Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 19:14


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 06 Feb 2017, 16:17
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (7)

TIMOČKA BUNA: Kralj Milan se uplašio naroda

Buna u istočnoj Srbiji buknula je kao plamen jer narod nije hteo da preda oružje. Ugušena je u krvi, a u znak odmazde streljan je 21 pripadnik radikala

Slika

Na izborima za Narodnu skupštinu 7. septembra 1883. godine radikali Nikole Pašića ubedljivo su pobedili. Ali kralj Milan nije hteo da im poveri formiranje vlade, već je mandat dao Nikoli Hristiću, koji je važio za čoveka „gvozdene ruke“. Hristić je izašao pred poslanike, iz jednog džepa izvadio govor kojim je otvorio zasedanje, a zatim iz drugog papir s kog je pročitao da je Skupština raspuštena.

Nezadovoljstvo u narodu ovakvim kršenjem izborne volje bilo je ogromno. A onda je usledila nesrećna Milanova inicijativa da se od naroda pokupe puške. Odbrana Srbije tada se zasnivala na „naoružanom narodu“ - svaki je odrastao muškarac od države dobijao oružje da ga čuva kod kuće i kad zatreba ponese u rat. Uplašen od naraslog narodnog nezadovoljstva, posebno u Timočkoj Krajini, Milan je izdao naredbu u o vraćanju tog oružja u magacine. Za njeno sprovođenje zadužio je redovnu vojsku i sejmene, ozloglašenu konjičku žandarmeriju.

Silom razoružavali narod

Svedok ovih zbivanja, učitelj Tihomir Marinković, objavio je u Politici 1927. svoja sećanja na te burne dane.

„Komisija za razoružanje radila je prvo u Boljevcu, pa je prizivala jednog po jednog i tražila da položi oružje. Ljudi su izjavljivali da ne daju puške. Ovaj otpor Komisija je protumačila da je po nagovoru nas, Boljevčana, pa je odlučila da ide iz sela u selo da razoružava. Kad je videla da ovako narod ne daje oružje, odlučila je da izabere jedno, najpopularnije selo, pa da u njega dovede vojsku, pa pomoću vojske silom da ga razoruža, a druga sela, kad to čuju, lako će se razoružati.

Slika
Gušenje pobune... Ulazak vojske u Krvavi Vir Gušenje pobune... Ulazak vojske u Krivi Vir

Izabrala je Krivi Vir. I u njega je dovela je eskadron konjice, pa pošto je videla da će doći do borbe, svakako ne uzdajući se u vojsku, dovela je i jedno odeljenje užasno omrznutih sejmena. Dolazak sejmena ozlojedio je Krivovirce. Dokle je komisija tražila od naroda oružje, on je od nje tražio odlazak sejmena iz sela. Komisija se povukla i zatvorila u kavanu, a seljaci su pretili da će navući seno, pa zapaliti i kavanu i sejmene. O tome su izvešteni pop Marinko i boljevački radikali. Oni su odlučili da pop Marinko sa seljacima iz Lukova i Jablanice siđe u Krivi Vir, pobije sejmene i oficire, a vojsku razoruža. Ali pre nego što je pop Marinko krenuo iz Boljevca, Lukovo i Jablanica bili su se i bez njega sjurili u Krivi Vir i pred njihovom navalom, vojska i sejmeni morali su izbeći. Tako je počela Timočka buna.“

Milan je poslao generala Tihomilja Nikolića da uguši bunu. Vojska pod njegovom komandom na narod je krenula topovima i dalekometnim puškama, pred kojima su pobunjenici sa svojim „jednometkama“ bili nemoćni. Operacija je trajala samo pet dana - od 26. oktobra do 1. novembra, kad je vojska ušla u Knjaževac i Aleksinac.

Pobunjenici, uhvaćeni sa oružjem, ubijani su na mestu tako što bi im dželati prvo pucali u noge, pa u ruke i u trup i najzad bi ih ubijali kuršumom u glavu!

Pašić pobegao u Bugarsku

Radikalski prvaci izvedeni su pred preki sud. Od članova glavnog odbora na smrt osuđeni su Nikola Pašić, Pera Todorović i Raša Milošević. Pašić je na početku bune pobegao u Bugarsku, a kazna mu je ukinuta tek kad je Milan otišao sa prestola. Todorovića i Miloševića pomilovao je kralj, pa im je smrtna kazna zamenjena desetogodišnjom robijom. Pre toga su nekoliko puta izvođeni iz ćelija na streljanje, pa je Todorović u zatvoru sasvim osedeo... Streljan je 21 radikal iz pobunjenih sela, a 734 ljudi kažnjeno je robijom i zatvorom.

DOGODILO SE 1883.

U Italiji otvorena prva električna centrala

U erupciji indonezijskog vulkana Krakatau uništena su 163 sela i poginulo 36.380 ljudi

Počinje da saobraća voz Orijent ekspres

Robert Koh otkriva bacil kolere.
Rođen Jaroslav Hašek, autor „Dobrog vojnika Švejka“

ODMAZDA BIVŠIH DRUGOVA

Novinar Pera Todorović prihvatio je da u zamenu za pomilovanje nagovori radikale da uđu u vladu i priznaju legitimnost vlasti Obrenovića. Todorovićevi partijski drugovi, međutim, po izlasku iz zatvora odbijaju sporazum, a mržnju prema kralju Milanu proširuju i na „izdajnika“ Peru Todorovića. Radikalska kampanja protiv Todorovića trajala je sve do njegove smrti i bila je surova. Između ostalog, svog dojučerašnejg druga proglasili su homoseksualcem.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 06 Feb 2017, 16:22
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI - LINČOVANJE OPOZICIJE (8)

KURIROV FELJTON: Osveta za teror naprednjaka

Stranka Milutina Garašanina uvela je strahovladu u Srbiju, a kad je sišla s vlasti, liberali i radikali naplatili su im svaku svoju žrtvu

Slika

Nakon propasti Timočke bune, u Srbiji su na vlast došli naprednjaci Milutina Garašanina. Bila je to prva stranka koja je „srasla“ sa državom, u kojoj su stranački i državni interesi smatrani za jedno isto - a vladavina takvih stranaka obično završava u teroru. Ali posle njihove četvorogodišnje vladavine čvrstom rukom, Srbija je katastrofalno poražena u ratu s Bugarskom, pa je Milan je morao da pristane na vladu liberala i radikala.

„Bio je to veliki trijumf opozicije! I radikali i liberali, posle tolikih progona, robija i opozicionih muka, najzad su osetili da je vlast - slast!“, beleži jedan hroničar. „Liberalno-radikalska veselja bila su u stvari pijanke. I kad bi se ljudi jednom napili, njima nije bilo dosta da viču novim ministrima - živeli. Oni su osećali potrebu da izbiju još ponekog naprednjaka - bez toga njihovo veselje nije bilo potpuno!“

Garašaninov glavni odbor

Naprednjački režim vladao je terorom, pa je i osveta bila žestoka. Ubijeno je čak 140 naprednjaka! Vladajuća pak štampa ovo je nazivala „narodnim odisajem“ posle teških godina naprednjačke vlasti. Naredne dve godine naprednjaci su u potpunoj defanzivi.

U takvoj atmosferi - ispostaviće se: u zlo doba! - naprednjački vođa Milutin Garašanin zakazao je za 14. maj 1889. godine u Beogradu glavni zbor svoje stranke. To je trebalo da bude njihov odgovor onima koji su za to da naprednjaka više nema u zemlji i da su im radikali „seme zatrli“.

Skup je počeo u devet ujutro u bašti Velike pivare, zdanju na uglu današnjih ulica Balkanske i Gepratove, a prisustvovalo mu je oko 2.000 pozvanih gostiju. Po završetku, učesnici su se razišli, a u Velikoj pivari ostao je Garašanin sa stotinak ljudi na ručku.

Slika
Mesto sprovođenja terora... Skupština pre bune Mesto sprovođenja terora... Skupština pre bune


Tek što su seli za postavljene stolove u bašti, zasuli su ih kamenjem mangupi i prosjaci koje su iz Savamale doveli radikali. Garašanin i ostali spas su potražili u zgradi pivare, a njihovi progonioci, umesto da nastave za njima, zaseli su za stolove i pojeli im ručak. Tek posle toga navalili su na zgradu s motkama i kamenicama!

Tada su pred kafanu stigli i upravitelj varoši sa pandurima, a malo docnije i sam ministar unutrašnjih dela Kosta Taušanović. Posle dužeg ubeđivanja, naprednjaci su pristali da napuste zgradu i preko Finansijskog parka i današnjom ulicom Kneza Miloša krenu ka Terazijama... „Naprednjaci su išli korak po korak uz strahovitu larmu gomile, neprestano gađani kamenicama, koje su, prema rečima jednog očevica, padale na njih kao da ih neko posipa žitom.“ Žandarmerija, koja ih je pratila, nije se mnogo trudila da ih odbrani...

Na Terazijama je došlo do tuče. Naprednjaci su se branili kako su mogli, potezali su bodeže i pištolje, a kad je jedan mladić među napadačima pogođen, masa je povikala: „Ubi ga Garašanin!“ Vođu naprednjaka linča su svojim telima spasli partijski drugovi, a sutradan se sa porodicom sklonio u kasarnu.

Saopštenje radikala

Beogradska gostionica „Kasina“ bila je najveće sklonište naprednjaka iz unutrašnjosti. Onovremeni novinari opisuju: „U jednom trenutku rulja je provalila vrata ‚Kasine‘, polupala sav nameštaj, jela i pila, a zatim jurišala na sprat. Jedan naivni popa je odozgo gledao ovu hrišćansku bruku, počeo je da silazi sa sprata i grdi razjarenu masu. Onda jedan cipov dovati popa, skoči mu za vrat, uhvati za bradu i počne na siromahu jahati...“

Protest je okončan uveče, a radikalske vlasti optužile su naprednjake.

OPOZICIONAR NA RAŽNJU

Osveta liberala i radikala za četiri godine straha u opoziciji bila je surova. Naprednjački list Videlo objavio je proveren, poimeničan spisak žrtava, koji nove vlasti nisu mogle da ospore. Pored onih 140 ubijenih, zabeleženo je pedesetak slučajeva rušenja kuća naprednjacima i sedamdeset paljenja imanja. Po selima su mnogi bivši kmetovi završili u jarku, premlaćeni kočevima, a pričalo se i jedan naprednjak bio nabijen na ražanj...

DOGODILO SE 1889.

U SAD počela da radi kompanija „Koka-Kola“ i postavljen prvi dalekovod

U Engleskoj je osnovan fudbalski klub Šefild, u Španiji Rekreativo

Otvoreni Ajfelov toranj i kabare „Mulen ruž“ u Parizu

Van Gog slika „Zvezdanu noć“


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 06 Feb 2017, 16:59
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (9)

PROTERIVANJE KRALJICE NATALIJE Evo kad je srpska vlada prvi put naredila policiji da puca na narod

Prvi put je jedna srpska vlada policiji naredila da puca na sopstveni narod zbog demonstracija izazvanih proterivanjem kraljice Natalije

Slika

Šesti maj 1891. godine zapamćen je kao dan kad je jedna srpska vlada prvi put policiji naredila da puca na sopstveni narod. Tada su, pre 125 godina, u Beogradu u krvi ugušene demonstracije zbog proterivanja kraljice Natalije.

Natalija Obrenović prva je srpska novovekovna kraljica. Ćerka ruskog pukovnika i princeze iz Moldavije, rođena je u Firenci 1859. godine. Udala se za kneza Milana kad joj je bilo 16 godina, a njemu 21. Godinu dana kasnije rodio im se sin Aleksandar. Postala je vrlo popularna u narodu 1885. zbog brige i truda oko ranjenika za vreme rata s Bugarskom.

Milan joj je bio neveran, a osim toga, srpsku politiku vezao je za Austrougarsku. Natalija je, opet, želeći da svom sinu osigura presto, održavala tesne političke veze s Rusijom... Godine 1888, na Milanov zahtev, brak je razveden mimo važeće crkvene procedure, a 1899. kralj je prepustio presto Aleksandru, odnosno namesnicima.

Slika

Platili Milanu da ode

Želeći da onemoguće uticaj Beča na srpsku politiku, vlada Nikole Pašića i ruski dvor dali su 1891. godine Milanu, inače večito prezaduženom zbog žena i kocke, tri miliona dinara da napusti Srbiju. A da bi mu izbili poslednji argument - želju da spreči Natalijin uticaj na sina - rešeno je da i nju zamole da ode. Natalija je bila tvrdoglava: „Samo bi me nasilje moglo od otadžbine odvojiti!“, odgovorila je, kao da je znala šta je čeka. Već dva dana kasnije, 6. maja po starom kalendaru, vlada je rešila da kraljicu majku - protera iz Srbije silom.

Oko pola dva po podne žandarmi su zatvorili prolaz glavnom beogradskom ulicom, u delu gde se nalazila kuća u kojoj je stanovala kraljica Natalija (deo kod današnje „Beograđanke“). Naredna dva sata kraljica je na svaki način odbijala da pođe na savsko pristanište i ukrca se na parobrod „Deligrad“, objašnjavajući svoju odluku čak i time da se boji da je brod star i trošan.

Po naređenju vlade, žandarmi su je ipak u 4.15 po podne ugurali u zatvorene kočije, koje su pod pratnjom konjanika krenule ka savskom pristaništu. Ali, čim je sprovodna kolona krenula od kraljičine kuće, pisao je Pera Todorović u svojim Malim novinama, „gomila je počela zaustavljati kola, sprečavati žandarme i kušati da otmu kraljicu... Na više mesta žandarmi su potezali tesake da razagnaju gomilu, no to je još više dražilo masu. Međutim, rulja je bivala sve veća što su se više primicali Sabornoj crkvi“. Tu je kolona kišom kamenica zaustavljena. Žandarmi su se razbežali, a „kraljica pokuša da se skloni u crkvu... Svet jurnu za kraljicom, digne je na rukama, posadi u kola, ispregne konje pa povuče dalje sam“. Prošavši tako u trijumfu kroz glavne ulice, vratili su kraljicu u njen stan.

Slika
Pozorišni trg (današnji Trg republike i železnička stanica Pozorišni trg (današnji Trg republike i železnička stanica

Natalija je s prozora stana zahvalila svojim pristalicama, a vlast je na ulice izvela vojsku. Gomila je na raskrsnici kod „Londona“ počela i vojsku da gađa kamenicama. Ali, za razliku od žandarma, vojnici su zapucali. U pet po podne poginula su dva šegrta i jedan stariji građanin. Masa se razbežala, a vojska je zaposela ceo kraj oko kraljičine kuće i tako sačekala noć.

Naređenje da se puca

Oko četiri izjutra kraljica je izvedena iz stana i sprovedena na voz. Ne želeći da bude povod novom krvoproliću, nije pružala otpor. Provedena je kroz špalir vojske od njenog stana do železničke stanice, a odatle specijalnim vozom upućena u Zemun. U šest sati vojska se povukla.

Naređenje vojsci da puca izdao je, potpuno neovlašćeno, lično Pašić, ali je uspeo da krivicu svali na druge.

Slika
Svedok... Nikola Pašić Svedok... Nikola Pašić

RAZOČARANA U SINA

Posle razvoda, Natalija je uglavnom živela u Bijaricu, u Francuskoj, u vili koju je po sinu nazvala „Sašino“. Teško razočaranje donelo joj je Aleksandrovo venčanje s njenom bivšom dvorskom damom Dragom Mašin. Kad joj je 1903. sin ubijen, utehu je našla u društvu jedne španske katoličke porodice, pa je prešla u katoličku veru i zamonašila se. Umrla je 5. maja 1941, u 82. godini.
DOGODILO SE 1891.

Artur Konan Dojl objavljuje prvu priču o Šerloku Holmsu
***
Džejms Najsmit izmislio košarku
***
U SAD proradile prve pokretne stepenice
***
Mišelin patentirao pneumatike za bicikl


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 06 Feb 2017, 17:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
FELJTON: ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (10)

MAJSKI PREVRAT: Zločin koji je zgrozio Evropu!

Zaverenici su pozvali kralja Aleksandra i kraljicu Dragu da izađu iz skloništa obećavajući im da se ništa neće desiti, ali nisu održali reč

Slika

Poslednji vladar iz dinastije Obrenovića kralj Aleksandar rođen je 2. avgusta 1876. u Beogradu. Zbog svađe među njegovim roditeljima, kraljem Milanom i kraljicom Natalijom, vaspitavali su ga plaćeni učitelji, a neko vreme boravio je u internatu u Parizu.

Imao je trinaest godina kad mu je otac prepustio presto, a sa sedamnaest je sebe proglasio punoletnim i raspustio namesništvo.

„Kupljiva gospođa“

U 19. se zaljubio u 12 godina stariju udovicu Dragu Mašin, dvorsku damu svoje majke, a dve godine kasnije, u proleće 1897, oni su postali ljubavni par. Kraljica Natalija bila je upućena u ovu vezu. Onima koji su je upozoravali da bi iz nje mogao da se izrodi problem odgovarala je: „Srpska posla! Kralj se zabavlja, a vi Srbi ispredate! To je prolazno.“

Ali kad je kralj u decembru 1899. godine saopštio nameru da se Dragom oženi, kraljica je promenila stav. Tada je, međutim, već bilo kasno. Ovom braku se usprotivio i kralj Milan, nazivajući Dragu „jednom kupljivom gospođom“.

Protiv kraljeve ženidbe sa udovicom bili su i političari, vojska, crkva... Mladi oficiri, diskretno pomognuti pristalicama protivničke dinastije Karađorđevića, skovali su plan o ubistvu kraljevskog para.

Zaverenici nisu posebno krili svoj naum - smatrali su da njihov plan ima više šansi za uspeh ako više ljudi zna za njega! Predlog starijih oficira da Aleksandar samo bude prisiljen da ode s prestola odbačen je na insistiranje kapetana Dragutina Dimitrijevića Apisa, Radomira Aranđelovića i Ante Antića, pa je rešeno da par bude ubijen.

Na čelu prevratnika bili su političar Đorđe Genčić (u njegovoj kući u Beogradu danas je Muzej Nikole Tesle) i generalštabni pukovnik Aleksandar Mašin. Brat Draginog prvog muža, on je bio vojnik koga su i političari poštovali. Obavljao je niz odgovornih funkcija: vojni izaslanik Srbije u Beču, poslanik na dvoru crnogorskog kneza, izaslanik Srbije na Haškoj konferenciji, profesor na akademiji...

U noći između 28. i 29. maja oficiri su upali u dvor, koji im je jedan od zaverenika otključao iznutra. Na putu do kraljevskih odaja atentatori su ubili dva oficira, od toga jednog svog druga - greškom. A jedan gardista je teško ranio Dragutina Dimitrijevića Apisa. Zaverenici, međutim, nisu našli kralja i kraljicu.

Zato su naredili prvom kraljevom ađutantu, generalu Lazi Petroviću da im u roku od deset minuta kaže gde su kralj i kraljica, inače će biti ubijen. On je, međutim, mirno čekao da taj rok istekne. Jedan od zaverenika, poručnik Velimir Vemić, nakon pažljive pretrage opazio je u zidu vrata tajne odaje. Kralj i kraljica bili su tu sakriveni. Kad su se, na poziv da izađu „jer im se garantuje bezbednost“ oni pojavili, artiljerijski kapetan Mihailo Ristić ispalio je na njih sve metke iz svoga revolvera, a za njim Vemić i kapetan Ilija Radivojević. Draga se bacila na Aleksandra da ga zaštiti, ali je on pao mrtav još od prvog metka. Odmah zatim ubijen je i general Lazar Petrović. Tela kralja i kraljice su bačena kroz prozor.

Slika

Suđenje bez kazni

Iste noći pukovnik Mašin je potpisao i prvi zaverenički dekret: da se, pod hitno, ubiju predsednik vlade Dimitrije Cincar-Marković, ministar vojske Milovan Popović, ministar unutrašnjih dela Velimir Todorović i kraljičina braća - oficiri Nikola i Nikodije Lunjevica. Uveče 29. maja oko 11 sati mrtvi kralj i kraljica prevezeni su običnim taljigama, u pratnji odreda žandarma, u Crkvu Svetog Marka, i posle opela spušteni u grobnicu u kripti.

Pod pritiskom svetske i evropske javnosti, koja je bila zgrožena ovim ubistvom, Karađorđevići, koji su došli na vlast, organizovali su suđenje atentatorima. Uglavnom su kažnjeni prevremenim penzionisanjem, uz odgovarajuće premije...
VAŠA LJUBAV JE - DROLJA!

Protiv Drage Mašin vođena je prljava kampanja: dvojica ministara, tri generala, prvi ađutant i šef policije rekli su kralju Aleksandru u lice da je izabranica njegovog srca - drolja! A kraljev rođak, pukovnik Aleksandar Konstantinović, komandant konjice, pred njim je tvrdio da je „Dragu imao za 10 dinara“!
Dogodilo se 1903.

Pruska prva na svetu uvodi obavezno posedovanje vozačke dozvole za upravljanje automobilom
Braća Rajt izvela prvi let avionom

Ostvaren prvi radio-prenos iz SAD u Evropu

U Njujorku otvoren hotel samo za žene


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 06 Feb 2017, 17:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (11)

KURIROV FELJTON: Crvena pravda ubila ministra Milorada Draškovića!

Komunistička partija 1920. bila je treća po snazi u parlamentu, pa su je kralj i vlada zabranili Obznanom. Odgovor omladine bio je ubistvo člana vlade

Slika

Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u novembru 1920. komunisti su postali treća parlamentarna snaga i osvojili mesta gradonačelnika Beograda i Zagreba. Razlozi za to bili su dvojaki: uticaj Oktobarske revolucije u Rusiji bio je jak, a nezadovoljstvo siromaštvom veliko.

Strah od revolucije

Uplašeni da se i u Kraljevini SHS ne dogodi revolucija, kralj i vlada preduzimali su energične mere protiv komunista. Već u decembru 1920. doneta je Obznana, akt s potpisom ministra unutrašnjih poslova Milorada Draškovića kojim se zabranjuje svaka komunistička aktivnost s obrazloženjem da je „opasna po državu“. Drašković je, inače, bio jedan od uglednijih srpskih političara. Po diplomiranju na Pravnom fakultetu u Beogradu postao je advokat, ali je docnije otišao u Švajcarsku i Francusku da specijalizuje - proizvodnju mleka. Imao je veliku farmu i mlekaru u Smederevu i važio za najvećeg stručnjaka u toj oblasti, pa je čak bio direktor velike banke i ministar privrede..Ali politika je prevagnula, pa je docnije bio ministar saobraćaja i građevina i, na kraju, ministar unutrašnjih poslova...

Rukovodstvo Komunističke partije rešilo je da ništa ne preduzima, već da sačeka dalji razvoj događaja. Neki mladi članovi, međutim, ogorčeni zbog Obznane i razočarani mlakom reakcijom rukovodstva, osnovali su organizaciju Crvena pravda s ciljem da na teror buržoazije odgovore terorom protiv istaknutih predstavnika onih buržoaskih partija koje su donele Obznanu. Jedan od rukovodilaca Crvene pravde bi je Rodoljub Čolaković.

Čolaković je u rodnoj Bijeljini formirao grupu koja je dobila zadatak da ubije ministra unutrašnjih poslova Milorada Draškovića.

Slika

Prvi atentat 3. maja 1921. na današnjem Trgu republike u Beogradu nije uspeo, a sledeća prilika se ukazala u julu. Drašković je s trudnom suprugom otišao u banju Delnice u Hrvatskoj, a jedan član „bijeljinske grupe“ Alija Alijagić (25) određen je da ga tamo likvidira. On je otputovao u susedno mesto Lokve, odakle je svaki dan odlazio u Delnice u potragu za Draškovićem. Našao ga je trećeg dana, 21. jula pre podne, kako sa suprugom sedi na klupi. Prišao im je i ispalio nekoliko hitaca. Jedan od metaka ministra je pogodio u podlakticu, a drugi pravo u srce. Drašković je ostao na mestu mrtav. Za Alijagićem, koji se dao u beg, potrčao je detektiv iz obezbeđenja i ranio ga u nogu. Atentat na Draškovića bio je prvo političko ubistvo u Kraljevini Jugoslaviji. Suđenje za ovaj atentat održano je oktobra 1921. u Zagrebu. Alija Alijagić bio je osuđen na smrt, a Rodoljub Čolaković i još dva člana rukovodstva Crvene pravde na po 12 godina zatvora.

Egzekucija i spomenik

Smrtnu kaznu nad Alijagićem 8. marta 1922. izvršio je državni dželat Alojz Zjafrid, koji je pogubio i učesnike Sarajevskog atentata. Posle Alijagića otišao je u penziju. Zbog toga što je postao mesto hodočašća za komuniste, policija prekopava Alijagićev grob.

Komunistička partija je podigla Alijagiću spomenik u Delnicama. Ali pošto komunisti nisu podržavali terorizam, na spomeniku je pisalo samo „Revolucionaru Aliji Alijagiću“. I ništa više. Ni šta je učinio taj revolucionar ni kada. Jedna ulica na Petlovom brdu u Beogradu nosila je ime Alije Alijagića. Početkom 21. veka preimenovana je u Ulicu Milorada Draškovića.

Rodoljub Čolaković posle rata bio je visoki funkcioner. Umro je 1983.

Slika

META I RANIJE

Milorad Drašković bio je meta atentata i dva meseca pre pogibije u Delnicama. Napadnut je trećeg maja uveče ispred kafane „Kolarac“ u centru Beograda. Policija nije pokazala neki uspeh u istrazi, pa je opozicija tvrdila da je ceo atentat - izmišljen.

DOGODILO SE 1921.

Osnovane komunističke partije u Italiji, Portugalu, Španiji, Čehoslovačkoj i Kini
Švedska uvela pravo glasa za žene
Adolf Hitler došao na čelo Nacionalsocijalističke partije
U SAD održani prvi izbori za mis
Albert Ajnštajn dobio Nobelovu nagradu za fiziku


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 07 Feb 2017, 14:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (12)

Pucnji Puniše Račića: Smrt u skupštini

Neposredno po osnivanju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ispoljila se netrpeljivost među narodima

Slika

Jugoslavija je stvorena posle Prvog svetskog rata, 1. decembra 1918. godine, i zvala se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, ali su se odmah na početku ispoljile suprotnosti među ovim narodima.

U parlamentu su često bile razmenjivane uvrede na nacionalnoj osnovi, posebno između Srba i Hrvata, tim pre što su vlast činili uglavnom Srbi, uz makedonske, crnogorske i slovenačke partije, a opoziciju uglavnom Hrvati. Prepričavalo se po Beogradu da su Hrvati jednom sa skupštinske govornice, odgovarajući na srpske priče da su oni krvarili za novu državu, odgovorili: „Koliko košta ta vaša srpska krv? Koliko košta Kajmakčalan? Da platimo - pa da budemo mirni!“

Jedan od redovnih učesnika tih svađa bio je Puniša Račić, koji je karijeru izgradio kao poverljiv čovek Nikole Pašića. Pričalo se da ovog došljaka iz Crne Gore političar voli kao sina. Račić je bio u Crnoj Gori osuđen na smrt zbog umešanosti u atentat na knjaza Nikolu. Pouzdano se zna da je bio saradnik Vojno-obaveštajne službe i da je za nju obavljao poverljive misije na Kosovu i u Makedoniji...


Opljačkali ste begove

Kad je Puniša Račić na zasedanju 20. juna 1928. godine (Skupština je bila u zgradi konjičke kasarne u Ulici kneza Miloša) završio govor, hrvatski poslanik Ivan Pernar doviknuo mu je: „Opljačkali ste begove“, misleći na Albance na Kosovu.

Slika

Račić tada od predsedavajućeg traži da Pernara kazni, ili će on sam da se obračuna sa njim. „Ko god bude pokušao da se stavi između Pernara i mene - poginuće!“

Predsedavajući prekida sednicu, a Račić ostaje za govornicom. Iz džepa vadi pištolj, upire ga ka Pernaru, koji sedi u klupi, i vičući traži od njega da se izvini. Pernar sedi nepokretan i ćuti, a kad pomeri ruku, Račić u njega ispaljuje dva metka.

Zatim puca u druge Hrvate. Pogađa Đuru Basaričeka, pa nekrunisanog vođu Hrvata u Kraljevini SHS Stejepna Radića i Ivana Granđu, koji je svojim telom pokušao da ga zaštiti. Na kraju pogađa i Stjepanovog sinovca, takođe poslanika, Pavla Radića.

Puniša Račić tada mirno napušta salu. Kad bude uhapšen, izjaviće da nije hteo da beži, nego „da obavesti porodicu i birače o svom činu““.

Poginuli su Basariček i Pavle Radić. Pernar, Granđa i Stjepan Radić preživeli su s lakšim ranama. Posle operacije pod lokalnom anestezijom i oporavka Radić se vratio u Zagreb, gde ga je na železničkoj stanici dočekala masa od nekoliko desetina hiljada ljudi. Ali on je inače bio slabog zdravlja, a od ranjavanja je neprestano imao povišenu temperaturu. To je doprinelo pogoršanju dijabetesa, od kojeg je već bolovao, i slabljenju srčanog mišića, pa je umro 8. avgusta iste godine.

Slika

Obavestio porodicu

Puniša Račić se predao policiji. Tužioci su tražili smrtnu kaznu, jer je zločin izvršen smišljeno, a branioci oslobađanje zato što je optuženi bio izazvan i pucao u afektu. Osuđen je na 33 godine i osam meseci zatvora, s tim da odleži 20 godina, pošto je to bila maksimalna kazna. Robijao je u Požarevcu, a iz zatvora je izašao u vreme demonstracija 27. marta 1941.

Rat je proveo u okupiranom Beogradu, baveći se privatnim biznisom, koji mu je dobro išao.

U oktobru 1944. godine uhapisli su ga partizani i streljali na nepoznatom mestu.

Ovaj atentat produbio je razlike između Srba i Hrvata. Na prvu vest o pucnjima u Skupštini u Zagrebu su počele demonstracije koje su se izrodile u žestoke nemire. Ne zna se da li je Račić pucao u afektu ili je atentat u Skupštini izveo za račun kralja. Ali nastalu situaciju kralj Aleksandar Karađorđević iskoristio je da 6. januara 1929. godine ukine Ustav, raspusti Skupštinu i ukine sve političke stranke, te proglasi diktaturu.

Državi je tada promenjen naziv u Kraljevina Jugoslavija, ali su međunacionalni sukobi u njoj nastavljeni.... Posle smrti Stjepana Radića svojatali su svi - od ustaša do hrvatskih partizana. Danas je on jedan od simbola hrvatskih desničara.
OTEO OD DEČANA

Puniša Račić bio je gramziv čovek, a posle Prvog svetskog rata našao se u središtu velike afere. Tvrdeći da je naslednik Nemanjića po bočnoj liniji i direktni potomak Steva Vasojevića, izmišljenog junaka iz pesama o Kosovskom boju, tražio je da mu se da zemlja oko manastira Dečani! Posle nekoliko godina odbijanja u ministarstvima i podsmeha u javnosti, uz podršku Nikole Pašića, njemu je ta zemlja ipak data!

DOGODILO SE 1928.

U SAD počelo redovno emitovanje televizijskog programa.
***
U Londonu objavljen prvi roman o lezbijskoj ljubavi.
***
U Amsterdamu se održavaju Olimpijske igre.
***
Aleksandar Fleming otkriva penicilin.
***
Eliot Nes počinje borbu protiv švercera alkohola u Čikagu.


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 07 Feb 2017, 14:50
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (13)

ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA: Ubica čekao u Marselju

Veličko Georgijev Kerin iz Bugarske je s buketom cveća istrčao iz gomile, uzviknuo na francuskom „Živeo kralj“ i prošao između policajaca

Slika

Koliko god da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, docnije nazvana Jugoslavija, predstavljala ostvarenje vekovnog sna jednog dela stanovništva, od nacionalista svih vrsta i nekih međunarodnih krugova bila je dočekana na nož. Tražeći podršku za suprotstavljanje Austriji, Mađarskoj i Bugarskoj, koje su, ohrabrene Hitlerom, zahtevale reviziju mirovnog ugovora i vraćanje nekih teritorija, kralj Aleksandar rešio se 1934. na zvaničnu posetu Francuskoj. Planirao je put brodom do Marselja i susret s predsednikom republike u Parizu.

Ustaše, kojima je rukovodio Ante Pavelić, u to vreme su nastojale da sruše Jugoslaviju i uspostave Nezavisnu Državu Hrvatsku i već su planirale atentat na kralja. Pavelić se za pomoć obratio svom prijatelju Vanču Mihajlovu, vođi terorističke grupe VMRO, čiji je cilj bio da Makedoniju izuzme iz Jugoslavije i priključi je Bugarskoj.

Osuđenik Černozemski

Tako na scenu stupa Bugarin Veličko Georgijev Kerin. Nadimak mu je Černozemski jer je „predavao černoj zemlji“, onoj koju je VMRO osudio na smrt. On u Mađarskoj, na jednom salašu blizu jugoslovenske granice, za atentat sprema trojicu ustaša: Miju Kralja, Ivana Rajića i Zvonimira Pospišila. Uoči Aleksandrovog dolaska u Francusku Černozemski i Mijo Kralj idu u Marselj, a Rajić i Pospišil u Pariz, da jugoslovenskog monarha, ako preživi, tamo dočekaju.

Jugoslovenska obaveštajna služba saznala je za ovu grupu od jednog svog agenta u Italiji, pa je preko ambasadora u Parizu kralj upozoren da se ne iskrcava s broda. Aleksandar je odgovorio: „Sada je za to isuviše kasno. Moramo se držati programa.“

Tačno u 16 časova 9. oktobra 1934. godine ulazak jugoslovenskog razarača „Dubrovnik“ u marseljsku luku pozdravila je počasna topovska paljba. Procenjuje se da je na ulice izašlo sto hiljada ljudi da pozdravi suverena Srbije, pa policajci u razređenom špaliru ne uspevaju da odvoje masu od kolovoza.

Svečana povorka automobila, u pratnji konjanika, kretala se sporo. U jednom od njih sedeli su kralj Aleksandar i njegov domaćin u Marselju, francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu. Između dva policajca, iz gomile je istrčao čovek s buketom cveća i uzviknuo na francuskom „Živeo kralj“. To je bio Černozemski, cvećem je skrivao pištolj. Skočio je na papučicu auta i ispalio više metaka u pravcu kralja, ministra Bartua i generala Žozefa Žorža, koji je sedeo na pomoćnom sedištu.

Preminuo u prefekturi

Jedan konjički potpukovnik iz pratnje sabljom je oborio atentatora, ali je on i s tla pucao na policajce koji su trčali ka njemu. Oni su uzvratili vatru i Černozemski je umro kad su ga ranjenog preneli u kancelariju službe bezbednosti ne izgovorivši nijednu reč.

Ranjeni kralj Aleksandar preminuo je u zgradi marseljske prefekture nešto pre 17 časova. Nepun sat kasnije umro je i ministar Bartu, dok je general Žorž preživeo.

Mijo Kralj, Zvonimir Pospišil i Ivan Rajić uhapšeni su i osuđeni na doživotnu robiju. Posle nemačke okupacije Francuske pušteni su iz zatvora i priključili se ustašama. Rajić je 1941. otrovan u u Zagrebu, a kralja su ubili partizani u Bosni. Pospišil je umro u zatvoru u Francuskoj 1937.

Sud je kao glavne organizatore atentata označio hrvatske ustaše Antu Pavelića i Eugena Kvaternika. Oni su u odsustvu osuđeni na smrtnu kaznu i zaplenu imovine.

Pavelić je umro 1959. od posledica atentata koji je izvršio jedan Crnogorac.

Kvaternik je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Buenos Ajresu, pod okolnostima koje nikada nisu razjašnjene.

Vančo Mihajlov tokom Drugog svetskog rata živeo je kod Pavelića u Zagrebu, a 1944. Nemci su ga, sa suprugom avionom prebacili u Austriju. Odatle je prešao u Italiju, gde je umro 1990.

NA METI USTAŠA

Ustaše su pokušale da ubiju kralja Aleksandra i u Zagrebu 16. decembra 1933. Tada se atentator Petar Oreb uplašio u poslednjem trenutku, ali je pri pokušaju bekstva uhapšen. U martu 1934. osuđen je na smrt i u maju iste godine, sa još dvojicom pomagača, obešen.
DOGODILO SE 1934.

Prvi put štampan strip „Fleš Gordon“
***
Objavljena fotografija čudovišta iz Loh Nesa, za koju će se tek 1994. dokazati da je prevara
***
Persija postaje Iran
***
Hitler preuzima apsolutnu vlast u Nemačkoj


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 07 Feb 2017, 14:54
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (14)

KURIROV FELJTON: Kamom na studenta Žarka Marinovića

U sukobu komunističke omladine, koja je bila za štrajk na univerzitetu, i ljotićevaca, koji su hteli na nastavu, poginuo je Žarko Marinović

Slika

Na Univerzitetu u Beogradu u godinama pred Drugi svetski rat aktivnost levičarskih snaga, čiju su većinu činili siromašniji studenti, bila je veoma razvijena. Čestim štrajkovima i drugim akcijama vodila se borba za poboljšanje uslova studiranja, a ključni zahtevi bili su smanjenje školarina i autonomija Univerziteta. Vođe studentske levice bili si Veljko Vlahović, Vlado Popović, Svetozar Vukmanović Tempo, Rifat Burdžević, Cvijetin Mijatović, Miloš Minić, Osman Karabegović...

Vlast im je suprotstavljala desničarske omladinske organizacije, među kojima su najuticajniji i najorganizovaniji bili članovi fašističkog Zbora Dimitrija Ljotića. Nisu bili retki ni fizički obračuni pripadnika levih i desnih političkih struja.

Univerzitetska policija

Budući da „zboraši“ nisu uspevali da suzbiju studentske proteste, vlada Milana Stojadinovića u proleće 1936. odlučila je da uvede univerzitetsku policiju. Tome su se, kao drastičnom vidu gušenja autonomije Univerziteta, suprotstavili napredni studenti, ali i mnogi profesori. Komunistička partija je na Univerzitetu zakazala štrajk za 3. april.

Odziv je bio masovan i zahvatio je sve univerzitete u zemlji - u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i Subotici. Imao je jedinstven program i zahteve izložene u 16 tačaka, čija je suština bila antifašizam.

Akcioni odbor štrajka na svim fakultetima rasporedio je jake grupe svojih predstavnika sa zadatkom da studente obaveštavaju o štrajku i njegovim ciljevima i da onemoguće ulazak na nastavu.

Napali štrajkače

Beogradska policija odmah je preduzela kontramere i mobilisala sve svoje snage: žandarme, policajce, agente i „orjunaše“. Ovi posljednji štampali su svoje letke, a pokušali su da zauzmu i fakultete kako bi nastava bila održana. Kad im to nije uspelo, napali su štrajkačke straže.

Drugog dana štrajka, 4. aprila, ispred zgrade Patološkog instituta Medicinskog fakulteta dve grupe su se prvo gađale kamenjem, a onda je student prava i član Orjune Slobodan Nedeljković kamom napao kolegu sa svog fakulteta Jovana Šćepanovića. Očevidac ovog sukoba, takođe s Pravnog, inače član Komunističke partije, Žarko Marinović, ustremio se tada na napadača, ali je ovaj i njega dočekao s nožem. Prvim udarcem ranio ga je u ruku, a drugi je pogodio srce. Marinović, rođen 1911. u selu Očinići kod Cetinja, izdahnuo je za nekoliko trenutaka. Ubica Nedeljković, sin penzionisanog pukovnika iz Beograda, s kamom u ruci, dao se u beg pred studentima levičarima, da bi spas našao u zgradi jedne klinike, gde je sačekao žandarme.

Kolone na sahrani

Policija je naložila da se sahrana obavi 6. aprila u osam ujutro (!) kako bi se izbegli novi sukobi sa studentima, koji su opsedali zgradu mrtvačnice. Od ranog jutra na dan sahrane kolone od nekoliko hiljada studenata iz nekoliko pravaca krenule su ka Novom groblju. Pošto ih je policija zaustavila u toj nameri, došlo je do nekoliko sukoba u današnjoj Ruzveltovoj ulici. Čitavog dana su defilovali pored Marinovićevog groba i polagali cveće.

Ovaj štrajk završio se 28. aprila i poznat je pod imenom Aprilski štrajk. Zahtevi studenata su usvojeni: povučena je odluka o osnivanju univerzitetske policije, a rektor Vladimir Ćorović je smenjen.

Slobodan Nedeljković na suđenju je proglašen krivim za ubistvo i osuđen na pet godina robije. Jedan od njegovih advokata bio je Dimitrije Ljotić.
Četvrti april se od 1937. obeležava kao Dan studenata.

STRAH OD VLASTI

Oba vodeća prestonička dnevna lista, Vreme i Politika, u izveštaju sa sahrane Žarka Marinovića naglasila su da je obred bio „tih i skroman“ i da je za kovčegom išlo „tek nekoliko devojaka“. Zbog pritiska vlasti prećutali su da je policija praktično bila opkolila groblje i da je silom onemogućila hiljade studenata da prisustvuju pogrebu.
DOGODILO SE 1936.

U Berlinu se održavaju Olimpijske igre
***
Matematičar Alan Turing objavio članak u kojem je postavio teorijsku osnovu računara
***
Engleski kralj Edvard VIII silazi s prestola zbog braka s razvedenom Amerikankom Valis Simpson
***
U novinama štampan prvi strip o Fantomu


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 07 Feb 2017, 16:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
FELJTON: ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (15)

KRVAVA LITIJA U SRBIJI 1937. GODINE: Bitka protiv Konkordata sa Vatikanom!

Srpska crkva je 1937. zvanično organizovala litiju za ozdravljenje patrijarha Varnave, a u stvari je to bio protest protiv ugovora Jugoslavije i Vatikana

Slika

Želeći da umiri Hrvate, čiji su političari još od stvaranja zajedničke države pokazivali separatističke težnje, kralj Aleksandar otpočeo je pregovore s Vatikanom o potpisivanju Konkordata, ugovora kojim bi bio uređen položaj Katoličke crkve u Jugoslaviji. Posle njegove smrti, pregovore je nastavio knez Pavle, pa je Konkordat potpisan u Rimu 1935. godine. Trebalo je još da ga ratifikuje i Skupština Kraljevine Jugoslavije, ali je SPC povela oštru i glasnu kampanju protiv toga. Najglasniji je bio patrijarh Varanava, koji je u novogodišnjoj poslanici za 1937. rekao da je taj dokument „atak na poslednji bedem srpstva, na „svetu srpsku crkvu“, ugovor „sa crnim poglavarom crne internacionale“ i pozvao narod „da se prenemo, da ustanemo i zbijemo se u redove, kao vojska božja protiv vojske satanske“. Vlasti su zabranili štampanje ove poslanice poglavara SPC.


Slika
Protesti protiv saradnje sa papom... Ulični rat i patrijarh Varnava

Patrijarh otrovan

Odmah posle toga, on se teško razboleo, zbog čega se proneo glas da je otrovan, a pošto mu se zdravstveno stanje pogoršavalo iz dana u dan, vrenje u javnosti bilo je sve jače.

Milan Stojadinović, predsednik vlade, bio je ubeđen u nadmoć svoje skupštinske većine, pa je tvrdio da će Konkordat biti ratifikovan bez problema, da će „proći kao pismo kroz poštu“. Za 19. jul 1937. zakazao je glasanje u skupštini.

Za to vreme, uzbuđenje je raslo na ulicama Beograda jer je Crkva zakazala molepstvije za ozdravljenje patrijarha, a potom i litiju glavnim beogradskim ulicama od Saborne crkve do Hrama Svetog Save. Strahujući od nereda, policijska uprava grada Beograda zabranila je litiju, uz obrazloženje da „nije u skladu sa crkvenim propisima da se litija održava za bilo čije ozdravljenje“.

Na poziv sveštenika, međutim, narod je izašao na ulice, a ta će šetnja vernika biti upamćena kao „krvava litija“. Intervencija policije, čiji je ministar bio Slovenac Anton Korošec, inače rimokatolički bogoslov, bila je brutalna. Jedan hroničar beleži: „Preko Ulice kralja Petra, na gornjem uglu zgrade Narodne banke, bila je postrojena žandarmerija u više redova. Žandarmi su već agresivniji i dočekuju litiju grubim psovkama i zakrvavljenih očiju, izbezumljena lica tuku sveštenstvo u crkvenim odeždama i narod, psujući popovsku i srpsku majku. Po naglasku moglo se primetiti da su žandarmi Hrvati i Slovenci...“

U službenom izveštaju Kraljevskoj kancelariji stoji: „Nastala je opšta tuča, letele su kamilavke, cepane odežde, čak je iscepana i izgažena svetosavska zastava. Da bi se branili od kundačenja i batinanja, sveštenici su upotrebili ripide i počeli njima udarati po žandarmima.“

Slika
Sukobi na ulicama... Crkva pozvala na bunt protiv „crnog poglavara crne internacionale“

„Ubiše ti vladiku“

U opštoj tuči naoružane žandarmerije s jedne strane i sveštenstva, u mantijama, i građana s druge strane najviše je stradalo čelo povorke, posebno episkop šabački dr Simeon Stanković, kojeg su žandarmi kundacima oborili na kaldrmu, sa koje je, u nesvesti, prenet u Patrijaršiju, a potom u bolnicu. Vozeći povređenog vladiku u sanatorijum, sveštenici su iz kola vikali: „Narode, razbojnici i ubice ubiše ti vladiku!“

Protesti su nastavljeni i naredna dva dana, a iz Beograda su se proširili u Kragujevac, Šabac, Užice i Mladenovac. Stojadinović nije hteo da odustane, pa je 23. jula Konkordat najzad izglasan. Sledeće noći, međutim, umro je u 57. godini patrijarh Varnava. Bojeći se daljeg zaoštravanja odnosa sa SPC, Stojadinović je odustao od sprovođenja Konkordata, a zvanično glasilo Vatikana prenelo je papino saopštenje da „neće biti malen broj duša koje će zažaliti“ što nisu prihvatile ovaj sporazum. Ima istoričara koji veruju da je i razbijanje Jugoslavije devedesetih godina ostvarenje ove pretnje...

Do danas nisu opovrgnute tvrdnje da je patrijarh Varnava otrovan.
Dogodilo se 1937.

Patentirani najlon i mlazni motor za avione
***
SAD uvode porez na marihuanu
***
Pao najveći dirižabl na svetu „Hindenburg“
***
Održana premijera Diznijevog crtanog filma „Snežana i sedam patuljaka“


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 07 Feb 2017, 16:43
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (16)

27. MART: Narod rekao ne Adolfu Hitleru!

Dva dana posle pridruživanja Jugoslavije Trojnom paktu oficiri su izveli puč, a na ulice su pohrlili Beograđani, koji su cepali slike nacističkog vođe

Slika

Posle pripajanja Austrije Trećem rajhu (1938), italijanske okupacije Albanije (1939) i pristupanja Mađarske, Rumunije i Bugarske Trojnom paktu (1940-41), Kraljevina Jugoslavija bila je sa svih strana, osim prema Grčkoj, opkoljena Silama osovine. Adolf Hitler je vršio jak diplomatski pritisak na Jugoslaviju da i ona uđe u Trojni pakt, kako bi mogao da se posveti napadu na SSSR.

Tako su 25. marta 1941. godine predsednik vlade Dragiša Cvetković i ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković u bečkom dvorcu Belvedere potpisali protokol o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu - savezu Nemačke, Italije i Japana.

Svi na ulice

Već 27. marta zaverenička grupa oficira Jugoslovenske vojske naklonjenih Engleskoj, s generalom Borivojem Mirkovićem na čelu, izvela je puč i zbacila s vlasti tročlano kraljevsko namesništvo predvođeno knezom Pavlom i vladu Cvetković-Maček.

Imitirajući maloletnog kralja Petra, kapetan Jakov Jovović pročitao je na Radio Beogradu navodni kraljev proglas naciji, kojim su podržani pučisti.

Čim su Beograđani čuli za puč, pohrlili su na ulice. Pevane su patriotske pesme i uzvikivane parole protiv Hitlera i Musolinija, a klicalo se kralju Petru II, demokratiji, Rusiji, Britaniji. Čule su se i parole „Bolje rat nego pakt“, „Bolje grob nego rob“.

Jedan svedok beleži: „Sve živo je izašlo na ulice. Svi veseli, piju i pevaju. Vojska, koju su do jutros gledali s prezirom, maršira ulicama, dok mase naroda kliču: ‚Živela vojska‘... Kako vreme odmiče, na ulicama sveta sve više. Ne može niko da zavede nikakav red. Svi se ljube i grle. Policije nigde nema. Poneki oficiri mole svet da se razilazi kućama. Zamislite samo, kaže jedan od njih, da sad Hitler pošalje samo nekoliko aviona na ovoliko sveta, bilo bi krvi do kolena - ali niko ga ne sluša. Peva se državna himna ‚Bože pravde‘, uzvikuje ‚Živeo kralj‘, gomila gimnazijalaca nosi transparente i parole: ‚Bolje rat nego pakt“, „Bolje grob nego rob‘. Jedna grupa je uzvikivala: ‚Živeo Sovjetski Savez i Savez s Rusijom‘...“

Demonstranti su polupali stakla na Nemačkom saobraćajnom birou u centru Beograda, u današnjoj Čika Ljubinoj ulici. Tu su cepane Hitlerove slike i razbijena njegova bista. Nemačko poslanstvo su već tokom prepodneva počele da obezbeđuju jake jedinice jugoslovenske vojske.

Otvorena vrata

Ove demonstracije bile su unapred organizovane, isto kao i puč, a najveći broj istoričara smatra da je iza njih stajala britanska obaveštajna služba.

Istoričar Stevan K. Pavlović piše: „Britanski agenti su podstakli jednu grupu u (inače srpskoj) Zemljoradničkoj stranci (koja je bila u vladi, ali je imala prozapadno opredeljenje) i neke ličnosti iz patriotskih organizacija, ali samo su kucali na već otvorena vrata. Puč je bio posledica nagomilanog nezadovoljstva vladavinom kneza Pavla i njegovom politikom u celini, pre spontana reakcija nego pripremana zavera, i protiv slabe i neodlučne vlade izveli su ga oficiri koji su želeli da ‚spasu čast‘ ne samo Srbije već i Jugoslavije, kako su je oni doživljavali.“

Pojedini dokumenti iz moskovskih arhiva s kojih se s vremena na vreme skida oznaka tajnosti pokazuju da je, pored Britanaca, i Staljin upleo svoje prste u martovske događaje, obaranje kneza Pavla i uvlačenje Jugoslavije u rat. Nesporno je, međutim, da je teza o „kucanju na otvorena vata“ tačna. U narodu su bila sveža sećanja na užase okupacije iz Prvog svetskog rata, naročito na zlodela austrougarske vojske nad civilima, pa je otpor savezništvu s Nemačkom bio sveopšti.

Kažu da je Hitler dobio napad besa kad je čuo za demonstracije u Beogradu. Nepunih deset dana kasnije usledila je njegova odmazda. Beograd je bombardovan, a tačan broj žrtava nikad nije precizno utvrđen. Procenjuje se da je stradalo oko 4.000 građana Beograda, koji je tada imao oko 370.000 stanovnika.

POSMRTNI MARŠ

Iako su vodeći dnevni listovi u Beogradu Politika i Vreme neposredno nakon potpisavanja Trojnog pakta pisali da je reč o dokumentu koji Jugoslaviji garantuje mir i „potpunu nezavisnost“, vest o ulasku u savez s Hitlerom i Musolinijem izazvala je buru negodovanja u narodu. Takvom raspoloženju svakako je doprineo i Radio Beograd, čiji je spiker tekst sporazuma pročitao uz zvuke posmrtnog marša.

Dogodilo se 1941.

Drugi svetski rat je u punom zamahu, premijer Grčke se ubija kad se Nemci približe Atini
***
U SAD je prvi put primenjeno intravenozno lečenje penicilinom
***
Prikazan film Orsona Velsa „Građanin Kejn“ i Diznijev „Dambo“


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 73 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker