Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:18


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Vremeplov  |  Poslato: 23 Dec 2012, 03:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
22. decembar

1952. godine umrla Mir-Jam

Slika

Milica Jakovljević (Jagodina, 22. april 1887 — Beograd, 22. decembar 1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska književnica. Detinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu, a nakon Prvog svetskog rata preselila se u Beograd. Novinarsku karijeru je započela u beogradskim „Novostima“, a nastavila u „Nedeljnim ilustracijama“. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana.

Književni rad

Laki, ljubavni sadržaji, kao i jednostavan, često sladunjav i iznad svega slikovit stil, obezbedili su njenim romanima stalnu popularnost. Stvarnu vrednost njenih romana predstavlja detaljno i autentično dočaravanje života i vrednosti građanske klase u međuratnoj Jugoslaviji, koje joj je donelo nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.
Milica Jakovljević, sestra Stevana Jakovljevića (autora „Srpske trilogije“) govorila je ruski i francuski jezik i, iako je pisala o ljubavi i braku, nikad se nije udavala.

Objavljena dela

Romani:

Ranjeni orao
To je bilo jedne noći na Jadranu
Nepobedivo srce
Otmica muškarca
Greh njene majke
U slovenačkim gorama
Samac u braku
Mala supruga
Izdanci Šumadije

Zbirke pripovedaka:

Dama u plavom
Devojka sa zelenim očima
Časna reč muškarca
Sve one vole ljubav

Pozorišni komadi:

Tamo daleko
Emancipovana porodica


Iz Wikipedie

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 23 Dec 2012, 23:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
23. decembar

1876. godine rođen je srpski slikar Stevan Aleksić

Slika

Stevan Aleksić (Arad, 23. decembar 1876 — Jaša Tomić (Modoš), 2. novembar 1923) jedan je od najznačajnijih srpskih slikara s početka dvadesetog veka.

Biografija

Stevan Aleksić je bio poreklom iz slikarske porodice (deda mu je bio slikar Nikola Aleksić, otac Dušan Aleksić takođe se bavio slikanjem). Osnovnu i građansku školu završio u Aradu, prve slikarske pouke dobija od oca, a 1895. odlazi u Minhen gde slikarstvo najpre uči privatno, a potom na Akademiji (u klasi Nikolasa Gizisa, Grka). Zbog očeve smrti prekida studije (1900) i nastanjuje se u Modoš (današnji Jaša Tomić), gde je sazidao kuću sa ateljeom i oženio se modoškom učiteljicom Stefanijom Lukić. Akademiju nije završio jer je zbog očeve smrti morao da se vrati u domovinu.
Opus Stevana Aleksića, čini oko 230 štafelajnih slika, preko 20 crkvenih objekata sa oko 100 ikona i velikim brojem zidnih kompozicija, kao i šezdesetak crteža i skica, takođe je i popravljao radove svog dede Nikole Aleksića. Slikao je portrete, ikone, istorijski i religiozni žanr. Stilski njegovo slikarstvo pripada minhenskoj slikarskoj školi, njenom realističkom toku. Najznačajniji deo Aleksićevog opusa vezan je za slikarstvo simbolizma i pokazuje mnoštvo odlika ovog slikarskog pravca, čime se ono svrstava u evropske umetničke tokove.

Priznanja

Osnovna škola u Jaša Tomiću nosi naziv ovog umetnika a u dvorištu ove škole se nalazi bista Stevana Aleksića

Slika
S.Aleksić Veseli Banacani

Radovi

Naslikao je zidne slike ili ikonostase u sledećim crkvama:
1900. u Beškoj
1901.-1902. u Aradu
1902.-1903. u Temišvaru
1903. u Čakovu i Vukovaru
1904. u Novom Sadu
1905. u Lukićevu
1906. u Ostojićevu
1905.-1906. u Modošu
1907.-1909. u Pančevu Preobraženska crkva[2]
1909. u Sremskim Karlovcima
1906. i 1909. u manastiru Bešenovu[3]
1907. u Bavaništu i Elemiru
1908. u Kumanu i Pančevu
1909. u Varjašu
1909.-1910. u Konaku
1909. u Banatskom Novom Selu i Srpskom Svetom Martonu
1911. u Jarkovcu
1911.-1912. u Đurđevu
1913. u Lugovetu i Rumi
1914. u Bečkereku
1915. u Klenku
1922.-1923. u manastiru Bezdin


Iz Wikipedie

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 02 Jan 2013, 20:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
2. januar 1897 godine rođena je Ljubinka Bobić,srpska glumica.

Ljubinka Bobić (Kruševac, 2. januar 1897 — Beograd, 3. decembar 1978) je bila srpska glumica i članica Narodnog pozorišta u Beogradu od 1920.

Slika
Ljubinka Bobić 1932. godine

Slika
Ljubinka Bobić 1921. godine

Tokom duge karijere tumačila je najrazličitije likove, a nenadmašnom se smatra njena interpretacija Živke u komediji Gospođa ministarka Branislava Nušića. Mada sama Ljubinka Bobić je smatrala da je tu ulogu još bolje od nje igrala Žanka Stokić. Ljubinka Bobić je dala znatan doprinos srpskoj međuratnoj glumi.

Dobila je Zlatnu arenu 1957. godine za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu „Pop Ćira i pop Spira“. Dobitnik je Sedmojulske nagrade SR Srbije. Osim glume pisala je i scenarije za strip Momi Markoviću.

Preminula je 3. decembra 1978. u Beogradu i sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

U TV drami Neozbiljni Branislav Nušić iz 1986. njen lik je tumačila glumica Ljiljana Šljapić. Godine 2006. ustanovljena je nagrada za glumačka ostvarenja u oblasti komedije Nagrada Ljubinka Bobić. A jedna ulica na Bežanijskoj kosi nosi njeno ime.


_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 20 Jan 2013, 14:57
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
91. GODIŠNJICA SMRTI ŽIVOJINA MIŠIĆA: Sećanje na najslavnijeg srpskog vojvodu (FOTO) (VIDEO)

Dva puta prevremeno penzionisan i, kao svi veliki junaci, prebrzo zaboravljen, vojvoda Mišić zadužio je narod Srbije i samu državu, a njegovo ime ostaće kao jedno od od najvećih u istoriji evropskih vojnih pobeda

Slika

- S nepokolebljivom verom i nadom, junaci, napred u otadžbinu! – odjeknula je septembra 1918. naredba načelnika štaba Vrhovne komande vojvode Živojina Mišića, koju su izmučeni srpski junaci u tuđini čekali više od tri godine.

Imena srpskih vojvoda iz Prvog svetskog rata Stepe Stepanovića, Radomira Putnika, Petra Bojovića i Živojina Mišića u istorji srpskog naroda, ali i istoriji velikih evropskih vojnih i strategijskih pobeda, ostaće upisana velikim slovima, i to na posebnim, pobedničkim stranicama.

Krajem 17. veka u selo Struganik, u opštini Mionica, kralj Valjeva doseljava se porodica Kaljević iz Drobnjaka. Sin njihovog potomka Miše Kaljevića, Radovan Mišić, ženi se Anđelijom Damjanović iz Koštunića, koja rađa trinaestoro dece. Najmlađi od njih, Živojin, detinjstvo provodi kao pastir. Osnovnu školu počinje u Ribnici a završava u Kragujevcu. Sa varoškom decom ne druži se naročito, jer ga vređa podsmevanje seljačkom poreklu. Gimnaziju pohađa u Kragujevcu i Beogradu, ali mu ni to ne ide od ruke. Ipak, šesti razred gimnazije završava sa odličnim uspehom, pa je lako primljen na Vojnu akademiju, i to kao 19. na listi.

Prva ratna iskustva Mišić stiče već kao pitomac Artiljerijske škole. U dva oslobodilačka rata protiv Turske: 1876. i 1877-1878. godine on komanduje Kolubarskim bataljonom Valjevske brigade II klase. Nakon rata, Mišić nastavlja obrazovanje u austrougarskoj školui gađanja u Bruku na Lajti i tokom dvogodišnje pripreme za generalštabnu struku u srpskoj vojsci.

Godine 1884, 25. 11. Živojin Mišić ženi Lujzu Krikner u beogradskoj Vaznesenskoj crkvi. Njih dvoje imaće šestoro dece: Radovana, Aleksandra, Vojislava, Eleonoru, Olgu i Anđeliju.

Svega godinu dana kasnije, već sa činom poručnika, Mišić učestvuje u Srpsko-bugarskom ratu i komandnuje četom u 5. puku Drinske divizije.

Mišić 1898. godine počinje da predaje na Vojnoj akademiji u Beogradu. Mnogobrojne rasprave iz oblasti ratne veštine objaljuje u “Srpskoj vojsci” i “Ratniku”, časopisima čiji je urednik. Predavanja pitomcima Vojne akademije kasnije će objediniti u knjizi “Strategija”, koja će odmah biti uvrštena u obaveznu lektiru oficirskog kora.

MAJSKI PREVRAT I PRVA PENZIJA

Početak 20. veka u Srbiji već ne sluti na dobro. Nezadovoljstvo naroda ponašanjem kralja Aleksandra Obrenovića, naročito nakon ženidbe Dragom Mašin, toliko je naraslo da ih je oboje koštalo života. U noći između 28. i 29. maja 1903. godine u dvor Obranovića upalo je nekoliko potporučnika, kapetana i poručnika srpske vojske, koje je predvodio oficir Dragutin Dimitrijević Apis, koji su kralja i kraljicu hladnokrvno ubili.

Dinastiju Obrenović zamenila je dinastija Karađorđević, ali promene koje se događaju u vlasti ne zaobilaze ni vojsku. Zbog sumnje da je blizak sa svrgnutom dinastijom, generalštabni pukovnik Živojin Mišić prevremeno je penzionisan.

ANEKSIONA KRIZA, BALKANSKI RATOVI I DRUGA PENZIJA

Nakon svega nekoliko godina mira na Balkanu, Austro-ugarska 6. oktobra 1908. godine objavljuje aneksiju Bosne i Hercegovine. Ova objava u Srbiji izaziva skandal i nenadane pripreme za rat protiv Austro-ugarske. Već naredne godine, načelnik Vrhovne komande general Radomir Putnik zahteva reaktiviranje Mišića i daje mu funckiju svog pomoćnika. Njih dvojica sastavljaju plan za eventualni rat sa Austro-ugarskom.

Srećom, Srbiju od nauma da objavi rat Austro-Ugarskoj odvraća ruski ministar spoljnih poslova Izvoljski.

- Srbija mora ostati mirne i ne sme ničim izazvati Austriju kako joj ne bi pružila priliku da je satre – savetuje ruski diplomata zvaničnom Beogradu.

Nekoliko godina kasnije, tokom Balkanskih ratova, Mišić je Putnikova desna ruka.

- U najtežim trenucima svojim optimizmom i čvrstinom karaktera održava i samog Putnika u uverenju u dobar ishod operacija srpske vojske – ističe general Živko Pavlović.

Mišić neposredno sarađuje na planiranju i rukovođenju operacijama protiv turske Vardarske armije, zbog čega će posle Kumanovske bitke biti unapređen u čin generala. Posebno se istače pravilnom procenom situacije prvoga dana bitke na Bregalnici, kada srpska Vrhovna komanda u Skoplju razmatra pitanje na kojoj liniji će primiti odsudnu bitku. Usvajanje njegovog predloga ima presudan uticaj na dalji tok i konačan ishod odlučujuće bitke Drugog balkanskog rata.

Po završetku ovog rata, Mišić će po drugi biti put penzionisan.

KOLUBARSKA BITKA I VELIKI VOJVODA

Međutim, pred samo izbijanje Prvog svetskog rata, opet je reaktiviran i postavljen za pomoćnika načelnika štaba Vrhovne komande.

Kolubarska bitka počinje 16. novembra 1914. godine, kada austrougarske snage odbacuju srpske trupe na desnu obalu Kolubare i Ljiga. Komandant Prve armije general Petar Bojović je ranjen, pa na njegovo mesto dolazi general Živojin Mišić. Kako Prvu armiju preuzima u trenutku njenog povlačenja, Mišić smatra da bi bilo greška i dalje je povlačiti sa položaja. Braneći svaku stopu zemlje, general Mišić, protivno naredbi Vrhovne komande, odlučuje da Prvu armiju izvuče iz neposrednog dodira sa neprijateljem.

Slika

Zbog toga i radi skraćivanja fronta Vrhovna komanda srpske vojske naređuje napuštanje Beograd. Front srpske vojske okrenut je ka zapadu, pa Šesta austrougarska armija, posle zauzimanja Beograda, zaustavlja proboj fronta, očekujuci glavni napad svoje Pete armije iz pravca Beograda, iza leđa srpskih armija. Nastaje zatišje, a za to vreme Prva srpska armija se popunjava ljudstvom i municijom i, posle završnih priprema, 3. decembra kreće u napad.

U trenutku kada evropske telegrafske agencije očekuju vesti o slomu srpske vojske i kada je Peta austrougarska armija priređivala svečanu paradu u Beogradu, počinje velika protivofanziva celokupne srpske vojske. Na planini Suvobor Prva srpska armija probija front Šeste austrougarske armije, nadire prema Valjevu i zauzima ga, izbija na obale Drine i Save kod Šapca i 15. decembra oslobađa Beograd. Živojin Mišić dobija čin vojvode.

Nakon novog združenog napada nemačke, austrougarske i bugarske vojske na Srbiju u oktobru 1915, srpska vojska povlači se ka Kosovu. Mišić predlaže kontranapad, ali ovaj predlog, na sastanku u peći, odbijaju ostali zapovednici armija pa sledilo povlačenje srpske vojske preko Crne Gore i Albanije.

Sredinom 1916. godine srpska vojska stiže na Solunski front posle oporavka i reorganizacije na Krfu. Njen ponovni izlazak na front i veličanstvene pobede u bitkama kod Gorničeva, na Kajmakčalanu i Crnoj reci u jesen 1916. godine u svetu odjekuju kao senzacija, budući da su neprijateljske komande u novembru 1915. objavile da je srpska vojska uništena.

NAKON TRI GODINE U TUĐINI…

Konačni proboj fornta počinje polovinom septembra 1918. godine. Srpska vojska, u okviru savezničkih snaga, ima šest pešadijskih divizija, jednu konjičku diviziju i dve francuske pešadijske divizije. Vrhovni komandant je regent Aleksandar Karađorđević, a nacelnik štaba Vrhovne komande je vojvoda Živojin Mišic. Na desnom krilu srpskog rasporeda je Druga armija, sastavljena od Šumadijske, Jugoslovenske i Timočke divizije, kojom komanduje vojvoda Stepa Stepanović, a na levom krilu je Prva armija, nastala od Moravske, Drinske, Dunavske i Konjicke divizija, pod komandnom generala Petra Bojovića.

- Svi komandanti, komandiri i vojnici treba da budu prožeti idejom: od brzine prodiranja zavisi ceo uspeh ofanzive. Ta brzina je u isto vreme i najbolja garancija protiv iznenađenja od strane neprijatelja, jer se njome postiže rastrojstvo neprijatelja i potpuna sloboda u našim dejstvima. Treba drsko prodirati bez počinka, do krajnjih granica ljudske i konjske snage. Junaci, napred u Otadžbinu – naredio je vojvoda Živojin Mišić, a naredba na koju se cekalo pune tri godine u tuđini, izaziva ogromno oduševljenje kod svih vojnika i oficira.

Slika

… SRBI PONOVO IGRAJU KOLO

Šefica bolnice škotskih lekara na Solunskom frontu Ledi Izabela Haton beleži svoje uspomene na velikog srpskog vojvodu:

- U 1918. godini brige su zadaju francuske trupe na Zapadnom bojištu. S druge strane, naš front je miran, ali ima nagoveštaja da Srbi neće drugu zimu provesti u izbeglištvu. Vojvoda Mišic doneo je odluku da preduzme veliku ofanzivu u jesen. I zaista, srpska Vrhovna komanda izdaje kominike da su srpske trupe 14. septembra zauzele Veli kamen. Ujutro, 15. septembra 1918. godine, progoneći neprijatelja, naša konjica ušla je u Kožane. Više na istok naša linija fronta proteže se do Velesa. U naše ruke palo je mnogo zarobljenika, Nemaca i Bugara, a zaplenjena je velika količina oružja i municije. Dubina našeg prodora na sever je oko 120 kilometara. Ova novost izaziva ogromno oduševljenje. Duhovi su se ustalasali. Svaki Srbin bolesnik, ako je imao obe noge, igrao je u kolu, pa smo i mi, bolničarke, jedna po jedna, zaigrale u kolu. Uživamo u njihovoj radosti i dobrim vestima.

Srpske i francuske snage oslobađaju Srbiju i potiskuju nekoliko slabih nemačkih divizija koje su pokušale da zaustave njihova napredovanja. Beograd slobodan 1. novembra, a 10. novembra vojska Franša d’Eperea prelazi Dunav i sprema se da uđe u središte Mađarske, kada se rat konačno završio.

Živojin Mišić umro je 20. januara 1921. godine, a iza njega su ostali vojni podvizi i zasluge za srpski narod, koji nikada neće moći da mu se oduži. Spomenik velikom srpskom vojskovođi otkriven je na Novom groblju 3. decembra 1922. godine. Povodom godišnjice njegove smrti, na društvenoj mreži Fejsbuk pojavila se pozivnica za sve one koji su zainteresovani, da dođu i na ovom mestu odaju počast srpskom vojvodi.

MISTERIJA VOJVODINE RODNE KUĆE

Kuća u mioničkom selu Struganik, u kojoj je vojvoda rođen, obnovljena je i pretvorena u spomen-muzej 1987. godine. Međutim, nekoliko decenija ranije ova kuća ponovo je za srpsku istoriju mogla biti važna. Naime, upravo u njoj je 19. septembra 1941. godine održan prvi sastanak Dragoljuba Draže Mihailovića i Josipa Broza Tita. Svedočenja sa ovog sastanaka je mnogo, ali nama danas, sedamdeset godina kasnije, ipak o njima ostaje samo da nagađamo.

Za ljubitelje dela vojvode Mišića, kojima ovakvi tekstovi nisu dovoljni, izdvojili smo i dokumentarni film, snimljen u korpodukciji RTS-a, Jugoslovenske kinoteke i “Centar filma” iz Beograda. Napominjemo da dokumentarni film traje 52 minuta.



telegraf

_________________
Slika


Vrh
Sleepy
Post  Tema posta: Re: In Memoriam  |  Poslato: 11 Feb 2013, 19:08
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Jul 2012, 16:11
Postovi: 847

OffLine
NA DANAŠNJI DAN, pre 20 godina


umrla je pesnikinja Desanka Maksimović, koja je svojom poezijom obeležila 20. vek.


Slika


Svojim delima, Desanka je želela ljude da inspiriše na dobrotu i plemenitos; trudila se da u ljudima probudi sve ono što je i sama bila – otvorena za sve ljude, bez obzira na naciju, boju, veru ili načela. Pisala je i radila onako kako je i živela, ostavivši za sobom NEIZBRISIV TRAG.


Nostalgija


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 15 Feb 2013, 03:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Dve revolucije na Sretenje

Jedan mali narod sa Balkana pojavio se niotkuda i vrlo brzo stvorio modernu državu. Hajduci postali vojna sila. Moderan ustav 1835. iznenadio celu Evropu. Stalno u „vanrednom stanju“

Slika



SRETENJE je od 2001. državni praznik U Srbiji, ali još vlada dilema šta se tog dana obeležava: da li početak Prvog srpskog ustanka iz 1804. ili donošenje Sretenjskog ustava 1835. Istoričari objašnjavaju da praznovanje Sretenja treba da podseti na ceo period od februara 1804. do 1835, koji svetska nauka priznaje kao „srpsku revoluciju“.

Tokom tih burnih godina, jedan mali narod pojavio se niotkuda na svetskoj pozornici i munjevito, bukvalno ni iz čega, stvorio državu.

Srpska revolucija počela je na Sretenje 1804, kad su se, posle masovne seče knezova, Srbi okupili u Orašcu i zapalili han turskih janičara. Proglašen je ustanak i za vožda je izvikan Karađorđe. On nameće surovu strategiju „ko nije s nama, on je protiv nas“ i u sukob uključuje ceo narod.

U prvi mah, ustanak je imao karakter socijalne revolucije, pobune naroda protiv janičara koji su uzurpirali carsku vlast u Beogradskom pašaluku i ukinuli knežinske i seoske samouprave koje je Srbima garantovala Porta.

- Međutim, s prvim vojničkim pobedama rasla je i svest o obnovi nezavisne srpske države, na temelju dostignuća iz vremena slavnih Nemanjića. Sve to je izvanredno i veoma objektivno objasnio nemački istoričar Leopold Ranke u svojoj „Istoriji srpske revolucije“ - kaže dr Miroslav Svirčević iz Balkanološkog instituta SANU.

VOŽD I OPOZICIJA

VOŽD Karađorđe vrlo brzo uočava i ulogu guslara kao „medijskih radnika“ i pomoću njih stvara kulta ličnosti - kaže dr Ljubinković. S druge strane, tvrdoglava opozicija usred rata često odbija da sluša komandanta, a neprestano je razdiru unutrašnji sukobi. Tipičan primer za to je junačka pogibija Stevana Sinđelića. U pesmama se ne pominje da su ga na cedilu ostavile vojvode iz susednih šančeva na Čegru. Nisu hteli da narede svojim vojnicima da mu priteknu u pomoć, jer su bili u zavadi.

Istoričari naglašavaju da 1804. Karađorđe nije bio ni jedini ni najvažniji vođa.

- Osnovna odlika Prvog srpskog ustanka su više pobunjeničkih centara - ističe dr Svirčević. - Jedan je bio u Šumadiji, na čijem je čelu bio Karađorđe sa Mladenom Milovanovićem i Milojem Petrovićem Trnavcem. Drugi je bio u Valjevskoj nahiji, gde je ustanike predvodio Jakov Nenadović sa sinovcem protom Matejom. Treći centar nalazio se istočno od Morave, gde su rukovodili Milenko Stojković i Petar Teodorović Dobrnjac.

Ustaničke vođe nisu bili isključivo knezovi koji „nisu bili radi kavzi“, jer su ratni događaji zahtevali vođe drugačijeg kova.

- U centar ustaničkih zbivanja izbili su odvažni ljudi - kaže dr Svirčević. - U sastavu novog starešinskog sloja, pored knezova, bili su i trgovci, popovi i arhimandriti, hajduci, buljubaše i pripadnici raspuštenog Mihaljevićevog frajkora iz austrijsko-turskog rata, kao i razni avanturisti, pretežno Srbi iz Austrije, ali je i iz drugih sandžaka osmanske države.

Na iznenađenje cele Evrope srpska odmazda koja je ličila na hajdučiju brzo je prerasla u pravi rat, u kome hajduci prerastaju u vojnu silu koja devet godina nanosi poraze regularnim trupama Osmanskog carstva.

- Narod koji je do 1804. živeo u potpunom feudalnom mraku, bez ijedne institucije, munjevito formira vojsku čije su pobede omogućile stvaranje vlade - Sovjeta, ministarstava i sudova - kaže Branko Bogdanović, stručnjak za vojnu istoriju. - Srbija već 1809. dobija zakon koji reguliše pitanje vojne obaveze, a u pogledu naoružanja i obuke svrstava se u red srednje razvijenih evropskih zemalja.

Srpska sila nije uterivala strah u kosti samo Turcima već i Srbima, čije su vojvode svaki čas bile u sukobu, a pravdu su često delile sabljom i kuburom.

- Ustanička država, po svedočenju savremnika, odmah je pokazala mane koje nas „krase“ i danas - kaže prof. dr Nenad Ljubinković. - Samovolja knezova izazivala je unutrašnju nestabilnost i stvarala velike probleme u međunarodnim odnosima. Srbi se vrlo brzo dele na „nemačkare“ i „rusoljube“. Nudili smo se različitim carstvima istovremeno i nasedali svakom lepom obećanju. Ustanak je u suštini propao zbog nesposobnosti ustaničkih vođa da procene međunarodnu situaciju i prihvate više povoljnih ponuda za mir.

Slika

Najvažniji srpski saveznik Rusija je 1812. u Bukureštu zaključila mirovni ugovor s Osmanskim carstvom da bi se spremila za odbrambeni rat protiv Napoleona, a Srbija je nastavila rat.

- Ruska vojska povukla se iz Srbije i privremeno odložila rešavanje istočnog pitanja - podseća dr Svirčević. - Srbija se tada nije mogla osloniti na Austriju, kojoj je bilo do dobrosusedskih odnosa sa Portom. Pogotovo nije mogla računati na Francusku, koja je nameravala da uništi srpskog pokrovitelja - Rusiju. Karađorđe je tada shvatio da je tokom ustanka načinjeno niz grešaka u diplomatiji, ali je tada bilo kasno za ispravke.

Sagovornici „Novosti“ se slažu u konstataciji da je knjaz Miloš bio neuporedivo veštiji političar, koji je uz minimalne žrtve i razaranja u Drugom srpskom ustanku, dobio ustupke koji su doveli do obnove državnosti Srbije. Međutim, zbog njegove autokratske vladavine, na Sretenje 1835. Srbi su po drugi put iznenadili Evropu donošenjem ustava koji za to doba bio više nego demokratski.

On u Srbiji, još uvek autonomnoj kneževini u okviru Osmanske imperije, promoviše srpski kao službeni jezik, deklariše neprikosnovenost ličnosti, pravo na zakonito suđenje, slobodu kretanja i nastanjivanja, nepovredivost stana, pravo na izbor zanimanja, zabranjuje kuluk i proglašava slobodu raspolaganja zemljom. Sretenjski ustav je slobodoumnošću šokirao tursku, austrijsku i rusku imperiju, koje su jednoglasno zahtevale da ovaj akt bude hitno ukinut.

Iako kratkog veka, ovaj ustav je ostao simbol srpskog prkosa i slobodarstva, osobina zahvaljujući kojima smo dobili državu.

- Suočeni sa brojnim teškoćama, Srbi u Osmanskoj imperiji su bili prinuđeni da stalno žive u nekoj vrsti „vanrednog stanja“ - smatra dr Miroslav Svirčević. - Samo takvo ljudstvo - osetljivo na svoj položaj, nenaviknuto na sistematsku državnu upravu, prilično nedisciplinovano, sa surovom gorštačkom naravi, s avanturističkim nagonom, s mnogo vrele hajdučke krvi u žilama, moglo je podariti u osvit 19. veka ustaničkim vođima Karađorđu i Milošu vojsku koja im je bila potrebna za oslobađanje Srbije.

Slika

* * * * * * * *

HRONOLOGIJA (prema prof. dr Momčilu Pavloviću)

1804. GODINA

* 4-10. februar - Seča knezova, ubijeno oko 150 srpskih prvaka

* 14. februar - Skupština u Orašcu izvikala Karađorđa za vođu ustanika

* 3. avgust - pregovori sa Bećir-pašom. Pogubljena četvorica dahija

1805. GODINA

* 18-20. avgust - Prvi sukob ustanika i turske regularne vojske na Ivankovcu. Težak poraz Turaka

* 27. avgust - U Borku održana skupština na kojoj je osnovan Sinod, prva ustanička vlada

1806. GODINA

* 21. mart - sultan Selim III objavio ustanicima rat i pozvao vojsku u džihad (sveti rat)

* 13. avgust - U bici na Mišaru ustanici porazili dvostruko brojnije turske trupe

* novembar - Skupština ustanika u Smederevu prihvatila Portin mirovni predlog

1807. GODINA

* 8. januar - zauzeta beogradska tvrđava i oslobođen Beograd

* 23. januar - komandant ruske vojske pozvao Srbe da odbace Portin mirovni predlog

1808. GODINA

* 30. maj - Austrija od ustanika zahteva upravu nad gradovima koji leže uz Savu i Dunav

* 13. septembar - U Beogradu otvorena Velika škola

* 18/19. decembar - Skupština u Beogradu donela ustavni akt kojim su ograničena prava vožda

1809. GODINA

* Kraj januara - Huršid-paša predložio Krađorđu separatni mir. Karađorđe odbio

* 2. april - Nastavak rata Rusija-Turska. Posle 18 meseci zpočeli sukobi Srba i Turaka

* 27/28. avgust - Ruski izaslanik Rodofinikin pobegao u Pančevo. Karađorđe se nudi Austriji i Francuskoj

1810. GODINA

* januar - srpska delegacija u Parizu traži priznanje Srbije

* 4. februar - Grof Meternih predložio caru da se u Srbiji uspostavi mir

1811. GODINA

* 19-25. januar - Uspostavljena vlada (popečiteljstvo) od šest popečitelja (ministara) i Veliki zemaljski sud

1812. GODINA

* 28. maj - Rusija i Turska u Bukureštu zaključile mir. Mirovnim ugovorom Srbija vraćena pod suverenitet Porte

1813. GODINA

* 3. jul - Karađorđu uručeno pismo Huršid-paše, koji od Srba traži bezuslovnu predaju

* 4. jul - Karađorđe uz saglasnost Sovjeta poziva narod na odsudnu bitku

* 3. oktobar Karađorđe napušta Srbiju. U Austriju pobeglo više od 100.000 srpskih izbeglica

* 5. oktobar - Turci ponovo zauzeli Beograd


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 16 Feb 2013, 21:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
16. фебруара 1873 рођен је Радоје Домановић

Радоје Домановић (Овсиште, 16. фебруар 1873 — Београд, 4. август 1908) је био српски сатирични приповедач.

Slika

Рођен је 16. фебруара (или 4. фебруара по јулијанском календару) 1873. године у породици сеоског учитеља у селу Овсиште код Крагујевца. Детињство је провео у суседном селу Јарушицама, где је завршио и основну школу. Гимназију је завршио у Крагујевцу, а Филозофски факултет на Великој школи у Београду. Као професор српског језика радио је у гимназијама у Врању, Пироту и Лесковцу. Због политичких уверења је прогањан, премештан и отпуштан са посла. После пада режима краља Александра Обреновића 1903. године, незадовољан малим променама у земљи, покреће политички лист „Страдија“, у којем покушава да се бори против мана новог режима. Разочаран, одавао се све више боемском животу, много је пио, и усамљен, огорчен и сиромашан умро је у 35. години живота, 4. августа 1908. у Београду.

Радоје Домановић је први прави сатиричар међу српским реалистима, сатира је главно обележје његовог талента. Он је творац српске сатиричне приповетке.
Радоје Домановић, биста на Калемегдану, Београд

Велики број основних школа носи име „Радоје Домановић“, такође постоји и Задужбина „Радоје Домановић“ која додељује награду са истим именом.

Slika
Радоје Домановић, биста на Калемегдану, Београд


Приповетке

Његове најзначајније приповетке су:

Вођа
Данга
Страдија
Мртво море
Краљевић Марко по други пут међу Србима
Размишљање једног обичног српског вола
Укидање страсти
Позориште у паланци
Гласам за слепца
Не разумем

Филмови

Домановићева дела су преточена на филмско платно:

1964. Бој на Косову
1968. Краљевић Марко по други пут међу Србима (ТВ)
1980. Приповедања Радоја Домановића (серија)
1988. Нека чудна земља

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 16 Feb 2013, 22:28
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
16. фебруара 1877. рођена је Исидора Секулић

Исидора Секулић (Мошорин, 16. фебруар 1877 — Београд, 5. април 1958) је била српска књижевница и академик САНУ.

Slika

Рођена је 16. фебруара 1877. године подно Тителског брега, у бачком селу Мошорину код Жабља. Детињство је провела у Земуну, Руми и Новом Саду. Школовала се у Новом Саду (Виша девојачка школа), Сомбору (Српска препарандија) и Будимпешти (Педагогијум). Радила као наставница у Панчеву, Шапцу и Београду.

Стваралаштво

До краја, и без остатка, посвећена лепоти смислене речи, књижевница Исидора Секулић је за живота стекла уважење као најобразованија и најумнија Српкиња свога времена. Зналац више језика, и познавалац више култура и подручја уметничког изражавања, Исидора Секулић је као писац, преводилац и тумач књижевних дела понирала у саму суштину српског народног говора и његовог уметничког израза, сматрајући говор и језик културном смотром народа. Писала је о Бранку Радичевићу, Ђури Јакшићу, Лази Костићу, Петру Кочићу, Милану Ракићу, Вељку Петровићу, Иви Андрићу, Момчилу Настасијевићу и другима.

Пензионисана је 1931. године. Изабрана је за дописног члана Српске краљевске академије 16. фебруара 1939, а за редовног члана Српске академије наука 14. новембра 1950, као прва жена академик. Умрла је 5. априла 1958. године у Београду.

Дубоко промишљен и уметнички истанчан њен књижевни, преводилачки и критички израз је празник наше писане речи.

Рекла је Та ларма што је дигнута око мене много ме је потресла. Молила сам неке познанике, младе људе, да где год виде нешто о мени написано, пригуше. Али ето шта су урадили. Звали су ме на неко вече о мени, али ја сам одбила, рекла сам да сам болесна. Сви су хтели да ме скину са дневног реда. Кажу: има 80 година, скоро ће умрети, дај да напишемо нешто и да је оставимо. То страшно вређа. Волим тишину, зато ме је та бука око мене много потресла. Ако нешто вредим, нека кажу после моје смрти, а ни два дана пред смрт не желим да ме хвале. Нисам била срећна. С тим сам се помирила. Постоји васионска срећа која опредељује људе. Ако нисте вољени, узалуд ћете ви настојати да вас воле.

Slika


У пола века књижевног рада у више облика уметничког исказивања и расуђивања - објавила је мноштво књига наративне прозе, критичких књига и чланака. Наводимо само нека од важнијих дела:

Сапутници (1913) — приповедна врста интимног дневника
Писма из Норвешке (1914) — путопис
Из прошлости (1919)
Ђакон Богородичине цркве (1919) — роман
Кроника паланачког гробља (1940) — приповетке
Записи (1941)
Аналитички тренуци и теме, књ. 1-3 (1941) — есеји
Записи о моме народу (1948)
Његошу књига дубоке оданости (1951)
Говор и језик, културна смотра народа (1956).

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 09 Mar 2013, 11:11
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Godišnjica devetomartovskog protesta

U subotu se navršavaju 22 godine od prvog masovnijeg protesta protiv režima Slobodana Miloševića, 9. marta 1991. godine

Slika

BEOGRAD – U subotu se navršavaju 22 godine od prvog masovnijeg protesta protiv režima Slobodana Miloševića, 9. marta 1991. godine.


Taj datum je istovremeno bio i početak vaninstitucionalne političke borbe opozicije koja je 2000. godine rezultirala smenom vlasti i početkom konsolidacije demokratskog sistema u Srbiji.

Devetomartovski protest u Beogradu je organizovao i predvodio Srpski pokret obnove Vuka Draškovića, tada najjača opoziciona stranka, koja je zagovarala promenu sistema, i pozivala se na demokratizaciju i nacionalnu obnovu države.

U sukobima koji su se sa Trga republike gde je skup održavan proširili na nekoliko ulica u centru Beograda, život su izgubile dve osobe, učesnik protesta Branimir Milinović (18) i policajac Nedeljko Kosović (54).

HAPŠENJE I NEMIRI

Hapšenje lidera SPO koje se dogodilo kasno poslepodne bilo je okidač za nemire koji su pokrenuti u Studentskom gradu na Novom Beogradu, 10. marta, odakle je masa krenula put Terazija. Policija je studente dočekala na Brankovom mostu, ponovo su upotrebljeni suzavac i palice, a pošto su oni posedali na asfalt, akcija policije je ubrzo prekinuta. Protesti nekoliko hiljada studenata i građana nastavljeni su na Terazijama sve do 14. marta, kada su Drašković i svi uhapšeni oslobođeni, a Skupština Srbije usvojila ostavke direktora RTS-a Mitevića i dotadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Radmila Bogdanovića. Te večeri, 09. marta 1991. oko 20 časova, na ulice Beograda izašla je i vojska, na osnovu odluke Predsedništva tadašnje SFRJ.

Prva žrtva bio je Kosović koji je poginuo oko 15.30 časova u Masarikovoj ulici kod "Beograđanke". Bežeći od demonstranata, policajac je pokušao da preskoči zid terase ali je pao sa visine od pet metara udarivši glavom o trotoar.

Milinović je smrtno ranjen kada je grupa policajaca negde u visini Ulice admirala Geprata, u Ulici kneza Miloša otvorila vatru prema demonstrantima, a preminuo je oko 16 časova na Urgentnom centru Kliničkog centra Srbije.

U sukobima demonstranata i policije je povređeno 114 osoba - 58 policajaca i 86 građana, a uhapšeno je 158 ljudi.

Glavni zahtev protesta bila je smena tadašnjeg generalnog direktora RTS Dušana Mitevića i još četvorice urednika zbog uvredljivih komentara na račun opozicije.

Demonstracije su bile zabranjene, pa je policija od ranog jutra blokirala prilaze Beogradu u nameri da spreči dolazak pristalica opozicije iz unutrašnjosti zemlje.

Uprkos tome u centru Beograda okupilo se, prema procenama iz više izvora, oko 100.000 građana a oko podneva policija je krenula u akciju razbijanja demonstracija iz pravca Francuske i ulice Vase Čarapića.

Pred naletom policije, lideri opozicije i deo njihovih najbližih pristalica sklonili su se u Narodno pozorište a vrata im je otvorila tadašnja upravnica, dramski pisac Vida Ognjenović.

Na batinanje demonstranata, lider SPO Vuk Drašković je sa balkona pozorišta pozvao na "juriš" posle čega su počeli okršaji. U nameri da razbije demonstracije, policija je upotrebila suzavac, vodene topove i gumene metke, a u akciju je bila ukljucena i konjica.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 13 Mar 2013, 03:36
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ivo Andrić - 38 godina od smrti nobelovca

Na današnji dan, pre 38 godina, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, preminuo je jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić

Slika

BEOGRAD - Na današnji dan, pre 38 godina, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, preminuo je jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić.



Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Dolcu pored Travnika u tadašnjoj Austrougarskoj. U gimnazijskim danima bio je vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadao je naprednom nacionalnom pokretu ''Mlada Bosna'' i bio je strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti. Svoju prvu pesmu ''U sumrak'' objavio je 1911. godine u ''Bosanskoj vili''.

Naredne godine započeo je studije na Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Beču, a potom u Krakovu gde ga je zatekao Prvi svetski rat.

Po izbijanju rata vratio se u zemlju. Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga je uhapsila i odvela u Ssibenski, a potom u mariborski zatvor u kojem će, kao politički zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. Za vreme boravka u mariborskom zatvoru, Andrić je intenzivno pisao pesme u prozi.

Po izlasku iz zatvora, Andriću je bio određen kućni pritvor u Ovčarevu i Zenici u kojem je ostao sve do leta 1917. godine.

Andrić je imao veoma uspešnu diplomatsku karijeru - godine 1920 bio je postavljen za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je radio kao diplomata u konzulatima Trstu i Gracu. U to vreme objavio je zbirku pesama u prozi ''Nemiri'', pripovetke "Ćorkan i Švabica'', ''Mustafa Madžar'', ''Ljubav u kasabi"...

Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti, a 1961. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za roman ''Na Drini ćuprija''.

Neke od njegovih najpoznatijih dela su - ''Nemiri'', stihovi u prozi (1920), ''Put Alije Đerzeleza'', (1920), ''Most na Žepi'', (1925), ''Anikina vremena'' (1931), ''Na Drini ćuprija'' (1945), ''Gospođica'' (1945), ''Prokleta avlija'', novela 1954....

U Galeriji RTS-a sutra će biti otvorena izložba ''Andrićeva lica'' povodom 38 godina od Andrićeve smrti, a isto sutra u Javnoj biblioteci Manuel Alvar, u Madridu biće otvorena izložba ''Ivo Andrić - pisac i diplomata''.

U času smrti imao je nepune 83 godine, a u Andrićevoj beležnici je ostao zapis: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."

Srbija je 2011. godine obeležila dva jubileja - 100 godina od objavljivanja Andrićevog prvog književnog rada (u časopisu "Bosanska vila") i 50 godina od kako je dobio Nobelovu nagradu, a u oktobru prošle godine i 120 godina od njegovog rođenja.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 62 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker