)


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 42 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker