Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:19


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Karađorđevići  |  Poslato: 25 Okt 2012, 02:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NJ.V. KRALJ ALEKSANDAR I

Slika

Aleksandar I, jugoslovenski Kralj, drugi sin Kralja Petra I i Kneginje Zorke, rođen je na Cetinju 16. decembra 1888. Kum na krštenju bio mu je, preko izaslanika, ruski car Aleksandar II. Detinjstvo je proveo u Crnoj Gori, a osnovnu školu završio u Ženevi. Dalje školovanje nastavio je u vojnoj školi u Petrogradu, a potom u Beogradu. Nakon smrti Kralja Petra I, on stupa na presto Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Sudbinski preokret u životu mladog Princa Aleksandra nastupio je 1909, kada se njegov stariji brat, Princ Đorđe odrekao prava nasledstva prestola. Kao prestolonaslednik, Princ Aleksandar je pristupio reorganizaciji vojske, pripremajući je za konačan obračun sa Otomanskim Carstvom.
U Prvom balkanskom ratu 1912, Prestolonaslednik Aleksandar je kao zapovednik Prve armije vodio pobedonosne bitke na Kumanovu i Bitolju, a potom 1913. u Drugom balkanskom ratu bitku na Bregalnici. U Prvom svetskom ratu bio je vrhovni zapovednik srpske vojske u bitkama na Ceru i Kolubari 1914, kad je srpska vojska potpuno razbila vojsku Austro-Ugarske monarhije. Godine 1915. napadnuta od Austro-Ugarske, Nemačke i Bugarske, Srbija je podlegla u neravnopravnoj borbi. Sa mnogim gubicima srpska vojska se, zajedno sa starim Kraljem Petrom I i Prestolonaslednikom Aleksandrom povukla preko Albanije na ostrvo Krf, gde je reorganizovana. Kada se Kralj Petar I zbog bolesti delimično povukao od vladarskih poslova, Prestolonaslednik Aleksandar je postao Regent. Posle oporavka i popune srpska vojska je iste godine odnela veliku pobedu na Solunskom frontu, na Kajmakčalanu. Završne operacije proboja Solunskog fronta u jesen 1918, srpska vojska je izvršila pod vrhovnom komandom Regenta Aleksandra, sa odličnim komandnim kadrom u koji spadaju vojvode Živojin Mišić, Stepa Stepanović i Petar Bojović.
Posle vojničkih došli su i državnički uspesi. Nakon odluka srpske Narodne skupštine i Narodnog Vijeća u Zagrebu, Regent Aleksandar je proglasio ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu, 1. decembra 1918. Ovim činom ostvareni su ideali o ujedinjenju južnih Slovena, za koje su se zalagali njegov otac i deda.
Posle smrti Kralja Petra I 16. avgusta 1921, Regent Aleksandar je postao Kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 1922. godine oženio se princezom Marijom od Rumunije. U tom braku rođena su tri sina – Petar, Tomislav i Andrej.
Na planu unutrašnje politike, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) došlo je do ozbiljne državne krize izazvane zaoštrenim partijskim i međunacionalnim odnosima. Zbog atentata u Narodnoj skupštini i haotičnog stanja u zemlji Kralj Aleksandar I ukida Ustav 1929, a zatim menja naziv države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevina Jugoslavija, i umesto nasleđenih istorijskih pokrajina, reorganizuje državnu upravu stvarajući devet banovina. Pošto je Kralj procenio da su se političke prilike u zemlji smirile, proglašen je 1931. novi Ustav, poznat kao „Oktobarski ustav“.Uveren da će se državna kriza trajno rešiti tek stvaranjem jugoslovenske nacije, Kralj Aleksandar I je pokušao da taj cilj ostvari sprovođenjem politike tzv.„integralnog jugoslovenstva”, koja se pokazala kao neuspešna.
U spoljnoj politici, intenzivno je radio na sklapanju međudžavnih odbrambenih saveza usmerenih protiv sila koje su težile reviziji Versajskog sistema mirovnih ugovora. Njegovom zaslugom stvorena je 1921. Mala Antanta (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Rumunija i Čehoslovačka). Savez sa Francuskom sklopljen je 1927, a 1934. obrazovan je savez između Jugoslavije, Rumunije, Turske i Grčke.
Prilikom državne posete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Nemačke, Kralj Aleksandar I ubijen je u Marseju, 9. oktobra 1934. zajedno sa francuskim ministrom inostranih poslova gospodinom Lujom Bartuom. Njegova smrt duboko je potresla čitavu Jugoslaviju, a njegovo telo ispratile su stotina hiljada ljudi čitavim putem do Oplenca, gde je sahranjen u mauzoleju crkve Svetog Đorđa zadužbine Kralja Petra I. Narodna skupština i Senat Kraljevine Jugoslavije nazvali su ga Viteški Kralj Aleksandar I Ujedinitelj.


royalfamily.org


Vrh
Tesa
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 16 Jan 2013, 02:03
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Kralj Aleksandar imao tetovažu velikog orla

Prvi jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević imao je na grudima istetoviranog krunisanog orla. Izgled ove ptice bio je sličan germanskim heraldičkim motivima sa pruskih plemićke grbove.

Slika
Kralj Jugoslavije Aleksandar I Karađorđević (1888-1934)

Do ovog otkrića došao je, istražujući po arhivama, đakon Nenad Jovanović koji je prikupljajući materijal za knjigu “Grbovi, zastave i himne u istoriji Srbije”, u izdanju “Blica” objavio i fotografiju kraljeve tetovaže.

- Široj javnosti je nepoznato da je viteški kralj ujedinitelj imao prilično veliku tetovažu izrađenu preko čitavih grudi. Prikazivala je jednoglavog orla široko raširenih krila, s mačem u jednoj i šarom u drugoj kandži. Orao je krunisan heraldičkom krunom, nalik na krunu Svetog rimskog carstva nemačke nacije - kaže đakon Jovanović.

On podseća da je upotreba ovakvog heraldičkog motiva bez presedana kod jednog srpskog vladara.

- Posebno ako imamo u vidu da su upravo Karađorđevići vodili slavan i pobedonosni rat koji je značio i kraj nemačkog carstva i silazak doma Hoencolerna sa nemačkog prestola - objašnjava Jovanović i dodaje da je moguće objašnjenje u rodbinskim odnosima pruske vladarske kuće sa Karađorđevićima.

- Supruga kralja Aleksandra, naša kraljica Marija, bila je rumunska princeza iz doma Hoencolern-Zigmaringena - kaže Jovanović.


blic


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 21 Jan 2013, 12:00
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
KNEZ PAVLE OD JUGOSLAVIJE (REGENT)

Slika

Knez Pavle rođen je 15. aprila 1893. godine u Sankt Peterburgu, u Rusiji, kao jedini sin Princa Arsena (brata Kralja Petra I) i Princeze i grofice Aurore Pavlovne Demidove (unuka Finkinje filantropa Aurore Karamzin i njenog muža Princa i ruskog grofa Pavela Nikolaeviča Demidova, sa jedne strane, a sa druge ruskog Princa Petra Trubeckog i njegove žene Jelisavete Esperovne, devojačko Princeza Beloselski-Belozerski).
Oženio se Princezom Olgom od Grčke i Danske, sestrom Princeze Marine, Vojvotkinje od Kenta. Kralj Džordž VI, tada Vojvoda od Jorka, bio je kum na njihovom venčanju u Beogradu.
Dana 9. oktobra 1934. godine, Knez Pavle je prihvatio ulogu Namesnika nakon što je na njegovog rođaka,Kralja Aleksandra I, izvršen atentat u Marseju, u Francuskoj. Kralj Aleksandar je testamentom imenovao Kneza Pavla prvim od trojice namesnika koji će upravljati državom sve do septembra 1941. godine, kada će sin Kralja Aleksandra, Kralj Petar II, postati punoletan.
Godine 1939., Knez Pavle, kao šef države, odlazi u Berlin. Avgusta iste godine, sporazumom Cvetković-Maček, Hrvatska je proglašena banovinom. Centralna Vlada je zadržala kontrolu nad spoljnim poslovima, odbranom, spoljnom i unutrašnjom trgovinom, transportom, javnom bezbednošću, religijom, rudarstvom, autorizacijom standarda, osiguranjem i obrazovanjem. Hrvatska je trebalo da formira svoje zakonodavno telo u Zagrebu kao i sopstveni budžet.
Kada je počeo Drugi svetski rat, Jugoslavija je proglasila neutralnost. Dana 25. marta 1941. godine, Jugoslovenska vlada je potpisala Trojni pakt sa značajnim ogradama navedenim u tri tačke. Prva tačka je bila zahtev da sile Osovine poštuju teritorijalni integritet i suverenitet Jugoslavije. U drugoj tački se tražilo obećanje da sile Osovine neće tražiti od Jugoslavije vojnu pomoć. U trećoj se od sila Osovine zahtevalo obećanje da neće tražiti dozvolu za prelazak vojske preko teritorije Jugoslavije za vreme rata.
Dva dana kasnije, 27. Marta 1941., Knez Pavle je pučem svrgnut sa vlasti.
Spoljna politika Princa Pavla, uključujući i potpisivanje Trojnog pakta, bila je vođena željom da Jugoslaviji omogući što nesputaniji položaj u krajnje nepovoljnim uslovima.
Nakon pada Francuske i poraza Britanije, Knez Pavle je shvatio da je prihvatanje saradnje sa silama Osovine jedini način da se spase Jugoslavija. Čak i u tim okolnostima, Knez Pavle je, iako formalno neutralan, bio jasno pro-Saveznički orijentisan. Pomagao je Grcima kada je Grčka bila okupirana, nastavio je da neguje vojnu saradnju Jugoslovenske i Francuske vojske i bezmalo pune tri godine uspeva da izdrži pritisak sila Osovine. Ostatak rata, Princ Pavle je proveo u kućnom pritvoru pod kontrolom Britanaca u Keniji. Kneginja Jelisaveta, njegova jedina kći, pribavila je informacije od britanske Uprave specijalnih informacija (SOE) Ministarstva inostranih poslova u Londonu i objavila ih u Beogradu 1990. godine u srpskom izdanju biografije Kneza Pavla. Izvornu knjigu „Pavle od Jugoslavije“ je napisao Nil Balfur, a objavio Iglet Pablišing u Londonu, 1980. godine.
Posleratne komunističke vlasti proglasile su Kneza Pavla državnim neprijateljem. Zabranjen mu je povratak u Jugoslaviju i sva njegova imovina je konfiskovana. Umro je u Parizu 14. septembra 1976. u 83. godini, a sahranjen u Švajcarskoj. Rehabilitovan je od strane Srpskog sudstva 2011. godine, a njegovi posmrtni ostaci su preneti u porodičnu grobnicu u Mauzoleju na Oplencu gde je sahranjen zajedno sa suprugom Princezom Olgom (1903. – 1997.) i sinom Nikolom (1928.-1954.)
Knez Pavle ima i sina Aleksandra (1924.- 2016.)


royalfamily.org


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 02 Apr 2017, 22:51
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NJ.V. KRALJ PETAR II

Slika

Prvorođeni sin Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije, Kralj Petar II, rođen je u Beogradu 6. septembra 1923. Kumovi na krštenju bili su mu engleski Kralj Džordž VI i Kraljica Elizabeta (kasnije Kraljica Majka Velike Britanije). Posle osnovnog obrazovanja koje je stekao na Dvoru, pohađao je školu u Engleskoj, iz koje se vratio posle atentata na njegovog oca 1934. Pošto je tada bio maloletan i imao svega 11 godina, kraljevsko upravljanje zemljom preneto je na Namesništvo koje se sastojalo od tri regenta, među kojima je bio i njegov stric Princ Pavle Karađorđević.
Početak Drugog svetskog rata 1939. stavio je Kraljevinu Jugoslaviju pred tešku odluku: da li da pristupi Trojnom paktu (Nemačka – Italija – Japan) ili da se suprotstavi neuporedivo snažnijem neprijatelju. Odluka Princa Pavla da potpiše ponuđeni ugovor naišla je na žestoke proteste u zemlji, koji su 27. marta 1941. doveli do krize vlade i državnog udara. Kralj Petar proglašen je punoletnim, i odmah preuzeo ovlašćenja od Namesništva.
Jugoslovenska vojska nije mogla da se odupre predstojećoj invaziji nacističke Nemačke koja je usledila: Jugoslavija je bila okupirana za 11 dana. Kralj Petar II bio je primoran da zajedno sa vladom emigrira, prvo u Grčku i Palestinu, a zatim u Egipat. U junu 1941. stigao je u Englesku, gde je prihvaćen kao simbol protivljenja nacizmu. Za vreme svog izbeglištva Kralj Petar II je dovršio školovanje u Kembridžu, nakon čega se pridružio engleskom Kraljevskom vazduhoplovstvu (RAF).
Uprkos slomu jugoslovenske vojske u zemlji su oformljena dva suparniča pokreta otpora. Prvi je bio rojalistički na čelu sa generalom Dragoljubom (Dražom) Mihajlovićem, Ministrom odbrane vlade u izgnanstvu. Drugi je bio komunistički partizanski pokret, koji je vodio komunista Josip Broz – kasnije poznatiji kao Tito. Posledica je bio krvavi građanski rat.
Saveznici su najpre podržavali Mihajlovića, a onda su se preorijentisali na Tita. Godine 1944, u pratnji sovjetskih tenkovskih brigada, partizani su ušli u Beograd i oformili komunističku vladu. Naredne godine, u novembru, monarhija je nezakonito, bez referenduma ukinuta, a Jugoslavija se preobrazila i tokom više od četiri decenije ostala totalitarna jednopartijska država pod vlašću komunističke partije.
Kralj Petar II nikada nije abdicirao. Godine 1947. komunistička vlast je oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu Kraljevskoj Porodici. U izgnanstvu je prvo živeo u Londonu sa svojom suprugom, grčkom i danskom princezom Aleksandrom (od 1944. godine) i sinom Aleksandrom, rođenim 1945. godine. Poslednje godine života proveo je u Americi. Posle duge i teške bolesti umro je u denverskoj bolnici 3. novembra 1970, a sahranjen je u crkvi Svetog Save u Libertvilu. On je jedini kralj sahranjen u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovi posmrtni ostaci su preneti u Zadužbinsku Crkvu Svetog Đorđa na Oplencu 26.maja 2013.


royalfamily.org

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 02 Apr 2017, 22:51
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NJ.V. KRALJICA ALEKSANDRA OD JUGOSLAVIJE

Slika

Kraljica Aleksandra bila je kćerka Nj.V. Kralja Aleksandra od Grčke i Nj.K.V. Princeze Aspazije od Grčke i Danske (rođene kao Aspazija Manos). Kraljica Aleksandra rodila se u Atini, u Grčkoj, 25. marta 1921., a umrla je 30. januara 1993. u Istočnom Saseksu u Engleskoj. Kraljica se školovala u Vestfildu, a zatim u školi Hitfild. Posle završenog školovanja u Engleskoj, Kraljica Aleksandra je živela kod g-đe Ozan u Parizu.
Kraljica Aleksandra upoznala je Nj.V. Kralja Petra II od Jugoslavije u Londonu 1942. godine, a venčali su se u martu 1944. Njihov sin, Prestolonaslednik Aleksandar, rođen je u Londonu, 17. Jula 1945.
Kraljica je sahranjena na Kraljevskom groblju palate Tatoi u blizini Atine, a preneta u Kraljevski mauzolej na Oplencu u nedelju 26. maja 2013.


royalfamily.org

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 03 Apr 2017, 23:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NJ.K.V. PRESTOLONASLEDNIK ALEKSANDAR

Slika

Posle nacističkog napada i okupacije Jugoslavije u aprilu 1941. godine, mladi Kralj Petar II sa članovima vlade napustio je zemlju pred invazijom nemačkih snaga i otišao u Atinu. Kralj i njegovi sunarodnici odbili su da se predaju zavojevačima u skladu sa tradicijom uspostavljenom od osnivača dinastije “Crnog Đorđa” Petrovića – Karađorđa, vođe herojskog ustanka Srba protiv Otomanskog carstva 1804. godine. Iz Atine Kralj Petar i njegova vlada odlaze najpre u Jerusalima zatim u Kairo. Konačno, Kralj Petar II sa vladom prelazi u London.
Kralj Petar II se oženio 1944.godine u Londonu princezom Aleksandrom od Grčke i Danske, kćerkom Nj.K.V. grčkog Kralja Aleksandra i Aspazije Manos. Kraljica Aleksandra je 17. jula 1945. u londonskom hotelu Kleridžis (Claridges) u kojem su stanovali, rodila sina – Nj.K.V. Prestolonaslednika Jugoslavije Aleksandra.
Da bi Naslednik prestola bio rođen na jugoslovenskom tlu, britanska vlada je, po instrukcijama predsednika vlade Vinstona Čerčila, proglasila hotelski apartman broj 212 jugoslovenskom teritorijom. Krštenje Prestolonaslednika izvršio je u Vestminsterskoj opatiji Njegova Svetost Patrijarh Gavrilo, a kumovi su bili Kralj Džordž VI i njegova kćerka, tadašnja Princeza Elizabeta, sada Njeno Veličanstvo Kraljica Elizabeta II.
Po završetku rata, komunistički režim koji je uzurpirao vlast u Beogradu nezakonito je sprečio Kralja Petra II da se vrati u svoju domovinu. Nj.K.V. Kralj Petar nije nikada abdicirao. Godine 1947. komunistička vlast je oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu Kraljevskoj Porodici. Kralj i Kraljica živeli su u izgnanstvu u više zemalja (SAD, Francuska, Italija i Engleska).
Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar školovao se u Mari Žozeu (Marie-José), Švajcarska, Le Rozeju (Le Rosey), Švajcarska, Vojnoj akademiji Kalver (Culver Military Academy), Indijana, SAD, Gordonston (Gordonstoun School), Škotska, i Milfildu (Millfield), Engleska. Potom je stupio u Kraljevsku vojnu akademiju Velike Britanije. Od 1966. godine, kao oficir britanske vojske u kojoj je napredovao do čina kapetana, služio je u 16./5. puku Kraljevskih Kopljanika na Bliskom Istoku, u Italiji i Zapadnoj Nemačkoj. Pošto je napustio vojnu službu 1972. godine, Prestolonaslednik Aleksandar, koji govori nekoliko jezika, posvetio se međunarodnoj poslovnoj karijeri.
Iako je Kralj Petar II umro nakon duge bolesti 1970. godine, Prestolonaslednik je odlučio da u tom trenutku ne koristi titulu Kralja za koju je verovao da ne predstavlja mnogo dok je u egzilu. U isto vreme, jasno je stavio do znanja da se ne odriče titule niti dinastičkih prava na tron.
Godine 1991. Prestolonaslednik Aleksandar u pratnji svoje supruge Nj.K.V. Princeze Katarine i sinova Nj.K.V. Princa Naslednika Petra, Nj.K.V. Princa Filipa i Nj.K.V. Princa Aleksandra doputovao je u Srbiju. Tom prilikom oduševljeno su ih pozdravile stotine hiljada ljudi koji u Prestolonasledniku vide oličenje svega najboljeg za demokratsku budućnost u obliku ustavne parlamentarne monarhije. Pre revolucionarnih promena 5. oktobra 2000, Prestolonaslednik je posetio Srbiju 1992, 1995. i 2000. godine. On je takođe posetio Crnu Goru i Kosovo i Metohiju 1999. godine, a Bosnu i ponovo Crnu Goru 2000. godine. Prestolonaslednik sa porodicom živi u Kraljevskom dvoru u Beogradu od jula 2001. godine.
Kao ubeđeni borac za demokratiju i ljudska prava, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo je odlučio 1989. godine da se veoma aktivno pridruži borbi svog naroda da se oslobodi nasleđa decenija diktature i autoritarnih režima. Prestolonaslednik Aleksandar imao je sastanke i bio u stalnom kontaktu sa demokratskom opozicijom i demokratski orijentisanim ljudima širom bivše Jugoslavije. U novembru 1999. godine Prestolonaslednik je sazvao u Budimpešti veliku konferenciju demokratske opozicije. Posle Budimpešte, usledio je sastanak u Banja Luci u januaru 2000. godine. U aprilu iste godine Prestolonaslednik je sazvao veliki ključni skup u prestonici Grčke, Atini. Ovi sastanci doveli su do ubedljive izborne pobede tadašnje srpske opozicije za septembarskim izborima 2000. godine. Prestolonaslednik Aleksandar neumorno doprinosi saradnji i jedinstvu među demokratskim političkim strankama u procesu preobražaja svoje otadžbine u jedno istinski demokratsko drustvo za sve građane, bez obzira na njihovo političko ubeđenje, veroispovest i etničko poreklo.
Prestolonaslednik mnogo putuje, sreće se sa velikim brojem svetskih lidera, političara i parlamentaraca i daje mnogobrojne intervjue medijima.
Njegovo Kraljevsko Visočanstvo venčao se 1972. godine u Vilamanrike de la Kondesa (Villamanrique de la Condesa) u Španiji sa Njenim Carskim i Kraljevskim Visočanstvom Princezom Marijom da Glorijom od Orleana i Bragance, iz brazilskog Carskog Doma. U tom braku rođena su tri sina: najstariji – Princ Naslednik Petar – rođen 1980. godine u Čikagu, u američkoj državi Ilinoj, i blizanci – Prinčevi Filip i Aleksandar – 1982. godine u Ferfaksu, u američkoj državi Virdžinija. Brak je okončan 1983. godine.
Prestolonaslednik se oženio 1985. godine u Londonu Katarinom Batis iz Atine. Kum na venčanju bio je Njegovo Veličanstvo grčki Kralj Konstantin, a svedok je bio Nj. K. V. Tomislav Princ Jugoslavije, stric Prestolonaslednika Aleksandra. Venčanje je obavljeno u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Londonu.
15. maja 2015, dekretom predsednika Republike Fransuske, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonaslednik Aleksandar odlikovan je najvišim francuskim odlikovanjem, ordenom Legije časti u rangu komandira.
Nj.K.V. Prestolonaslednik Aleksandar voli skijanje, jedrenje, skijanje na vodi, ronjenje i podvodnu fotografiju. Titulu šampiona britanske vojske u skijanju osvojio je 1972. godine. U krug Prestolonaslednikovog interesovanja spadaju i muzika, pozorište, informaciona tehnologija i tekući događaji širom sveta.


royalfamily.org

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 25 Maj 2019, 15:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SUSRET SA ISTORIJOM: Knez Arsen - čovek od kojeg je bežalo tane

Priča o unuku vožda Karađorđa koji je čitav život prkosio smrti. Imao je više od 40 dvoboja, a povod su najčešće bile petrogradske dame

Slika
Karađorđevići na Cetinju (Arsen gore desno) / Foto Arhiva Borba

Slika

POČETAK leta 1890. U osvit zore, na proplanku, na ivici jednog od mnogobrojnih šumaraka Carskog sela, nekoliko kilometara dalje od letnjeg dvorca Romanovih, okuplja se grupa oficira. Najstariji među njima pokušava još jednom da ubedi dvojicu, do sinoć velikih prijatelja, da odustanu od dvoboja. Veče pre toga, na balu kod kneza Feliksa Feliksoviča Jusupova, sevnule su teške reči između pripadnika Kavaljergardijskog puka njenog veličanstva gospodarice i imperatorke Marije Fjodorovne - ko će od njih otvoriti bal sa sedamnaestogodišnjom kneginjom Aurorom Demidov, jednom od najbogatijih udavača i najlepših žena Petrograda.

I eto ih, jedan naspram drugog, sa uperenim pištoljima: knez Arsen Karađorđević, sin kneza Aleksandra koji je vladao Srbijom šesnaest godina, likom i nemirnim duhom najsličniji dedi, voždu Karađorđu, i baron Karl Gustav Manerhajm, potomak Nemaca koji su se naselili u Rusiju i koji su plemićku titulu dobili krajem 17. veka od švedskih vladara. Baron puca prvi i promašuje, a samo nekoliko sekundi docnije biva ranjen.

Njihovi životni i ratni putevi ukrštaće se na raskršću dva veka, pre i posle dvoboja. Obojica će postati generali ruske vojske i miljenici cara Nikolaja Drugog. Arsen je u rusku prestonicu stigao tri godine ranije, 1887, ovenčan slavom iskusnog, neustrašivog, “ludački hrabrog” ratnika, avanturiste i megdandžije, vičnog svim vrstama oružja. To mu je otvorilo vrata otmenih petrogradskih salona. Stasit, lep i naočit, brzo je stekao ugled u najvišim aristokratskim i elitnim krugovima ruske prestonice.

Legenda o Arsenu kao pobedniku u mnogobrojnim dvobojima raširila se po svim viđenijim i značajnijim evropskim salonima. Šaputalo se da srpski knez nije hteo da usmrti prijatelja barona Manerhajma, već ga je samo ranio, stavljajući mu do znanja da je Aurora “njegova i Božja”.

PRIČALO se da je imao više od 40 dvoboja, navodno je ubio petnaestak protivnika, isto toliko ih je ranio, a sedam okršaja se završilo “nerešeno”. Povod za izlazak na megdan najčešće su bile petrogradske dame. Postao je omiljena tema žute štampe (i onda je postojala). Iz pera Ludviga Pecla, bečkog salonskog poete, nastala je i pesma o dvoboju sa Manerhajmom: “Delili su trpezu i čaše nada, a krvni protivnici su sada. Gle jada, razdvoji ih krvna uvreda tada. Jedan drugom, lagano, grobnu raku u polju spremaju. Zašto se pukovnik sad, kao nekad, Arsenu ne nasmeje u lice, pre no što od njegove ruke strada... Ah, sudnji čas kuca, biraj pištolj, nem i hladan.” A londonski list “Dejli lider” objavio je 1895. godine da je u dvoboju sabljama ranio Pola Dolfusa, novinara koji je provokativno pisao o njemu. Ni mnogo godina kasnije, čuveni Miroslav Krleža nije mogao da odoli a da ne napiše nešto o knezu Arsenu. Opisao ga je kao “brahijalnu silu od koje beži tane”.

I dve godine pošto su zbog nje potegnuti pištolji, Arsen je uspeo da slomi srce Aurori Demidovoj. Venčali su se 1. maja 1892. godine u Kijevu. Ova lepotica je poticala iz čuvene porodice Demidov. Bila je ćerka kijevskog guvernera Pavla Pavloviča Demidova i Jelene Petrovne, princeze Trubeck. Kneževi Trubecki, bili su potomci ugarskog kralja Bele Drugog Slepog i srpskog župana Uroša. Demidovi su posedovali fabrike oružja, rudnike gvožđa, zlata...


Slika
Knez Arsen u uniformi kozačkog atamana / Kneginja Aurora Demidova




Odvažni Srbin i prebogata lepotica 27. aprila 1893. godine dobili su sina Pavla, budućeg kneza namesnika Kraljevine Jugoslavije. Ali bračna sreća nije dugo trajala. Dve godine kasnije se razvode, a Pavla daju na čuvanje stricu, knezu Petru, budućem srpskom kralju, koji je tada živeo u Ženevi. Aurora će se u Đenovi, u novembru 1897. godine, preudati za Nikolu Đovanija Mariju, grofa od Nogere. Umrla je sedam godina kasnije, u svojoj trideset i prvoj godini.

KNEZ Arsen Karađorđević rodio se 16. aprila 1859. godine u Temišvaru, kao najmlađe, deseto dete, tada već bivšeg srpskog kneza Aleksandra Karađorđevića i kneginje Perside, unuke vojvode Jakova Nenadovića. Osnovnu školu završio je u Temišvaru. Otac ga potom šalje u Pariz gde je završio licej “Luj Veliki”, prestižnu srednju školu, osnovanu 1563.

Posle završenog liceja u njemu se budi nemirni i pustolovni duh. Proradile su krv i priroda dede Karađorđa. U francusku Legiju stranaca ulazi 1881. godine. Kao podoficir i komandir voda u Drugom i Trećem bataljonu Legije, učestvovao je u Francusko-kineskom ratu 1883-1885, u Vijetnamu. Isticao se hrabrošću i hladnokrvnim komandovanjem. Više puta je ranjavan. Potom odlazi u Alžir 1884, gde su legionarske trupe ugušile jedan od ustanaka Alžiraca.


Posle putešestvija sa legionarima po Aziji i Africi, vratio se u Evropu i krajem 1887. godine stupio u rusku službu. U Petrogradu je završio Drugo konstantinovsko vojno učilište i 5. avgusta 1887. godine proizveden je u čin korneta, konjičkog potporučnika. Tačno godinu dana kasnije, zahvaljujući iskustvu stečenom u Legiji stranaca, ali i svom plemićkom poreklu, raspoređen je u elitni Kavaljergardijski puk “njenog veličanstva gospodarice imperatorke Marije Fjodorovne”.


O ĐORĐU, tri godine mlađem bratu kneza Arsena, a 12 od kralja Petra Prvog Karađorđevića, šira javnost gotovo da ništa ne zna. Jedini verodostojan trag o njemu ostavio je knez Pavle u svojoj prepisci sa Kostom St. Pavlovićem. Iz ovog pisma se vidi da je Pavle tek 1970. godine, u arhivi svog oca pronašao dokument da je Đorđe završio prestižnu francusku Vojnu akademiju Sen-Sir. “On je bio, izgleda, najsposobniji od sinova kneza Aleksandra i njemu je otac ostavio skoro celokupno imanje, jer je bio nezadovoljan Petrom i Arsenom. Čudnom sudbinom, kad je Đorđe umro 1888. od galopirajuće tuberkuloze u Crnoj Gori, ostavio je svoje imanje mom ocu” - piše knez Pavle.
Neposredno nakon izbijanja rusko-japanskog rata, prijavio se kao dobrovoljac u Prvi nerčinski kozački puk general-majora Pavela Ivanoviča Miščenka. Prestonički dnevni listovi često pišu o njegovim ratnim podvizima i vanrednim unapređenjima za iskazanu hrabrost, najpre u potpukovnika, a potom i u pukovnika. Lično od cara Nikolaja Drugog biva nagrađen najvišim ratnim odlikovanjem carske Rusije, Zlatnom Georgijevskom sabljom sa brilijantima i natpisom “Za hrabrost”.

POSLE Majskog prevrata i krunisanja njegovog starijig brata za kralja dobija “otpust iz ruskog podanstva”, i postaje državljanin Srbije u koju prvi put dolazi 1906. godine. U tajnu organizaciju “Ujedinjenje ili smrt!”, pristupa 1911. “radi odbrane i ujedinjenja ugroženog Srbstva”. Uoči balkanskih ratova, knez Arsen je unapređen u čin divizijskog generala Srpske vojske i postavljen je za komandanta Konjičke divizije kojom je komandovao u Prvom i Drugom balkanskom ratu. Konjička divizija, pod njegovom komandom imala je ključnu ulogu u presudnim bitkama kod Kumanova, Bitolja i na Bregalnici.

U predvečerje Velikog rata, napušta Srbiju i ponovo odlazi u Rusiju, gde ga lično prima car Nikolaj Drugi Romanov, unapređuje ga u čin ruskog general-majora i poverava mu komandu nad Drugom konjičkom brigadom, koja je izvojevala važne pobede na frontu kod Rige i Varšave.

Po izbijanju Oktobarske revolucije, boljševici u Petrogradu su uhapsili kneza Arsena. Sudio mu je “Sovjetski sud građana i vojnika”, a oslobođen je na intervenciju stranih diplomata. Napustio je Rusiju zauvek i trajno se nastanio u Parizu.




U SRBIJU je dolazio samo dva puta. Prvi put kada je uz princa Alberta, kao izaslanika britanskog kralja Džordža Petog, bio drugi kum na venčanju svoga sinovca, kralja Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandra Prvog Karađorđevića. Drugi put je došao u oktobru 1934, posle Marseljskog atentata, da sinovca isprati na večni počinak.

Preminuo je u Parizu, 19. oktobra 1938. godine, u 79. godini. Njegovi posmrtni ostaci preneti su u zemlju i sahranjeni u zadužbini kralja Petra Prvog, u Crkvi Svetog Đorđa na Oplencu. Njegovu sahranu vojna štampa je ovako opisala:

“Ono tmurno i oblačno nebo iz koga je promicala sitna i hladna kiša u danima Kumanovske bitke, u tim istim danima posle 26 godina, ispratila je kneza na poslednjem putu za Oplenac - večno boravište slavnih Karađorđevića, pobuđujući u starim konjanicima uspomene na najslavnije dane iz prošlosti. Za to vreme počasni plotun izvršila je ista konjička baterija sa Kumanova, objavljujući prelazak u večnost jednog skromnog kneza, ali div-junaka.”

Veliki zavodnik, francuski legionar, srpski i ruski general, koji je vojevao od Vijetnama do Afrike i Pacifika, od Balkana do Varšave, i čitav život prkosio smrti, u rovu ili u dvoboju, bio je i ostao najodlikovaniji srpski oficir svih vremena.


vecernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 67 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker