Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:24


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 31 Maj 2015, 21:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
OJ, VOJVODO SINĐELIĆU: Na današnji dan poginuo slavni srpski vojskovođa

Stevan Sinđelić (1771-31.maj 1809) bio je srpski vojskovođa u Prvom srpskom ustanku. Poginuo je u boju na Čegru, digavši u vazduh šanac pun Turaka.

Slika

Stevan Sinđelić je rođen 1770. godine u selu Vojsci, u Okrugu moravskom (po nekim izvorima, rođen je u selu Grabovac). Njegov otac, ugledni zanatlija Radovan Rakić je umro vrlo mlad, pa se Stevanova majka, Sinđelija, preudala. Zato su ga ljudi po majci Sinđeliji prozvali Sinđelić.

Pre ustanka služio je kod čuvenog resavskog kneza Petra, koga su dahije pred početak ustanka posekle. Još pre nego što će podići ustanak, Karađorđe je prelazio preko Velike Morave i sastajao se sa Sinđelićem i dogovarao se o početku ustanka, pa je Sinđelić počeo da prikuplja narod resavskog kraja za ustanak protiv osmanske vlasti.
Čim je objavljen ustanak u Orašcu, Karađorđe je o tome obavestio Stevana Sinđelića. Stevan Sinđelić je odmah pobunio celu Resavu. Osmanlije, koji su bili u Ćupriji, čim su čuli za ustanak Srba kreću protiv ustanika.
Stevan Sinđelić je to na vreme saznao, pa ih je spremno dočekao na Jasenjaru, između Svilajnca i Ćuprije i potukao do nogu. To je bilo njegovo prvo bojevanje i prvi ratni uspeh. Posle toga, Sinđelić je učestvovao u boju na Ivankovcu sa Milenkom Stojkovićem i Petrom Dobrnjcem, gde su svi skupa pobedili Hafis-pašu, kad im je Karađorđe došao u pomoć.

Slika
foto: Wikipedia

U boju na Ivankovcu, Stevan Sinđelić se pokazao kao dobar i sposoban vojskovođa, pa ga je Karađorđe postavio za resavskog vojvodu.
Nakon boja na Ivankovcu, Stevan Sinđelić je sa Dobrnjcem ratovao po moravskoj dolini i osvojio: Ćupriju, Paraćin i Ražanj, do Deligrada. Tu su iskopali i utvrdili velike i jake šančeve u kojima su dočekali niškog Huršid-pašu sa mnogobrojnom vojskom, u isto vreme kada je bio boj na Mišaru (1806. godine).

Posle 1807. i kratkog predaha, došla je za srpske ustanike sudbonosna 1809. godina.
Kod Kamenice, sela nadomak Niša, Srbi su imali 6 šančeva. U prvom šancu (na brdu Čegar) je bio vojvoda Stevan Sinđelić sa svojih 3.000 Resavaca. Kad su Osmanlije saznali da su se dvojica vojvoda, Hajduk Veljko i Petar Dobrnjac povukli s vojskom, i da su usled toga Srbi oslabili, krenuli su jakom vojskom na srpske položaje na Čegru.

Slika
foto: Wikipedia commons

Boj je počeo u jutarnjim časovima 19. maja 1809. (31. maja po novom kalendaru). Osmanlije su jurišali četiri puta, ali su ih Sinđelićevi junaci odbili. Naposletku, preko onih koji su izginuli i ispunili rovove oko šanca, Osmanlije su na juriš ušli u šanac. Borba puškama, pretvorila se u borbu kundacima, noževima, i golim rukama. Osmanlije su stalno dobijale pojačanje, dok je Sinđelić na kraju ostao sam.

Kad je Stevan Sinđelić video da ne može Osmanlije isterati iz šanca i da je mnogo Srba izginulo, a da ne bi pao živ u osmanske ruke, opalio je iz svoje kubure u punu burad baruta i tako je završio boj. Tom prilikom poginulo je 6.000 Osmanlija i svi preostali Srbi.

Posle ove pogibije niški paša naredio je da se sve srpske glave odseku i odnesu u Niš. Ćurčije su odrali glave i predali ih paši koji je naredio da se sazida Ćele-kula. I dan danas ovaj spomenik palim čegarskim braniocima nalazi se u Nišu i pretvoren je u spomen obeležje.

Slika
foto: wikipedia commons

Njegovi potomci postoje u selu Grabovac.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 13 Jun 2015, 22:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NAJBOLJE ULOGE LEGENDARNOG HER ŽIKE: Na današnji dan bi Gidra proslavio 82. rođendan (VIDEO)

Njegove replike svi znaju, a mi vas podsećamo na nezaboravne Gidrine uloge, od "Žikine dinastije" do "Otpisanih"

Slika

Čuveni glumac Dragomir Bojanić Gidra, koji je preminuo 1993. godine, danas bi proslavio 82. rođendan, a to je odlična prilika da se prisetimo kultnih uloga zbog kojih je Gidra postao jedan od najomiljenijih jugoslovenskih glumaca.

Bojanić koji je rođen 1933. u Kragujevcu, u bogatoj karijeri je snimio više od 120 filmova i TV serija, a gledaoci ga najviše pamte kao Žiku iz “Žikine dinastije”, nezaboravnog Mikulu iz “Otpisanih” i kaplara Janićija iz “Marša na Drinu”.

Gidra je na filmu debitovao 1955. u ostvarenju Žike Mitrovića “Ešalon doktora M.”, a tokom šezdesetih je u Italiji, pod pseudonimom Antoni Gidra snimio desetak špageti vesterna. Na Pulskom festivalu je 1974. nagrađen “Zlatnom arenom” za ulogu partizana Tadije u filmu “Svadba”. Bojanić je preminuo 11. novembra 1993, u 60. godini života.

Rakija lek za žgaravicu:



Mikula i brat Ljubiša:



Bata Lale i Čuma Bokser:



Žika, lubenice i Lilika:



Sve provale Žike Pavlovića 1. deo:



Žikine provale 2. deo:



Jednoruki Krstivoje:



U vesternu “Đango, poslednji ubica”:



Gidra usred obračuna u filmu “Tekila Džo”:



telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 14 Jun 2015, 19:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NA DANAŠNJI DAN
SEĆANJE NA ČIKA JOVU ZMAJA: Ala je lep ovaj svet, ovde potok, ovde cvet!


Jedan od najpoznatijih srpskih pesnika, umro je na današnji dan (14. jun 1904. godine). Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa

Slika

Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa. Najznačajnije Zmajeve zbirke pesama su „Đulići“ i „Đulići uveoci“, prva o srećnom porodičnom životu, a druga o bolu za najmilijima.

Pored lirskih pesama, pisao je satirične i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu.


Slika



Sremska Kamenica je nekada nosila ime Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.
Otac mu je bio Pavle Jovanović, gradonačelnik Novog Sada, a majka Marija rođena Gavanski bila je iz Srbobrana. Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, Halašu i Požunu. Posle završene gimnazije upisao je studije prava u Pešti, a studirao još i u Pragu i Beču. Za njegovo književno i političko obrazovanje od posebnog značaja je boravak u Beču, gde je upoznao Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pesnički uzor. Takođe u Beču upoznao se i sa Svetozarem Miletićem i Đurom Jakšićem.

Posle završenih studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad i kao jedan od najbližih Miletićevih saradnika postao službenik u novosadskom magistratu. Tu se upoznao sa svojom budućom suprugom Ružom Ličanin. Ljubav i srećan porodičan život nadahnuli su Zmaja da napiše ciklus (zbirku) pesama Đulići (od turske reči Gül, što znači ruža).



Slika


Ipak, služba u magistratu nije mu odgovarala, pa ju je napustio i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis Javor i satirični list Komarac. Godine 1863. preselio se u Peštu, gde je radio u Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma. Godine 1864. pokrenuo je satirični list Zmaj (igra rečima, pošto je 3. maj po julijanskom kalendaru bio dan održavanja Majske skupštine 1848), čiji će naziv postati sastavni deo njegovog imena. Pored ovog, Zmaj je imao još 398 pseudonima, od kojih su mnogi bili likovi iz njegovih dela, ali i imena časopisa koje je objavljivao.



Slika


Godine 1870. Zmaj je završio studije medicine, vratio se u Novi Sad, gde je započeo svoju lekarsku praksu. Ovde ga je ubrzo zadesila porodična tragedija: umrla su mu deca, a potom i žena. Iz ove porodične tragedije proizišao je niz elegičnih pesama objavljene pod zajedničkim nazivom Đulići uveoci.

Preminuo je 14. juna (1. juna po julijanskom kalendaru) 1904. u Sremskoj Kamenici.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 10 Jan 2016, 17:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NA DANAŠNJI DAN

Umro srpski pisac i lekar Laza Lazarević - 1890. godine

Iako je napisao samo 9 pripovedaka Laza Lazarević se svrstava među najznačajnije prozne stvaraoce srpske književnosti. Smatra se tvorcem srpske psihološke pripovetke i jednim od najboljih stilista.

Slika

Na današnji dan umro je Lazar Laza Lazarević, srpski pisac i lekar.

Lazina privrženost porodici odrazila se na njegov književni rad. Kult porodice i žrtvovanje njenim interesima je stalno bio prisutan kako u životu tako i u delima ovog pisca. Posle iznenadne smrti Lazinog oca, njegova majka je vodila računa o njemu i njegove tri sestre.

Tokom studija prava u Beogradu Lazarević je bio pod uticajem Svetozara Markovića i oduševljenje za ruski jezik i književnost zahvata i Lazarevića, koji je učio ruski jezik i čitao dela ruskih revolucionarnih demokrata Černiševskog, Pisareva i Dobroljubova.

Pre nego što je završio prava 15. januara 1871. godine izabran je za državnog pitomca da studira medicinu u Berlinu ali mu je stipendija oduzeta zbog prilika koje su nastale usled Pariske komune. Nakon toga, Lazarević završava prava i postaje praktikant Ministarstva prosvete. Početkom naredne godine ponovo mu je potvrđena stipendija i on odlazi u Berlin.

Vrativši se u Berlin završava studije medicine 8. marta 1879. Po povratku u Beograd postavljen je za lekara beogradskog okruga a 1881. godine postao je prvi lekar Opšte državne bolnice u Beogradu.

Uporedo sa napornom praksom radio je i na književnosti. Za deset godina napisao je svega devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovršeno.


dnevnors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 28 Jan 2016, 20:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SEĆANJE NA PESNIKA I NOVINARA

DESET GODINA OD SMRTI DUŠKA TRIFUNOVIĆA: Napisao je najlepše rok pesme eks-Ju

Umro je prerano. On je celu našu generaciju obavezao da bude pismena. Pesnik je bio iz nužde, ne zbog toga što je hteo da bude kul, ističe Goran Bregović, frontment Bijelog dugmeta

Slika

Decenija od smrti Duška Trifunovića navršava se danas.

Sećanje na pesnika ljubavi, mladosti, čoveka koji je od svega najviše umeo da se poigrava rečima, stapajući ih u stihove od kojih je većina zauvek ostala zabeležena u antologijskim pesmama domaće rok i pop scene i dan-danas ne jenjava. Bio je i omiljeno TV lice kod dece u bivšoj Jugi, a poslednje godine svog teškog izbegličkog života proveo je u Novom Sadu. Po sopstvenoj želji, na današnji dan pre deset godina sahranjen je na Čeratskom groblju u Sremskim Karlovcima. Sahrana je okupila mnogo velikih imena iz sveta kulture.

Zvezda u kosmosu

- Bićeš zvezda sjajna u kosmičkom jatu... Ostarismo, a ne pobedismo. Zbogom, druže moj - uputio je tada nad odrom poslednje reči njegov prijatelj Pera Zubac, koji ga je primio u Novi Sad kad je izbegao iz Sarajeva.

Pop i rok muzičari komponovali su muziku na osnovu niza Trifunovićevih pesama. Smatra se da je snimljeno oko 300 njegovih pesama. Antologijske su numere „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Pristao sam, biću sve što hoće“, „Glavo luda“... Njegove pesme su izvodili Bijelo dugme, Indeksi, Neda Ukraden, Zdravko Čolić, Arsen Dedić, Željko Joksimović.
- Duško je umro prerano. Bio je bistro, radničko dete koje ne pravi gluposti. On je celu našu generaciju obavezao da bude pismena. Pesnik je bio iz nužde, ne zbog toga što je hteo da bude kul. Sećate se njegove pesme „Teška industrija“? On je teška industrija, on je taj fundament. Duško je napisao najlepše pesme Bijelog dugmeta - prisetio se Goran Bregović.

Slika

Trifunović je rođen u Sijekovcu kod Bosanskog Broda 1933. godine. U Sarajevo je došao četvrt veka kasnije sa zanatom bravara. Napisao je više od 80 knjiga, uglavnom poezije, a na TV Sarajevo bio je zapažen kao autor kultne emisije „Šta djeca znaju o zavičaju“. Kad je izbio rat u BiH, prešao je u Novi Sad, gde je od 1992. sarađivao s TV Novi Sad.

Brojne nagrade

U Sremskim Karlovcima, gde je sahranjen, nagrađen je Brankovom nagradom 1999. godine, a u vreme dok je u Novom Sadu živeo teškim izbegličkim životom dobio je nagradu Iskre kulture Vojvodine. Bio je i dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva. Bitnija od svih nagrada jeste činjenica da se njegove nezaboravne pesme neprestano izvode kao nesumnjivo svedočanstvo „tajne veze“ Duška Trifunovića i publike.

Gane Pecikoza je, prisećajući se Duška, istakao da će mu zauvek ostati dužan za sve što ga je naučio:
- Duško je nadgledao sve nas mlade pevače koji smo tek učili. Šezdesetih je imao emisiju „Na ti“, u koju nas je zvao ne bi li nas izvukao iz anonimnosti. Njemu smo se obraćali za sve i zato smo mu doveka dužni. On nas je usavršio. Duško je legenda i začetnik pesničke reči u rokenrol muzici. Ne znam da li bi bez njega i nas bilo.

Slika

Reagovanja: Trifunovićevi prijatelji i muzičari s kojima je radio pamtiće ga zauvek

Zdravko Čolić

Žao mi je što nismo više stvarali

Sećam se naših divnih druženja i emisije „Na ti“, a onda je počela saradnja na pesmi „Glavo luda“. Duško je bio divan čovek i izuzetno dragocen sagovornik i jedan od naših najvećih književnika i pesnika. Družili smo se u Novom Sadu i Beogradu, a sad mi je žao što nismo provodili više vremena u stvaranju i kreiranju divnih stvari.

Oliver Mandić

Duško je bio i ostao neponovljiv

Njegov odlazak mi je pao teško jer smo do poslednjih dana njegovog života sarađivali. Odlazio sam kod njega u Novi Sad da mi piše pesme. Još se nije rodio niko kao on, a mislim da i nije moguće jer je čovek kao Duško neponovljiv.

Zafir Hadžimanov

Biće pevan doveka, on je u tome uspeo

Bio je predivna figura u paleti pesnika. Bio je na najvišoj lestvici. Ostavio je stihove koji će se zauvek pevati. Svi pesnici maštaju da budu pevani doveka u narodu, on je u tome uspeo.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 01 Nov 2016, 19:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Saveznici okasnili 200 kilometara

Na današnji dan, pre 98 godina, srpska vojska u nezadrživom naletu oslobodila svoju prestonicu u Prvom svetskom ratu. Pod komandom vojvode Petra Bojovića, Prva armija je 1. novembra 1918. godine umarširala u Beograd

Slika
Regent Aleksandar na ulasku u Beograd

POSLE nezadrživog naleta elitnih srpskih divizija Dunavske, Moravske i Drinske, 1. novembra 1918. godine, ujutru, na ulicama Beograda pojavili su se prvi oslobodioci! Oko 10.30 u grad je prodro konjički eskadron Dunavske divizije i izbio na Kalemegdan. Već oko 13 časova poslednji nemački vojnici napustili su Beograd pod naletom Prve armije predvođene vojvodom Petrom Bojovićem. Oko 15 časova Moravska i Dunavska divizija nalazile su se na liniji Veliki Vračar - Banjica - Topčidersko i Banovo brdo.

Ovako istorija pamti i opisuje oslobođenje prestonice u Prvom svetskom ratu, pre tačno 98 godina.

Od oslobođenja Niša 1. oktobra, srpska Prva armija je sledećih mesec dana isterivala nemačku 11. armiju u svojevrsnom "maršu" prema Beogradu. Srpska vojska, kako kažu istoričari, bila je vođena neponovljivim elanom, željom i žarom. Nezaustavljivo su grabili čak 200 kilometara ispred savezničke vojske, oglušujući se o apele saveznika da ih sačekaju i da, pobednički, zajedno uđu u glavni grad. Prva armija se jednostavno "stuštila" prema Beogradu.

- Posle Solunskog fronta, srpska armija predvođena vojvodom Petrom Bojovićem napredovala je vrlo brzo i mnogo ispred savezničke vojske, koja je želela da prati tempo oslobođenja na zapadnom frontu - kaže Bojan Dimitrijević, istoričar Instituta za savremenu istoriju u Beogradu. - Samo oslobođenje Beograda formalno označava i oslobođenje Srbije od okupatora i kraj rata, ali je važno i zbog izbijanja srpske vojske na Savu, Dunav i Drinu. Srpska vojska je potom, tokom novembra, prešla i u delove Austrougarske nastanjene Srbima, u želji da te krajeve pripoji Kraljevini Srbiji.


Prema rečima našeg sagovornika, oslobođenje Beograda značilo je i da je srpska vojska posle višegodišnjeg ratovanja, kao i skoro dve godine provedene na Solunskom frontu, imala snage da izvede gotovo neverovatan nastupajući marš ka Beogradu.

- Sve usputne borbe u nadiranju prema Beogradu i oslobađanje drugih srpskih gradova pokazali su visoku motivaciju vojnika da se vrate u otadžbinu - kaže Dimitrijević. - Važno je bilo i to što je na čelu Prve armije bio vojvoda Petar Bojović, komandant izuzetne ratničke odlučnosti, koji je vrlo dobro uočio da je stanje nemačke vojske takvo da se može krenuti u konačno oslobođenje. Istovremeno, vojvoda Bojović je, poznajući borbenu spremnost i moral srpske vojske, iskoračio iz savezničkog napredovanja i, na čelu srpske vojske, nezaustavljivo krenuo prema Beogradu.

Slika

Prema rečima dr Milića Milićevića, istoričara Istorijskog instituta u Beogradu, "drugo oslobođenje Beograda" u Prvom svetskom ratu, kao i bitka za konačno oslobođenje čitave Srbije, počelo je, praktično, probojem Solunskog fronta. Uspeh na Solunskom frontu primorao je bugarske i nemačke snage da se hitno povuku.

- Druga armija je već 25. septembra zauzela Štip, a zatim Kočane i Ovče Polje - kaže Milićević. - Oslobođeni su Veles, Kruševo, Skoplje, potom Vranje, Pirot, Niš... A kada je reč o moralu srpske vojske, možda ga najbolje opisuje podatak da su za dva meseca od Dobrog Polja na jugu Makedonije do Beograda vojnici prešli 800 kilometara. Već 2. novembra srpske trupe su, po zauzimanju prestonice, nastavile oslobađanje i zauzele Banat, Srem, Bačku, Slavoniju... Trećeg novembra oslobođena je čitava Srbija, uz strahovite gubitke.

Slika

U istoriji je ostalo zabeleženo da je u okupiranom Beogradu, pred sam kraj rata, trajala besomučna pljačka. Ono što nisu odneli Austrijanci, dovršili su Nemci, pljačkajući tokom poslednjeg dana boravka na teritoriji Beograda sve radnje od Terazija do Slavije, prekinuvši struju i vodu, porušivši Železničku stanicu i most na Savi, onesposobivši vodovod i električnu centralu...

Beograd je dočekao dugo željenu slobodu, razoren, izmučen i opljačkan. Za "oporavak" je imao, nažalost, samo dvadesetak godina.

Slika

ŽRTVE

PO završetku Prvog svetskog rata, Beograd je bio jedan od najrazorenijih gradova Evrope. Dve godine posle oslobođenja, srpska prestonica je, za hrabro držanje u ratu, odlikovana francuskim Krstom viteza Legije časti. Postao je i prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Veliku pobedu u Prvom svetskom ratu Srbija je skupo platila - izgubila je između 1,1 i 1,3 miliona stanovnika, što je činilo gotovo trećinu ukupnog stanovništva i čak oko 60 odsto muške populacije.


RUŠEN 44 PUTA

ISTORIČARI podsećaju na to da nijedna prestonica ni grad u prošlom veku nisu imali sudbinu kao Beograd, da svaka generacija njegovih stanovnika prolazi kroz strahote bombardovanja i razaranja. Od postanka, pretrpeo je 115 ratova, a prilikom svakog osvajanja grada, potpuno je rušen - 44 puta. Mnogobrojni istoričari kažu da ne postoji grad na svetu koji je toliko puta razaran i obnavljan kao Beograd.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 24 Nov 2016, 02:44
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NA DANAŠNJI DAN: Rođen Jovan Jovanović Zmaj

Pisac, koji je kao dečji pesnik neprevaziđen u srpskoj književnosti, rođen je pre 180 godina u Novom Sadu

Slika

Jedan od najvećih liričara srpskog romantizma po zanimanju bio je lekar, a tokom celog života bavio se izdavnjem i uređivanjem književnih, političkih i dečjih pesama.
Naznačajnije Zmajeve zbirke pesama su „Đulići" i „Đulići uveoci", prvi o srećnom porodičnom životu, a drugi o bolu za najmilijima.
Pored lirskih pesama, pisao je i satirične i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu.
Sremska Kamenica je nekada nosila ime Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.
Jovan Jovanović Zmaj rodio se u Novom Sadu, u jednoj od uglednih građanskih porodica.
Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, Halašu i Požunu.
Posle zaršene gimnazije upisao je studije prava u Pešti, Pragu i Beču. Za njegovo književno i političko obrazovanje od posebnog značaja je boravak u Beču, gde je upoznao Branka Radičevića, koji mu je bio najveći pesnički uzor.
Takođe, u Beču se upoznao i sa Svetozarem Miletićem i Đurom Jakšićem.
Posle završenih studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad i kao jedan od najbližih Miletićevih saradnika postao je službenik u novosadskom magistratu.
Tu se upoznao sa svojom budućom ženom Ružom Ličanin. Ova ljubav i srećan porodičan život nadahnuće Zmaja da napiše ciklus (zbirku) pesama Đulići (od turske reči Gül, što znači ruža).
Ipak, služba u magistratu mu nije odgovarala, pa je napustio posao i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis „Javor" i satirični list „Komarac".
Godine 1870. Zmaj je završio studije medicine, pa se vratio u Novi Sad, gde je započeo svoju lekarsku praksu. Ovde ga je ubrzo zadesila porodična tragedija. Od tuberkuloze su mu umrla deca, a potom i žena.
Iz ove porodične tragedije proizišao je niz elegičnih pesama objavljene pod zajedničkim nazivom „Đulići uveoci".

Gimnaziju je učio u Halašu i Požunu (sadašnja Bratislava), a maturirao je u Slovačkoj Trnavi.

Pre medicine koju je završio u Pešti, studirao je prava u Pešti, Pragu i Beču. Radio je kao lekar u Novom Sadu, Pančevu, Sremskim Karlovcima, Futogu, Beogradu, Zagrebu i Beču, a u Beogradu je od 1890. do 1898. bio dramaturg Narodnog pozorišta.

Sjajni liričar, prema oceni književne kritike, “pesnički izraz duhovnog i duševnog života srpskog naroda” u drugoj polovini 19. veka.

Kao pesnik razvijao se pod uticajem srpske narodne poezije i lirike Branka Radičevića.

Osim lirike, napisao je veliki broj rodoljubivih kao i političko-satiričnih pesama, a kao dečji pesnik neprevaziđen je u srpskoj književnosti.

Osnovao je i uređivao književni list “Javor”, satirične listove “Zmaj”, “Žiža”, “Starmali” i poučni dečji list “Neven”, neprevaziđen i po sadržini i po umetničkim i grafičkim rešenjima.

Prevodio je sa ruskog, nemačkog, mađarskog i engleskog. Dela: “Pevanija”, “Đulići”, “Đulići uveoci”, pesnička legenda “Vidosava Branković”, “Čika Jova srpskoj deci”, šaljivi komad “Šaran”.


telegraf,dnevno

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 02 Dec 2016, 00:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jugoslovenski brak iz računa

Na današnji dan pre tačno 98 godina u Beogradu je proglašena prva južnoslovenska država. Zajednica je više bila u interesu ugrožene Hrvatske nego Srbije, koja je državu već imala

Slika
Grb nove države,Proglašenje prve zajedničke južnoslovenske države 1. decembra 1918.

PRVI jugoslovenski "brak iz računa" sklopljen je na današnji dan - 1. decembra 1918. u Beogradu. Partneri su bili Srbija, koja je izgubila 1,2 miliona stanovnika u Velikom ratu i ni od koga priznata zagrebačka tvorevina Država Slovenaca, Hrvata i Srba. U njoj je živelo 500.000 ljudi koji su prethodne četiri godine ratovali protiv srpske vojske i učestvovali u okupaciji Srbije.

- Ulazak srpske vojske u pojedina hrvatska mesta stanovništvo je različito doživljavalo: Srbi s oduševljenjem, Hrvati s rezervom i prikrivenim nezadovoljstvom. Za hrvatske političare prihvatanje političke realnosti značilo je prihvatanje činjeničnog stanja koje je proizašlo iz rata. Stvaranje državne zajednice sa Srbijom bilo je više u interesu ugrožene Hrvatske nego Srbije koja je svoju državu već imala - smatra istoričar dr Kosta Nikolić, iz Instituta za savremenu istoriju.

Od leta 1918. u južnoslovenskim oblastima austrougarska vlast se raspadala, a preuzimala su je novostvorena Narodna veća. U Zagrebu je stvoreno Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srbe koje se proklamovalo kao predstavnik svih južnoslovenskih naroda sa teritorije crno-žute monarhije, iako to druga veća nisu priznavala. Program zagrebačkog vijeća bio je stvaranje države koja bi se ujedinila s Kraljevinom Srbijom u novu zemlju s tri prestonice: Ljubljanom, Zagrebom i Beogradom. Narodna veća u BiH i Dalmaciji želela su pak direktno ujedinjenje sa Srbijom. Kad je postalo jasno da Austrougarska neminovno gubi rat, Hrvatski sabor je 19. oktobra 1918. doneo odluku da raskine sve veze s Bečom i proglasio je Državu Slovenaca, Hrvata i Srba koju niko nije priznao osim dvora i Vlade Kraljevine Srbije.

Ova država nije imala nikakvu realnu snagu, pa je italijanska vojska već u novembru umarširala u delove Slovenije, Istre, Rijeke i Dalmacije. Mađarska je zauzela Međumurje i Prekomurje. Granične oblasti Slovenije zauzeli su Nemci. Iz takozvane Države SHS u Beograd su počele da stižu delegacije s vapajima da ih odbrani srpska vojska.

- Delegacija Narodnog vijeća Bosne i Hercegovine prenela je 4. novembra molbu vojvodi Stepi Stepanoviću za ulazak srpskih trupa. Izaslanstva iz Zemuna, Pančeva i Osijeka stigla su u Beograd 5. novembra i zatražila vojnu pomoć. Delegacija zagrebačkog Narodnog vijeća u Beograd je došla 8. novembra s istim molbama - navodi dr Nikolić.


NORVEŠKA PRVA PRIZNALA

SAVEZNIČKE zemlje obaveštene su o osnivanju Kraljevstva SHS 23. decembra 1918, a 16. januara 1919. novu državu prva je priznala Norveška. SAD su prva velika sila koja je 7. februara 1919. priznala Kraljevstvo SHS. Zajednička država nije bila priznata od sila Antante kao saveznik, već samo Srbija. Zato Srbija, iako pobednica, kao deo Kraljevstva SHS nije direktno učestvovala na mirovnim pregovorima u Parizu.
Političari koji su zaista predstavljali hrvatski narod, za razliku od onih u Jugoslovenskom odboru, prihvatili su srpsku vojsku kao nužno zlo. O tome je svedočio dr Ante Pavelić, prvak Starčevićeve Stranke prava, koji je bio jedan od trojice vodećih ljudi Narodnog vijeća SHS:

- Tko pogleda geografsku kartu vidjet će da je teritorij na koji mogu računati Hrvati nepodesan za snažnu državu. Srbi, koji bi u toj hrvatskoj državi bili, a kojih ima 20 posto, zacijelo bi, i to s pravom, tražili i nadalje sjedinjenje sa Srebijom. Talijani bi tražili ispunjenje Londonskog ugovora i tako bi mi došli među Talijane i Srbiju koja zaista onda ne bi imala razloga da se radi nas izlaže talijanskom neprijateljstvu. Stojali smo pred dilemom: ili da prihvatimo samostalnu republiku koja bi obuhvatila četiri županije ili da prionemo uz Srbiju - zapisao je Pavelić.

U novembru 1918. počeo je sukob oko prava na predstavljanje Južnih Slovena iz Austrougarske i trka s vremenom ko će se pre ujediniti sa Srbijom. Prva je Velika narodna skupština u Novom Sadu proglasila prisajedinjenje Srema, Bačke, Banata i Baranje srpskoj državi.

- Ujedinjenje sa Srbijom bilo je izraz nacionalne realnosti. Srbi su odbacivali jugoslovenstvo i ideološku konstrukciju da su Srbi i Hrvati jedan narod: neprestano su ponavljali da znaju da su Srbi i da će to i ostati. Očekivalo se da i u BiH bude objavljeno ujedinjenje sa Srbijom, a slične tendencije došle su do izražaja i u Dalmaciji. Pod naletom događaja Narodno vijeće iz Zagreba donelo je 25. novembra odluku da se u jedinstvenu državu ujedini "cijelo neprekidno jugoslovensko područje bivše Austrougarske monarhije" sa Srbijom i Crnom Gorom. U Beograd je upućena posebna delegacija da bi nova država Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca bila proglašena 1. decembra 1918. godine - navodi dr Nikolić.

Proglašenje Kraljevstva SHS označilo je i početak kraja karijere srpskog premijera Nikole Pašića, koji je četiri godine ranije kreirao i 7. decembra u Nišu pročitao tekst sudbonosne deklaracije: "Srpska vlada će sve svoje sile staviti u službu velike stvari i srpske države i srpsko-hrvatskog i slovenačkog plemena. Vlada smatra kao svoj najglavniji i ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja koje je postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca."

Učesnici Krfske konferencije održane 20. jula 1917.

Slika


Međutim, Pašiću su zasmetale velike ambicije "braće" kad su u decembru 1918. počeli pregovori oko formiranja prve vlade Kraljevstva SHS. On se usprotivio da Ante Trumbić i Svetozar Pribićević odmah preuzmu presudno važna ministarstva, spoljnih i unutrašnjih poslova, a regent Aleksandar je izdejstvovao da Pašić ne bude prvi predsednik vlade Kraljevstva SHS.

- Osim suzbijanja autoriteta najmoćnijeg srpskog političara ovaj regentov potez označio je i pokušaj njegovog približavanja političkim krugovima iz jugoslovenskih zemalja bivše austrougarske imperije. Nova država koja će postojati naredne 73 godine imala je nepunih 12 miliona stanovnika, od kojih je skoro dva miliona bilo pripadnika nacionalnih manjina, najviše Nemaca, Mađara i Albanaca. Od samog početka uhvatila se ukoštac sa tri osnovna problema koji će je pratiti do kraja njenog postojanja i koji nikad neće biti prevaziđeni: spoljnopolitička komponenta, unutrašnje uređenje i nacionalni sukobi - zaključuje dr Nikolić.

HRVATSKA PROTIV UJEDINjENjA

ČIM je proglašeno Kraljevstvo SHS u Hrvatskoj je protiv nove države odmah organizovana pobuna.

- Delovi 53. pešadijskog i 25. domobranskog puka bivše austrougarske vojske, sastavljeni od Hrvata, demonstrirali su u centru Zagreba pod oružjem i posle sukoba s odredima vlade Narodnog vijeća bilo je 15 poginulih i 20 ranjenih. Protiv ujedinjenja demonstriralo se i u Varaždinu, Bjelovaru, Osijeku, Kostajnici, Donjoj Stubici - navodi dr Nikolić.


NIŠKA DEKLARACIJA BEZ PODRŠKE

Slika

NIŠKU deklaraciju kojom su regent Aleksandar i Pašićeva vlada promovisali ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca kao ratni cilj Srbije odbacile su sve velike sile. I prijateljske i neprijateljske.

- Čak ni Rusija nije podržavala program ujedinjenja, sumnjajući u njegovu ostvarljivost i budućnost pravoslavlja u zemlji s tolikim brojem katolika. Sergej Sazonov, ministar inostranih poslova Rusije, smatrao je da Srbija treba da dobije BiH i izlaz na mora. Edvard Grej, britanski ministar spoljnih poslova odbacio je Nišku deklaraciju i njene implikacije. Britanska vlada nije prikrivala nameru da podrži očuvanje Austrougraske kao velike sile - navodi dr Nikolić.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 20 Dec 2016, 00:50
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Otkriven spomenik knezu Mihailu ispred zgrade Narodnog muzeja u Beogradu

Slika

Na Sv. Nikolu 1882. godine, na tadašnjem Pozorišnom trgu u Beogradu okupilo se mnoštvo sveta. Na svečanoj tribini bili su: kralj Milan Obrenović i kraljica Natalija, predsednik vlade Milan Piroćanac, ministar prosvete Stojan Novaković, ministri, poslanici, članovi Srpskog učenog društva...Okupljene je pozdravio ministar Novaković govoreći o delu pok. Kralja, a spomenik je otkrio Milan Kujundžić-Aberdar, političar i književnik.Autor spomenika je skulptor Enriko Paci, "dušom Italijan, a srcem i oduševljenjem Srbin". Izgradnja je koštala ondašnjih 300 hiljada dinara.Bronzani deo spomenika izliven je u poznatoj fabrici "Miler" u Minhenu. Za ovaj umetnički rad kralj Milan je arhitektu Pacija odlikovao Ordenom Takovskog krsta drugog reda.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 21 Dec 2016, 16:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Na današnji dan, 21. decembar

Osnovana Prva proleterska brigada

Slika

Na današnji dan 1941. godine u mestu Rudo u Bosni i Hercegovini osnovana je ova prva "redovna" jedinica partizanske vojske. Do 1948. godine taj se dan slavio kao Dan armije. Odluku o formiranju brigade doneo je Centralni komitet KPJ, a formirao ju je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito. Na dan formiranja imala je 1.200 boraca. Prvi zapovednik brigade bio je narodni heroj Koča Popović. Prva borba brigade, kod sela Gaočića i Mioča 1941. godine. Prva proleterska udarna brigada je na svom ratnom putu prešla više od 20.000 kilometara. U njenim borbama borilo se više od 22.000 ljudi iz cele Jugoslavije. Imala je više od 7.500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca.


Izvor: BKTVNews

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker