Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:50


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 21 Jun 2012, 18:53
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Stara Pazova - Varoš stara tri veka

Tačno na pola puta između Beograda i Novog Sada, još pre tri veka nastalo je naselje austrijskih graničara, Srba izbeglih pod vođstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića. Krajem 18. veka pridružili su im se slovački težaci, nešto kasnije Nemci i Hrvati...

Sremske vlasti su doseljenicima jamčile posedovanje imanja, školovanje na maternjem jeziku i slobodu veroispovesti.

Resized Image - Click For Actual Size
Tačno na pola puta između Beograda i Novog Sada, još pre tri veka nastalo je naselje Srba izbeglih pod vođstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića... Danas je to Stara Varoš


Ovde su graničari takođe krčili močvarno zemljište, kopali kanale i bunare, tako da su mogli brzo da se šire. Još od osnivanja sela, podignute su srpska pravoslavna i slovačka evangelistička crkva, kao i srpska, slovačka i nemačka škola, a osnovan je i vojni garnizon i okružni sud.

Sveštenik Štefan Lješka, teolog i filozof, primio je revolucionarne 1848. Jozef Hurbana, koji je pazovačke Slovake i Srbe odveo u Sremske Karlovce da se bore za prava Slovena. Hurban se u vezi s ujedinjenjem slovenskih snaga uz pomoć sina Vladimira u Beogradu povezao i sa srpskim knezom Milanom.

Dvorac kao tamnica

Dvorac Šlos u Golubincima sagrađen je 1777. kao dom oficirskih porodica, u kome je posle sloma ustanka 1913. boravio i vožd Karađorđe. Zdanje je danas napušteno, a iz njega se već dugo čuje ječanje vetra, zbog koga meštani u okolini pale sveće i stavljaju u prozor. Neki kažu da su to jauci mučenika jer je neko vreme dvorac služio i kao tamnica, a drugi tvrde da njime još luta duh neverne žene prvog vlasnika, vlastelina, koji ju je za kaznu držao vezanu za stub zamka.

Od tada je Stara Pazova vekovima bila most slovenstva između Srba i Slovaka. Posle ukidanja vojne granice 1871, osnovane su zanatske škole, poljoprivredne zadruge, banke, domovi zdravlja, javna kupališta i biblioteke, ali i razni domaćinski i prosvetni kursevi.

Zahvaljujući tome što je postala i međunarodni železnički čvor, Stara Pazova je već 1883. postala varoš, a time i trgovačko jezgro regiona. Među prvima je dobila električnu energiju, ugledna esnafska udruženja, preteče sindikata i ustanove kulture.

Srbi i Slovaci su priređivali zajedničke pozorišne predstave, koncerte i književne večeri, odakle je 1923. nastala ideja o izgradnji Narodnog doma kao središta slovenstva, koji je mogao da primi u to vreme neverovatnih 1.300 gledalaca.

Danas osim Dunava koji uvek nudi odmor i zabavu, u Staroj Pazovi postoji i prirodni bazen Gajićeva bara, a očuvani su i prirodni spomenici - bela topola, starija od same varoši, dok dve razgranate bele topole na Saskom drumu već dva veka simbolizuju srpsko-slovački suživot.


Vestionline


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 25 Jun 2012, 23:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Valjevo: Osnovan sud prote Mateje Nenadovića

U gradu na Kolubari osnovan prvi sud kojim je predsedavao Mateja Nenadović i napisan prvi zakon moderne Srbije . Kradljivac, pored kazne, morao oštećenom da nadoknadi duplu vrednost ukradene robe

Slika

TEMELJ reda i zakonitosti u tek ustanovljenoj savremenoj Srbiji nakon oslobođenja od Turaka postavljen je u Valjevu. U gradu na Kolubari osnovan je, naime, prvi sud u Srbiji, kojim je predsedavao prota Mateja Nenadović, a u Valjevskoj nahiji održana je i prva narodna skupština, te napisan i pročitan prvi zakon.

Praviteljstvujušći sovjet srpski 1809. godine postavio je Valjevski magistrat, odnosno sud, kao zvaničnu nahijsku pravosudnu instituciju - prvu o čijem nastanku ima pouzdanih svedočanstava. Tim aktom, između ostalog, određeni su sastav suda, jednakost suđenja, pravo suda da izriče sve vrste kazni, s tim da više od 50 batina ne sme dosuditi i da teže krivce šalje ili Karađorđu ili Sovjetu. Valjevski magistrat mogao je da sudi sve osim ubistva.


- Sud u Valjevu osnovan je zapravo na samom početku Prvog srpskog ustanka, ubrzo po oslobađanju varoši od Turaka, u proleće 1804. godine - kaže istoričar Vladimir Krivošejev, direktor ovdašnjeg Narodnog muzeja. - Činili su ga narodni predstavnici, izabrani na skupštini Valjevske nahije, na Reljinom polju, kod Kršne Glave. Sud je zasedao u Valjevu, na starim šančevima, na brdu Kličevac, poviše današnje Kule Nenadovića.


IZGOREO AKT

U nemaČkom bombardovanju Beograda, aprila 1941. godine, u požaru koji je uništio Narodnu biblioteku izgoreo je akt „Ureždenije Sovjeta narodnja za sud Varoši Valjevske i toja nehiji“. Dokumenat je 1. januara 1809. godine izdao Praviteljstvujušći sovjet serbski, jedini iz onog vremena za koji se zna, a nalazio se u bibliotečkoj zbirci rukopisa. Interesantno je, inače, da je 1908. godine pesnik Vladislav Petković Dis službovao kao praktikant u Valjevskom prvostepenom sudu.

Pošto u to vreme još nije bilo ustaničkih zakona, sudilo se po zakonu koji je sastavio prota Mateja Nenadović. Jedan od članova zakona, na primer, nalagao je da kradljivac, pored kazne, mora oštećenom da nadoknadi duplu vrednost ukradene robe. Interesantno, vojvodi Jakovu Nenadoviću bilo je zabranjeno da pred sudom štiti svoje rođake i ortake. Sudu je, međutim, naloženo da Jakovu, kao komandantu Valjevske nahije, ukazuje dužno poštovanje, a da vojvoda postavlja šestoricu sudskih pandura, od ukupno devet.

Tokom više od dva veka postojanja u tadašnjem Valjevskom magistratu, potom Okružnom, sadašnjem Višem sudu, vođeni su brojni postupci koji su obeležili istoriju kolubarskog kraja. Između ostalog, 23. oktobra 1925. godine, u zoru, na osnovu presude Prvostepenog suda u Valjevu, streljan je u Popučkama, pored puta za Beograd, razbojnik, hajduk Dragoljub Bojović. Zbog teških razbojništava oko Rudnika, i Maljena, prvi put je u Valjevu osuđen na 17 godina robije, ali je sedam dana kasnije pobegao iz zatvora, čineći potom još krupnija zlodela. Za 91 delo bio je osuđen na 796 godina robije i na smrt streljanjem.

U zgradi Okružnog suda u Valjevu 8. novembra 1914. godine održana je zajednička sednica Vlade Kraljevine Srbije i Vrhovne komande vojske, kojom je predsedavao regent Aleksandar Karađorđević - piše Zdravko Ranković u knjizi „Valjevski okružni sud“.

Sa tog zasedanja od savezničkih vlada ultimativno je zahtevana isporuka municije, ugovorena još 1913. godine, ili će u protivnom Srbija zaključiti primirje s neprijateljem.

- Samo od novinskih vesti o valjevskom sudstvu mogla bi da nastane obimna knjiga - kaže Ranković.

- Čitavu bi mogao, na primer, da ispuni samo hronološki prikaz razvoja pravosuđa na ovim prostorima, njegovih mena, uspona i padova.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Veliko Gradište  |  Poslato: 04 Okt 2012, 03:03
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
PRIČA O VELIKOM GRADIŠTU

Cvetna lađa za kralja Aleksandra


Tragajući za rudom, na severoistok današnje Srbije u prvom veku stigli su Rimljani i za četiri naredna veka sagradili mnoge drumove i utvrđenja oko kojih su se razvili gradovi. Na ušću Peka u Dunav podigli su Pinkum, veliki vojni, ali i trgovački, zanatski i rudarski centar.

Slika

Zlatno doba grad je doživeo kada ga je posetio car Hadrijan oko 117. godine, i dozvolio da se u njemu kuje poseban bakarni novac koji danas predstavlja bogatstvo, jer postoji samo pet primeraka. Od 6. veka stizali su Sloveni. Još u srednjem veku, Pek, Podunavlje, Stig i deo Pomoravlja sačinjavali su oblast Braničevo, kako se i danas naziva, sa istoimenim glavnim gradom, oko koga su se otimali Mađari, Bugari i Vizantinci. Krajem 13. veka vlast u Braničevu su preuzeli odmetnici, braća Drman i Kudelin, ali ih je pokorio kralj Milutin i uveo celu oblast u srpsku državu. Braničevom je vladao i knez Lazar, koji je 1381. osnovao manastirsko vlastelinstvo Ravanicu sa oko 150 sela.

Domaćinska ruka

Veliko Gradište je krajem 19. veka dva puta posetio slavni austijski putopisac Feliks Kanic, koga je posebno oduševila lepo uređena duga čaršija za koju kaže "da je uredila neka dobra domaćinska ruka". Kanic je bio naročito iznenađen uređenim kućama i magazama, kao i kafanom koja je bila besprekorno održavano svratište za goste. Pomenuo je i Veliku pijacu i lepotu crkve, koja je stradala 1879, ali je opština za njenu opravku tri godine plaćala poljskog inženjera Kučinskog.

U doba turskih osvajanja sultan je 1460. godne Braničevski subašluk dao kao nagradu za ratne zasluge Agi beg Mihajloglu. Da bi zaštitio granicu od Ugara, beg je na ušću Peka u Dunav popravio stari Pinkum, i tu smestio svoje martoloze, stražare hrišćane iz susednog Gradišta. U Prvom srpskom ustanku, Gradište, koje je tokom kratke austrijske vladavine prozvano Velikim, među prvima je oslobođeno.

Preporod je doživelo u vreme vladavine kneza Mihajla Obrenovića i imalo je skoro 400 domova. Narodna skupština je 1880. odobrila Velikom Gradištu da naplaćuje kaldrmu, taksu za ulazak vozila u varoš, da bi se tog novca gradilo pristanište. Kada je 1891. kralj Aleksandar Obrenović brodom krenuo u Rusiju, u svim mestima na Dunavu počele su velike pripreme da ga sa obale narod pozdravi, i u tome ih je, kako je pisala štampa, sve nadmašilo Veliko Gradište: meštani su kralju pošli u susret u lađi, bogato iskićenoj cvećem, sa palube se orila muzika i pesma Pevačke družine, a vladaru je uručen pismeni pozdrav sa izrazima vernosti. Ovaj cvetni brod je pratio kralja sve do ispod Požežena.


Vesti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 05 Okt 2012, 04:21
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Najveći hram na Balkanu (O Vračaru)

Naziv najmanje beogradske opštine pojavio se prvi put krajem 15. veka u turskom planu za osvajanje Beograda, koji je izrađen na zahtev smederevskog sandžak-bega Sulejman-paše. Vračar se ponovo pominje 1560, kao hrišćansko naselje sa 17 kuća.

Slika

Već 1594. ova mahala je ušla u duhovnu istoriju naroda, kada su, 27. aprila na njenom tlu spaljene mošti najvećeg svetitelja, o čemu je zapisano: "Sažegoše mošti Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog; Sinan-paša iz manastira Mileševe odnese ih u kovčegu pozlaćenom i sažeže na Vračaru". Na mestu na kome je razvejan pepeo Savin, danas stoji pravoslavni hram, najveći na Balkanu, građen prema projektu arhitekata Bogdana Nestorovića i Aleksandra Deroka iz 1930. godine. Uz njega je mala Svetosavska crkva podignuta 1935, za svega 57 dana. Preko puta Hrama prostire se zdanje Narodne biblioteke Srbije, koji danas čuva oko četiri miliona izdanja.

Slika

Postavljena da bdi nad izvorima srpske duhovnosti i kulture, skulptura Karađorđa je okrenuta parku koji takođe nosi njegovo ime - sa tog mesta je 1806. vožd poveo 15.000 ustanika u osvajanje Beograda. Knez Aleksandar Karađorđević je 1848. u parku podigao nadgrobni spomenik palim ustanicima, i to je prvi zidani spomenik u Beogradu.

Iako se prostire na svega tri kvadratna kilometra, Vračar je sa oko 80.000 stanovnika najnaseljenija prestonička opština. Na njemu se nalazi i 100 metara visoka palata Beograd, najviše zdanje na Balkanu. U Muzeju Nikole Tesle čuva se urna velikog naučnika kao i njegova lična ostavština, tehnički crteži, prepiska, mnoštvo fotografija. Na Vračaru se nalazi sedište najstarije izdavačke kuće u Srbiji, Srpske književne zadruge. Vračarski sportski centar okupio je na jednom mestu najviše sportova, od rukometa do plesa, a tu je i stadion fudbalskog kluba Obilić koji se takmiči u Prvoj fudbalskoj ligi.

Boemski raj

Vračar je oduvek bio čuven prema kafanama u kojima su se okupljali novinari, književnici i drugi boemi. Mnoge su nestale kao Tabor, Toplica, Složna braća, Tri lista duvana, Golubac, Orač i Kikevac u kome je sa orkestrom svirao čuveni Carevac. Ostali su Sokolac, Vltava, Kalenić, Mlava, Šumadija, Orašac, Zona Zamfirova i Mala Madera…Trandafilović čuva uspomenu na velikog pisca Borislava Pekića, a Čubura na pesnika i boema Slobodana Markovića, Libera Markonija, prema kome je trg ispred kafane dobio ime.


Vestionline


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 13 Dec 2012, 17:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Kruševac: Pariski šik za Čarapanke

Etnološka zbirka Narodnog muzeja u Kruševcu, svedoči o nepoznatoj istoriji ovog grada. Ukras na glavi je dosta govorio, od životnog doba do bračnog, materijalnog i društvenog statusa

Slika



KRUŠEVLjANKE s kraja 19. i početkom 20. veka nisu odolele evropskoj modi - nosile su šešire iz Pariza, ali na jedan originalan način. Ovo pokazuje istraživanje kustosa Zorice Simić, autorke izložbe originalnih šešira starih Kruševljanki. Etnološka zbirka Narodnog muzeja čuva kolekciju od 21 modnog ukrasa koje su delimično "pobedili" orijentalne uticaje i seosku odeću.

- Promene u odevanju su se odrazile i na privredni i društveni život: otvaraju se ili šire trgovinske radnje koje nabavljaju i prodaju nove materijale ili gotovu odeću, povećava se broj krojačkih radinioca, a tu su i prve šeširdžije i modistkinje, berbersko-frizerske radnje, prvi časopisi - navodi Zorica Simić. - Poznata trgovina je bila "Luvr" Milutina M. Uroševića na kojoj je još pisalo i "Mode salon".

Izložba "Damski šeširi" otkriva i šešire i kape, koji su uglavnom pripadali poznatim kruševačkim porodicama Budimović, Dunjić i Minić. Iako su šeširi bili izuzetno popularni, samo su najbogatije Kruševljanke mogle da ih kupe. Imućnije dame mogle su sebi da priušte tri do osam šešira godišnje.

MODISTKINjE

PRVA Srpkinja koja je završila Akademiju mode u Parizu bila je Ana Petrović, 1921. godine otvorila je salon šešira u Šafarikovoj ulici u Beogradu. U Novom Sadu je prva mašamoda od zanata, koja izrađuje slamene šešire po bečkom ukusu bila Persida Milošević. I Kruševac je imao svoju modistkinju - Milenu Galik, čija se radnja nalazila u Glavnoj ulici, preko puta današnjeg pozorišta.

- U Kruševcu su se žene trgovaca oblačile po "nemecki" - svedoče Nadežda Marić (90) i Desanka Mitić (92), obe iz Kruševca. - Nosile su haljine "reforme" sa zakopčavanjem do struka, a kosu su češljale u punđe i nosile šešire.

Šeširi i kape koji su se našli na izložbi zajedno sa porodičnim fotografijama i isečcima iz modnih žurnala neposredno pokazuju da je ukras na glavi o toj glavi dosta govorio: životno doba, bračni i društveni materijalni status, etničku i konfesionalnu pripadnost. Dekorativni elementi (boja, oblik, ukrasi) govorili su o materijalnom bogatstvu i estetskim kriterijumima.

Kape i šeširi su izrađivani od različitih materijala: slame, svile, čipke, platna, krimera, a dekorisani su perjem, trakama, od somota i ripsa, cvećem od raznih materijala.

- Oslobađanjem Srbije od turske vlasti dolazi do većeg prodora evropske mode, pa se više trguje odevnim predmetima, otvaraju se krojačke radionice, frizerski saloni, škole pod uticajem žurnala sa zapada, iz Pariza, Beča, Budimpešte - kaže Zorica Simić.

- Krajem 19. veka, šeširi su mali, imaju veo i dekorativni venac, dok im se početkom 20. veka obod povećava da bi se početkom treće decenije opet smanjio. Izložba pokazuje i kako su žene te šešire nosile, ali i kako se moda uvek vraća.


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 20 Dec 2012, 03:20
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Grad Kragujevac i srce Šumadije – kratka istorija i znamenitosti grada

Grad u središtu Srbije, grad koji je "Srce Šumadije"

Srbija-forum

U samom srcu prelepe Šumadije, smestio se četvrti grad po veličini u Srbiji.

Vrlo važan privredni, obrazovni i kulturni centar Šumadije, a samim tim i Srbije, Kragujevac je od prestonice udaljen svega 120 kilometara. U neposrednoj blizini grada se nalazi i najviša šumadijska planina, Rudnik.

U Kragujevcu i okolini postoji nekoliko veštačkih jezera, poput: jezera u Šumaricama, Gružanskog, Dulenskog i Grošničkog. Naime u Šumadiji postoji veliki broj manjih reka, pa je bilo neophodno izgraditi ova veštačka jezera zarad snabdevanja grada vodom. Najzanimljiviju istoriju ima jezero Bubanj, koje je udaljeno samo jedan kilometar od centra grada. Naime, iako spada u red veštačkih jezera, ipak je na neki čudan način, nastalo prirodnim putem. Nastalo je na prostoru gde je nekada bila ciglana. Na samom početku, bilo je svega nekoliko lokvi, koje su vremenom rasle, dok nije nastalo omanje jezero. Kako je vreme prolazilo, lokve su rasle i nastalo je današnje jezero, koje zauzima površinu od preko 3 hektara. Jezero nije duboko, u proseku malo više od jednog metra.

Grad se nalazi na 180-220m nadmorske visine. Najhladniji mesec je januar, a najtopliji jul. Više o vremenskim uslovima videti ovde.

Što se istorije grada tiče, prvo pominjanje Kragujevca datira iz 1476. godine, kada se u turskom popisu pominje kao „Kragujfoča, bivši trg sa 32 kuće“.

Kragujevac se smatra i „prvim gradom u Srbiji“ po mnogo čemu: u periodu od 1818. do 1841. je bio prestonica tadašnje srpske države, pa su shodno tome u njemu osnovane i mnoge važne institucije toga doba. Neke od njih su: Gimnazija (prva u Srbiji, 1833-1835.), Licej (1838.), prvo pozorište „Knjažesko-srbski teatar“ (1835.), prva apoteka...

Kragujevac je bio i ostao poznat industrijski centar. Do sredine 20. veka je uglavnom bio poznat po proizvodnji oružja, a od tada i po proizvodnji automobila.

Za ovaj šumadijski grad su vezani mnogi događaji važni za istoriju zemlje. Neki od njih su lepi, a neki tužni. Recimo, u Kragujevcu su 1878. godine objavljene odredbe Berlinskog kongresa, donet Ustav 15. februara 1835. godine, tzv. Sretenjski ustav. Ali, u Šumaricama nadomak Kragujevca, 21. oktobra 1941. godine streljano je oko 7 000 stanovnika Kragujevca. Među njima je bilo i đaka i profesora. Svake godine na ovaj dan, pored spomenika odeljenju petom tri se održava manifestacija „Veliki školski čas“, u spomen na žrtve streljanih gimnazijalaca, ali i svih ostalih Kragujevčana koji su stradali od ruke surovog okupatora.

Danas, Kragujevac ima izuzetno razvijenu saobraćajnu infrastrukturu, industriju, zdravstvo... U gradu postoje brojne kulturne institucije, koje su važne ne samo za grad, već i za čitav region. Recimo, u Kragujevcu čak od 1904. godine postoji danas svetski poznato Kulturno-umetničko društvo „Abrašević“. Takođe, Narodni muzej u gradu čuva više od 1 000 umetničkih dela, pretežno srpskih slikara, u svojoj likovnoj zbirci. Još jedan interesantan muzej je „Stara livnica“, koji je smešten u nekadašnjoj livnici, a prikazuje razvoj industrije kako u Kragujevcu, tako i u Srbiji.

U Kragujevcu se održavaju važne kulturno-umetničke manifestacije, poput recimo: „Joakimfest“-a (Festival najboljih pozorišnih predstava Srbije, po tekstovima domaćih autora), KRAF (Kragujevačka revija antiratnog i angažovanog filma), Međunarodni festival kamernih horova...

. . .


baštabalkana

_________________
Slika


Vrh
Tesa
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 11 Feb 2013, 00:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Malo varošica u Srbiji ima tako burnu prošlost kao Čajetina

Varoš serdara i hajduka


Značaj varoši podigao je serdar Jovan Mićić, saradnik kneza Miloša. U osnovi imena grada je reč "čekati"


Slika


Na samom početku 19. veka Čajetina je bila tek selo pod Zlatiborom, sa tri zaseoka. Sudbina će, međutim, učiniti da selo na samom kraju sveta veoma brzo postane i te kako važno mesto u Srbiji tog vremena. Sa serdarom Jovanom Mićićem, koji će udariti temelje današnje varoši i postati jedan od bližih saradnika Miloša Obrenovića, ime ovog sela počeće svakodnevno da se izgovara u prestonici, Čajetinu će vrlo brzo početi da pohodi sam knez Miloš, svraćaće tu turske paše i begovi, počeće Čajetinom da se motaju špijuni, izbeglice, hvataće se tu diplomatske veze izmeću Kragujevca i Cetinja.

U svojoj knjizi "Čajetina" hroničar ovog kraja Milisav Đenić piše da je za ime varošice vezano više legendi, a da samo dve imaju realnu podlogu. Po prvoj, Čajetina je dobila ime jer se tu nalazio posed turskog spahije Čaja, po drugoj legendi, ime varoši potiče od staroslovenske reči "čaiti", što znači - čekati. A to čekati - odnosilo se na kiridžije, prodavce katrana i luča, koji su se po povratku iz Šumadije sačekivali u Čajetini, pa preko zlatiborskih šuma posle jezdili u karavanima, sve plašeći se hajdučije.

Đenić u svojoj knjizi piše da je malo srpskih varoši koje imaju tako burnu prošlost kao Čajetina. Malo se koja buna, ili najmanji gorolom u Srbiji mogao smiriti, a da se barem ne očeše o Čajetinu. Prvi svetski rat ustalasaće rujanska sela, ljuti bojevi sa Turcima vodiće se na Torniku i Rasnici, iz tih nemirnih vremena isplivaće serdar Mićić, sa serdarom Čajetina će 1835. godine biti središte Rujanskog sreza, ali će slava kratko potrajati, samo do 1842. godine, kada će početi da se ostvaruje proročanstvo Miloša Tarabića, da će silni serdar - umreti od gladi, zaboravljen od prijatelja. Potrajaće stagnacija varošice narednih 20 godina, sve do povratka Obrenovića i 1863. kada se Čajetini vraća status sedišta sreza.

Kroz sav taj period, Čajetina će biti puna i žandara i pandura, biće tu i potajnici i narodna vojska, a sve ne bi li nekako stali na kraj zlatiborskim hajducima. Haraće će hajdučija ovim krajevima bezmalo čitav vek, pa će jedan od čajetinskih načelnika čak pretiti seljacima - ili pohvatajte hajduke, ili ću ja vas raseliti.

Početak balkanskih ratova oglasiće zvona sa crkve i prangije sa Gradine, krenuće Čajetinci sledećeg jutra put Krčagova, u četvrti pešadijski puk "Stevan Nemanja", a samo dve godine kasnije kada sina Dragomira bude pratila u Prvi svetski rat, majka Milenija Rajevac reći će mu na rastanku - "pođi, ali, ako izdaš kralja i otadžbinu, dabogda te moje mleko poprelo".

Kroz sve te silne bune, ratove, borbu sa hajducima, Čajetinci su ipak imali vremena i da otvaraju škole, da se opismenjavaju i prosvećuju. Prve škole u ovom kraju ipak će dobiti udaljenija sela - Bela Reka 1855. godine, Mačkat 1859. a centar sreza škola će osvanuti tek - 1887. godine.

I u vreme dok su borbe sa hajducima bile glavni posao, Čajetinci će biti na dobrom glasu, njihova stoka imaće najvišu cenu na peštanskoj i bečkoj pijaci, piše Đenić. Varošica će vodovod dobiti iste godine kad i Beograd, u nekadašnje serdareve zgrade smestiće se sreski načelnik i žandari, gradiće se javni i privatni objekti, zidaće se zgrade škole i crkve. Između dva rata Čajetinci će graditi puteve ka Užicu i Kraljevim vodama, u varošici se osnivaju sreski sud i katastarska uprava.

Sreski načelnici i kapetani stolovaće ovde više od stotinu godina, i tek 30. juna 1929. ukazom kralja Aleksandra, Čajetina će dobiti status - varošice.


glasjavnosti


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 02 Mar 2013, 04:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ratna prestonica Kraljevine Srbije

Grad na jugozapadu Srbije jedan je od malo na svetu koji nosi ime nekadašnje države.

Slika
Raška
 
Od 12. veka biografi Stefana Nemanje kažu da se ovo područje naziva Ibar, dok su u isto vreme vizantijski istoričari nazvali Raška i Ibar i celu oblast kojom su gospodarili Nemanjići. Ime su joj dali prema najistočnijem gradu, zvanom Rasa ili Rascija. Tako su kršteni i geografska oblast i prva srpska država, koja prema mnoštvu pravoslavnih hramova kao što su Studenica, Đurđevi stupovi, Sopoćani, Petrova crkva, Crna reka, Končul, Nova Pavlica, Gradac nosi naslov kolevke srpske duhovnosti.
 
Još u rimsko doba, dolinom Ibra vodili su važni putevi, a poznati srednjovekovni gradovi Brvenik i Maglič podignuti su na temeljima antičkih utvrđenja. Osvajanjem Brvenika 1455. Turci su zauzeli područje današnje opštine Raška, a sama varoš je osnovana tek 1845. ukazom kneza Aleksandra Karađorđevića. Bio je to prirodan korak, jer je na tom mestu, na granici sa Turskom, narod sa obe strane već počeo međusobno da trguje.

Grad od brvana

Podignut na ibarskoj steni od brvana, Brvenik je tokom srednjeg veka bio je sedište istoimene župe, a od 13. veka bio je trgovište sa kolonijom Kotorana. Od kada ga je 1363. knez Vojislav Vojinović sa čelnikom Musom zamenio za Zvečan, grad se našao u posedu ovog zeta kneza Lazara i njegovih potomaka Musića. Opusteo je posle balkanskih ratova i konačne pobede Srba nad Turcima 1912. godine.

U Raškoj je još pre carinarnice, škole i suda, 1844. godine podignuta mehana zvana praviteljstvena (državna), sa prenoćištem, štalom i pekarom. Tada je napravljen i prvi urbanistički plan varoši, jedan od najstarijih u Srbiji. U mehani su činovnici priređivali balove i igranke, iznajmljujući prvi gramofon od Jelke Vukadinović, rođene Raščanke.
 
U toku Bele nedelje ovde su se okupljale devojke obučene u muška odela i momci obučeni u ženska, pa su tako veselo provodili prve prolećne dane. Praviteljstvena mehana je porušena 1903. i tu su raški trgovci podigli naselje koje i danas postoji.
 
Raška je krajem 1915. bila ratna prestonica Kraljevine Srbije, jer su u njoj odsedali kralj i vlada. Širenjem saobraćajnica posle Prvog svetskog rata razvila se drvna i rudna industrija.
 
Raški kraj je danas poznat po planinskim lepoticama, među kojima se izdvaja Golija, bogata šumom, proplancima, čistim planinskim vazduhom i vodom, što sve ide naruku proizvodnji tzv. zdrave hrane. Pošto na Goliji zima traje skoro pet meseci, planina je omiljena i među skijašima.


Vestionline

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 04 Mar 2013, 16:00
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Na lukavstvo postali varošani

Od velikih naroda, prvi su Iliri i Kelti nastanjivali zapad današnje Srbije, i od njih su ostala mnoga geografska imena, pa tako i ime reke Jadar. Pre oko 2.000 godina, Rimljani su tu podigli prve drumove, mostove, tvrđave i rudnik, a od 6. veka trajno su se naselili Sloveni.

Slika
Osečina
 

U 9. veku, u doba kneza Časlava Klonimirovića, osečinski kraj je ušao u sastav prve srpske države, Raške. Za njega su se često otimali i Vizantija i Mađari, čiji je kralj Bela Četvrti 1235. tu osnovao Mačvansku banovinu.
 
Na upravu ju je dobio ugarski zet, srpski kralj Dragutin, a banovinom su kasnije gospodarili knez Lazar, njegov sin Stefan i despot Đurađ Branković. U vreme Turaka ovi krajevi su zbog guste šume, u kojoj su se skrivali hajduci, dobili naziv Podgorina.
 
Rimski most

Čudesni pejzaž kanjona Ljuboviđe, sastavljen od planinskih brzaka i bujnih pašnjaka, jedno je od poslednjih evropskih staništa beloglavih supova, koji nastanjuju samo predele netaknute prirode. Kanjonom je nekada vodio glavni put prema Bosni, a njime su prolazili rimski, vizantijski, dubrovački, turski trgovci. Na Ljuboviđi još stoji Rimski ili Jerinin most, koji je sadašnji izgled dobio u tursko vreme.
Pošto je 1699. Sava postala granica između Habzburške monarhije i Turske, i Podgorina je tokom narednih decenija prelazila iz ruke u ruku. Odatle su potekli mnogi austrijski dobrovoljci, frajkori. Najpoznatiji su kapetan Đorđe Stevanović iz sela Ostružanj i Đurica "Soldat" iz Bratačića.
 
Prvi srpski oborknez Podgorine je bio Ilija Birčanin, kasnije stradao u seči knezova, koja je pokrenula Prvi srpski ustanak.
 
Posle narednog, oslobodilačkog ustanka, Podgorinu su naselili Srbi iz Hercegovine i Crne Gore. Zbog povoljnog položaja selo Osečina je postalo privredno središte kraja. Na ušću Lovačke reke u Jadar nikle su zanatske radnje, mehane i dućani, a tu su se okupljali i seljani iz okoline u vreme crkvenih praznika i vašara.
 
Naslov varošice Osečina je dobila 1904, ali kako za to nije imala dovoljno stanovnika, žitelji su pribegli lukavstvu, pa su privremeno naselili Cigane čergare.

Slika
 
Od 1926. varošica je s Valjevom povezana novim putem, a proradila je i prva autobuska linija. Puštanjem u rad privatne centrale na Jadru uvedena je i struja, a uz staru crkvu iz 18. veka podignuta je nova.
 
U Osečini je otvorena i biblioteka, a osnovane su pozorišna i tamburaška sekcija.
 
Danas su osečinska domaćinstva poznata po obilju raznog voća, posebno šljivom, malinom i kupinom, kao i voćnim specijalitetima, kompotima, marmeladama, sokovima, rakijom prepečenicom i domaćem vinu. Uz dobru hranu i idilične predele, i najprobirljiviji ljubitelji seoskog turizma mogu provesti odmor iz snova.


Vestionline

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Varošice i gradovi Srbije kroz vekove  |  Poslato: 27 Mar 2013, 14:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Kad narod plaća istoriju

Rasprava o o imenu grada Zrenjanina traje već nekoliko decenija, a nedavno je opet rasplamsao predlog Demokratske stranke Srbije, koja je u vladajućoj koaliciji sa Srpskom naprednom strankom, a počela je da prikuplja potpise građana za promenu imena grada i vraćanje nekadašnjeg imena Petrovgrad.

Slika

Marko Zarubica, jedan od inicijatora, objasnio da je ta inicijativa pokrenuta jer je Zrenjanin jedini grad u bivšoj Jugoslaviji i istočnoj Evropi koji je zadržao naziv po nekom od komunističkih narodnih heroja, a pri tome Žarko Zrenjanin, čak i nije iz Zrenjanina, već iz Izbišta, sela kraj Vršca.


- Želimo da se ovaj grad zove Petrovgrad, po kralju Petru Prvom Karađorđeviću. To je ime koje asocira na oslobođenje i nezavisnost i simbol je velike pobede našeg naroda u Prvom svetskom ratu - naglasio je Zarubica, uz napomenu da postoje i mišljenja Zrenjaninaca da je promena naziva grada za njih skupa jer bi morali da menjaju lična dokumenta, registarske tablice vozila i drugo, ali Zarubica smatra da je to besmislen razlog.


Za to vreme buknuo je pravi rat na internet forumima, gde je svako iznosio svoje argumente. Dok je za jedne to nepotrebno pitanje i veliki trošak zbog dokumentacije i brojnih javnih tabli, preimenovanja firmi i ustanova, u Gradskom odboru DSS-a najavljuju stavljanje ove teme na dnevni red skupštine grada Zrenjanina.

Španci i močvare


Slika

- Svi znamo da je Žarko Zrenjanin Uča bio politički kadar, a gradovi ne treba da dobijaju imena po funkcionerima partija. Ako se ne usvoji takav princip, sutra bi mogli da imamo neko Dačićevo ili Krkobabićevo - upozorio je je Marko Zarubica, odbornik DSS-a u Skupštini Zrenjanina. Inicijativu za promenu naziva grada pre nekoliko godina je pokrenuo SPO u Zrenjaninu, a početkom 90-ih godina održan je neuspešan referendum za promenu naziva grada.

Slika

Naziv Bečkerek, koje je današnji Zrenjanin nosio šest vekova, u upotrebi je od prvih pisanih tragova o tom naselju (početak 15. veka). Manje je poznato da su 1737. godine španski doseljenici grad nazvali Nova Barselona, međutim, nisu se dugo zadržali zbog epidemije kuge i obližnjih močvara, te je klima bila isuviše vlažna za njih. Na sa sednici gradskog veća grada Velikog Bečkereka, 29. septembra 1934, narodni poslanik dr Toša Rajić podneo je predlog o promeni naziva grada koji treba da ponese ime kralja Petra I Karađorđevića. Predlog je gradsko veće usvojilo jednoglasno. Odluka Gradskog veća odobrena je na višoj instanci 18. februara 1935. godine. Ime Petrovgrad nosi sve do 1946. Tokom Drugog svetskog rata okupaciona vlast je naziv grada promenila u Gros Bečkerek. Oktobra 1946. godine, dve godine po oslobođenju od nemačkog okupatora, Zrenjanin je dobio sadašnji naziv po narodnom heroju Žarku Zrenjaninu.

Opet redovi

Slika
Denis Duđik

Devetnaest odsto Zrenjaninaca odmah je oduševljeno prihvatilo inicijativu za promenu imena grada i vraćanje nekadašnjeg naziva Petrovgrad. Drugima nije baš do peripetija oko dokumenata i smatraju da će im promena imena grada samo doneti još nevolja.



- Biće puno komplikacija i troškova, dok se promeni ime gradu u kojem sam rođen. Nemam zaista ništa protiv, ni jedno ni drugo ime ništa posebno mi ne znači, ali ako je to već neki savremeni trend da ubuduće budemo Petrovgrađani, a ne više Zrenjaninci, prihvatiću i glasati za inicijativu. Radim naporno u kafiću i ne znam baš hoću li imati vremena da stojim u redu i čekam da promenim ličnu kartu, pasoš i sva ostala dokumenta - kaže Zrenjaninac Denis Duđik.

Nova komunistička partija Jugoslavije nazvala je inicijativu o promeni imena grada smešnom, jer su se njegovi građani na referendumu 1991. godine već izjasnili protiv promene imena grada.


- Tvrdnja da gradu treba promeniti ime zato što Žarko Zrenjanin u njemu nije rođen je takođe potpuno besmislena. Žarko Zrenjanin je bio organizator oružanog ustanka u Vojvodini, i zbog svojih vojnih i političkih sposobnosti sa pravom je od naroda prozvan Crveni general. Takođe, 1940. godine Žarko Zrenjanin je proveo pet meseci u zatvoru u tadašnjem Petrovgradu, gde je bio izložen mučenju i torturi. Zbog svega toga najveći grad u Banatu i te kako zaslužuje da nosi njegovo ime - saopštila je Nova komunistička partija.

Građanima je politike ionako preko glave, pola Srbije je nezaposleno, a političari se vazda preganjaju oko istorije, koja na kraju padne na grbaču naroda.

Ko je bio Žarko Zrenjanin


Žarko Zrenjanin je rođen 11. septembra 1902. godine u selu Izbištu kod Vršca u siromašnoj seljačkoj porodici. Završio je učiteljsku školu u Somboru 1923. godine u kojoj je prišao revolucionarnom omladinskom pokretu. Član je KPJ-a od 1927. godine. Do rata 1941. godine hapšen je pet puta i mučen u zatvorima u Petrovgradu, Glavnjači i Adi Ciganliji. U septembru 1940. godine izabran je za sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ. Inicijator je stvaranja partizanskih odreda i njihovih oružanih akcija na teritoriji Vojvodine u julu 1941. godine. Tokom pokušaja odlaska u Bosnu, gde je trebalo da prisustvuje Prvom zasedanju AVNOJ-a, Žarko Zrenjanin je prokazan Gestapou i ubijen je 4. novembra 1942. godine u selu Pavlišu kod Vršca. Proglašen je narodnim herojem 1944, a više od 60 naseljenih mesta u Srbiji ima ulicu sa imenom Žarka Zrenjanina.


Peripetije na vidiku


- Nemam neki jasan stav. Rođen sam u Zrenjaninu, ako se ime promeni, moraću da se naviknem da svima koji me pitaju kažem da živim u Petrovgradu. E, sad brojne peripetije oko promene ličnih dokumenata, registarskih oznaka, tabli i svega ostalog, ko će o tome sad razmišljati - kaže Vladimir Tomić.


Istorijski čin


- Podržavam ideju i smatram da moj grad treba da nosi ime Petrovgrad. Kako će se sprovoditi sam postupak promene imena, zaista ne znam i ne zanima me mnogo, osim što znam da će nam svima biti teško, pa i skupo da menjamo sva dokumenta. Ali to se jednom mora dogoditi, pa eto neka baš mi budemo ta generacija koja će ostati zapisana u istoriji, jer smo eto baš mi živeli u vreme promene imena grada - smatra Jelena Radanović.


Indijanci Petrovgrad


Pre više od 20 godina, još dok je postojao Fudbalski klub Proleter, njegovi navijači formirali su grupu, pod nazivom Indijanci Petrovgrad.


- Cela jedna generacija odrastala je uz tu ideju da Zrenjanin treba da vrati staro ime dobijeno po kralju Petru I Karađorđeviću. Navijali smo iskreno za Proleter i za tu ideju - kaže Goran Avramov, jedan od navijača iz Zrenjanina.


Vesti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 88 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker