Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:49


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 12 Jun 2015, 22:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
VLADAR RETKIH OSOBINA
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA Kralj Milutin: Brak sa detetom


Simonida se za kralja Milutina udala kad je imala pet godina, a on je u seksualne odnose s njom stupio kad je napunila osam

Slika
Gradeći crkve, iskupljivao grehe... Freska kralja Milutina u Studenici

Istoričar Vladimir Ćorović beleži: „S Milutinom je Srbija dobila vladara retkih osobina. Njegov veliki politički talenat, koji ga je pokazivao kao pravog potomka Nemanjinog, doneo je njegovoj državi nekoliko sjajnih uspeha. Za njegovo vreme, sređena finansijski, snažna vojnički i dobro vođena diplomatski, Srbija postade najmoćnija država na Balkanu i znatno utiče na sudbinu celog susedstva.“

Uvaženi akademik o ovom vladaru, međutim, kaže i da je „bio sebičan i bezobziran do brutalnosti...“, da bi kraljev opis zaključio ovako: „Njegove oči, u individualno rađenim portretima u Nagoričanu i Gračanici, krive i male, imaju nečeg lukavog i požudnog, što su dve bitne crte njegovog karaktera. Milutin je bio velik vladar, ali rđav kao čovek...“

I u ono vreme postupci ovog vladara prema ženama izazivali su sablazan. Ženio se četiri puta, a svoju prvu suprugu, tesalsku princezu koja mu je rodila sina, vratio je prosto kući. Zatim je zaveo kaluđericu, sestru žene svog brata Dragutina, oženio se njom pa je ubrzo oterao. Treća njegova supruga bila je ćerka bugarskog cara, i rodila mu je sina Stefana Dečanskog. Taj brak je kasnije poništen, a Stefan je postao nezakonito dete, da bi kralj mogao da se oženi i četvrti put.

Naime, da bi Milutina politički vezao za sebe, vizantijski car mu je ponudio za ženu svoju sestru, ali je ona odbila da ode u divlju Srbiju. Da se srpski kralj zbog ovog ne bi uvredio, car mu je 1299. za ženu dao svoju ćerku Simonidu, koja je imala samo pet godina. Novu suprugu Milutin je na granici dočekao lično. Hroničari opisuju da je sjahao sa konja i klekao pred nju.

Po srednjovekovnim merilima, princeze su smatrane punoletnim sa 12 godina, i tada su udavane, pa je jasno da je i po ondašnjim shvatanjima Simonida bila premlada za brak. Milutinu to nije smetalo, pa je imao odnose sa njom kad je napunila osam godina. Istoričar Nićifor Grigora tvrdi da joj je Milutin tada „pokvario matericu“, pa je brak ostao neplodan.

Simonida je nadživela muža za oko čevrt veka, i umrla kao monahinja.

BIOGRAFIJA

- Rođen je oko 1253, a umro 29. oktobra 1321. u Nerodimlju kod Uroševca, na Kosovu.

- Stefan Uroš II Milutin Nemanjić bio je kralj Srbije i jedan od najmoćnijih srpskih vladara u srednjem veku. Pripadao je dinastiji Nemanjića: bio je mlađi sin kralja Uroša I, mlađi brat kralja Dragutina i otac kralja Stefana Dečanskog.

- Tokom njegove skoro četrdesetogodišnje vladavine kraljevina Srbija je otpočela širenje ka jugu na račun Vizantije sa kojom je 1299. uspostavljena granica na liniji Ohrid-Prilep-Štip, čime je srpskoj državi priključen severni deo današnje Albanije i veći deo današnje Makedonije. Pored toga, vodio je uspešne ratove sa Bugarima, od kojih je trajno osvojio Braničevo sa Kučevom, i sa Tatarima.

- On je prvi kralj Srbije koji postaje ozbiljan politički činilac u regionu, sklapa ofanzivne saveze, ali i biva meta jakih saveza okolnih država. Ženio se pet puta (poslednja supruga Simonida), i tako uspeo da sačuva teritorije osvojene u ratovima sa Vizantijom i Bugarima, dok je sukob sa Tatarima okončao slanjem svog sina-naslednika Stefana kao taoca.

- Na srpski dvor, do tada skroman, uveo je raskošan vizantijski protokol.

- Podigao je i obnovio veći broj manastira i crkava: Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Kraljeva crkva u Studenici, Bogorodica Trojeručica u Skoplju, Staro Nagoričane, manastirska crkva u Hilandaru na Svetoj Gori i zadužbina Banjska.

- Zbog svog zadužbinarskog delovanja Milutin je kanonizovan dve i po godine nakon smrti i proglašen Svetim kraljem.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 12 Jun 2015, 23:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA (2)
Kralj Milutin za kaznu oslepio sina


Slepi ljudi, prema srednjovekovnim shvatanjima, nisu bili sposobni za upravljanje državom

Slika

Da bi mogao da se oženi i po četvrti put, odnosno da se venča sa Simonidom i tako zapečati politički savez sa Vizantijom, kralj Milutin primenio je sledeću logiku: kad se ženio Anom, ćerkom bugarskog cara, što mu je bio treći brak, njegova prva žena Jelena bila je još živa - taj brak je, dakle, bio protivzakonit, pa se ne računa. Jelena je u međuvremenu umrla, pa se on imao smatrati slobodnim udovcem.

Najveće posledice ovakve Milutinove pravničke vratolomije pretrpeo je njegov i Anin sin Stefan, koji će kasnije u istoriji Srba biti upamćen kao Stefan Dečanski. Jer, poništavanjem braka sa Anom, on je postao “nezakonit” i, sledstveno tome, izgubio pravo na nasleđivanje prestola.

Istorija beleži da je u Zeti, gde se obreo kao očev namesnik, oko Stefana počela da se okuplja vlastela nezadovoljna Milutinovim okretanjem Vizantiji. Ne zna se tačno kada ni kojim povodom je izbila buna protiv kralja Milutina, koju je predvodio njegov - sada nezakoniti - sin Stefan. Ali hroničar tog vremena Danilo beleži da je kralj poveo jaku vojsku pred kojom se Stefan sa svojim jedinicama povukao iza reke Bojane. Milutin je svom sinu uputio pismo:

“Čedo moje milo i srdačno, zovem te, i ne odazivaš mi se. U žalosti mojoj izgleda mi da si blizu mene, no pružam ruku, i ne nalazim te. Mnoge suze čine mi slepoću, i ljutim bolom cepa mi se srce zbog tvoga razlučenja i deli me plamenovima od mnogog uzdisanja. Zar to beše čedo moje, čemu se ne nadah od tebe? No dođi, dragi sine moj, da se uteši starost moja.”

Danilo beleži da je Stefan, dirnut, otišao ocu i molio za oproštenje, ali da “u Milutina, kad ga se dočepao, nije bilo milosti“.

Stefana, “čedo moje“, odmah je okovao i poslao u Skoplje da ga oslepe, kako bi ga jednom zauvek isključio iz borbe za vlast. Slepi ljudi, naime, prema srednjovekovnim shvatanjima, nisu bili sposobni za upravljanje državom.

Milutinov plan osujetili su Stefanovi ljudi, koji su potkupili dželata, pa ga ovaj nije oslepio, to jest nije mu spalio zenice već samo izranjavio oči. Bojeći se oca, Stefan je to krio za čitava njegova života i stalno nosio zavoj. Odmotao je oči tek kad mu je sa potpunom sigurnošću potvrđena vest da je Milutin umro...

I osakaćenog Stefana, njegovu ženu i sinove Dušana i Dušica Milutin je poslao tastu, vizantijskom caru.

Car se sažalio na Stefana, kome je baš tada umro mlađi sin Dušic, pa - kako beleže istoričari - „sa svoje strane nije činio ništa što bi otežavalo sudbinu izgnanika i zatočenika“.

Tako je Stefan, kad je došlo vreme, mogao da se upusti u borbu sa polubratom Konstantinom oko Milutinove krune.

A što se Milutinove političke ostavštine tiče, Vladimir Ćorović ovako je ocenjuje: “Milutin se ne može oglasiti za velikog samo zbog njegovih oskudnih moralnih osobina; inače, posle Nemanje to je svakako najkrupnija politička ličnost Srbije kroz ceo XIII vek, odnosno ličnost koja je za Srbiju državnički najviše učinila.“

Slika

RAZMENA ŽENA

Pošto je brak sa Anom proglasio nevažećim, Milutin je posle Vaskrsa 1299. godine pošao u susret svojoj novoj, četvrtoj ženi Simonidi.

Nasred reke Vardara sreli su Grci i Srbi. Grci su srpskom kralju predali maloletnu Simonidu, a ovaj njima svoju - tada već bivšu ženu - Anu, da kod Simonidinog oca, cara Vizantije, bude talac kojim Milutin garantuje da će izvršiti sve preuzete obaveze.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 12 Jun 2015, 23:16
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA (3)
Kralj Stefan Dečanski razapeo brata


Kad je Stefan saznao za Milutinovu smrt, skinuo je zavoje sa očiju i obznanio da se desilo čudo

Slika

Osećajući da mu se bliži kraj, Milutin je, godinu dana pre nego što će umreti, na nagovor sveštenstva, 1320. godine Stefanu oprostio pobunu i dozvolio mu da se iz Carigrada vrati u Srbiju.

Sa zavojima preko očiju, pretvarajući se da je potpuno slep, Stefan je pokajnički izašao pred oca i dobio od njega na upravu župu Budimlje.

Milutin je naprasno umro 29. oktobra 1321. godine u svom dvoru u Nerodimlju kod Uroševca. Zato je odmah po njegovoj smrti došlo do borbe oko prestola. Zakoniti naslednik bio je njegov sin iz prvog braka Konstantin. Između ostalog, u prikazu loze Nemanjića rađenom u Gračanici kao njegov sin naslikan je Konstantin, a Stefana nigde nema. Međutim, kad je Stefan saznao za Milutinovu smrt, skinuo je zavoje sa očiju i obznanio da se desilo čudo - da mu je vid vratio Sveti Nikola. Odmah zatim ponudio je polubratu Konstantinu da zajedno vladaju.

Ovaj je, naravno, to odbio. Tako je započela borba oko Milutinovog nasleđa. Trajala je dugo i bila je nemilosrdna - da Srbija nije već bila jaka država, lako je moglo da se desi da je pretendenti na presto upropaste.

Stefan je imao veće šanse: Konstantinovo odbijanje da se kao braća nagode, patnje koje je Stefan pretrpeo od oca i verovanje u natprirodno isceljenje, te njegovo slovensko poreklo i po majci doneli su mu naklonost većine naroda. S druge strane, izgleda da Konstantin ni inače nije bio ličnost nekog većeg formata, pa je 1322. godine Stefan krunisan za kralja, a njegov sin Dušan proglašen za „mladog kralja“.

Ali što je sigurno - sigurno je. Da bi sprečio Konstantina, koji je u borbi bio savladan i zarobljen, da u budućnosti eventualno pokuša da ugrozi njegovu vladavinu, naredio je da ga ubiju.

Hroničar Pseudobrokar kazuje da je bio ubijen vrlo svirepo. On beleži da je Stevan dao Konstantina „opružiti na jednom komadu drveta, pa mu klincima probi mišice i butine, pa ga onda raseče na dve pole, po sredini“. Pseudobrokar nije voleo Stefana Dečanskog, pa je možda preterao. Ali u narod je ušlo predanje da je novi srpski kralj od lobanje svog pogubljenog polubrata Konstantina napravio sebi pehar za vino.

Biografija

- Rođen je oko 1276, prema drugim izvorima posle 1284. godine, a umro 11. novembra 1331. u Zvečanu kod Kosovske Mitrovice
- Stefan Uroš III Nemanjić, poznat kao Stefan Dečanski, bio je kralj Srbije iz porodice Nemanjića - sin kralja Milutina i otac Dušana Silnog. Rođen je u trećem Milutinovom braku, sa Anom Terter, ćerkom bugarskog cara, a na presto je došao pobedivši polubrata Konstantina.
- Stefan Dečanski nastavio je širenje srpske države na račun Vizantije koje je započeo njegov otac. Porazio je vojsku bugarskog cara Mihaila u bici kod Velbužda, posle čega su neki bugarski velikaši predlagali ujedinjenje Srbije i Bugarske pod nemanjićkom krunom, ali je on to odbio.
- Za vreme svoje vladavine proširio je srpsku državu ka jugu, a nakon pomenute bitke kod Velbužda Stefan Dečanski stvorio je od Srbije najmoćniju silu na Balkanskom poluostrvu.
- Nakon što je Stefan odlučio da krunu ostavi Siniši, sinu iz drugog braka, stariji sin Dušan ga je, uz pomoć vlastele, zbacio s vlasti.
- Po Dušanovom naređenju, Stefan Dečanski je ubijen, te se za njega u narodnom predanju kaže „od oca oslepljen, od sina udavljen“.
- Iako je njegova vladavina bila kratka i omeđena dvojicom izuzetnih državnika - ocem Milutinom i sinom Dušanom - Stefan Dečanski dao je veliki doprinos istoriji Srba.
- Srpska pravoslavna crkva kanonizovala ga je kao svetog kralja, a njegova zadužbina je manastir Visoki Dečani, ispod Prokletija kod Peći.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 12 Jun 2015, 23:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAJNE SRPSKIH VLADARA (4)
MRAČNA STRANA CARA DUŠANA: Zvali ga Silni, a on bio papučar


Istoričari nemaju visoko mišljenje o naravi i karakteru njegove Jelene, ali joj je Dušan verovao preko svake mere

Slika

Dušan je bio lep muškarac, veoma visok i neobično razvijen. Kažu da je izazivao divljenje već samom svojom pojavom i da je bio odličan vojnik, lično veoma hrabar, dostojan loze Nemanjića.

Vladimir Ćorović u znamenitoj „Istoriji Srba“ o Dušanu piše: „Taj silni car, koji je gospodario na Balkanu, bio je neobično popustljiv prema svojoj ženi Jeleni, koja je više nego ijedna druga vladarka pre nje uticala na državne poslove i na cara lično...“

Jelena je bila bugarska plemkinja. Imala je 21 godinu kad se 1332. udala za dve godine starijeg Dušana, koji samo što je bio nasledio očev presto. Iako je njihov brak sklopljen iz političkih razloga, ostaće zajedno naredne tri decenije, sve do Dušanove smrti.

Istoričari nemaju visoko mišljenje o Jeleninoj naravi i karakteru, ali joj je Dušan verovao preko svake mere.

Desilo se tako da ni tokom četiri godine po njihovom venčanju Jelena nije zatrudnela. Na nagovor vlastele i sveštenstva Dušan je pristao da se oženi ćerkom nemačkog kralja Jelisavetom. Ali nemačka princeza, koju niko ništa nije pitao, umrla je pred polazak na put.

Kad je saznala za te planove, Jelena je požurila da rodi - i to muško dete, naslednika! Većina istoričara se slaže da je „na sumnjiv način“ dobila svog jedinog sina Uroša. Zbog nje je Dušan bio spreman da se suprotstavi i Crkvi.

Sveštenstvo je Dušanu bilo potrebno da bi preko vere za sebe pridobio Grke, čije je zemlje osvojio. Osim toga, bila mu je važna podrška Carigradske patrijaršije. U tom pogledu naročito je polagao na uticajne svetogorske monahe, pa ih je i lično posetio 1347. godine. Ali ma koliko je bio zainteresovan da ta poseta protekne što bolje, Dušan je popustio upornoj carici Jeleni da i nju povede sa sobom i tako prekrši vekovima staro pravilo da na tlo Svete Gore ne sme kročiti ženska noga.

Da bi se objasnila ova careva popustljivost ženi, neki istoričari Dušana pravdaju željom da „ženu na Svetu Goru skloni od epidemije kuge“.

Delom zbog ovog, a delom zbog toga što je radio na uniji sa katolicima, Dušan je jedini vladar iz dinastije Nemanjića koji nije bio proglašen za sveca posle smrti.

BIOGRAFIJA

- Rođen 1308, a umro 20. decembra 1355. godine.

- Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić, poznat i kao Dušan Silni, bio je srpski srednjovekovni kralj i prvi srpski car. U njegovo vreme Srbija dostiže vrhunac svoje moći.

- Dušan je s vlasti zbacio svog oca Stefana Dečanskog i zatočio ga u Zvečanu, u čemu mu je pomogla vlastela nezadovoljna politikom starog kralja prema Bugarskoj i Vizantiji.

- Iskoristivši unutrašnje nemire u Vizantiji, Dušan je znatno proširio granice srpske države prema jugu, sve do Korintskog zaliva. Na severu je granica bila na Savi, a jedno vreme je i Beograd bio u sastavu njegove države. Dušan se 1345. proglasio za cara Srba, Grka (tada Romeja) i Bugara. Uzdigao je srpsku crkvu sa ranga arhiepiskopije na rang patrijaršije.

- Poznat je i po donošenju Dušanovog zakonika, najznačajnijeg srpskog srednjovekovnog pravnog akta.

- Završio je manastir Dečane, zadužbinu svoga oca, a njegova najznačajnija zadužbina bio je manastir Svetih arhangela kod Prizrena.

- Nije poznato mesto njegove smrti. Do 1927. godine bio je sahranjen u manastiru Svetih arhangela u Prizrenu, a onda su njegove kosti prenete u Patrijaršiju u Beogradu, da bi 1968. bile sahranjene u beogradskoj Crkvi Svetog Marka.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 12 Jun 2015, 23:32
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA (5)
Despot Stefan Lazarević: Lazarev sin pod sultanom


Srbija pristaje da bajazitu šalje vojsku kojom će zapovedati Stefan i Vuk, a Lazareva najmlađa ćerka Olivera odlazi u harem

Slika

Neposredno posle Kosovskog boja Srbija je primila na sebe vazalske obaveze prema Turskoj. Priznala je vrhovnu vlast turskog sultana, pristala da mu za sledeće ratove šalje vojsku kojom će zapovedati Lazarevi sinovi Stefan i Vuk, dok je Lazareva najmlađa ćerka Olivera otišla u sultanov harem.

A sedam godina kasnije, 1396. kod Nikopolja, tvrđave na Dunavu u današnjoj Bugarskoj, odigrala se velika bitka. Na jednoj strani bili su Turci i srpski vazali predvođeni Stefanom Lazarevićem, a na drugoj vojske evropskog saveza.

Pobedili su Turci, a odlučujuću ulogu u tome imali su sultanovi vazalni oklopnici pod vođstvom Stefana Lazarevića, sina kneza Lazara.

O Stefanovoj ulozi u bici na Nikopolju Vil Djurant u monumentalnom delu „Istorija civilizacije“ piše:
- Kroz Srbiju je prošla ujedinjena hrišćanska vojska od 60.000 ljudi i opsela turski garnizon u Nikopolju. Kad su francuski vitezovi, razgaljeni vinom i ženama, upozoreni da Bajazit s vojskom iz Azije dolazi da ukloni tu opsadu, oni su obećali da će je uništiti. Sa svoje strane, Bajazit se zakleo da će svog konja privezati za oltar Svetog Petra u Rimu (...) Ugari i Nemci su ipak nekako potisnuli Turke, ali je onda srpski kralj Stefan Lazarević poveo 5.000 hrišćana protiv hrišćanske vojske i za sultana dobio odsudnu bitku kod Nikopolja.

Jedan od onih koji su se tad borili na Nikopolju, Hans Šiltberger u svojoj hronici izričito tvrdi da je Bajazitu, u odsudnom trenutku, kad je već pomišljao na povlačenje, priskočio u pomoć Stefan Lazarević jurišom u sredinu mađarskih snaga. „On je rastrojio Mađare i naterao ih u beg“, kaže Šiltberger.

Posle ovog Bajazitu su bila otvorena vrata za pohod u Evropu, i on se uputio na sever. Pregazio je Ugarsku i došao do današnje Austrije. Od poraza hrišćana na Nikopolju Bugarska je do 1878. (kad i Srbija) bila provincija Otomanskog carstva.

Biografija

- Rođen 1377, a umro 19. jula 1427. godine.
- Stefan Lazarević, poznat i kao Stevan Visoki, bio je sin kneza Lazara. Nakon očeve pogibije u Kosovskom boju, kao maloletan došao je presto i vladao uz pomoć majke Milice.
- Bio je turski, pa ugarski vazal. Zauzvrat, od ugarskog kralja dobio je Mačvu, Beograd (u koji je smestio svoju prestonicu), Golubac, Srebrenicu i druge posede.
- Ratovao je protiv svog zeta Vuka Brankovića i mlađeg brata Vuka Lazarevića, a pošto je slomio otpor vlastele, period mira iskoristio je za snaženje Srbije u političkom, ekonomskom, kulturnom i vojnom pogledu. Kra jem njegove vladavine Srbija je bila jedan od najvećih proizvođača srebra u Evropi. Njegova glavna zadužbina je manastir Manasija, a Beograd je od porušenog pograničnog gradića pretvorio u modernu utvrđenu evropsku prestonicu, proširivši ga gotovo deset puta.
- Bio je veliki pokrovitelj umetnosti i kulture, a i sam je bio pisac. Njegovo najznačajnije delo je „Slovo ljubve“, pesnička poslanica upućena, najverovatnije, njegovom bratu Vuku. Ona važi za jedan od najlepših kraćih književnih sastava u srpskoj literaturi srednjeg veka.
- Preminuo je iznenada 19. jula 1427. godine od posledica srčanog udara, u lovu kod Kragujevca.
- Naučnici se danas spore da li su njegovi posmrtni ostaci u manastiru Koporinu ili u Manasiji.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 17 Jun 2015, 15:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA: Vožd Karađorđe ubio oca svojom rukom!

Petar je pretio da će ih odati Turcima. Karađorđe mu je pucao u leđa i ranio ga. Dokrajčio ga je jedan od momaka iz pratnje

Slika
Bolje da on jedan pogine no trideset duša da padne u ropstvo, rekla mu je majka Marica

U jesen 1785, ili koji mesec kasnije, neposredno posle Karađorđeve ženidbe, u njegovu kuću došao je spahija iz Palanke da ostvari svoje „pravo prve bračne noći“. Vuk Karadžić pripoveda da je Turčin budućeg srpskog vožda poslao da mu kupuje stoku, a onda od njegove majke zatražio da mu dovede mladu.

Karađorđeva majka Marica nekako je odvratila Turčina, obećavši mu svoju snaju za neki drugi put, pa se porodica odmah posle toga uputila iz Srbije u Austriju. Pridružilo im se još nekoliko srpskih familija, a Karađorđe je vodio zbeg, izmičući poteri koju je poslao palanački spahija.

Negde kod Stojnika, podno Kosmaja, Karađorđev otac Petar „već u godinama, sputan podaničkim životom, uobičajenom posledicom vekovnog robovanja, u strahu od turske potere i neizvesnosti koja ih je očekivala u susednoj državi“, kako piše istoričar Radoš Ljušić, predložio je da se vrate. A kad to nije prihvaćeno, on je rešio da se vrati sam i još pripretio da će ih sve odati Turcima.

Kad Karađorđe nije uspeo da ubedi oca da ne napušta zbeg, Marica je stala pred njega i zaklela ga: „Ðorđe, aram ti mleko moje koje si ti podojio iz ove sise ako onoga psa ne ubiješ. Ubijte ga da ne javlja Turcima za nas. Bolje da on jedan pogine, no trideset duša da padne u ropstvo!“ Još dva puta je Karađorđe molio oca da se vrati, a onda je Petru, koji je već krenuo, pucao u leđa i ranio ga. Dokrajčio ga je jedan od momaka iz pratnje, pa je zbeg nastavio put i između Umke i Obrenovca prešli su Savu.

Vratili su se u Srbiju po zaključenju mira između Austrije i Turske.

Karađorđe je tada otišao u manastir Blagoveštenje na obroncima Rudnika. Ispovedio se, a onda je upriličena ceremonija oproštaja. Okupljenom narodu Karađorđe je razdelio „po dvesta oka rakije, vina i hleba, ocu za dušu“. Pojevši hleb i popivši piće, okupljeni su ritualno izgovarali: „Bog da mu oprosti što je oca u nuždi zapovedio ubiti“.

Budući vožd posle je dao pet dukata arhimandritu za trud, a manastiru poklonio vola i tako je obred iskupljenja završen.

Neki docniji istoričari, u nastojanju da speru ljagu oceubistva sa dinastije Karađorđevića, tvrdili su da mu je Petar bio očuh, kao i da ga Karađorđe nije ubio lično, već samo izdao naređenje da se to učini.

Biografija

- Rođen je 16. novembra 1762. u Viševcu u Šumadiji, a ubijen 26. jula 1817. godine u Radovanjskom lugu kod Velike Plane.

- Veruje se da Karađorđevi preci potiču iz Vasojevića. Od 1787. do 1791. ratovao je na strani Austrije protiv Turaka i odlikovan za hrabrost, a po zaključenju mira vraća se u Srbiju i živi u Topoli.

- Na narodnom zboru u Orašcu 15. februara 1804. godine Karađorđe je izabran za vođu ustanka. Kao strog i dosledan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog preke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom: Ivankovac, Mišar, Novi Pazar, Varvarin...

- Kad je Rusija, koju je napao Napoleon, potpisala mir sa Turcima, među Srbima dolazi do nesloge. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i 1813. beži u Austriju, ali se 1816. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za proterivanje Turaka. Sledeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa Milošem Obrenovićem dogovorio zajedničku akciju, ali je po Miloševoj naredbi ubijen.

- Karađorđe je osnivač srpske kraljevske loze Karađorđevića, njegovi sinovi su bili Aleksa i Aleksandar Karađorđević.

- Smatra se ocem moderne Srbije.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 17 Jun 2015, 15:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA
Vožd Karađorđe u napadu besa ubio brata!


Jedna žena iz Topole žalila se vođi ustanika da joj je njegov brat Marinko silovao ćerku, pa ga je on u jarosti pretukao i obesio iznad kućnog praga

Slika

Karađorđe Petrović, vođa Prvog srpskog ustanka i osnivač vladarske dinastije, imao je preku narav. Ponekad ga je obuzimao bes i u takvom stanju je bio sposoban da pretuče ili čak ubije čoveka. Od njegove ruke stradao je i rođeni brat Marinko.

Ustanak Srba protiv Turaka Srba ušao je u treću godinu. Karađorđe je morao da vodi i borbu protiv srpskih vojvoda koji su se otimali njegovom autoritetu. U takvoj situaciji došla mu je u Topolu jedna žena da se žali na Marinka, koji joj je silovao ćerku. Vožd se razbesneo i u jarosti pretukao brata, pa ga obesio iznad kućnog praga. Nekoliko dana sestrama nije dozvoljavao da ga skinu sa konopca i dostojno sahrane.

„Vođa Prvog srpskog ustanka je bio surov čovek. Sa današnjeg stanovišta, moglo bi se reći da je bio i psihički poremećen. Ubijao je bez suda i suđenja, u afektu i besu“, izjavio je istoričar Dobrica Jovičić. Ova ocena je prestroga jer je za opisani čin Karađorđe imao opravdanje. Ustanak protiv Turaka nije mogao da uspe bez podrške naroda, a narod nije imao razloga da podržava ustanike ako se oni „ponašaju kao Turci“.

Ostaje činjenica, međutim, da je Karađorđe, pored Turaka, ubijao i Srbe. Od Karađorđevog kuršuma pao je i Teodosije Marićević, na čijem je imanju, u Marićevića jaruzi, godine 1804. doneta odluka o ustanku. Tada je Karađorđe prvo odbijao vođstvo. Predvođenje ustanika tada su odbili i Stanoje Glavaš i Teodosije da bi, na kraju, Karađorđe pristao. Nekoliko meseci kasnije, Teodosije se pokajao. Počeo je da Voždu osporava prvenstvo, tražio je da Karađorđe sam plati barut za ustanike „kad je već vođa“. Na skupštini u Ostružnici maja 1804. zapodela se oštra svađa među njima, a onda je Teodosije potegao pušku. Promašio je Karađorđa, a ovaj je oteo kuburu od Stanoja i Teodosija ranio.

„Kojekude, po duši te“, opsovao je ranjenog protivnika. „Kad si ti znao bolje od mene uređivati i zapovedati, zašto si mene nagonio da se ovoga posla primam“, rekao je Teodosiju, koji je umro od zadobijenih rana.

Istoričar Radoš Ljušić kaže da je Karađorđe ovim ubistvom stavio svim starešinama na znanje, otvoreno i brutalno, „da u njega nema šale“. Preka narav, o kojoj su pisali istoričari, našla je mesto i u književnosti. Član SANU Boško Petrović, u svom romanu „Pevač“, piše i o Voždovim napadima besa, i to ilustruje epizodom u kojoj odseca penis jednom srpskom dečaku.

Biografija

- Rođen je 16. novembra 1762. u Viševcu u Šumadiji, a ubijen 26. jula 1817. godine u Radovanjskom lugu kod Velike Plane.

- Veruje se da Karađorđevi preci potiču iz Vasojevića. Od 1787. do 1791. ratovao je na strani Austrije protiv Turaka i odlikovan za hrabrost, a po zaključenju mira vraća se u Srbiju i živi u Topoli.

- Na narodnom zboru u Orašcu 15. februara 1804. godine Karađorđe je izabran za vođu ustanka. Kao strog i dosledan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog preke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom: Ivankovac, Mišar, Novi Pazar, Varvarin...

- Kad je Rusija, koju je napao Napoleon, potpisala mir sa Turcima, među Srbima dolazi do nesloge. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i 1813. beži u Austriju, ali se 1816. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za proterivanje Turaka. Sledeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa Milošem Obrenovićem dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen.

- Karađorđe je osnivač srpske kraljevske loze Karađorđevića, njegovi sinovi su bili Aleksa i Aleksandar Karađorđević.

- Smatra se ocem moderne Srbije.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 17 Jun 2015, 15:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA
Knjaz Miloš Obrenović: Sekira za kumovu glavu


Miloš nije hteo da ratuje, pa je Karađorđe predstavljao pretnju njegovim pregovorima s Turcima, ali i njegovom ličnom autoritetu

Slika

Pošto je posle propasti Prvog srpskog ustanka 1813. izbegao u Austriju, Karađorđe je boravio u Rusiji, a onda se pridružio ustanicima protiv Turaka u Grčkoj. U julu 1817. iz Banata je neopaženo preko Dunava ušao u Srbiji i preko kuma Vujice Vulićevića pozvao Miloša Obrenovića na dogovor o zajedničkoj borbi protiv Turaka.

Ali Miloš u tom trenutku nije hteo da ratuje, pa je Karađorđe predstavljao pretnju njegovim pregovorima s Turcima, ali i njegovom ličnom autoritetu. Obavestio je i Ali-pašu Marašliju u Beogradu o Karađorđevom dolasku, koji je takođe želeo Voždovu smrt. Miloš je naložio Vulićeviću da ubije Karađorđa.

Vujica se s Karađorđem sreo u Radovanju kod Velike Plane 25. jula. Zajedno su večerali, a pred zoru Vulićevićev sluga Nikola Novaković ubio je Karađorđa sekirom jer se verovalo da Karađorđa metak neće! Zatim mu je jataganom odsekao glavu i ubio Karađorđevog pratioca Nauma. Za to vreme Vujica je ležao glave pokrivene kabanicom!

Sutradan se uputio u Beograd noseći Milošu odsečenu Karađorđevu glavu i stvari: odelo, sablju, orden ruskog cara i bisage, u kojima su našli 4.000 dukata, kao dokaz da je zadatak obavio. Na mestu gde je prvi put s tim stvarima zastao da se odmori Vilićević je docnije podigao crkvu nazvanu Pokajnica. Deo para za njenu izgradnju priložio je i Miloš na nagovor svoje žene Ljubice. Njoj i Milošu Karađorđe je bio venčani kum.

Vujica Vulićević završio je život prezren i osuđen od naroda zbog ubistva kuma. U krajnjoj sirotinji, poslednje dane proveo je u rodnom selu Azanja, gde se teško razboleo. Prema nekim izvorima, 1828. otrovao ga je jedan Karađorđev rođak. Vujičini unuci rano su pomrli, ne ostavivši potomstvo.

Nikola Novaković je 1850. poludeo i udavio se u reci. Sin mu je umro mlad, a ćerka je, takođe, poludela.

Karađorđevo obezglavljeno telo prvo je bilo zakopano u Radovanju, a zatim ga je kneginja Ljubica 1819. sahranila u kripti ispred oltara u topolskoj crkvi. Danas počiva u Mauzoleju na Oplencu.

Biografija

- Rođen 18. marta 1780. u Gornjoj Dobrinji kod Požege, a umro 26. septembra 1860. u Beogradu.

- Zbog pokazane hrabrosti u Prvom srpskom ustanku, Karađorđe mu je poverio Užičku nahiju na upravu i odbranu. Posle propasti ustanka Miloš je bio jedini od istaknutijih vojvoda koji je ostao u Srbiji. Dobio je amnestiju od Turaka i postao oborknez.

- Miloš je 23. aprila 1815. u Takovu stao na čelo Drugog srpskog ustanka. Učestvovao je u najvažnijim bitkama i lično vodio pregovore s Turcima. Nije birao način da učvrsti svoj položaj i izbori što veću autonomiju za Srbiju. Turke je potkupljivao, a potencijalne konkurente za vlast među Srbima je uklanjao. Zato je naredio da se Karađorđe ubije.

- Upornom diplomatijom i uz mnogo političkog takta, Miloš je 1830. zadobio poseban sultanov akt o delimičnoj unutrašnjoj samoupravi, takozvani Hatišerif.

- Knez Miloš je vladao autokratski, stalno odbijajući da ograniči i deli vlast, zbog čega je protiv njegove vlasti podizano nekoliko buna.

- Tokom svoje vladavine knez Miloš je postao najbogatiji čovek u Srbiji i jedan od najbogatijih na Balkanu. Nasledio ga je sin Mihailo.

- Sahranjen je u Sabornoj crkvi u Beogradu.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 06 Sep 2015, 22:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA
Knjaz Miloš Obrenović imao osam vanbračnih potomaka


Srpski knjaz među svim vladarima evropskih država u poslednjih dvesta godina imao je najviše dece - šesnaestoro

Slika

Srpski knjaz Miloš Obrenović među svim vladarima evropskih država u poslednjih dvesta godina imao je najviše dece - šesnaestoro. Osmoro je rođeno u zakonitom braku sa Ljubicom, a ostalu decu rodile su ljubavnice - svaka po jedno.

Kad je imao 24 godine, Miloš se oženio šesnaestogodišnjom Ljubicom Vukomanović. Kum im je bio Karađorđe, i to im je bio jedini brak. Ljubica je rodila četiri sina i četiri ćerke: Petra, Petriju, Gabrijelu, Jelisavetu (Savku), Anu, Milana, Mihaila i Teodora.

Prvo vanbračno dete rodila mu je Petrija, udata za brata Karađorđevog vojvode Hadži Prodana. Kad je 1814. godine Hadži Prodanova buna propala, Turci su mu celu porodicu poveli u ropstvo, a Miloš je uspeo da je zadrži lepu Petriju. Odveo je u svoj konak, pod izgovorom da pomaže Ljubici. Pet godina kasnije, rodila mu je ćerku Veliku.

Prema zapisima hroničara, Petrija se ponašala osiono, uverena u knjaževu naklonost. Govorkalo se čak da će ona Milošu roditi i naslednika pošto Ljubica više ne može da rađa. Ljubica je, međutim, posle jednog drskog Petrijinog ispada, ovu ubila hicem iz pištolja. Miloš joj je oprostio to ubistvo, a Velika, o kojoj su se zajedno starali, umrla je kao dete.

Zbog pokušaja da mu ubije i Stanku, drugu ljubavnicu koja mu je rodila dete, Miloš je naredio da Ljubicu izbatinaju. Treće vanbračno dete - sin koji je umro u drugoj godini života - rodila mu je Jelenka, Turkinja koja je prethodno bila u haremu Milenka Stojkovića. Ljubica, već stara, ovoj vezi, koja je trajala devet godina, nije mogla da se suprotstavi. Miloš je 1835. Jelenku udao uz dobar miraz.

Četvrta majka Miloševog vanbračnog deteta - sina koji je umro u četvrtoj godini - bila je Danica, koju je Miloš kao robinju staru 13 godina kupio u Carigradu i doveo u Srbiju. Kad mu je postala ljubavnica, imala je 18, a on 59 godina. I nju je udao uz dobar miraz.

Knjaz Miloš Obrenović izgnan je zbog samovolje iz Srbije 1839. godine. Da se više ne bi svojim intrigama mešao u političke prilike u Srbiji, Turska, Rusija i Austrija za novo mesto boravka odredile su mu Beč, gde je kupio veliku kuću.

U narednih pet godina dve devojke koje su radile kao posluga u Miloševom bečkom domu, Franciska Hitenberg i Sidonija Rajhel, rodile su mu po jedno dete, sina i ćerku. Istorija nije zabeležila sudbinu ove dece. Njihove majke srpski knjaz bogato je isplatio, uostalom kao i Mariju Graf iz Beča, koja mu je rodila sedmo vanbračno dete. Knjaz je tada imao 68 godina.

Devet godina kasnije, kao 77-godišnjak, dobiće u vezi sa Marijom iz Rusije sina Milana. Ovaj dečak poživeće dve godine, ali će Marija ostati uz ostarelog knjaza i kad se vrati u Srbiju.

Bila je pored njegovog odra kad je umro 1860. godine. Miloša Obrenovića na prestolu je nasledio sin Mihailo. On nije imao zakonitog naslednika, ali je za sobom ostavio vanbračnog sina Velimira. I Milan Obrenović, koji je nasledio Mihaila, ostavio je vanbračne potomke.

Poslednji Obrenović, Aleksandar, ubijen u Majskom prevratu sa Dragom Mašin, nije imao ni zakonite ni nezakonite potomke.

Slika

MILIVOJE BLAZNAVAC TRAČEM DO POLOŽAJA

Milivoje Petrović Blaznavac, docniji general, ministar vojni, predsednik vlade i namesnik, pothranjivao je glasine da je i on vanbračni Milošev sin. Majka mu je bila sluškinja u Miloševom konaku, pa se pričalo da je već bila u drugom stanju kad se udala za seoskog trgovca Petra iz Blaznave. Zahvaljujući ovim glasinama, Milivoje se uspeo do najviših položaja u državi.


Kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tamna strana srpskih vladara  |  Poslato: 06 Sep 2015, 22:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TAMNA STRANA SRPSKIH VLADARA
Kralj Milan Obrenović zbog sujete izgubio rat


Prvi novovekovni kralj Srbije rešio da napadne Bugarsku i sam preuzme komandu nad vojskom. Neznanje ga je koštalo poraza posle kojeg je pobegao s ratišta

Slika
Bugari su zauzeli Pirot, ali Austrougarska je zaštitila Milana i naredila im da se povuku, a zatim poništila njihova osvajanja

Bugarska se zamerila Milanu Obrenoviću kad je, posle Timočke bune, pružila utočište njegovom neprijatelju Nikoli Pašiću. Osim toga, izbio je spor zbog malog komada zemljišta koji se našao na bugarskoj strani kad je Timok promenio tok... A kad je u septembru 1885. Bugarska proglasila ujedinjenje s pokrajinom Istočna Rumelija, Milan je naredio mobilizaciju! Za njega je ujedinjenje Bugarske, koja je tako postala dvostruko veća od Srbije, predstavljalo smetnju širenju Srbije ka Makedoniji.

Ni narod ni vlada nisu bili za ovaj rat. Istoričar Slobodan Jovanović je napisao: “Milan je malo kome poveravao šta upravo namerava; spremao je događaje u najvećoj tajnosti kao jedno pozorišno iznenađenje koje će zadiviti svet... Bio je ne samo žedan uspeha nego je još hteo da taj uspeh bude čisto njegov”.

Dva meseca je kralj Milan držao mobilisanu vojsku na položajima, a kad je 2. novembra rat počeo, jesen je već bila odmakla i vreme postalo kišovito i hladno, srpske jedinice bile su loše obučene i nisu imale dovoljno municije. Za to vreme Bugari su organizovali odbranu Sofije. U septembru je njenu odbranu činilo 3.000 vojnika, a kad je rat počeo, bilo ih je 30.000! Milan je, sa svoje strane, znatan deo svojih snaga zadržao u unutrašnjosti Srbije, jer se više bojao pobune opozicije nego Bugara. Osim toga, lično je preuzeo komandu, pa kad je rat počeo, dešavalo se da jedna divizija gubi bitku, a dve pored nje ne pomažu joj, jer nije imao ko da im naredi da stupe u borbu. Odlučujuća bitka odigrala se na Slivnici od 5. do 7. novembra i u njoj je srpska vojska poražena.

Čim su do njega došle prve neproverene glasine da Bugari nadiru ka Caribrodu, današnjem Dimitrovgradu, Milan je naredio da se štab povuče u Pirot, a komandanti divizija ostavljeni su da se sami snalaze. Narednog dana kralj je pobegao još dalje ka Nišu, u Belu Palanku. Ministrima je rekao da se oseća krivim za poraz, i da će smesta abdicirati. Bugari su za to vreme nadirali dalje, uzeli su i Pirot, i da bi sprečio potpunu propast, predsednik vlade Garašanin zapretio je Milanu da će ga svojom rukom ubiti ako se smesta ne vrati u štab i ne pokuša da uspostavi komandu...

Ovaj rat je prekinut kad je Austrougarska, da bi zaštitila Milana, naredila Bugarima da stanu ili će se ona umešati. Kasnijim ugovorom o miru poništena su njena osvajanja i granice vraćene gde su bile pre rata.

Biografija

- Rođen 22. avgusta 1854. u Marašeštiju u Rumuniji, a umro 11. februara 1901. godine u Beču.

- Posle ubistva kneza Mihaila za naslednika prestola proglašen je četrnaestogodišnji Milan, unuk Jevrema Obrenovića, rođenog brata kneza Miloša, a vladalo je namesništvo. Pod Milanom je Srbija vodila ratove s Turcima 1875-76. godine, posle čega je na Berlinskom kongresu dobila nezavisnost i nove teritorije: Vranjski, Niški, Pirotski i Toplički okrug.

- Tajnim sporazumom koji je Milan potpisao sa Austrougarskom 1881. godine, Srbija se vezala za ovu carevinu, a zauzvrat je Beč podržao njegovo krunisanje za kralja. Bio je prvi novovekovni kralj Srba.

- Radikali su 1883. podigli Timočku bunu, koju je Milano brutalno ugušio. Posle toga stvorio je redovnu vojsku, koja mu je bila odana. Milan je 1885. Srbiju uveo i u rat s Bugarskom, i pretrpeo poraz.

- Kršeći zakon i izazivajući potrese u državi, razveo se od supruge, kraljice Natalije (1888), i povukao s prestola u korist sina Aleksandra (1889).

- Od ruskog dvora dobio je dva miliona dinara da se zauvek povuče iz Srbije. Ipak, vratio se 1897, kad mu je Aleksandar dao položaj vrhovnog komandanta aktivne vojske, koju je Milan za kratko vreme osavremenio i ojačao.

- Zbog sukoba sa Aleksandrom oko ženidbe Dragom Mašin, 1900. zauvek je otišao iz Srbije.

- Umro je od upale pluća. Sahranjen je u Krušedolu.


Kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 40 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker