Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:42


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 01 Jul 2016, 15:01
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Milica Stojadinović prva žena ratni izveštač

Slika
Milica Stojadinović Srpkinja

Književnica Milica Stojadinović Srpkinja rođena je u fruškogorskom selu Bukovcu, pored Novog Sada. Njenim pesmama i lepoti divili su se mnogi i nazivali je Vrdničkom vilom, a Petar Petrović Njegoš je posle susreta s njom u Trstu i Beču zapisao: “Ja pojeta i ona pojeta. Da nijesam kaluđer, eto knjeginje Crnoj Gori”. Ljubomir P. Nenadović veličao je u svojim stihovima, slavio njene “lepe pesme” i “čustva prava”. Đorđe Rajković joj je posvećivao stihove, a Ivan Mažuranić je dolazio samo da je vidi. Jovan Subotić govorio je s njom kao jednak s jednakim. I van granica srpske književnosti čulo se ime Milice Stojadinović - Johan Gabriel Sajdl posvetio joj je jednu laskavu prijateljsku pesmu, sa Ludvigom Augustom Franklom bila je u prepisci. Milica Stojadinović je sarađivala s mnogim listovima i bila prva žena ratni izveštač. Njenu reportažu pod naslovom “Srce i barikade iz Beograda”, koji je 1862. bio poprište ratnih sukoba, objavili su evropski dnevni listovi. Pred kraj života, napustivši Vrdnik i Novi Sad, otišla je u Beograd. Umrla je 1878. na pločniku ispred podruma u kojem je živela u Savamali u Beogradu. Sahranjena je o trošku Beograda, kod crkve Svetog Marka. Posle 27 godina njeni posmrtni ostaci preneti su u Požarevac, gde je u to vreme živeo i službovao kao profesor njen brat Ljubomir. Novi Sad slavi i čuva njeno ime manifestacijom “Milici u pohode” i već 12 godina dodeljuje književnu nagradu “Milica Stojadinović Srpkinja” za književno delo izdato na srpskom jeziku.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 01 Jul 2016, 15:34
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
MARIJA MILUTINOVIĆ PUNKTATORKA
Prva žena advokat besplatno branila siromašne


Nezavisno od svog muža i čuvenog pesnika, gradila je ime u književnosti i pravosuđu. Nije želela da ubogima naplaćuje usluge, iako je bila u teškoj materijalnoj situaciji. Pomagala je Vuku Karadžiću da sakupi pesme i narodne umotvorine

Slika

Bila je supruga Sime Milutinovića Sarajlije, ali nije bila u njegovoj senci. Kada ju je srpski pesnik sreo, ona je već "imala ime" i svoj put. Marija Popović je od svih najbolje razumela Simino čuveno delo "Srbijanka", poznavala ga je od tačke do tačke, dodavala punkte (znake) na stihove da bi bili pitkiji, pa ju je Milutinović ponosno prozvao - Punktatorka. Ovaj nadimak nije izbledeo ni kada je postala Marija Milutinović, njegova žena. Tako se potpisivala i dok se bavila učiteljskim i književnim radom, ali i onda kada je, kao prva žena advokat u Srbiji, hrabro i uspešno vodila parnice.

Marija je rođena 1810. godine u Beogradu. Na studije prava je otišla u Budim, gde se 1836. upoznala sa Simom, koji je tuda prolazio vraćajući se sa proputovanja iz Lajpciga. Osvojila ga je britkim jezikom i bistrim umom. Pošto je bila dobar poznavalac nemačkog jezika, Sima ju je zamolio da prevede istorijsku zbirku koju joj je poslao iz Lajpciga i ona je to, njemu za ljubav, učinila. O pesniku je, čim ga je upoznala, pisala prijatelju i saradniku Vuku Stefanoviću Karadžiću, koji ju je zvao "lepa Maca iz Budima", a on joj je o Simi ranije govorio.

"Kako je u sobu koračio, poznala sam ga da je Milutinović, po onom opisivanju, i da je mojoj mami po volji, da sam mu reč dala čekati na njegov povratak, o što na njemu nikakve mane što se njegove persone i karaktera tiče ne nalazim, jeste istina, a da bi se za njega s voljom udala, to je najveća istina", pisala je Vuku, što je u knjizi "O znamenitim Srpkinjama 19. veka" zabeležio Stevan Radovanović.

Slika

Marija i Sima su se venčali 4. maja 1838, a dve godine kasnije su dobili sina Dragutina. To je nije sprečilo da nastavi da se dopisuje sa Vukom. Poštovanje prema njegovom radu iskazivala je tako što mu je pomagala u sakupljanju narodnih umotvorina i pesama Luke Milovanova Georgijevića, kao i u borbi za jezičku reformu. Prihvatajući njegov pravopis, izazvala je gnev tadašnjeg verenika, a potom supruga, koji nije voleo ni Karadžića ni njegovu ortografiju. Marija je ostala dosledna svojoj odluci, iako je Sima i kasnije često prekorevao zbog toga. Nastavila je da uživa u Vukovom društvu, sa ponosom ističući njihovo prijateljstvo i zajedničke jezičke poduhvate. Družila se i sa brojnim ljubiteljima pisane reči, koji su sa njom voleli da razmenjuju ideje, otkrivaju nove književne pojave, kritikuju i hvale pesme i priče koje su se štampale u tadašnjim listovima. Okupljala je oko sebe omladinu, među kojima su prednjačili Đorđe Dimitrijević, Avram Branković, Lazar Lazarević...
Marija je podjednako razumela književnost i pravo, mogla je da polemiše sa svakim obrazovanim čovekom toga doba, a da je u mnogo čemu bila avangardna, videlo se i po zapisu Anke Obrenović, koja je u svom dnevniku zabeležila da je ona prva počela da koristi peglu u Beogradu!

Slika

Kada je 1847. godine Sima umro, Mariji je pripala njegova penzija od 200 forinti, nedovoljna da bi izdržavala sebe i sina, od kojeg je čak krila da mu je otac umro i govorila mu da je na putu. Počela je da radi kao učiteljica, vodila je jednu privatnu školu u Beogradu, da bi se 1849. zaposlila u državnoj, gde je dobila zvanje "starije učiteljke". I dalje je bila u teškoj materijalnoj situaciji, ali je sve vreme pokazivala humanu crtu i čovekoljublje. Baveći se advokaturom, zastupala je siromašne i ugnjetavane, ne želeći da im naplaćuje usluge. Nije zaradila ni na jednoj uspešno završenoj parnici. A bilo ih je mnogo, zapisao je Jakov Injatović, njen prijatelj i urednik Srbskih novina. U prste je, objasnio je, znala zakonik. Ali njoj je bilo važnije da odbrani nemoćnog čoveka i izbori se za pravdu, nego da zarađuje na nečijoj muci.
Marija je umrla 1875. godine u Beogradu, gde je i sahranjena. Vest o njenoj smrti je ražalostila književne krugove, koji su se od svoje poštovane prijateljice oprostili simboličnim tekstom u "Javoru".

Slika

DUHOVITA I NA SVOJ RAČUN

O životu i radu supruga Sime, Marija je napisala biografiju i predala je Čehu Ritersbergu, koja je potom štampana u češkim listovima. Đorđe Rajković je zabeležio da joj je stil bio živ i pun snage, a kroz njega je provejavao zdrav humor. Učeni ljudi su joj to, inače, pripisivali, govoreći kako sa njom mogu da se šale, a da se ne uvredi. Kada joj je pesnik i prijatelj Đorđe Marković Koder jednom rekao da ne bi mogao da je oženi, uz obrazloženje: "Mislio bih da imam fiškala, a ne ženu, sva si mi muška", ona se slatko nasmejala i nije se uvredila, pa je Koder zaključio da se "kanda ponosi svojom emancipacijom".


novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 02 Jul 2016, 18:51
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Patrijarhalna sredina u Srbiji dugo je pružala otpor da u farmaciji vidi žene. Prva žena farmaceut bila je Desanka Ruvidić iz Niša, koja je diplomirala 1913. godine u Beču, a prva farmaceutkinja u Beogradu Savka Kaljević-Stefanović koja je studije započela u Lozani, a diplomirala je posle rata u Zagrebu. Danas, 180 godina nakon što je Matej Ivanović otvorio prvu apoteku, u srpskoj farmaciji više od 90 odsto zaposlenih čine pripadnice nežnijeg pola.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 02 Jul 2016, 23:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prva sijalica u Srbiji zasijala u Kragujevcu

Danas je struja uglavnom dostupna svima u našoj zemlji, ali u drugoj polovini 19. veka sijalica koja svetli bila je pravo čudo, u koje je i veliki svet, ne mnogo pre nas, gledao sa divljenjem.

Slika
Elektricna centrala vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu oko 1910 god.

Prva sijalica u Srbiji zasvetlela je u kragujevačkoj fabrici oružja, 1884, samo dve godine pošto je „svetleće čudo” prikazano na Svetskoj izložbi u Parizu. U Čaurnici, jednom od pogona tadašnjeg Vojnotehničkog zavoda, upalio ju je tehnički direktor fabrike inženjer Todor Toša Selesković. On je, prethodno, instalirao „Šukertovu” centralu sa dinamo-mašinom jačine pet konjskih snaga i kapaciteta 30 sijalica od po 16 vati i dve lučne lampe od po 1.200 vati. Spektaklu su prisustvovali kralj Milan Obrenović i kraljica Natalija, sa dvorskom svitom i predstavnicima vlade.

Ove, kao i mnoge druge, podatke iz istorije elektrifikacije Kragujevca i Srbije prikupio je Toma Todorović, novinar i publicista zaposlen u ovdašnjoj „Elektrošumadiji”. To preduzeće, koje je ove godine proslavilo pola veka postojanja, za novu 2014. priprema obimnu monografiju čije će se izdavanje poklopiti sa još jednim jubilejom, 130 godina otkako je u našoj zemlji zasvetlela prva sijalica.

– Godinama sam prikupljao podatke koji, ako se iskoriste na pravi način, mogu biti značajna istorijska građa za neka nova pokolenja istraživača – kaže naš sagovornik.

Godinu dana posle spektakla kragujevačka fabrika oružja dobija još dve dinamo-mašine proizvođača Sigmunda Šukerta iz Nirnberga. Sa još osam lučnih lampi i sto sijalica, osvetljeni su svi pogoni Vojnotehničkog zavoda, koji je 1885. bio jedina „svetla tačka” u Kragujevcu. Tek sa ulaskom nemačkih trupa u Srbiju, 1915, ovaj grad će dobiti prvu električnu mrežu, tada dovoljnu za napajanje samo nekoliko vojnih objekata.

Slika

Električn centrala vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu oko 1910.godine

Po oslobođenju u mnogim gradovima u Srbiji počinju da rade električne centrale, a svoje prvo osvetljenje Kragujevac je dobio 1928, do kada je strujom snabdevan isključivo iz Vojnotehničkog zavoda. Centralu sa dizel motorom „dajc” od 270 konjskih snaga i generatorom firme „Braun Boveri” od 168 kilovolti, četiri trafostanice i podzemne kablove u dužini od 3. 400 metara izgradilo je i postavilo Akcionarsko društvo „Jelica“ iz Čačka, čija je ponuda na konkursu ocenjena kao najpovoljnija.

Po popisu iz 1931, Kragujevac je imao 27.208 stanovnika, a pretplatnika je bilo 2. 870. Potrošači su te godine svrstani u kategorije, a za svaku je važila posebna cena struje.

– Kafane i radnje su plaćale između sedam i devet dinara za jedan kilovat, domaćinstva od dva i po do tri dinara, s tim da je, za razliku od ovog našeg vremena, cena bila niža ako potrošiš više. Najskuplja struja bila je za bioskope, koji su kilovat plaćali deset dinara – navodi Todorović.

Do Drugog svetskog rata struju je dobilo još šest opština i naselja u Šumadiji, Lapovo, Rača, Batočina, Ravni gaj, Knić i Stanovo, a po oslobođenju, 1945, tek osnovano Električno preduzeće Srbije (EPS) preuzima sve elektroenergetske objekte na teritoriji Kragujevca. Električnu mrežu u ovom delu Srbije u to vreme održava svega 29 radnika.

Sredinom pedesetih godina prošlog veka, prema rečima našeg sagovornika, uočene su i prve zloupotrebe, a zbog neredovnih platiša morale su biti uvedene i kaznene mere.

– U to vreme, svaki potrošač koji u roku od pet dana ne bi platio struju bio je isključen sa mreže. Za novo priključenje morao je da plati kaznu od najmanje sto dinara i račun za naredni mesec, prema potrošnji iz prethodnog. Tada su se pojavili i prvi „lopovi”. Bila su to posebna sijalična grla sa utičnicom za peglu ili rešo. Nisu potrošači krali struju, ali su tako izbegavali plaćanje takse za korišćenje elektrotermičkih uređaja – objašnjava Todorović.

Danas, kada se naša elektrodistribucija bori sa mnogim problemima, viškom radnika i sa sve većim brojem neredovnih platiša koji zbog teškog materijalnog položaja nisu u stanju redovno da izmiruju svoje obaveze, možda je dobro da se vratimo u prošlost i pogledamo na koji način je struja stigla na naše područje i sa koliko napora je mali broj ljudi uspevao da održava i Srbijom širi „svetleće čudo”.


srbijuvolimo

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 03 Jul 2016, 00:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
UPOZNAJTE BEOGRAD: Gde je zatreperila prva sijalica u varoši? (FOTO)

Kao i mnogi drugi važni momenti, tehnološka revolucija sa električnim osvetljenjem kod Srba počela je u kafani. Lokal danas, nažalost, više ne postoji, ali zgrada na njegovom mestu čuva uspomenu na početak "elektrike"

Jedna o svojevrsnih revolucija, ne u društveno-političkom već u tehnološkom smislu, u Srbiju je došla u vreme kada je zemlja bila dovoljno napredna da “hoda” u korak sa Evropom. Reč je o sijalici, a prva je uključena, gde drugo nego, u kafani.

Tridesete godine 19. veka u Srbiju stiže važna vest – zemlja postaje vazalna kneževina, sa mogućnostima da sama organizuje svoju privredu, državni aparat, prosvetnu službu, trgovinu i železnicu, a dobila je i slobodu veroispovesti, pa se u Beogradu za metropolita mogao izabrati Srbin umesto dosadašnjih Grka.

Vlasti beogradske varoši povodom čitanja Hatišerifa pripremaju svečanost, a varoš će, po prvi put, biti osvetljena fenjerima. U Beogradu su postavljena dva fenjera – jedan na Terazijama, a drugi na opštinskoj kući.

Slika

Tek što su se varošani Beograda i drugih gradova navikli na fenjere, počinje da stiže glas iz dalekog sveta o struji i električnim sijalicama. Međutim, uvođenje struje u narodu srpskome ne ide baš glatko, pa je i do Beograda stigla opaska jednog odbornika opštine subotičke:

- Ne treba nam to osvetljenje, jer pošten čovek ide spavat rano, a bitanga neka lomi glavu.

Bitange ili ne, neki preduzimljivi ljudi uskoro dovode električno osvetljenje u Beograd. Najpre – a već je 1881. godina – Petar Jovanović, što drži kafanu “Hamburg” (danas: ugao ulica Kneza Miloša i Masarikove), kupuje “lokomobil” sa generatorom, koji postavlja u dvorište Narodne skupštine, koja se nalazi preko puta. Sprovodnik, koji struju vodi do svetiljki u njegovom lokalu – prvih električnih sijalica u varoši – išao je preko ulice.

Svega dve godine kasnije na Dorćolu počinje da radi prva električna centrala koja snabdeva tramvaj i javno osvetljenje sa 600 “parnih konjskih snaga” (447,6 kW).

Slika

– Da elektrika, pored leba i vode, postane svakodnevna potreba i to, kako za varošanina, tako i za najsiromašnijeg seljaka našeg – govori predsednik Nadzorne komisije za osvetljenje Beograda, profesor Đorde Stanojević.

Slika
Odluka o elektrifikaciji javnog svetla grada Beograda. usvaja se 1890. godine.

Prva električna sijalica za javno osvetljenje u Beogradu počinje da sija 23. septembra (6. oktobra) 1893. godine, na uglu Kolarčeve i Makedonske.

Kafana u kojoj je zasvetlela prva beogradska sijalica više ne postoji, a na njenom mestu danas se nalazi zgrada Elektrodistribucije Beograd.

Slika


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 23 Okt 2016, 19:11
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Sreten Adžić – prvi srpski školovani pedagog

Prvi srpski visokoobrazovani pedagog Sreten Adžić, put velikog učitelja počeo je u Trsteniku. Između ostalog, Adžić se vizionarski zalagao da se u srpske učiteljske škole uvedu praktična nastava, đačke kuhinje i internatski smeštaj za decu iz seoskih sredina.

„Pomislimo šta bi bilo sa ovim svetom, sa ljudstvom, kad bi se najedanput obustavilo svekoliko vaspitanje. Za nepun bi se vek čovečanstvo vratilo na stupanj životinjski, otkuda je i poniklo, otkuda se uzvisilo na stupanj čoveka i čovečanstva.“ Tako je još u pretprošlom veku govorio i pisao prvi srpski visokoobrazovani pedagog Sreten Adžić.

Slika
Adžić je idejni tvorac, osnivač i prvi upravnik Muške učiteljske škole u Jagodini

U selu Maloj Sugubini, Srezu – Levačkom, 1856. godine, u porodici Milosavljević, rodio se Sreten. Otac Milun je umro kada je Sretenu bilo godinu dana, a majka se sa detetom vratila u roditeljski dom, u Vrnjačku Banju.
Ubrzo Sretenu umire i majka, a punu brigu o njemu preuzima deda po majci, sveštenik Hadži Jeftimije Popović. Otuda je i Sreten upisan u osnovnu školu u Trsteniku pod prezimenom Adžić, po kojem je i poznat i koje je iz pijeteta prema dedi nosio do kraja života.

Verovatno po dedinoj želji, Sreten Adžić je po završetku osnovne škole i niže gimnazije počeo da uči bogosloviju. Ali, već posle godinu dana se upisao u kragujevačku Učiteljsku školu.

Obrazovanje u Beču i Lajpcigu

Prvo učiteljsko mesto je dobio u Trsteniku, a njegov rad je ocenjen odličnim. Tako je počeo pedagoški put velikog učitelja, Sretena Adžića.

Kao državni stipendista, Sreten Adžić je 1882. počeo da sluša predavanja na čuvenom Bečkom pedagogijumu. Filozofski fakultet završava u Lajpcigu kao student filozofije i pedagogije.

Osim toga, Sreten Adžić se predano zanimao i za prirodne nauke, te je slušao predavanja i na Lajpciškom medicinskom fakultetu. U Lajpcigu se Sreten upoznao sa značajem praktičnog rada u školama.

Kada se posle šest godina vratio u Srbiju, Sreten Adžić je doneo najsavremenije ideje i iskustva tadašnjih poznatih evropskih škola. Počeo je uporedo da radi u Beogradskoj i u Niškoj učiteljskoj školi.

Njegov nastavni i naučni rad ugrađen je u temelje srpskog modernog obrazovanja toga vremena. Vizionarski se zalagao da se u srpske učiteljske škole uvedu praktična nastava, đačke kuhinje i internatski smeštaj za decu iz seoskih sredina.

Uzvišeni poziv

Veliki srpski pedagog nikada u svojim mnogobrojnim predavanjima nije propuštao priliku da naglasi važnost uloge učitelja u razvoju celokupnog društva. Isto tako je upozoravao profesore u učiteljskim školama na odgovornost pripremanja budućih učitelja za uzvišeni poziv.

„Prosveta narodna je, u današnje doba kulturne borbe, osnovica za svekolike narodne i državne napretke. Ono što je biljci svetlost, to je narodima prosveta. Bez prosvete nema ni narodima blagostanja. Bez prosvete danas nema narodima opstanka.“

Navedeni deo govora Sretena Adžića prilikom svečanog otvaranja Učiteljske škole u Jagodini i danas možemo smatrati više nego aktuelnim. Mogli bismo se vratiti poukama i porukama Sretena Adžića, koje su i posle 150 godina primenljive.

Sreten Adžić je idejni tvorac, osnivač i prvi upravnik Muške učiteljske škole u Jagodini, koju je ustrojio na najboljim pedagoškim principima u službi polaznika i na dobro budućih generacija đaka srpskih škola.

Nastava po ugledu na evropske škole

Pošto je osnovao školu, Sreten Adžić je odmah uveo praktičnu nastavu po ugledu na tadašnje evropske škole, a prvenstveno uvažavajući švedsko i finsko školstvo toga vremena. U tom smislu, veliki pedagog je kritikovao tadašnje srpsko školstvo:

Slika
Poruke Sretena Adžića i posle 150 godina su sveže i primenljive


„Dve su velike mane imale od vajkada sve naše škole, koje su jako ometale naš prosvetni napredak. Jedna od tih mana je što su se sve naše škole praktičnog života klonile, libile i čisto stidele... Druga od rečenih mana je u tesnoj vezi sa prvom. Sve naše škole spremale su omladinu isključivo za činovnike, a ne za različite grane građanskog života, za one koji će sami privređivati i kretati privredu napred.“
U svojoj učiteljskoj školi u Jagodini, Adžić je ustanovio ne samo praktični rad koji se odnosi na održavanje nastave nego i rad na školskoj ekonomiji. Tako su đaci proizvodnim radom doprinosili sopstvenoj kvalitetnijoj ishrani u školskoj menzi.

U svom naučnom, istraživačkom radu Sreten Adžić je posebno posvećivao pažnju vaspitnoj ulozi škole, pa samim tim i vaspitnom zadatku učitelja.

„Pogrešno je pustiti dete da samo raste kao drvo u šumi, bez pomoći vaspitača, ali isto tako pogrešna je i preterana pomoć, koja razneži, razmazi i ubija svako samopouzdanje u detetu.“

Od preterane pomoći, smatrao je Adžić, pati vaspitanje dece iz bogatijih porodica, što je razlog da su takva deca lenja, razmažena, nesamostalna, a opet svojevoljna. Deca siromašnih porodica, nasuprot tome, pate od nedovoljno brige. I jedna i druga krajnost su štetne za dečiji razvoj, smatra Adžić.

Ko uči učitelje

Naglašavao je da je „zlatna sredina – gde se deci ne pritiče u pomoć ni suviše mnogo ni suviše malo, već samo koliko je potrebno“. Sreten Adžić nije u svojim proučavanjima zaobišao ni ulogu roditelja u vaspitavanju dece.

„Roditeljska ljubav je što i sunce. Ako suviše prižeže, ono sprži. Ako ga nema, biljka klone od hladnoće. Samo na blagoj ravnomernoj toloti dobro uspevaju nežne biljčice.“ Nesporno je iz ovog citata sa koliko ljubavi i brige za mladi naraštaj govori Sreten Adžić i kakvim jasnim i slikovitim jezikom upućuje i vaspitače i roditelje na pravilno podizanje dece.

Zato je smatrao da je od mnogih dužnosti koje čovek ima najuzvišenija dužnost vaspitača, jer se vaspitačkim poslom stvaraju ljudi. Adžić je takođe govorio kako se slabo vodi briga o spremanju omladine za roditeljski poziv, a time je kritikovao i nedovoljnu brigu države za odgajanje budućih naraštaja.

„Izgleda da se veruje da za odgajanje naroda svoga nije potrebna nikakva priprema, a vaspitanje poroda svog od svih poslova što ih obavljaju ljudi, najteži je.“

Ogromno znanje i iskustvo prenosio je godinama Sreten Adžić na buduće učitelje u Učiteljskoj školi u Jagodini, uvek pokazujući i dokazujući da je od najveće društvene važnosti – ko uči učitelje. Mnoge novine koje je dugogodišnji upravitelj uveo u školsku praksu i danas bismo mogli smatrati naprednim.

Iz te škole, koja je odškolovala generacije kvalitetnih učitelja i mnoge značajne poslenike srpske kulture, iznikao i današnji Pedagoški fakultet u Jagodini. Tako se učenje i ideje Sretena Adžića neguju i primenjuju, kroz već treći vek srpske pedagogije i prosvete.


rts

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 23 Dec 2016, 00:58
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prva škola u Srbiji

U okolini Valjeva, na rečici Gradac, stoji srednjovekovni manastir Ćelije. Narodno predanje ga vezuje za kralja Dragutina koji je od 1282. do 1316. godine upravljao ovim krajevima kao sremski kralj. U doba dugog ropstva pod Turcima Ćelije su bile često rušene, paljene i iznova obnavljane. Duhovnici manastira bili su istaknute narodne vođe, što je porobljivačima i te kako smetalo.

Slika
Prva osnovna škola u Ćelijama osnovana je u vreme Miloša Obrenovića

U vreme Karađorđevog ustanka 1804. godine knez Aleksa Nenadović i vojvoda Ilija Birčanin behu među prvim koji su pali u seči knezova, a zajedno sa njima i arhimandrit Rafailo, poznatiji u narodu kao Hadži Ruvim. Birčanin je sahranjen u porti manastira čiji su konaci u ustanku služili kao vojna bolnica.

U vreme Miloša Obrenovića u Ćelijama je osnovana i prva osnovna škola u Srbiji. U ovoj školi je i vladika Nikolaj Velimirović "prvi bukvar učio". Manastir je 1837. godine pretvoren u parohijsku crkvu, što je ostao do 1928, kada je pretvoren u ženski manastir.

Hadži Ruvimov krst

U burnim vremenima koja nisu poštedela ni Ćelije, od manastirskih vrednosti malo je sačuvano. Među najvrednijim svetinjama danas se ističe ikona sabora Svetih arhanđela iz 1790, rad Karađorđevog vojvode Petra Nikolajevića Molera. Ovo je najstarija ikona u manastiru. Tu je i Hadži Ruvimov prestolni krst, izrezbaren u drvetu, postavljen u metalni okvir s postoljem. Hadži Ruvimov krst je podeljen s obe strane na po šest kvadrata i u svakom izrezbaren po jedan praznik Hristov.


Manastirska crkva je posvećena arhanđelima Mihailu i Gavrilu. Ćelije su bile poznate i po biblioteci, od koje, nažalost, nije mnogo ostalo. Najstarija sačuvana knjiga je "Novaja skrižalj" ruskog patrijarha Nikona iz 17. veka. Knjigu je kupio crnogorski vladika Danilo Petrović kada je 1715. bio u Rusiji. To govori najstariji zapis na jednoj čistoj stranici posle sadržaja, koji verovatno potiče iz pera samog vladike Danila.

U manastiru Ćelije nalazi se još jedna knjiga koja ima istorijsku vrednost. To je Stari zavet na crkvenoslovenskom jeziku, koje je nekada pripadalo proti Mateji Nenadoviću.


vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 17 Feb 2017, 23:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Prve škole u Srbiji

Slika

Počeci obrazovanja u Srbiji datiraju od 11. i 12. veka sa osnivanjem prvih škola pri katoličkim manastirima u Titelu i Baču u današnjoj Vojvodini, koja je tad bila deo Ugarske. Obrazovanje ljudi se takođe vršilo i u mnogim manastirima Srpske pravoslavne crkve poput Sopoćana, Studenice i u Pećkoj patrijaršiji.

Posle pada srpske srednjovekovne države i velikih seoba Srba u Austriji, Srbi su se našli pod velikim pritiskom katoličke crkve. U cilju odbrane od pokrštavanja zatražena je pomoć od Rusije iz koje će doći učitelji Maksim Suvorov (otvorio Slavjansku školu) i posle njega Emanuel Kozačinski (koji će otvoriti Latinsku školu). Avram Mrazović je 1. maja 1778. u Somboru osnovao prvu srpsku osnovnu školu „Normu“, koja je najstarija ustanova za obrazovanje učitelja za slovensko stanovništvo na jugu Evrope. Karlovački mitropolit Stevan Stratimirović je 1791. u Sremskim Karlovcima osnovao Karlovačku gimnaziju.

Tokom Prvog srpskog ustanka, u Beogradu je 1808. osnovana Velika škola zaslugom Ivana Jugovića i Dositeja Obradovića. U Kragujevcu je oktobra 1838. osnovan Liceum Knjažestva serbskog (Licej), prva viša škola u Srbiji. Ona je 1841. premeštena u Beograd. Licej je postojao do 1863. kada prerasta u Veliku školu, koja je imala tri fakulteta: Filozofski, Tehnički i Pravni.

Beogradski univerzitet je osnovan 1905. Posle Drugog svetskog rata iz Beogradskog univerziteta su se izdvojili Univerzitet u Novom Sadu (1960), Univerzitet u Nišu (1965), Univerzitet u Nišu (1970), Univerzitet u Podgorici (1974) i Univerzet u Nišu (1976).


obrazovanje.omladinanet

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 17 Feb 2017, 23:21
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Najstarija škola u Beogradu i Srbiji

Slika


OSNOVNA ŠKOLA -KRALJ PETAR I

Ova najstarija škola u Beogradu a i
u Srbiji, koja uskoro slavi 300. godišnjicu, nalazi se u istoimenoj Ulici Kralja Petra 7 a osnovana je 1718 godine.
Tokom vremena menjala je nazive i prolazila kroz burne periode, ali je opstala kao prva i najstarija škola.

U monografiji škole navodi se da se ona prvi put pominje kao Mala srpsko - slovenska škola u Beogradu, u kojoj podučava daskal ( učitelj) zvani Stefan, da se nalazi u Mitropolitovom domu, pored Saborne crkve, a izdržavaju je Mitropolija, varoška uprava i roditelji đaka.

Međutim, u Beogradu je još početkom 18. veka postojala Mala grčka škola, koju su za svoju decu izdržavali grčki trgovci.
Kada su po dolasku austrijanaca mnogi od njih napustili Beograd, školi je pretilo zatvaranje.
Tada ju je Mitropolit Mojsije Petrović uzeo "pod svoje" i postavio jednog učitelja Grka da uči srpsku
decu grčki čitati, pisati, govoriti, pevati.

Slika
Mitropolit Mojsije Petrović

Na osnovu toga, može se smatrati da je Mala srpsko-slovenska, odnosno kasnije Varoška osnovna škola daleka preteča današnje škole. Njen početak treba vezivati za 1718. godinu i preuzimanje Grčke škole od strane Mitropolita, njeno korišćenje za obučavanje srpske dece u njegovom domu.
Učitelj je ovde bio i Vuk Karadžić čiji se lik zajedno sa likom Dositeja Obradovića nalazi na fasadi škole.
Beogradskim mirom 1739, severna Srbija je ponovo pod Turcima pa se gasi Mala škola, a srušen je i Mitropolitov dvor. Posle prvog srpskog ustanka škola 1809 godine razvija kao Mala škola.
Smešta se u prizemlje tek osnovane Velike škole, u zgradi današnjeg muzeja Vuka i Dositeja, i ima tri razreda. Nešto kasnije ponovo radi pored Saborne crkve.

Slika

Polovinom 1898. godine otvaraju se peti i šesti razred. Do 1878. godine zvala se Osnovna škola kod Saborne crkve, do 1925 Osnovna muška i ženska škola kod Saborne crkve, do 1945 Osnovna škola Kralj Petar, do 1951 Osnovna škola broj jedan, potom Osnovna škola Braća Ribar. Od aprila 1993. godine zove se Osmogodišnja škola Kralj Petar Prvi.

Današnje zdanje škole projektovala je 1907. godine, prva žena arhitekta u Srbiji - Jelisaveta Načić.
Bila je to jedna od najmodernijih zgrada za osnovnu nastavu u Beogradu i Srbiji.

Slika

Zgrada škole je nekada bila svojina Saborne crkve. Godine 1905. crkva je ustupila beogradskoj opštini deo zemljišta za podizanje osnovne škole, a deo je prodat francuzima za zidanje njihovog poslanstva.

Školski odbor osmoletke "Braće Ribar" posetio je jula 1954 Patrijarha Vikentija i umolio ga da se kancelarije sveštenstva Saborne crkve i stan čuvara crkve ustupe školi zbog velikog priliva učenika. Patrijarh Vikentije je izašao u susret školskom odboru.
Uprava Saborne crkve tražila je od škole da za potrebe crkve sazida zgradu makar i montažnu u crkvenom dvorištu ali školski odbor nije pristao na to pa je bratstvo Saborne crkve na kraju moralo da se iseli iz svojih prostorija. Ovo pitanje nikada nije rešeno.

U život i rad škole trajno su upisana imena: Vuk Karadžić, Dositej Obradović, Kralj Petar Prvi Karadjordjević, Mihajlo Petrović Alas, Stevan Mokranjac, Moša Pijade, Braća Ribar i čitava plejada umetnika i javnih ličnosti.
Slikar Steva Todorović, nekadašnji predsednik Prvog beogradskog pevačkog društva i osnivač Gimnastičkog društva, uveo je u ovu školu nastavu fizičkog vaspitanja.
Ovo zdanje je spomenik kulure. U njemu su smešteni učenici prva tri razreda, dok su na lokaciji u Maršala Birjuzova smešteni djaci od četvrtog do osmog razreda.

U ovoj školi je Ivan Meštrović vajao Pobednika, zaštitni znak Beograda a 1923. je u školskom dvorištu odigrana prva košarkaška utakmica u Beogradu.

Slika
dvorište škole


beogradcom

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SVE PRVO U SRBIJI  |  Poslato: 21 Okt 2017, 21:29
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ko je prvi Srbin koji je leteo avionom?

Avijatika je počela da se razvija na samom početku prošlog veka. Tada je mnogima bilo nezamislivo da sednu u čudnu spravu koja ide u nebo. Još je više bilo nezamislivo da će ta čudna sprava jednog dana postati najsigurnije i najbrže prevozno sredstvo.

Slika

Prilikom boravka u Francuskoj od 5. do 27. aprila 1910. godine Aleksandar Karađorđević, tada princ i prestolonaslednik Srbije, a kasnije kralj Jugoslavije, leteo je u avionu “flajer br. 1” čiju je licencu za proizvodnju francuska vlada otkupila od braće Rajt. Princ Aleksandar je, istovremeno, i to je sada konačno potvrđeno, bio prvi Srbin koji je leteo avionom.

Slika

Princ Aleksandar Karađorđević je tokom boravka u Francuskoj od 5. do 27. aprila 1910. prihvatio ponudu jednog od najpoznatijih avijatičara toga vremena, grofa De Lambera, i da su na letelištu Vilakuble kod Pariza, Aleksandar i De Lamber leteli avionom “flajer br. 1”. Značajno je da je to bio jedan od aviona koji su konstruisala i njime pilotirala braća Rajt. Licencu za proizvodnju “flajera 1.” francuska vlada otkupila je od braće Rajt prilikom njihovog boravka u Francuskoj 1908. i 1909. godine, i na njima su, uskoro, leteli francuski piloti, među kojima i grof De Lamber.


bktvnews

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 94 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker