Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:20


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 12 Jun 2013, 15:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Desa (oko 1161 — 1165), srpski župan

Desa, srpski župan koji je bio u opoziciji Urošu II i Manojlu I Komninu, a u prijateljstvu sa Mađarima.

Desa Vukanovic je bio srpski župan u periodu od oko 1161. do 1165. godine. Tokom svoje vladavine bio je u savezu sa Madarima i u sukobu sa Urošem II i Manojlom I Komninom.

Nakon Beloševe kratkotrajne vladavine u Raškoj, velikožupanski presto je preuzeo njegov najmladi brat Desa.

On je bio formalno vazal Vizantije. Desa je u teškim uslovima potpune dominacije vizantijske sile po citavom Balkanskom poluostrvu, pokušao da nastavi politiku svojih prethodnika, Uroša I i Uroša II Primislava, i da uspostavi šire veze sa potencijalnim saveznicima u Evropi.

Prve diplomatske misije je nacinio bracnom ponudom. Svoju najstariju kcer je udao za kneza Leonarda Osorskog, sina venecijanskog dužda Vitala II Mikijelija. Desini poslanici se nalaze u dalekoj Nemackoj, gde takode pokušavaju da uspostave savez putem ženidbe druge Desine cerke za nemackog markgrofa, što je izazvalo bes vizantijskog cara Manojla Komnina.

Pored ovih diplomatskih misija, Desa postiže izuzetne uspehe u odnosu na Duklju. U Letopisu popa Dukljanina se navodi da se da su se stari neprijatelji podigli protiv kneza Radoslava i njegove brace Jovana i Vladimira, šticenika cara Manojla. Oni pozivaju velikog župana Desu i predaju mu Zetu i Trebinje(Travuniju) na vlast.

Neprijateljstvo izmedu cara Manojla i župana Dese kulminira nakon Desinog zauzeca oblasti Dendra, koju je po sporazumu trebao da preda Vizantiji, ali je odbio. Car Manojlo ga zbog neverstva, cim je završio borbu sa Madarima (Ugrima), sa jakom vojskom napao i zarobio kod Niša 1165. To se desilo onda kada su na Desu posumnjali vizantinci da saraduje sa Zapadom, a narocito sa Ugarskom. U takvoj situaciji Desa je pozvao ugarske poslanike da dodu na sastanak sa Carem da bi iskazali lojalnost Desi samo prema Vizantiji, a ne i prema Ugarskoj. U celoj raspravi, jedan od ugarskih poslanika je oslovio Desu sa „naš gospodar“, što je navelo Vizantince da posumnjaju u Desinu lojalnost. Vojnici su zarobili Desu i poslali ga u Carigrad gde je bio jedno vreme zatocen. Tako je Desa izgubio položaj velikog župana Raške, a car Manojlo je za novog župana postavio župana iz sporedne porodicne grane-Tihomira, Nemanjinog starijeg brata.

Poslednji boravak Dese je bio u okolini Trebinja. Prema Mavru Orbiniju, on je umro najverovatnije pocetkom 1166. godine. Sahranjen je u crkvi sv. Petra u Trebinjskom polju (sedam kilometara jugoistocno), ciji se ostaci i danas mogu videti.

Nakon arheološkog iskopavanja, pronaden je jedan ktitorski grob, koji je najverovatnije bio Desin grob.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 12 Jun 2013, 16:08
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tihomir (1165-1166) - veliki župan Srbije


 Nakon proterivanja župana Dese u Carigrad, na predlog vizantijskog cara Manojla Komnina, presto u Raškoj uzima Tihomir, sin župana Zavide, koji je bio u srodstvu sa zetskom dinastijom.Župan Tihomir je pod svojom ličnom vlašću zadržao Rašku, a njegova braća: Miroslav dobio je Zahumlje, Stracimir gradačko-rudničku oblast, a najmlađi Nemanja dobija Ibar, Toplicu,Rasinu i oblast oko Jastrebca koju narod zove danas „Reke''. Miroslav podiže svoju zadužbinu crkvu svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju gde je i napisano Miroslavljevo jevanđelje, a Stracimir podiže crkvu u Gracu (danas Čačak).Ubrzo je došlo oko nesporazuma u odnosu Tihomira i Nemanje prema Vizantiji. Vlastela oko Nemanje je težila da vodi samostalnu politiku prema Vizantiji, pa je uz njihovu pomoć Nemanja pokušao da zbaci sa prestola brata Tihomira polovinom 1165., ali nije uspeo i bio je zatočen u crnim pećinama prema Rasu o čemu govori njegov sin Stefan Prvovenĉani u „Žitiju Svetog Simeona''.

 
Prema istom žitiju, Nemanja se spasao uz pomoć svojih prijatelja i uspeo je da sa prestola svrgne svoga brata Tihomira 1166. godine, koji kao Vizantijski vazal beži u Vizantiju od koje traži pomoć da bi pobedio uzurpatora Nemanju.Vizantija je Tihomiru pružila pomoć u oružju i vojsci sa kojom je krenuo na Nemanju, u nadi da će povratiti izgubljeni presto. Do odsudne bitke među braćom dolazi na Kosovu, kod mesta Pantine (blizu Vučitrna) 1170. godine, gde je na čelu svoje vojske stajao sam Tihomir.U bici je Tihomir poginuo, a Nemanja je postao veliki župan Raške -Srbije.
U dokumentima se takođe navodi Tihomirova smrt, jer se spominje da je jedan od braće poginuo, a zatim izvori više ne pominju Tihomira.Ostala braća, Miroslav i Stracimir su u početku sukoba između Tihomira i Nemanje bili na strani Tihomira, da bi posle njegove pogibije priznali svog brata Nemanju za vladara, a ovaj im je za uzvrat ostavio na upravu oblast koju su držali i do kraja života bili u slozi i ljubavi.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 12 Jun 2013, 16:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Velika Župa Srbija (1166-1217)
Kraljevina Srbije (1217-1346)
Carevina Srbija (1346-1371)

Nemanjići (1196-1371)

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 12 Jun 2013, 16:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Nemanjići (1196-1371)

Slika


Stefan Nemanja (1166-1196, Veliki Župan Srbije)
Stefan Prvovenčani (1196-1217 i Kralj Srbije 1217-1228; prvi Kralj Srbije)
Stefan Radoslav (1128-1233, Kralj Srbije)
Stefan Vladislav (1233-1243, Kralj Srbije)
Stefan Uroš I (1243-1276, Kralj Srbije)
Stefan Dragutin (1276-1282, Kralj Srbije)
Stefan Uroš II Milutin (1282-1321, Kralj Srbije)
Stefan Uroš III Dečanski (1321-1331, Kralj Srbije)
Stefan Uroš IV Dušan (1331- 1326, Kralj Srbije i Car Srbije 1346-1355)
Stefan Uroš V, Uroš (1355-1371 Car Srbije)

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 04 Jan 2017, 21:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Hrabri kneževi iz tame zaborava

Knjiga Miroslava Todorovića o malo poznatim srpskim vladarima pre Nemanjića. Višeslava, prvog srpskog vladara, istorija pominje pod imenom “Otac Srba”

Slika

Nije za pohvalu što naš prosečno obrazovan čovek misli da sva prošlost Srbije pripada caru Dušanu, knezu Lazaru, lozi Nemanjića i kasnijim vladarima. Stara Srbija imala je velike ličnosti, graditelje naše istorije, čiji su životi, ponekad i kontroverzni, i ono što su učinili ostali u tami. Polazeći od ovog stava Miroslav Todorović (1941) je ispisao višestruko zanimljivu publicističku knjigu “Zaboravljeni srpski vladari i njihove zemlje”, nastalu, kako ističe, na osnovu istraživanja po starim arhivama. Ovaj dugogodišnji sudija i advokat, po vokaciji pisac, objavio je nekoliko zapaženih romana i zbirki pripovedaka.

Vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u delu “O upravljanju carstvom” beleži kako je u njegovo vreme vladao potomak onog “kneza” koji je doveo Srbe na Balkansko poluostrvo, tada pod carem Iraklijem. Bio je to Višeslav 780. godine, prvi srpski vladar, koga istorija pominje pod imenom “otac Srba”. O njegovom sinu Radoslavu i unuku Prosigoju zna se da su više od ostalih župana svoje vladavine usmeravali ka uvođenju reda unutar srpskih plemena naseljenih oko gornjeg toka Tare, Pive, Lima i Drine.

Prosigojev sin prvenac, Vlastimir, bio je znamenita pojava svog vremena i praktično osnivač prve srpske države, a kao vladar javlja se 850. godine. Srcem, mačem i umom uspeo je da potpuno potisne vizantijsku vlast i sa svoje teritorije protera njene činovnike i vojsku.


- Otuda se, bez preterivanja, može reći da su Srbi pod njegovom zastavom prvi put u svojoj istoriji stekli punu nacionalnu slobodu i državnost. Knezu Vlastimiru pošlo je za rukom da posle dugogodišnjeg ratovanja sa srpskih teritorija protera i Bugare i proširi svoju vlast nad Travunijom, uz saglasnost njenog župana Krajine, za koga je udao svoju ćerku - kaže Todorović.

Kneževski presto Vlastimir je preneo na najstarijeg sina, Mutimira (850-862) koji je odmah došao u sukob sa bugarskim knezom Borisom. Uspeo je da izađe kao pobednik zarobivši njegovog sina Vladimira, zajedno sa 12 vlastelina. Bugarski imperator bio je prinuđen da izmoli mir uz ponižavajući uslov da za vreme njegove vladavine noga bugarskog vojnika neće kročiti na srpsku stranu.


KRUNA OD PAPE

Vojisavljev sin Mihajlo (1050-1080) smatrajući da nema nezavisne države bez nezavisne crkve, primio je 1078. godine od pape Grgura VII kraljevsku krunu, čime je Srbija, prema rečima Todorovića, prvi put u svojoj istoriji stala u red slobodnih i nezavisnih evropskih država. Posle njegove smrti još jednom su nastale teške borbe za presto iz kojih je kao pobednik u pomoravskim bitkama izašao njegov sin Bodin (1081-1101), koji je uz pomoć velikog župana Vukana (1112-1116) postavio čvrste temelje za državu nadolazećih Nemanjića.
Takve vojne i diplomatske uspehe, međutim, pomutili su sukobi i razdori na kneževskom dvoru, sa kojima je, kako primećuje Miroslav Todorović, zanavek zasađeno seme srpske nesloge. Nezadovoljnu i pobunjenu svoju braću, Stojimira i Gojnika, Mutimir je otpravio u bugarsko zatočeništvo, a da bi koliko-toliko okajao grehe, organizovao je drugo po redu masovno krštenje svog naroda 879. Pred smrt 891. presto je ostavio najstarijem sinu Pribislavu, mladom i slabašnom vladaru, sa kojim će biti prekinuto nasledno prenošenje vlasti po dinastijskom ustrojstvu, sa oca na najstarijeg sina. Pribislava je grubo svrgao brat od strica agresivni i ambiciozni Petar (897-917) proteravši ga sa braćom Branom i Stefanom u Hrvatsku.

Petrova vladavina obeležena je “čvrstom rukom” i bratoubilačkim krvavim borbama. Prva žrtva te borbe za vlast bio je Bran, koga je garda, kao neuspelog pučistu, oslepela, a glavom je platio i Klonimir, nevešto pokušavajući da se domogne prestola. Njegova nastojanja da uspostavi što prisniju vezu sa Vizantijom prozreo je bugarski car Simeon (893-927) i svom silinom udario na srpske teritorije. Gubeći na bojnom polju, Simeon je pribegao lukavstvu i, kako se pretpostavlja, pozvao ga na pregovore na svojoj teritoriji. Lakoverni knez Petar stigao je u zakazano vreme sa pratnjom, ali je odmah bio okružen bugarskom carskom gardom, okovan u gvožđe i prebačen u tamnicu Prespe, gde je okončao život. Ostao je upamćen kao vladar koji je svojoj zemlji uspeo da osigura mir od pune dve decenije.

Slika

Posle takvog događaja, osokoljeni Bugari doveli su na vrh piramide srpske vlasti čoveka za koga su mislili da je njihov i telom i dušom, kneza Pavla Branovića (917-920), sina oslepljenog Brana, unuka kneza Mutimira i praunuka rodonačelnog kneza Vlastimira. To se Vizantiji nije svidelo, pa su učinili sve da proguraju svog favorita, Zaharija, sina svrgnutog Pribislava. Oprezni Pavle, međutim, bez teškoća je zarobio svog zavedenog brata od strica i okovanog ga prosledio Bugarskoj. Suočen, međutim, sa snažnom Simeonovom silom, Pavle je bio prinuđen da presto prepusti Zahariju i prema istorijskim podacima, umro je u tuđini.


Zaharije (921-924) je nastojao da sklopi čvrst savez sa Vizantijom, koja je u to vreme bila u ratu sa Bugarskom. Uvređeni car Simeon nije mogao da otrpi toliku drskost svog doskorašnjeg sužnja, udario je svom snagom velikom vojnom silom, pa je nemoćni Zaharije bio primoran da bira između dva zla, priznanja potpunog poraza ili bekstva. Izabrao je ovo drugo, prebacio se u susednu Hrvatsku i prema zlim jezicima, u njegovom liku Srbija je dobila preteču Vuka Brankovića.

Odmah posle toga prepredeni car Simeon namamio je na svoj prostor viđene srpske župane sa izgovorom da zajednički ustoliče novog srpskog vladara Časlava, rođenog i odgajanog u Bugarskoj, Klonimirovog sina iz braka sa bugarskom plemkinjom. Srpski velikodostojnici, međutim, odmah su pogubljeni, a oni koji nisu došli pobegli su istog časa, praćeni velikim delom uplašenog stanovništva u Hrvatsku.


OD TAMNICE DO TRONA

Posle još jednog pokoravanja srpskih krajeva, Vizantinci su pojedinim oblastima dali autonomiju. Među njima je bila i Zeta, čiji je nekrunisani knez Vojislav (1040-1050) digao ustanak, ali je bio vrlo brzo sasečen. Dopao je carigradske tamnice, ali je uspeo da pobegne. U novom ustanku 1040. protivničku vojsku namamio je u uzan zetski klanac i neprijatelja potukao do nogu. Osokoljen, Vojislav je zatim svojim teritorijama pripojio nove oblasti stvorivši na taj način novu srpsku državu.
Za sedam godina bugarske vladavine u srpskim zemljama nastala je prava pustoš. Kako se pripoveda, Časlav je po dolasku u Srbiju našao 50 ljudi bez žena i dece, koji su živeli od lova. Ipak, uspeo je da obnovi krajeve u koje su došle izbeglice iz okolnih zemalja i da, koristeći povoljne međunarodne okolnosti, proširi granice Srbije. Više pameću, nego oružjem, praktično je vratio državu u okvire koje je postavio još knez Vlastimir.

U znamenitom “Letopisu popa Dukljanina” zapisano je puno dramatičnih zapleta o junačkim podvizima kneza Časlava (931-960) u borbi za Mađarima. Prema toj priči, uspeo je da u jednom boju do nogu potuče mađarsku vojsku, dopustivši preživelim ratnicima da ponesu mrtvo i obezglavljeno telo svog gospodara Kiša. Postoji i nastavak te priče iz pera nepoznatog vizantijskog hroničara, koji je zabeležio da je osvetoljubiva Kišova udovica, predvođena posebno odabranim ratnicima, krijući se pod plaštom dvorske dame, iznenada udarila na raštrkanu srpsku vojsku u oblasti današnje Mačve. Pohod je završen zarobljavanjem iznenađenog Časlava, koji je vezanih ruku i nogu bačen u Savu.

Tako su Srbi ponovo utonuli u veliki mrak, a nada se vratila tek sa pojavom kneza Vladimira (1015), koji je stolovao u Duklji. Zbog vezivanja za vizantijski carski dvor i aktuelnog cara Vasilija II, ozbiljno se zamerio ojačalom makedonskom caru Samuilu i pao u njegovo zarobljeništvo. Vladimirovo ropstvo jedan nadahnuti dvorski učitelj pretočio je u poemu o dirljivoj ljubavi koju je kao zarobljenik ostvario sa carevom ćerkom, prelepom Teodorom. Strogom Samuilu nije preostalo ništa drugo nego da blagoslovi ovu vezu nalik na bajku, ali dirljiva romansa je bila kratkog veka. U borbi za presto posle Samuilove smrti, na cilj je prvi stigao njegov sinovac Vladislav, koji je samo nekoliko dana posle ustoličenja svom zetu priredio prijem u prestonici Prespi, a u znak poverenja poslao mu krst od suvog zlata. Pobožni Vladimir prvo je svratio u crkvu, gde je na prevaru posečen. Na zauzimanje Vizantije proglašen je svecem, a dan njegovog stradanja 22. maj 1015. obeležen je u crkvenom kalendaru crvenim slovom.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 30 Mar 2017, 19:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Slika

Srpski Vladari

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 05 Apr 2017, 22:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srbija pre Nemanjića, 1. deo: Knez Vlastimir ( 805 – 851)

Slika
Vlastimirovići su prva srpska vladarska porodica o kojoj postoje istorijske beleške

Vlastimir (pre 805 — oko 851) je prvi srpski knez (arhont) o kome imamo više podataka u istorijskim izvorima. Vladao je najverovatnije u periodu od oko 830. do oko 851. godine i po njemu se najstarija srpska vladarska dinastija naziva Vlastimirovići.

Vladao je kao de facto suveren vladar, iako je možda nominalno priznavao vrhovnu vlast vizantijskog cara, a njemu su opet bili direktno podređeni vladari ostalih srpskih oblasti. Sredinom IX veka došao u sukob sa Bugarima predoveđenim Presijamom (836 — 852) koji su pokušali da potčine sebi prvobitnu Srbiju, ali je Vlastimir tokom trogodišnjeg rata uspeo da odbije njihove napade i sačuva srpsku samostalnost.

Do danas nisu razjašnjeni motivi bugarskog napada na Srbiju, ali se kao dve glavne hipoteze navodi:

Vlastimirovo odbacivanje vizantijske vrhovne vlasti, što je pokrenulo Bugare da pokušaju da prošire svoju vlast sa ostalih Slovena i na Srbe
Vlastimirovo savezništvo i pomoć Vizantiji tokom njihovog rata oko 846. godine
Posle njegove smrti, vlast je prešla na trojicu njegovih sinova Mutimira, Strojimira i Gojnika.

Slika

Vlastimir je pripadao vladarskoj porodici čiji su predstavnici vladali Srbima u doba seobe na Balkansko poluostrvo. Ne može se sa sigurnoćšu tvrditi da je on bio direktni muški potomak kneza koji je doveo Srbe na Balkansko poluostrvo, ali je zasigurno pripadao njegovoj porodici. Njegov otac je najverovatnije bio njegov prethodnik na položaju kneza Prosigoj, iako se ni to ne može tvrditi sa sigurnošću.

Iz braka sa nepoznatom suprugom imao je barem tri sina (Mutimir, Strojimir i Gojnik) i jednu ćerku (koju je udao za župana Travunije Krajinu, sina Belojevog) koji se javljaju u istorijskim izvorima.

Prvi Vladari i Knezovi Srba i Srbije (Sedmi vek-836)

Knez Srba Doveo Srbe na Balkan u vreme vladavine Vizantinskog Cara Heraklija (610-641), VII vek-660; ne zna se njegovo ime, umro je 680)
Svevlad (660-679, Knez Srbije)
Selimir (679-680, Knez Srbije)
Vladin (680-700, Knez Srbije)
Ratimir (700-730, Knez Srbije)
Višeslav (730-780, Knez Srbije)
Radoslav (780-822, Knez Srbije)
Prosigoj (822-836, Knez Srbije)

Vizantijska vlast u Srbiji nije bila jaka i ogledala se u držanju garnizona u tvrđavama, plaćanju poreza i možda u slanju pratećih odreda caru, dok su lokalni knezovi imali široku unutrašnju vlast.

Teza Stanoja Stanojevića o pobuni

Slika

Pri kraju Vlastimirovog života u Srbiji dolazi do stvaranja antivizantijskog bloka među predstavnicima naroda na čijem čelu je svakako stajao mnogobožački element koji je najjače osećao vizantijsku vlast. Kao posledica ovoga dolazi do organizovanja pobune na čije čelo je stao knez Vlastimir. Iz Srbije su proterani hrišćanski misionari i vojne posade čime je praktično stečena nezavisnost. Vizantija je bila zauzeta na drugim stranama (napadom Bugara prevashodno) tako da nije mogla da preduzme ništa ozbiljnije protiv Srbije, na šta su Srbi verovatno i računali kada su podizali ustanak. U prilog ovome ide i činjenica da je gusarenje u Jadranu pojačano, pogotovo od strane Srba iz Neretvljanske oblasti, sredinom IX veka kada se smešta antivizantijski pokret u Srbiji. Bugari, koji su nešto pre Srba osnovali nezavisnu državu, videli su u Srbiji pretnju njihovom cilju da sebi potčine sve Slovene na Balkanu, što je moglo dovesti do sukoba.

Nastaviće se…


magacinportal

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 05 Apr 2017, 22:13
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srbija pre Nemanjića, 2. deo: Knez Mutimir (851 — 891)

Slika

Nakon smrti kneza Vlastimira, najverovatnije 851. godine, vlast preuzimaju njegovi sinovi Mutimir, Strojimir i Gojnik. Mutimiru je kao najstarijem pripala vrhovne vlast i centralna oblast, dok su mlađa braća upravljala zasebnim oblastima kao udeoni knezovi.

Svoju aktivnost na pokrštavanju Srba Vasilije I nije usmerio samo prema Neretvljanskoj oblasti, već prema celoj Srbiji. Primanje hrišćanstva od strane vladarske porodice u Srbiji možemo smestiti između 867, kada je Vasilije I stupio na presto, i 870 pošto Jiriček rođenja prva dva srpska princa sa hrišćanskim imenima, najmlađeg Mutimirovog sina Stefana i Gojnikovog sina Petra koji su prema podacima bili vršnjaci,smešta između 870 i 874. U prilog ovome mogao bi da ide dokument iz 872. u kom papa poziva izvesnog slovenskog kneza Mutimira da se potčini panonsko-sremskoj crkvenoj oblasti čiji je centar bio nedaleko od današnje Sremske Mitrovice zbog čega u ovom Mutimiru mnogi vide Vlastimirovog sina.

Na čelo Bugarske 880. dolazi Boris koji kreće na Srbiju želeći da osveti poraz svog oca. Vlastimirovi sinovi spremno su dočekali vojsku iz Bugarske i naneli joj još teži poraz u odnosu na onaj koji se desio tri decenije ranije. Ovom prilikom zarobljen je Borisov sin Vladimir sa svim vojskovođama koje su iz sukoba sa Srbima uspeli da iznesu živu glavu na ramenima. Posle ovako teškog poraza Bugarska je bila primorana da sklopi mir i zaključeno je prijateljstvo usled čega su razmenjeni pokloni. Ostalo je zabeleženo da su zarobljenici „molili“ Srbe da ih otprate do granice, do Rase, ostaje nam nejasno zbog čega ali je moguće da su se osećali sigurnije da prolaze kroz Srbiju pod pratnjom srpske vojske nego sami, gde su razmenjeni pokloni u ime prijateljstva. Poznat nam je sadržaj Mutimirovog poklona Borisu, koji se sastojao od dva roba, dva sokola, dva hrta i devedeset koža, ali ne i Borisovog Mutimiru na čemu su neki istoričari iz Bugarske temeljili svoju neodrživu tezu o potčinjenosti Srbije Bugarskoj u to doba.

Neposredno nakon sklapanja mira sa Bugarskom, došlo je, do sukoba među braćom, oko vlasti, iz koga je Mutimir izašao kao pobednik. Mlađu braću je zarobio i poslao bugarskom vladaru na čuvanje, dok je kod sebe zadržao Gojnikovog sina Petra, koji je tada još uvek bio dete.

Slika
Srpska delegacija u poseti caru Vasiliju I

Porfirogenit, kao razloge sukoba, navodi Mutimirovu želju da ima celokupnu vlast za sebe. Moderni istoričari se, uglavnom, nisu bavili dubljim razlozima ovog sukoba, već su samo prenosili careve podatke. Živković međutim, smatra da razlog koji Porfirogenit navodi nije tačan, pošto su se uvek udeoni knezovi bunili i pokušavali da se domognu vlasti (Desa (1153 — 1155, 1162 — 1165), Nemanja ((1166)1168 — 1196)), a nikad to nije činio vrhovni vladar. On ovaj sukob tumači kao sukob vizantijskog i bugarskog uticaja u Srbiji, poput onog koji će uslediti nakon svrgavanja Petra Gojnikovića 917. godine. Po njemu je Mutimir mirovnim ugovorom priznavao vrhovnu vlast bugarskog hana, umesto vizantijskog cara kao do tada. Ova promena je negativno dočekana u Carigradu, tako da je Vizantija pokušala da preko njegove mlađe braće izvrši promenu državne politike u Srbiji.

Zadržavanje Petra u Srbiji je sigurno imalo za cilj da osigura Mutimira od eventualnih novih napada Strojimira i Gojnika. Činjenica da kraj sebe nije zadržao Strojimirovog sina Klonimira, može se tumačiti samo činjenicom da on tada još uvek nije bio rođen, već da se rodio u Bugarskoj. Njega je kasnije Boris Mihajlo oženio jednom bugarskom princezom, sa kojom je on dobio sina Časlava (933—oko 960).

Boris Mihajlo 864. godine prihvata hrišćanstvo iz Vizantije, a već 866. godine Vizantija u potpunosti kontroliše unutrašnje prilike u Bugarskoj, koja od tog doba ne predstavlja opasnost ni po koga na Balkanskom poluostrvu, kako po Vizantiju, tako i po Srbiju. Opadanje bugarske moći i uspon Vizantije, doveli su toga da Mutimir prizna njenu vrhovnu vlast, možda još 864. godine, a najkasnije 867. godine, tokom koje vizantijski car Vasilije I sa flotom dolazi u Jadran.

Slika

Verovatno je u vezi sa tim novim odnosom, jedno vizantijsko poslanstvo upućeno Srbima oko 870. godine. Izveštaj o njemu se nalazi u žitiju svetog Germana, koji je u to doba privodio kraju radove na završetku manastira posvećenog Bogorodici (manastir Kušnica naistoku Makedonije). On je ostao bez sredstava da isplati radnike, ali su ih, umesto njega, isplatili carevi poslanici Neofit i Nikola, koji su bili na povratku iz poslanstva među Srbima. Poslednji podatak o knezu Mutimiru, zabeležen je oko 873. godine u jednom pismu koje papa Jovan VIII (872 — 882) upućuje slovenskom knezu Mutimiru, koji se danas identifikuje sa Mutimirom Vlastimirovićem. Početni uspeh Moravsko-panonske misije Ćirila iMetodija i dobijanje papinog blagoslova za njen nastavak, doveli su do stvaranja Panonske episkopije sa sedistem u Sirmijumu, na čijem se čelu tada nalazio Metodije. Papa od Mutimira traži da se podčini novom episkopu, koji je jedini od okolnih episkopa (Zadarski, Splitski, Dubrovački, Kotorski) u tom trenutku bio podložan papi, pošto su mu bili podčinjeni i njegovi preci. Papin cilj je bio da pomoću slovenskog bogosluženja veže za sebe slovenske vladare.

Slika
Deo kamena sa natpisom kneza Mutimira, 895. crkva Sv. Luke, Uzdolje kraj Knina

Nije poznato šta je Mutimir odlučio, ali je izvesno da su Moravsko-panonska misija i slovensko bogosluženje u centralnoj Evropi propali 885. godine sa Metodijevom smrću.

Knez Mutimir je umro 891. godine, a nasledio ga je najstariji sin Pribislav (891892). Pored njega, Mutimir je imao još dva sina Brana i Stefana.


Nastaviće se…


magacinportal

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 05 Apr 2017, 22:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srbija pre Nemanjića, 3. deo: Petar Gojniković (892-917)

Slika
Granice Srbije u 9.veku, u vreme širenja Karla Velikog na zapadu i Avara na istoku

Petar potiskuje Pribislava (sina kneza Mutimira) sa vlasti nakon jedva godinu dana i on beži u Hrvatsku.Pošto se Petrovom uzurpacijom prestola poremetio redosled nasleđivanja javili su se i drugi srpski prinčevi sa željom da postanu vrhovni kneževi.

Tri godine posle uzurpacije, dakle 895, na Petra kreće, iz Hrvatske,srednji Mutimirov sin Bran, ali Petrova vojska odnosi pobedu, a Bran pada u zarobljeništvo gde biva oslepljen, po Petrovom naređenju, sa ciljem da ga onemogući da se bori za presto.Strojimirov sin Klonimir 897 kreće iz Bugarske na Petra. U nekoliko borbi uspeo je da pobedi Petrovu vojsku i da zauzme prestoni grad Dostiniku, ali osvajanjem prestonice sukob još nije bio rešen u Klonimirovu korist jer Petar još uvek nije položio oružje zbog čega su sukobi nastavljeni. Prilikom jednog sukoba Klonimir gine, a Petar kao jedini živi princ u Srbiji ponovo dolazi na vlast.


Slika
Srpska plemena u 8. veku


Posle ovoga je Srbija provela dve decenije pod Petrom u miru jer je vrhovni knez odlično vodio spoljašnju politiku zemlje održavajući dobre odnose i sa Vizantijom i sa Bugarskom, koja se bližila vrhuncu svoje moći, čiji je sukob oko prevlasti na Balkanu visio u vazduhu. Kako je vreme odmicalo bilo je sve jasnije da će Bugarska uskoro postati najjača sila na Balkanu i da Srbiji neće ni Petrovo kumstvo sa vladarom Bugarske Simeonom spasti kada Bugarska završi sa Vizantijom. U tom cilju,a možda i podstaknut od strane Vizantinaca, Petar odlučuje da stupi u pregovore sa carstvom sa Zlatnog Roga. Negde na obali Jadrana on se susreo sa dračkim strategom. Možda bi ovaj sastanak ostao nepoznat u Bugarskoj da zahumski knez Mihajlo Višević nije dojavio Simeonu za njega.

Neposredno posle bitke kod Anhijala, u kojoj je Bugarska potukla Vizantiju i postala najjača sila na Balkanu, poslao je na Petra Simeon vojsku koja je sa sobom vodila Pavla Branovića kao pretendenta na presto vrhovnog kneza Srbije. Vojvode vojske iz Bugarske pozvale su Petra da dođe u njihov tabor, pozivajući se na kumstvo. Petar je prihvatio njihov poziv,otišao u njihov tabor gde je okovan i odveden u Bugarsku gde je uskoro umro u tamnici.

Nastaviće se…


magacinportal

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKE DINASTIJE I VLADARI - istorijska hronologija  |  Poslato: 05 Apr 2017, 22:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Srbija pre Nemanjića, 4. deo: Pavle Branović (917-920)

Slika
Veliki župan (Knez) Pavle Branović (917-920)

Pavle je rođen tokom osme decenije IX veka, najverovatnije između 870. i 874. godine, kada se uzima da su rođeni prvi srpski prinčevi, koji nose hrišćanska imena (Stefan, Pavle i Petar).

Njegov otac Bran, bio je srednji sin kneza Mutimira, najstarijeg sina kneza Vlastimira.

U borbama oko vlasti, koji su zahvatili Srbiju posle Mutimirove smrti 891/892. godine, Pavlov otac Bran je 895/896. godine pokušao da iz Hrvatske osvoji vlast. On je u sukobu sa Petrom Gojnikovićem poražen i zarobljen, nakon čega je oslepljen.

Bugarsko-vizantijski sukobi početkom X veka, uticali su i na političke prilike u tadašnjoj Srbiji. Bugarski car Simeon Veliki je zbacio 917/918. godine svog kuma Petra Gojnikovića sa vlasti, zbog njegovih navodnih veza sa Vizantijom i na njegovo mesto postavio Pavla Branovića, u pokušaju da osigura svoj uticaj u Srbiji. Vizantijski car Roman Lakapin (919—949) je poslao 921. godine vojsku predvođenu Zaharijom Pribislavljevićem, Pavlovim bratom od strica i sinom Mutimirovog najstarijeg sina i naslednika Pribislava da svrgnu Pavla sa vlasti. U borbama koja su usledile, Zaharijine trupe su poražene, a on sam je zarobljen i poslan u Bugarsku, kao zarobljenik.

Međutim, političke prilike na Balkanu, navele su Pavla da promeni svoju politiku i približi se Vizantiji. Ovaj njegov potez, primorao je Simeona da ponovo vojno interveniše u Srbiji i ponovo izvrši promenu na srpskom prestolu. Na čelu bugarske vojske, on je921/924. godine poslao nekadašnjeg vizantijskog štićenika Zahariju, koji se nalazio u bugarskoj tamnici. Nije poznato da li je do borbe uopšte došlo, ali je izvesno da je Zaharija uspeo da preuzeo vlast, dok dalja Pavlova sudbina nije poznata.

Nastaviće se…


magacinportal

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 80 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker